Što smo šutjeli, šutjeli smo, vrijeme je da konačno rezimiramo stanje: od svih ulica u gradu najsmrdljivija je Neretvanska. Mala je, sitna, ali dinamitna, i kako bi kazali ljudi koji u njoj ili u njenoj blizini žive, najbolje je široko zaobići. E sada jeste li znate gdje se Neretvanska nalazi? U centru grada. Kraj kužnog zida Peškarije. Sa sjeverne strane splitskih toplica. Kada prođete Marmontovom u pravcu Rive na tom kantunu lijevo. Lokalci je ne doživljavaju kao ulicu, više kao prolaz koji povezuje Marmontovu i Obrov. Kao tamno, neosvijetljeno, neosunčano slijepo crijevo dužine 30-ak metara. Ali je ulica, ima svoje ime po znamenitoj rijeci koje Neretvu u ovakvom obliku sigurno ne bi učinilo ponosnom. Jedina im je poveznica što i u jednoj i drugoj uvijek ima vode. S Neretvom ona poteče, u Neretvanskoj se uvijek na starim kamenim pločama zaustavlja.
- Smrdi u njoj uvik. Koji put strašno, a kada je već tako sada onda znate kako je užasno liti po vrućinama. Jadna dijelom nije ni kriva, Peškarija ima svoj miris friškine, on se u ulici uvijek ćuti. U Neretvanskoj se nalazi i ulaz, uvik nešto kapne, uteče, polije se, donesu galebovi pa se u nju spuste na marendu. S druge strane su toplice, i one imaju svoj miris, čak nije ni sumpor toliko, koliko je to gorivo. Ali na sve dođe ono najgore i najžešće. Pišalina. To je glavni začin svemu. Šta da van kažem, ajte ća od nje, mi joj okrenemo leđa, idemo drugim putem. Nemojte kroz nju prolazit, ona je teretna, najbolje je zaobić – kaže nam stanarka iz njene blizine.
Najgore je kad netko tko joj ne zna stanje uleti u nju, a na sebi nose lipe postole. Pa ištrapa noge smradom s poda. To bog skinuti ne može ... - kaže nam i drugi susjed.
Žitelji iz njenog šireg okružja isto tako dobro znaju što se u Neretvanskoj događa. I oni odmah ukazuju na razbijena vrata hidranta, na neuredne zidova i grube grafite, na stare fleke, šporkicu kamena i smrdljive lokve po podu. Kažu nam kako je ona odavna trebala dobiti generalno čišćenje, a zbog svoga stanja i redovitije održavanje. Ali i čemu sve, pitaju se, kada će ulica već istu večer opet postati zahod na otvorenom. I ta joj je sudbina izgleda zapečaćena jer nema najbitniju stvar, žarulje, svjetlo. Nije skupo rješenje, ali je svakako učinkovito, i ulici bi zasigurno vratilo dostojanstvo. Ovako je, da oprostite, skroz popišana.
- Da joj dadu svitlo, da se okupa dobro, drugačije bi to bilo. Ne bi ovako smrdila. A ovako kao sa strane stoji crna, neuredna, kao neki stari zahod. Sve šta ne triba. Vidit ćete kakva će biti liti. A mogla je bit atrakcija - kaže nam još jedna naš sugrađanin.
Možda joj ovako donesemo sriću.
