stdClass Object
(
[id] => 565936
[title] => Osudila je dilere, četnike, ratne zločince iz Lore... Legenda splitskog suda odlazi u penziju, otkriva nam koje slučajeve posebno pamti i poručuje: Ne peče me savjest ni zbog čega
[alias] => osudila-je-dilere-cetnike-ratne-zlocince-iz-lore-legenda-splitskog-suda-odlazi-u-penziju-otkriva-nam-koje-slucajeve-posebno-pamti-i-porucuje-ne-pece-me-savjest-ni-zbog-cega
[catid] => 253
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
– Ne peče me savjest ni zbog čega što sam u svojoj karijeri odradila. Ponosna sam što sam za Hrvatsku riješila neke od kapitalnih predmeta, a isto sam tako ponosna što odlazim u mirovinu, a da sam sve svoje spise riješila, tako da nikome ništa ne ostavljam.
Govori namto Spomenka Tonković, uskoro 70-godišnjakinja i sutkinja splitskog Županijskog suda, koja je u toj instituciji postala "živa legenda" i na koju se s ponosom mogu ugledati mlade generacije sudaca i drugih pravosudnih djelatnika.
Sutkinja Tonković nedavno je za svoje kolege pripremila oproštajno druženje. U pravosuđu je provela 46 godina od čega je 20 godina bila sutkinja prvog stupnja kaznenog odjela na Općinskom sudu, a 22 godine provela je na splitskom Županijskom sudu, od čega je jedno desetljeće sudila neke od najtežih slučajeva, a posljednjih 12 godina radila je kao dio sudskih vijeća u žalbenim postupcima.
Pitamo je koji su joj slučajevi iz bogate karijere ostali u sjećanju i ostavili traga. Na prvo mjesto stavlja slučaj narko-bossa Željka Kalebića Kale, kojeg je zbog trgovine 10 kilograma heroina osudila na 20 godina zatvorske kazne, a to je ujedno bila i prva presuda u Hrvatskoj u kojoj je netko osuđen za "pranje novca iz vlastite kriminalne djelatnosti".
Uteče Mitar u Kanadu
– Osim Kalebića, trag je ostavio i slučaj 39 okrivljenih četnika, koji su se sami tako deklarirali, a koji su bili optuženi za ratne zločine i ubojstva civila na sjevernom dijelu općine Sinj oko jezera Peruća. Iako su se neke moje kolege čudile zašto se toliko trudim, jer su tada neki sudovi slučajeve ratnih zločina rješavali u jedan dan, ja sam u šest mjeseci održala 60 ročišta, vodila sam praktično raspravu bez prekida.
Od svih okrivljenih, 12 ih je bilo dostupno u pritvoru, a ostalima se sudilo u odsutnosti. Nikad ne bih sudila u odustnosti, ali tko zna kad bi ih sve uspjeli saslušati, a ovi su bili u pritvoru tako da je to trebalo okončati. Jedini koji je naknadno uhićen je Mitar Arambašić (bio je osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva tri policajca – op.a.), koji je tražio obnovu postupka, i dobio ju je, a onda je pobjegao u Kanadu.
Uvijek sam govorila da je glupo omogućiti obnovu kaznenog postupka nekome tko u tome neće sudjelovati. Nedavne izmjene ZKP-a su donijele da se napokon obustavlja postupak obnove postupka u ovakvim slučajevima i tada ostaje prije izrečena pravomoćna presuda – pojašnjava sutkinja Tonković koja ističe i suđenje za ratni zločin u "Lori".
Nakon što je ukinuta presuda suca Slavka Lozine u slučaju "Lora 1" kojom je oslobodio krivnje svih osam optuženih za zlostavljanje civilnih zarobljenika, predmet je dodijeljen sutkinji Tonković koja je donijela osuđujuće presude koje je Vrhovni sud i potvrdio.
– Svaki čovjek je priča za sebe i ima svoja prava bez obzira za što mu se sudi, a meni je najbitnije da sam radila po zakonu i kako treba. Nema presude koja sam donijela u prvom stupnju, a da sam bila u dilemi trebam li je takvu donijeti ili ne jer tu postoji i žalba o kojoj odlučuje viši sud.
Što se tiče rada u drugom stupnju, po žalbama, tu sam se susretala s dilemama, no u vijeću nas je troje i odlučuje većina, iako je znalo biti vrlo žučnih rasprava. Znate što, teško je i moram priznati da će mi nedostajati i rad i moje divne kolege – zaključila je sutkinja Tonković za koju se bez imalo pretjerivanja može reći da je živuća institucija splitske "palače pravde".
– Ne peče me savjest ni zbog čega što sam u svojoj karijeri odradila. Ponosna sam što sam za Hrvatsku riješila neke od kapitalnih predmeta, a isto sam tako ponosna što odlazim u mirovinu, a da sam sve svoje spise riješila, tako da nikome ništa ne ostavljam.
Govori namto Spomenka Tonković, uskoro 70-godišnjakinja i sutkinja splitskog Županijskog suda, koja je u toj instituciji postala "živa legenda" i na koju se s ponosom mogu ugledati mlade generacije sudaca i drugih pravosudnih djelatnika.
Sutkinja Tonković nedavno je za svoje kolege pripremila oproštajno druženje. U pravosuđu je provela 46 godina od čega je 20 godina bila sutkinja prvog stupnja kaznenog odjela na Općinskom sudu, a 22 godine provela je na splitskom Županijskom sudu, od čega je jedno desetljeće sudila neke od najtežih slučajeva, a posljednjih 12 godina radila je kao dio sudskih vijeća u žalbenim postupcima.
Pitamo je koji su joj slučajevi iz bogate karijere ostali u sjećanju i ostavili traga. Na prvo mjesto stavlja slučaj narko-bossa Željka Kalebića Kale, kojeg je zbog trgovine 10 kilograma heroina osudila na 20 godina zatvorske kazne, a to je ujedno bila i prva presuda u Hrvatskoj u kojoj je netko osuđen za "pranje novca iz vlastite kriminalne djelatnosti".
Uteče Mitar u Kanadu
– Osim Kalebića, trag je ostavio i slučaj 39 okrivljenih četnika, koji su se sami tako deklarirali, a koji su bili optuženi za ratne zločine i ubojstva civila na sjevernom dijelu općine Sinj oko jezera Peruća. Iako su se neke moje kolege čudile zašto se toliko trudim, jer su tada neki sudovi slučajeve ratnih zločina rješavali u jedan dan, ja sam u šest mjeseci održala 60 ročišta, vodila sam praktično raspravu bez prekida.
Od svih okrivljenih, 12 ih je bilo dostupno u pritvoru, a ostalima se sudilo u odsutnosti. Nikad ne bih sudila u odustnosti, ali tko zna kad bi ih sve uspjeli saslušati, a ovi su bili u pritvoru tako da je to trebalo okončati. Jedini koji je naknadno uhićen je Mitar Arambašić (bio je osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva tri policajca – op.a.), koji je tražio obnovu postupka, i dobio ju je, a onda je pobjegao u Kanadu.
Uvijek sam govorila da je glupo omogućiti obnovu kaznenog postupka nekome tko u tome neće sudjelovati. Nedavne izmjene ZKP-a su donijele da se napokon obustavlja postupak obnove postupka u ovakvim slučajevima i tada ostaje prije izrečena pravomoćna presuda – pojašnjava sutkinja Tonković koja ističe i suđenje za ratni zločin u "Lori".
Nakon što je ukinuta presuda suca Slavka Lozine u slučaju "Lora 1" kojom je oslobodio krivnje svih osam optuženih za zlostavljanje civilnih zarobljenika, predmet je dodijeljen sutkinji Tonković koja je donijela osuđujuće presude koje je Vrhovni sud i potvrdio.
– Svaki čovjek je priča za sebe i ima svoja prava bez obzira za što mu se sudi, a meni je najbitnije da sam radila po zakonu i kako treba. Nema presude koja sam donijela u prvom stupnju, a da sam bila u dilemi trebam li je takvu donijeti ili ne jer tu postoji i žalba o kojoj odlučuje viši sud.
Što se tiče rada u drugom stupnju, po žalbama, tu sam se susretala s dilemama, no u vijeću nas je troje i odlučuje većina, iako je znalo biti vrlo žučnih rasprava. Znate što, teško je i moram priznati da će mi nedostajati i rad i moje divne kolege – zaključila je sutkinja Tonković za koju se bez imalo pretjerivanja može reći da je živuća institucija splitske "palače pravde".
Osudila je dilere, četnike, ratne zločince iz Lore... Legenda splitskog suda odlazi u penziju, otkriva nam koje slučajeve posebno pamti i poručuje: Ne peče me savjest ni zbog čega
– Ne peče me savjest ni zbog čega što sam u svojoj karijeri odradila. Ponosna sam što sam za Hrvatsku riješila neke od kapitalnih predmeta, a isto sam tako ponosna što odlazim u mirovinu, a da sam sve svoje spise riješila, tako da nikome ništa ne ostavljam.
Govori namto Spomenka Tonković, uskoro 70-godišnjakinja i sutkinja splitskog Županijskog suda, koja je u toj instituciji postala "živa legenda" i na koju se s ponosom mogu ugledati mlade generacije sudaca i drugih pravosudnih djelatnika.
Sutkinja Tonković nedavno je za svoje kolege pripremila oproštajno druženje. U pravosuđu je provela 46 godina od čega je 20 godina bila sutkinja prvog stupnja kaznenog odjela na Općinskom sudu, a 22 godine provela je na splitskom Županijskom sudu, od čega je jedno desetljeće sudila neke od...