stdClass Object
(
[id] => 502744
[title] => Ne trebaju nama strane legende, tragičnih zabranjenih ljubavi je bilo i u nas: šest istinitih priča iz staroga Splita ganut će vas do suza, a neke bi vas mogle i šokirati
[alias] => ne-trebaju-nama-strane-legende-tragicnih-zabranjenih-ljubavi-je-bilo-i-u-nas-sest-istinitih-prica-iz-staroga-splita-ganut-ce-vas-do-suza-a-neke-bi-vas-mogle-i-sokirati
[catid] => 253
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Oh, tuge, oh žalosti, oh srce, znamo svi za ljubavnu tragediju Willija Shakespearea o Romeu i Juliji, dapače, to je najnesretnija nesretna ljubav na svijetu svih vremena. Što bi se danas reklo - ikad. Napisana je 1595. godine i događa se u megaromantičnoj Veroni, a Shakespeare je obradio popularnu priču Arthura Brookesa 'Tragična historija Romea i Julije' iz 1562. godine, englesku poemu naslonjenu na novelu talijanskog pisca Masuccia Salernitana 'Mariotto i Giannozza' iz 1476. godine.
Scena na balkonu jedan je od najupečatljivijih trenutaka u cjelokupnoj zapadnoj literaturi, krvava svađa obitelji nevoljnih golupčića razbjesnit će svakoga, a malo kome se srce ne stisne na koncu drame kad Romeo Montecchi ispije otrov u grobnici ljubljene Julije Capuletti, koja se potom badne nožem u srce. I ako zbog čega milijuni inamoranih turista dolaze vidjeti predivnu Veronu, onda je to u prvom redu zbog ove ljubavi nad ljubavima.
O da, bio sam i snimio se u obaveznoj pozi pipajući Julijine grudi pod onim balkonom u njezinoj palači, a načinio sam i korak više, večeravši patku na manistru u Romeovoj kući. Kakva romantika u tim trenucima preplavi veronskog namjernika... Sve je to, uvjeravat će vas veronski vodiči bilo tako; i ta palača i ta kuća i taj balkon i ta patka (po riceti obitelji Capuletti, a vjerojatno je i čuvena kapula po kojoj su dobili ime iz njihova vrtla).
Toliko se uživiš da bi bilo svetogrdno promisliti kako je čitava štorija – izmišljena. Plod mašte, fikcija, priljepčiva legenda. A zamislite, tu pored nas, u nimalo romantičnom gradiću na istočnoj obali Jadrana, koji je u svjetskoj historiji bio važan zadnji put tamo negdje u četvrtom stoljeću poslije Krista, u stvarnoj se prošlosti dogodilo barem šest takvih ljubavnih tragedija!
Neke su opjevane, ni izbliza tako popularne kao veronska, ali su – istinite! Splitske su ljubavne priče ne manje tragične, ne manje velike, ništa manje srcedrapajuće, možda čak nadahnute Shakespearovom vječnom romansom. Ali uz veliko možda i sasvim je blesavo naše istinite priče nazivati frazetinom 'splitski Romeo i Julija'.
Adel i Mara
Klis je u turskim rukama, Split u mletačkim, u njegovu luku slijevaju se karavane iz Bosne, a s njima i turski trgovci. Zapazile su Splićanke jednog osmanlijskog ljepotana među njima, imenom Adela, pa ga od milja nazvaše Adelić, a on se pak zagleda u lijepu mladu kršćanku Maru.
Eto zapleta da ne može biti teži.
Na dan osmi travnja mjeseca 1574. poslao je splitski knez izvješće mletačkoj vladi u kojemu piše: 'Moram dakle vašim preuzvišenostima kazati da lani, početkom ožujka, kad je s proljeća izgledalo kao da se sav svijet veseli i ljubi, jedno mlado lijepo Ture, jedva 18 godina, krasno i bogato obučeno na njihov način, pošteno imućan, dolazilo je na pazar. Jedanput dojde i donese voska i voda mirisavih i meda i dobra žerava bez biljega. Obično je sam dolazio i nije imao no dvije sluge. Turci su ga Adelom zvali, naši lijepim Adelićem.
A naše su žene rađe u njega kupovale, a on se uvijek pošteno i umjereno vladao. Njegovi su mu zavidjeli, a naši su ga jako obljubili. Kad jedan dan neima Adelića, a Turci su se zaklinjali da je sišo s njima, pače da jih je i pretekao. A to se opazi više dana, i Turci rekoše: 'Ašik je'. Da je naime zaljubljen. Sad vam moram kazati, preuzvišena gospodo, da jedanput, kad je došao Adelić, dođu i Vornićevi na pazar, i s njima dvije prelijepe i prekrasne sestre, Ivanica i Marija; obadvije jako dobro i ukusno obučene, zlatom i nakitima; jer je Vornićeva kuća dobro bogata. To se Adelić i Marija, koja je mlađa, i malo joj više od 14 godina bilo, spaze i od onda poginu jedno za drugim.
Ali je djevojčica imala svoje i sestru i bojala se Boga i Djevice, što je Adelić bio Turčin. Plakala je, a nije ništa govorila, no se prelijepila uz sestru. Momče je obilazilo njihovu kuću; ali nije nikada govorilo. I to je bilo s česa je on smetnuo iz pameti pazar. No kad se opet jednoć ukažu Vornićevi na pazaru, eto ti i njega. Kad mu se sestre dese na blizu, zapjeva slavjanski staru jednu slavjansku pjesmu, koja je ovo značila: "Zagleda se Turčin u našu golubicu. Ja sam Turčin. Lice joj je bjelije od mojega voska a ljepše od ruža što sam ocijedio. Ja sam čuo gdje govori, usta su joj slađa no moj med.
Vaša je golubica ljepšeg stasa i uzrasta no moj konj.' A Marija je plakala, te je otac i braća upitaju što joj je. Ona nije mogla da kaže od plača i jadanja. Stoga druga sestra okupi moliti oca i braću da se vrate kući, da ne prave čudo i da ne dižu viku da će ona i Marija sve ispripovijedati. Odmah odoše: a kad začuju šta je, silom na djevojku navale da ide u manastir, i da se ne uzda da će više ikada izići. Da jim je okaljala kuću koja je oduvijek bila dična i poštena; da je to šta nečuvena i da se sakriti mora uklonivši iz svijeta ko je tomu povoda.
Mnogo štovani svećenik i pripovjedalac gospodin Damjan Tupić, kućni pop, pregovarao je i savjetovao ocu i braći toliko da su na posljetku odlučili da djevojka ide u manastir i da tamo bude dvije godine, dok se ta sramota ne zaboravi. I ona ode, a i sestra s njome, jer ne mogu nje dvije da se rastanu. U tom se Marija razbolje; a kad to sazna Adelić, jednu veče baci strijelom pismo kroz šipke, gdje je govorio: 'Ako ozdraviš i tvoji te budu htjeli meni dopustiti, hoću da se pokrstim i tvojega zakona da budem'. To pismo, ne zna se tko, odmah uze i preda Vornićima. A oni od jala i uvrijede da pobjesne i zahtjevaše da se Adel više ne pusti u grad.
Međutim djevojčica venula i umre. Sahrane je u manastiru, a književnik i filozof Boktulija spjeva joj: 'Razbolje se naša grlica u koje je bilo prekrasno perje, od ljute rane; dođe lovac iz daleke zemlje i rani je. Bijedna Mara! Otac i mati ne htjedoše je primiti i ne prigrliše je, niti su ranu olizali i grlica umre - bijedna Mara!' Te su joj stihove izrezali na grobnici i dan danas jih svatko pjeva da je žalost slušati. Ivanica nije izišla napolje, no je i dan danas u manastiru, i kaže se da hoće da bude koludrica dok je živa."
Izvještaj je 1844. godine pronašao splitski pjesnik, pripovjedač i političar Luka Botić i prema njemu 1861. napisao i objavio romantični spjev "Bijedna Mara" u šest pjevanja. A skladatelj Josip Hatze zainteresirao se na Botićevo djelo, pa je uz libreto dr. Branka Radice skladao operu "Adel i Mara", praizvedenu 30. studenoga 1932. godine.
Papalić u vreći
Uz pomoć Gorana Borčića, muzejskog savjetnika Muzeja grada i neumornog kroničara splitske povijesti, rekonstruirali smo događaj iz druge polovine XV. stoljeća o kojem izvještava putopisac Agostino Santo Pupieni u knjizi "Lettera Critiche" iz 1786., kad je jedan mladi plemić iz ugledne splitske obitelji Papalić izgubio glavu zbog ljubavi.
Ono što priči daje entu potenciju jest spominjanje Marka Marulića, oca hrvatske književnosti i velikog moralista u ovoj tragičnoj avanturi. Kći gradskog kapetana bila je objekt žudnje dvojice plemića, rođaka i još većih prijatelja, Papalića i Marulića. Djeva bi s prozora svoje sobe spustila paranak, a oni bi se bratski izmjenjivali; jednu noć jedan, a drugu noć drugi, jedan je uvijek ljubovao, a drugi stražario.
Sada počinje drama: jedne tople, ljetne večeri, bio je Marulićev red sladostrašća, no Papalić ga zamoli da ga pusti. "Ajde, ali ja ću onda dva puta zaredon", vjerojatno mu je odgovorio Marko. Kad nakon nekog vremena s ponistre padne vreća. Marulić ju je otvorio i šokirao se: u njoj je bilo masakrirano Papalićevo tijelo, kojeg je ni živ ni mrtav tajno zakopao. Ćaća je očito doznao za kćerine vrele noći i presudio mladome plemiću, bez suda i istrage!
Stari Splićani su tvrdili kako se Marko tada povukao u Nečujam na Šolti, u kuću svoga rođaka Dujma Balistrilića i do kraja života živio kao neženja, pozivajući cijeli svijet na kršćanski moral. A da je sve ovo istina svjedoči i onaj paranak, koji se čuva u Muzeju Grada! Prvi dalmatinski novinar Ante Kuzmanić dodao je i ovo: "...u Splitu se pripovida da ju je otac da živu u zid zazidati, i da na mnogo godina posli oni zid porušivši se, provirila je lišina njezina..."
Izolda i Leon
Da ljubavna nevolja nema granica u snalažljivosti svjedoči i štorija iz XIV. stoljeća, kad su se voljeli Leon, sin mletačkoga kneza Quirina, i Izolda, jedinica plemića Madija Albertija. Zatriskali su se na prvi pogled, čim je mladić prejahao prag grada, ali zbog obiteljskih barikada ova ljubav bila je zabranjena.
No, Leonova prijateljica, radovnica Katarina dosjetila se kako doskočiti ovom jadu: Leon bi se preodjeven u švoru zaputio na misu u Dujmovu katedralu gdje bi se našao s Izoldom! No našlo se ondje i njuškalo u liku remete koji je podrobnom istragom utvrdio da ova mlada švora ima muški glas. A vjerojatno i stas. Stari Alberti je poludio od bijesa i kćer zatvorio u ženski samostan svetog Arnira, gdje je umrla od tuge. Što je bilo s Leonom, ne zna se.
Palmina i Andrija
Istinita priča iz Veloga Varoša, koja se zbila 1864., toliko je potresla ondašnji Split da su o ovoj tragediji skladane priče i čitavi epovi. Nije duga ni komplicirana: tih godina Dalmacijom su harale patule (velike boginje), koje su izazivale pomor stanovništva. U "Zori Dalmatinskoj" su 1844. ovako opisane zloglasne patule:
"Najprvo kip, kojega će naskočiti naravske patule, ćuti se erđavo; zatim dojde mu ognjica, koja napriduje tri dneva. Treći dan ukažu se patule najprvo u obrazu, pak se pruže po svemu životu. Iz početka vidu se niki malašni prišći, koji u sridi imadu jedan bili verhić, koji svetoveće reste. U tri dni vrimena patule izmetnu i za tim dospije ognjica. Što je snažnija ognjica, to mučnije patule izmetnu; a što mučnije izmetnu, to je dugljija bolest, a veća jezivost..."
Ergo, mlada i lijepa Palmina Karaman iz poznate obitelji sa Šperuna zadobije patule od kojih se ne uspije izliječiti nego umre, na što njezin zaručnik Andrija Katalinić legne do nje mrtve, omota se njezinom plahtom, te se tako i sam zarazi i ubrzo umre!
Obitelj im je postavila dvojnu kamenu stelu koja je do uništenja Sustipana krajem pedesetih godina prošlog stoljeća stajala iznad groba, a u "Splitskoj pjesmarici", zbirci pučkih pjesama grada i okolice koje je prikupio Srećko Karaman, objavljena je duga poema "Palmi Karamanki", koju je splitski toponimičar prof. Prerislav Petrić držao posebno vrijednom jer čuva uspomenu na stare nazive splitskih lokaliteta; od Palmine kuće do sustipanskoga groblja.
Hildegarda i Eduard
Romantika predjela u splitskome polju nazvanog Kraljeva voda na Trsteniku oduvijek je privlačila zaljubljene, ali i umjetnike poput švicarskog slikara Antona Thomanna, koji je dvadesetih godina prošlog stoljeće navraćao tamo slikati pejsaže, navodi Goran Borčić.
Stariji Splićani govorili su da je voda s Kraljevog vrila u imala "naročitu moć jubavi", a neki su bili i čvrsto uvjereni da je baš tu Mara Vornić pila vodu kada je pošla u Žnjan na dan Gospe od Sniga, pa srela svoga lijepog Adelića. Zato nikome nije bilo čudno kad se 1927. dočulo kako je baš ondje Hildegarda Langerova, Čehinja iz Brna, pištoljem ustrijelila sebe i teško ranila zaručnika, studenta arhitekture Eduarda Seidela koji je ostao živ, jer je Hilda slabo ciljala, a namjeravala ga je smiriti, gdje drugo nego u - srce.
Pokraj mrtve djevojke nađen je buket poljskog cvijeća i nekoliko školjki koje su ljubavnici pokupili na žalu. U desnoj ruci držala je "browning", revolver iz kojega su bila ispaljena dva metka. Eduard je preživio i zauvijek otišao iz Splita, ponijevši sa sobom tajnu one kobne noći i ostavivši Splićanima još jednu priču s mnogo završetaka.
Branko i Grozdana
U skrivenom kantunu napodan lanterne na splitskoj Đigi (lukobranu), ljubavne snove pleli su pomorski časnik Branko Hribar i njegova Grozdana Aljinović, čijoj su se vezi protivile obitelji, piše u "Splitskim povijesnim iskricama" publicist Želimir Bašić.
Na velikom plesu u Sokolskom domu na Pokladni utorak 1933. godine ludo su se proveli, plesali i lumpovali, pa naručili od orkestra da im zasvira posmrtni marš. Nitko u ludoj krnjevalskoj noći nije ni promislio što bi to moglo značiti. Dva pucnja na Đigi probudila su lanternista Jozu Pensu, a "Novo doba" objavljuje: "Tragedija Branka i Grozdane na Svjetioniku ljubavi". Na sprovodu je gotovo čitav Split. Posvađane se obitelji izmiruju u mrtvačnici, pokraj kapsila svoje djece. Na Lovrincu su, jedno uz drugo, spušteni u grob na koji nepoznat netko i danas donosi cvijeće…
Asanaginica
Prvo će pitanje biti: kakve veze ima Asanaginica sa Splitom, kad mjesto njezine tragedije svojata niz gradića dalmatinskog zaleđa koji za leđima nose kakvu tursku gradinu, a prenosila se s koljena na koljeno dok je konačno na papir 1774. nije stavio putopisac Alberto Fortis.
Prevodili su je najveći svog vremena, poput Wolfganga Goethea, Waltera Scotta, Aleksandra Puškina, Adama Mickiewicza, a jednu verziju prijevoda sastavio je i Vuk Karadžić, proglasivši je – naravno – srpskom pjesmom. Dobro, analiza je pokazala kako je Asanaginica nastala u imotskom kraju, ali i da ju je spjevala kršćanka i majka.
A Fortis ju je prepisao iz tzv. Splitskog rukopisa koji je dobio od polihistora, enciklopedista i liječnika Julija Bajamontija u Splitu. U 92 deseteračka stiha Asanaginica priča o tragičnoj sudbini i smrti odbačene žene i majke iz muslimanske obitelji. Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja.
Temelji njegove kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena; grob joj leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu. Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida", kako navodi pjesma, no riječ je o vremenu kad se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom.
No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u Klis. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je tjera s dvora. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje, ugovara brak s imotskim kadijom. Asanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom.
Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Asan-aga ne dozvoljava i predbacuje joj "da je srca kamenoga". A ona pada na zemlju i umire od bola u legendarnom stihu: "Kad to čula Asanaginica, bijelim licem u zemlju udrila, usput se je s dušom rastavila!"
POEMA
Palmi Karamanki (1864.)
Kad na Božji danak
Presesun dospiše
Niki Karamanu
Ćer palme umriše.
Kad su došle žene
Da će je obući
Bortula Joskina
Reče tad plačući:
'Ne dan te obući
Sokolice siva
Jerbo mi se čini
Da si jošće živa!'
Al se Joskinica
Juto privarila
Jer je crna bolest
Palmu pokosila.
Prigori bi otac
Pola svoga blaga,
Da mu je ostala
Ćer Palme pridraga.
Tad ju tužne žene
Cvileć obučiju
Nad uvelin cviton
Gorke suze liju.
Na šofaju leži
Kano angjelica
U bil obučena
Kano golubica.
Ko je vidi veli:
Jadna žalosnica
Rek bi Palme
Da si nevistica!
Kad su je prinili
Vanka iz komore
Onda je proplače
Sunce iza gore.
Kad su je nosili
Doli niza skale
Onda su jon Andru
Nesvisti spopale.
Kad su je mećali
U crne kasile
Onda njezin Andre
Pojde u Kaštile.
Kad su je iznili
Vanka iz portuna
Onda je proplaču
Žene od Šperuna.
Kad su je donili
Kraj svetoga Frane
Onda je proplače
Joskinica Mare.
Kad su je donili
Kraj Tomića stine
Onda je proplaču
Dvi tete Petrinke.
Kad su je prinili
Kraj svetoga Petra
Onda je proplače
Do mala diteta.
Kad su je donili
Na vidik od mora
Onda je proplaču
Iz Vujčinog dvora.
Kad su je donili
Kod Vujčinog rata
Onda je izašla
Lovrišna na vrata:
'Odi Palme draga
Bilon dvoru momu
Neka te saranin
U njem Andri tvomu!'
Kad su došli grebju
Na vrata izvanka
Onda je proplače
I teta Šoltanka.
Kad su je donili
Grebišću na sridu
Tad jon tužne žene
Cvileć govoridu:
'Ko bi bija reka
Od tvoje mladosti
Da će tako brzo
Usast cvit liposti!'
Veselte se sada
Svi angjel' od raja
Eto vami grede
Angjel našeg kraja!'
Vesel se, vesel se
Pločo mramorita
Pod tobom će leći
Palme uzorita!
Oj crna zemjice
Ne bud jon ledena
Raskruni se nad njon
Travice zelena!
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => 'Moć jubavi'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2017-08-20 19:42:45
[created_by] => 3108
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2017-08-20 21:41:19
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2017-08-20 21:45:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 26878
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 253
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--split
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz Splita.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, dalmacija, split
[secure] => 0
[page_title] => Split
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2017\/08\/16\/Nedjelja\/9013908.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/08\/16\/Nedjelja\/8994534.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/08\/16\/Nedjelja\/8994536.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/08\/16\/Nedjelja\/8054515.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/08\/16\/Nedjelja\/8630260.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/08\/16\/Nedjelja\/9013912.jpg","\/Archive\/Images\/2017\/08\/16\/Nedjelja\/9013913.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1200x800"},{"size0":"1200x1800"},{"size0":"1200x798"},{"size0":"1200x1678"},{"size0":"1200x800"},{"size0":"1200x800"},{"size0":"1200x766"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 253
[name] => Split
[alias] => split
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 14
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Medium","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 15069129 Threads: 6 Questions: 3157396622 Slow queries: 7058001
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 235098828
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 48
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front06
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /split
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 246
[name] => Dalmacija
[alias] => dalmacija
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /dalmacija
)
)
[link] => /split/ne-trebaju-nama-strane-legende-tragicnih-zabranjenih-ljubavi-je-bilo-i-u-nas-sest-istinitih-prica-iz-staroga-splita-ganut-ce-vas-do-suza-a-neke-bi-vas-mogle-i-sokirati-502744
[printLink] => /split/ne-trebaju-nama-strane-legende-tragicnih-zabranjenih-ljubavi-je-bilo-i-u-nas-sest-istinitih-prica-iz-staroga-splita-ganut-ce-vas-do-suza-a-neke-bi-vas-mogle-i-sokirati-502744?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 357534
[name] => Split
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => split
[link] => /tag/split
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 194302
[name] => shakespeare
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => shakespeare
[link] => /tag/shakespeare
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 454864
[name] => Romeo i Julija
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => romeo-i-julija
[link] => /tag/romeo-i-julija
)
[3] => stdClass Object
(
[id] => 473714
[name] => Marko Marulić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => marko-marulic
[link] => /tag/marko-marulic
)
[4] => stdClass Object
(
[id] => 336528
[name] => tragična ljubav
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => tragicna-ljubav
[link] => /tag/tragicna-ljubav
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => 'Moć jubavi'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Ne trebaju nama strane legende, tragičnih zabranjenih ljubavi je bilo i u nas: šest istinitih priča iz staroga Splita ganut će vas do suza, a neke bi vas mogle i šokirati
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3108
[name] => Damir Šarac
[username] => damir-arac
[email] => damir-arac@sd.hr
[password] => $2y$10$MLK2luxDWc5NQUmWpH19M.UFRDXAOZrwSK.0rp8ZbJS/5E1p8azKW
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/damir-sarac-3108
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1626
[gender] => m
[description] =>
[image] => 1626.png
[url] =>
[group] => 4
[plugins] => {"customparams_author_school":"","customparams_author_title":"","customparams_author_title_categoryid":"28","customparams_fb_link":"","customparams_tw_link":""}
)
[avatar] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/authors/1626.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/9013908.jpg
[galleryCount] => 7
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/9013908.jpg
[title] =>
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/8994534.jpg
[title] =>
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/8994536.jpg
[title] =>
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/8054515.jpg
[title] =>
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/8630260.jpg
[title] =>
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/9013912.jpg
[title] =>
)
[6] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/08/16/Nedjelja/9013913.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[videoType] => allvideos
[text] => {OCMSplitter}
Oh, tuge, oh žalosti, oh srce, znamo svi za ljubavnu tragediju Willija Shakespearea o Romeu i Juliji, dapače, to je najnesretnija nesretna ljubav na svijetu svih vremena. Što bi se danas reklo - ikad. Napisana je 1595. godine i događa se u megaromantičnoj Veroni, a Shakespeare je obradio popularnu priču Arthura Brookesa 'Tragična historija Romea i Julije' iz 1562. godine, englesku poemu naslonjenu na novelu talijanskog pisca Masuccia Salernitana 'Mariotto i Giannozza' iz 1476. godine.
Scena na balkonu jedan je od najupečatljivijih trenutaka u cjelokupnoj zapadnoj literaturi, krvava svađa obitelji nevoljnih golupčića razbjesnit će svakoga, a malo kome se srce ne stisne na koncu drame kad Romeo Montecchi ispije otrov u grobnici ljubljene Julije Capuletti, koja se potom badne nožem u srce. I ako zbog čega milijuni inamoranih turista dolaze vidjeti predivnu Veronu, onda je to u prvom redu zbog ove ljubavi nad ljubavima.
O da, bio sam i snimio se u obaveznoj pozi pipajući Julijine grudi pod onim balkonom u njezinoj palači, a načinio sam i korak više, večeravši patku na manistru u Romeovoj kući. Kakva romantika u tim trenucima preplavi veronskog namjernika... Sve je to, uvjeravat će vas veronski vodiči bilo tako; i ta palača i ta kuća i taj balkon i ta patka (po riceti obitelji Capuletti, a vjerojatno je i čuvena kapula po kojoj su dobili ime iz njihova vrtla).
Toliko se uživiš da bi bilo svetogrdno promisliti kako je čitava štorija – izmišljena. Plod mašte, fikcija, priljepčiva legenda. A zamislite, tu pored nas, u nimalo romantičnom gradiću na istočnoj obali Jadrana, koji je u svjetskoj historiji bio važan zadnji put tamo negdje u četvrtom stoljeću poslije Krista, u stvarnoj se prošlosti dogodilo barem šest takvih ljubavnih tragedija!
Neke su opjevane, ni izbliza tako popularne kao veronska, ali su – istinite! Splitske su ljubavne priče ne manje tragične, ne manje velike, ništa manje srcedrapajuće, možda čak nadahnute Shakespearovom vječnom romansom. Ali uz veliko možda i sasvim je blesavo naše istinite priče nazivati frazetinom 'splitski Romeo i Julija'.
Adel i Mara
Klis je u turskim rukama, Split u mletačkim, u njegovu luku slijevaju se karavane iz Bosne, a s njima i turski trgovci. Zapazile su Splićanke jednog osmanlijskog ljepotana među njima, imenom Adela, pa ga od milja nazvaše Adelić, a on se pak zagleda u lijepu mladu kršćanku Maru.
Eto zapleta da ne može biti teži.
Na dan osmi travnja mjeseca 1574. poslao je splitski knez izvješće mletačkoj vladi u kojemu piše: 'Moram dakle vašim preuzvišenostima kazati da lani, početkom ožujka, kad je s proljeća izgledalo kao da se sav svijet veseli i ljubi, jedno mlado lijepo Ture, jedva 18 godina, krasno i bogato obučeno na njihov način, pošteno imućan, dolazilo je na pazar. Jedanput dojde i donese voska i voda mirisavih i meda i dobra žerava bez biljega. Obično je sam dolazio i nije imao no dvije sluge. Turci su ga Adelom zvali, naši lijepim Adelićem.
A naše su žene rađe u njega kupovale, a on se uvijek pošteno i umjereno vladao. Njegovi su mu zavidjeli, a naši su ga jako obljubili. Kad jedan dan neima Adelića, a Turci su se zaklinjali da je sišo s njima, pače da jih je i pretekao. A to se opazi više dana, i Turci rekoše: 'Ašik je'. Da je naime zaljubljen. Sad vam moram kazati, preuzvišena gospodo, da jedanput, kad je došao Adelić, dođu i Vornićevi na pazar, i s njima dvije prelijepe i prekrasne sestre, Ivanica i Marija; obadvije jako dobro i ukusno obučene, zlatom i nakitima; jer je Vornićeva kuća dobro bogata. To se Adelić i Marija, koja je mlađa, i malo joj više od 14 godina bilo, spaze i od onda poginu jedno za drugim.
Ali je djevojčica imala svoje i sestru i bojala se Boga i Djevice, što je Adelić bio Turčin. Plakala je, a nije ništa govorila, no se prelijepila uz sestru. Momče je obilazilo njihovu kuću; ali nije nikada govorilo. I to je bilo s česa je on smetnuo iz pameti pazar. No kad se opet jednoć ukažu Vornićevi na pazaru, eto ti i njega. Kad mu se sestre dese na blizu, zapjeva slavjanski staru jednu slavjansku pjesmu, koja je ovo značila: "Zagleda se Turčin u našu golubicu. Ja sam Turčin. Lice joj je bjelije od mojega voska a ljepše od ruža što sam ocijedio. Ja sam čuo gdje govori, usta su joj slađa no moj med.
Vaša je golubica ljepšeg stasa i uzrasta no moj konj.' A Marija je plakala, te je otac i braća upitaju što joj je. Ona nije mogla da kaže od plača i jadanja. Stoga druga sestra okupi moliti oca i braću da se vrate kući, da ne prave čudo i da ne dižu viku da će ona i Marija sve ispripovijedati. Odmah odoše: a kad začuju šta je, silom na djevojku navale da ide u manastir, i da se ne uzda da će više ikada izići. Da jim je okaljala kuću koja je oduvijek bila dična i poštena; da je to šta nečuvena i da se sakriti mora uklonivši iz svijeta ko je tomu povoda.
Mnogo štovani svećenik i pripovjedalac gospodin Damjan Tupić, kućni pop, pregovarao je i savjetovao ocu i braći toliko da su na posljetku odlučili da djevojka ide u manastir i da tamo bude dvije godine, dok se ta sramota ne zaboravi. I ona ode, a i sestra s njome, jer ne mogu nje dvije da se rastanu. U tom se Marija razbolje; a kad to sazna Adelić, jednu veče baci strijelom pismo kroz šipke, gdje je govorio: 'Ako ozdraviš i tvoji te budu htjeli meni dopustiti, hoću da se pokrstim i tvojega zakona da budem'. To pismo, ne zna se tko, odmah uze i preda Vornićima. A oni od jala i uvrijede da pobjesne i zahtjevaše da se Adel više ne pusti u grad.
Međutim djevojčica venula i umre. Sahrane je u manastiru, a književnik i filozof Boktulija spjeva joj: 'Razbolje se naša grlica u koje je bilo prekrasno perje, od ljute rane; dođe lovac iz daleke zemlje i rani je. Bijedna Mara! Otac i mati ne htjedoše je primiti i ne prigrliše je, niti su ranu olizali i grlica umre - bijedna Mara!' Te su joj stihove izrezali na grobnici i dan danas jih svatko pjeva da je žalost slušati. Ivanica nije izišla napolje, no je i dan danas u manastiru, i kaže se da hoće da bude koludrica dok je živa."
Izvještaj je 1844. godine pronašao splitski pjesnik, pripovjedač i političar Luka Botić i prema njemu 1861. napisao i objavio romantični spjev "Bijedna Mara" u šest pjevanja. A skladatelj Josip Hatze zainteresirao se na Botićevo djelo, pa je uz libreto dr. Branka Radice skladao operu "Adel i Mara", praizvedenu 30. studenoga 1932. godine.
Papalić u vreći
Uz pomoć Gorana Borčića, muzejskog savjetnika Muzeja grada i neumornog kroničara splitske povijesti, rekonstruirali smo događaj iz druge polovine XV. stoljeća o kojem izvještava putopisac Agostino Santo Pupieni u knjizi "Lettera Critiche" iz 1786., kad je jedan mladi plemić iz ugledne splitske obitelji Papalić izgubio glavu zbog ljubavi.
Ono što priči daje entu potenciju jest spominjanje Marka Marulića, oca hrvatske književnosti i velikog moralista u ovoj tragičnoj avanturi. Kći gradskog kapetana bila je objekt žudnje dvojice plemića, rođaka i još većih prijatelja, Papalića i Marulića. Djeva bi s prozora svoje sobe spustila paranak, a oni bi se bratski izmjenjivali; jednu noć jedan, a drugu noć drugi, jedan je uvijek ljubovao, a drugi stražario.
Sada počinje drama: jedne tople, ljetne večeri, bio je Marulićev red sladostrašća, no Papalić ga zamoli da ga pusti. "Ajde, ali ja ću onda dva puta zaredon", vjerojatno mu je odgovorio Marko. Kad nakon nekog vremena s ponistre padne vreća. Marulić ju je otvorio i šokirao se: u njoj je bilo masakrirano Papalićevo tijelo, kojeg je ni živ ni mrtav tajno zakopao. Ćaća je očito doznao za kćerine vrele noći i presudio mladome plemiću, bez suda i istrage!
Stari Splićani su tvrdili kako se Marko tada povukao u Nečujam na Šolti, u kuću svoga rođaka Dujma Balistrilića i do kraja života živio kao neženja, pozivajući cijeli svijet na kršćanski moral. A da je sve ovo istina svjedoči i onaj paranak, koji se čuva u Muzeju Grada! Prvi dalmatinski novinar Ante Kuzmanić dodao je i ovo: "...u Splitu se pripovida da ju je otac da živu u zid zazidati, i da na mnogo godina posli oni zid porušivši se, provirila je lišina njezina..."
Izolda i Leon
Da ljubavna nevolja nema granica u snalažljivosti svjedoči i štorija iz XIV. stoljeća, kad su se voljeli Leon, sin mletačkoga kneza Quirina, i Izolda, jedinica plemića Madija Albertija. Zatriskali su se na prvi pogled, čim je mladić prejahao prag grada, ali zbog obiteljskih barikada ova ljubav bila je zabranjena.
No, Leonova prijateljica, radovnica Katarina dosjetila se kako doskočiti ovom jadu: Leon bi se preodjeven u švoru zaputio na misu u Dujmovu katedralu gdje bi se našao s Izoldom! No našlo se ondje i njuškalo u liku remete koji je podrobnom istragom utvrdio da ova mlada švora ima muški glas. A vjerojatno i stas. Stari Alberti je poludio od bijesa i kćer zatvorio u ženski samostan svetog Arnira, gdje je umrla od tuge. Što je bilo s Leonom, ne zna se.
Palmina i Andrija
Istinita priča iz Veloga Varoša, koja se zbila 1864., toliko je potresla ondašnji Split da su o ovoj tragediji skladane priče i čitavi epovi. Nije duga ni komplicirana: tih godina Dalmacijom su harale patule (velike boginje), koje su izazivale pomor stanovništva. U "Zori Dalmatinskoj" su 1844. ovako opisane zloglasne patule:
"Najprvo kip, kojega će naskočiti naravske patule, ćuti se erđavo; zatim dojde mu ognjica, koja napriduje tri dneva. Treći dan ukažu se patule najprvo u obrazu, pak se pruže po svemu životu. Iz početka vidu se niki malašni prišći, koji u sridi imadu jedan bili verhić, koji svetoveće reste. U tri dni vrimena patule izmetnu i za tim dospije ognjica. Što je snažnija ognjica, to mučnije patule izmetnu; a što mučnije izmetnu, to je dugljija bolest, a veća jezivost..."
Ergo, mlada i lijepa Palmina Karaman iz poznate obitelji sa Šperuna zadobije patule od kojih se ne uspije izliječiti nego umre, na što njezin zaručnik Andrija Katalinić legne do nje mrtve, omota se njezinom plahtom, te se tako i sam zarazi i ubrzo umre!
Obitelj im je postavila dvojnu kamenu stelu koja je do uništenja Sustipana krajem pedesetih godina prošlog stoljeća stajala iznad groba, a u "Splitskoj pjesmarici", zbirci pučkih pjesama grada i okolice koje je prikupio Srećko Karaman, objavljena je duga poema "Palmi Karamanki", koju je splitski toponimičar prof. Prerislav Petrić držao posebno vrijednom jer čuva uspomenu na stare nazive splitskih lokaliteta; od Palmine kuće do sustipanskoga groblja.
Hildegarda i Eduard
Romantika predjela u splitskome polju nazvanog Kraljeva voda na Trsteniku oduvijek je privlačila zaljubljene, ali i umjetnike poput švicarskog slikara Antona Thomanna, koji je dvadesetih godina prošlog stoljeće navraćao tamo slikati pejsaže, navodi Goran Borčić.
Stariji Splićani govorili su da je voda s Kraljevog vrila u imala "naročitu moć jubavi", a neki su bili i čvrsto uvjereni da je baš tu Mara Vornić pila vodu kada je pošla u Žnjan na dan Gospe od Sniga, pa srela svoga lijepog Adelića. Zato nikome nije bilo čudno kad se 1927. dočulo kako je baš ondje Hildegarda Langerova, Čehinja iz Brna, pištoljem ustrijelila sebe i teško ranila zaručnika, studenta arhitekture Eduarda Seidela koji je ostao živ, jer je Hilda slabo ciljala, a namjeravala ga je smiriti, gdje drugo nego u - srce.
Pokraj mrtve djevojke nađen je buket poljskog cvijeća i nekoliko školjki koje su ljubavnici pokupili na žalu. U desnoj ruci držala je "browning", revolver iz kojega su bila ispaljena dva metka. Eduard je preživio i zauvijek otišao iz Splita, ponijevši sa sobom tajnu one kobne noći i ostavivši Splićanima još jednu priču s mnogo završetaka.
Branko i Grozdana
U skrivenom kantunu napodan lanterne na splitskoj Đigi (lukobranu), ljubavne snove pleli su pomorski časnik Branko Hribar i njegova Grozdana Aljinović, čijoj su se vezi protivile obitelji, piše u "Splitskim povijesnim iskricama" publicist Želimir Bašić.
Na velikom plesu u Sokolskom domu na Pokladni utorak 1933. godine ludo su se proveli, plesali i lumpovali, pa naručili od orkestra da im zasvira posmrtni marš. Nitko u ludoj krnjevalskoj noći nije ni promislio što bi to moglo značiti. Dva pucnja na Đigi probudila su lanternista Jozu Pensu, a "Novo doba" objavljuje: "Tragedija Branka i Grozdane na Svjetioniku ljubavi". Na sprovodu je gotovo čitav Split. Posvađane se obitelji izmiruju u mrtvačnici, pokraj kapsila svoje djece. Na Lovrincu su, jedno uz drugo, spušteni u grob na koji nepoznat netko i danas donosi cvijeće…
Asanaginica
Prvo će pitanje biti: kakve veze ima Asanaginica sa Splitom, kad mjesto njezine tragedije svojata niz gradića dalmatinskog zaleđa koji za leđima nose kakvu tursku gradinu, a prenosila se s koljena na koljeno dok je konačno na papir 1774. nije stavio putopisac Alberto Fortis.
Prevodili su je najveći svog vremena, poput Wolfganga Goethea, Waltera Scotta, Aleksandra Puškina, Adama Mickiewicza, a jednu verziju prijevoda sastavio je i Vuk Karadžić, proglasivši je – naravno – srpskom pjesmom. Dobro, analiza je pokazala kako je Asanaginica nastala u imotskom kraju, ali i da ju je spjevala kršćanka i majka.
A Fortis ju je prepisao iz tzv. Splitskog rukopisa koji je dobio od polihistora, enciklopedista i liječnika Julija Bajamontija u Splitu. U 92 deseteračka stiha Asanaginica priča o tragičnoj sudbini i smrti odbačene žene i majke iz muslimanske obitelji. Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja.
Temelji njegove kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena; grob joj leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu. Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida", kako navodi pjesma, no riječ je o vremenu kad se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom.
No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u Klis. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je tjera s dvora. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje, ugovara brak s imotskim kadijom. Asanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom.
Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Asan-aga ne dozvoljava i predbacuje joj "da je srca kamenoga". A ona pada na zemlju i umire od bola u legendarnom stihu: "Kad to čula Asanaginica, bijelim licem u zemlju udrila, usput se je s dušom rastavila!"
POEMA
Palmi Karamanki (1864.)
Kad na Božji danak
Presesun dospiše
Niki Karamanu
Ćer palme umriše.
Kad su došle žene
Da će je obući
Bortula Joskina
Reče tad plačući:
'Ne dan te obući
Sokolice siva
Jerbo mi se čini
Da si jošće živa!'
Al se Joskinica
Juto privarila
Jer je crna bolest
Palmu pokosila.
Prigori bi otac
Pola svoga blaga,
Da mu je ostala
Ćer Palme pridraga.
Tad ju tužne žene
Cvileć obučiju
Nad uvelin cviton
Gorke suze liju.
Na šofaju leži
Kano angjelica
U bil obučena
Kano golubica.
Ko je vidi veli:
Jadna žalosnica
Rek bi Palme
Da si nevistica!
Kad su je prinili
Vanka iz komore
Onda je proplače
Sunce iza gore.
Kad su je nosili
Doli niza skale
Onda su jon Andru
Nesvisti spopale.
Kad su je mećali
U crne kasile
Onda njezin Andre
Pojde u Kaštile.
Kad su je iznili
Vanka iz portuna
Onda je proplaču
Žene od Šperuna.
Kad su je donili
Kraj svetoga Frane
Onda je proplače
Joskinica Mare.
Kad su je donili
Kraj Tomića stine
Onda je proplaču
Dvi tete Petrinke.
Kad su je prinili
Kraj svetoga Petra
Onda je proplače
Do mala diteta.
Kad su je donili
Na vidik od mora
Onda je proplaču
Iz Vujčinog dvora.
Kad su je donili
Kod Vujčinog rata
Onda je izašla
Lovrišna na vrata:
'Odi Palme draga
Bilon dvoru momu
Neka te saranin
U njem Andri tvomu!'
Kad su došli grebju
Na vrata izvanka
Onda je proplače
I teta Šoltanka.
Kad su je donili
Grebišću na sridu
Tad jon tužne žene
Cvileć govoridu:
'Ko bi bija reka
Od tvoje mladosti
Da će tako brzo
Usast cvit liposti!'
Veselte se sada
Svi angjel' od raja
Eto vami grede
Angjel našeg kraja!'
Vesel se, vesel se
Pločo mramorita
Pod tobom će leći
Palme uzorita!
Oj crna zemjice
Ne bud jon ledena
Raskruni se nad njon
Travice zelena!
[jcfields] => Array
(
)
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/split/ne-trebaju-nama-strane-legende-tragicnih-zabranjenih-ljubavi-je-bilo-i-u-nas-sest-istinitih-prica-iz-staroga-splita-ganut-ce-vas-do-suza-a-neke-bi-vas-mogle-i-sokirati-502744
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=929ce05c84f5b9a66149f8f9e997c50337954205
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Ne+trebaju+nama+strane+legende%2C+tragi%C4%8Dnih+zabranjenih+ljubavi+je+bilo+i+u+nas%3A+%C5%A1est+istinitih+pri%C4%8Da+iz+staroga+Splita+ganut+%C4%87e+vas+do+suza%2C+a+neke+bi+vas+mogle+i+%C5%A1okirati&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fne-trebaju-nama-strane-legende-tragicnih-zabranjenih-ljubavi-je-bilo-i-u-nas-sest-istinitih-prica-iz-staroga-splita-ganut-ce-vas-do-suza-a-neke-bi-vas-mogle-i-sokirati-502744
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fne-trebaju-nama-strane-legende-tragicnih-zabranjenih-ljubavi-je-bilo-i-u-nas-sest-istinitih-prica-iz-staroga-splita-ganut-ce-vas-do-suza-a-neke-bi-vas-mogle-i-sokirati-502744
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => 'Moć jubavi'
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
13. svibanj 2024 21:03
