Na rivu se želi ‘instalirati‘ Bajamontuša, a do nje spomenik papi Ivanu Pavlu II. No, je li to sretna kombinacija? Pročitajte analizu našega novinara

stdClass Object ( [id] => 1074600 [title] => Na rivu se želi ‘instalirati‘ Bajamontuša, a do nje spomenik papi Ivanu Pavlu II. No, je li to sretna kombinacija? Pročitajte analizu našega novinara [alias] => na-rivu-se-zeli-instalirati-bajamontusa-a-do-nje-spomenik-papi-ivanu-pavlu-ii-no-je-li-to-sretna-kombinacija-procitajte-analizu-nasega-novinara [catid] => 253 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Prostor Trga Franje Tuđmana mogao bi se pretvoriti u spomenički Disneyland. S jedne strane splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara podržava inicijativu da se faksimilno obnovi Monumentalna fontana tzv. Bajamontuša, koju još zovu i spomenikom vodi, a s druge strane Gradsko vijeće donijelo je odluku da se na istom trgu, dvadesetak metara dalje, podigne spomenik papi Ivanu Pavlu II.

Susret spomenika papi Ivanu Pavlu II. i Bajamontijeve fontane na ideološkoj razini teško može biti suprotniji. Naime, papu Ivana Pavla se u nacionalnom imaginariju smatra zaslužnim za priznanje hrvatske države, on se uklapa u ideju integralnog hrvatstva omotanog u ugodnu ovojnicu vjerskog zanosa. S druge strane, Bajamontijeva fontana ima korijene u nacionalnom predznaku drugog tipa, regionalnome modelu po kojem talijanska zajednica u Dalmaciji ima veća prava, a Slaveni su niža vrsta, dok je hrvatski jezik u javnim institucijama nepoželjan.

Splitska priča sa spomenikom papi Ivanu Pavlu II. podsjeća na naziv pjesme “Papa Was a Rolling Stone”. Već se 14 godina “kotrlja” njegov neizgrađeni spomenik po raznim lokacijama. Spominjao se Žnjan, spominjao se prostor kod Biskupove palače, spominjala se Istočna obala gradske luke, a sada je na red došla zelena površina ispred crkve sv. Frane.

---

---

Tiho režanje

Ne može papa drugi put stupiti na Žnjan, jednom je mogao kao živ čovjek, ali sada ne daju njegovu spomeniku. Kažu nadležni da ne bi bilo zgodno zbog turizma. Nije mogao papa niti pored Biskupove palače, odande ga je potjerao spomenik Franji Tuđmanu. A ne može ni na Istočnu obalu gradske luke, ni tamo ne bi bilo zgodno da dođe Sveti otac, jer se planiraju veliki hoteli, elitni stanovi, kongresni centar... U međuvremenu je papa Poljak Karol Wojtyla proglašen za sveca, a unatoč obećanjima još nije dobio spomenik u Splitu.

I tako je kao nova lokacija za spomenik Ivanu Pavlu II. došao na red Trg Franje Tuđmana, na što već potiho reži lobi koji zagovara gradnju Bajamontuše, pa je pitanje sprema li se papi opet sudbina spomenika-izbjeglice.

Međutim, vrlo je upitno treba li postaviti spomenik papi na Rivi. Baš zato što je riva javni prostor namijenjen svima, nije poželjno nametati ikonografiju i simboliku jedne vjere bez obzira koliko se pripadnika nacije na deklarativnom nivou izjašnavalo da su njezini pripadnici. Jer kad bi se tako radilo, onda bi se postupilo kao stari Rimljani koji su skulpture svojih vladara, koji su ujedno bili i božanstava, isticali na javna mjesta pred podanicima Rimskog Carstva bez obzira na njihova uvjerenja i vjeru.

Naši gradovi koje je posjetio papa Ivan Pavao II. nisu na glavnim promenadama postavili njegov spomenik. Dubrovčani su podigli spomenik u Gružu, a ne na Stradunu, Riječani su stavili spomenik na Gat Karoline Riječke na koji je papa stupio, a ne na Korzo. Drugi gradovi kao Zagreb, Osijek, Zadar i Đakovo nisu podizali spomenike Svetom ocu. U Zagrebu nikome nije palo na pamet da spomenik papi postavi na Jelačić plac uz Fernkornov spomenik banu Jelačiću. A u Splitu se planira postaviti spomenik baš pokraj lokacije na kojoj se namjerava faksimilno obnoviti Monumentalna fontana, tzv. Bajamontuša.

Zelena površina koja je određena odlukom Gradskog vijeća da bude mjesto spomenika pape dio je Trga Franje Tuđmana. Ali, ona nije pripadajući prostor crkve sv. Frane, iako se u odluci spominje ta crkva; zelena površina odvojena je od nje kolnikom i nogostupima uz koje se parkiraju automobili koji zaklanjaju dijelom pogled na zelenilo. Prostor Trga Franje Tuđmana je “čvorište” na kojemu se spajaju gradske arterije Marmontova, Riva i Matejuška. U pitanju je neuređeno područje koje vapi za urbanističkim natječajem koji se trebao provesti 2016., ali nije zbog pritisaka oko obnove Bajamontuše.

Koliki bi spomenik pape Ivana Pavla II. morao biti da ga ne bi vizualno “pojela” fontana koja se namjerava izgraditi - Bajamontuša ili neka suvremenija varijanta? Kako će joj konkurirati kip pape da ne bi izgledao kao Liliputanac pored monumentalne česme, još na tako značajnoj lokaciji, okružen raznovrsnom arhitekturom Prokurativa, palače Dešković, Sv. Frane, s pozadinom mora i 3LHD-ove rive, uz prometni nered? Bude li se htjelo odgovoriti izazovu konkurencije s većim proporcijama pa skulptura pape naraste znatno veća od ljudskih mjera, postane velika tri ili četiri metra, onda će monumentalnost dimenzija promijeniti poruku. U tom slučaju, to više neće biti lik omiljenog pape kojeg su voljeli milijuni vjernika, već spomenik dostojan proporcija kakvog diktatora.

Bez pristupa

Zelena površina na koju bi se smjestilo papu ima trokutastu površinu od 341 metra četvornog na koju se ne može pristupiti. Dakle, ako bi figura bila veličine do dva metra, izgubila bi se na prostoru Trga, a ne bi joj se moglo prići, niti bi je se moglo kontemplirati jer je prostor okružen parkiranim autima i prometom. Ako se kip pape stavi na visoki postament, čitav bi prizor na Trgu, uz buduću fontanu s razigranim figurama u susjedstvu, mogao izgledati smiješno.

---

---

Uostalom, svaki spomenik zahtijeva prostor za sebe jer prenosi određenu poruku, a ovdje je već sad stvorena “mješavina signala” na Trgu Franje Tuđmana, iako niti jedan spomenik još nije sagrađen, a pitanje je hoće li i biti kako im ide do sada.

Stoga bi bilo bolje, umjesto Rive, za spomenik papi predvidjeti drugu površinu, na kojoj spomeniku može pristupiti više ljudi odjednom, a da pri tome ne gaze cvijeće ili zelenu površinu, kao što bi ovdje bio slučaj, te osigurati kontemplaciju, dakle, izdvojiti spomenik iz gradske vreve, da oko vas ne kruže auti i pijani turisti.

Što se tiče Bajamontuše, zanimljivo je da Andro Krstulović Opara prije nije bio za njezinu obnovu. Dapače, godine 2006., dok je bio gradski vijećnik, žustro se prepirao na sjednici Gradskog vijeća sa SDP-ovcima i HNS-ovcima koji su tražili faksimilnu obnovu, što nije prošlo na Gradskom vijeću. S većinom glasova usvojen je Oparin prijedlog da se raspiše natječaj za fontanu i za uređenje cijeloga Trga, pri čemu bi prijedlog obnove Bajamontuše mogao biti jedno od ponuđenih rješenja.

Opara je tada govorio oporbi kako nije istina da je u 19. stoljeću postojalo zajedništvo građana oko postavljanja fontane, već je podsjetio da je bilo prijepora u ono doba.

Poslali smo pitanje Opari zašto sada nije podržao natječaj iz 2016. koji je trebao biti raspisan u Baldasarovo vrijeme, a s kojim se trebalo riješiti uređenje trga i infrastrukture. Prema natječajnom programu davala se veća sloboda autorima za predlaganje suvremenije fontane (moglo se predložiti i obnovu Bajamontuše). Pitali smo zašto se odlučio za parcijalno rješenje s faksimilnom obnovom Bajamontijeve fontane? Nismo dobili odgovor.

Odluka o podizanju spomenika papi došla je od Gradskoga vijeća, prvo je to potegnula u veljači prošle godine Kerumova gradska vijećnica, a zatim je na odlasku Petar Škorić (HDZ), dok je još bio predsjednik Komisije za spomenike, trgove i ulice, na Gradskom vijeću iznio prijedlog koji je glatko prošao, da se papu stavi kod Sv. Frane. Pri tome je Opara zaobiđen.

Opari je Gradsko vijeće dalo u zadatak da raspiše natječaj za spomenik papi nakon objave te odluke u Službenom glasniku, ali on to u mjesec dana nije učinio. S druge strane, bio je na obljetnici svečane akademije 130. godišnjice splitske fontane u foyeru HNK, gdje je bila maketa Bajamontijeve fontane s fasciom. Poslali smo pitanje Opari hoće li Bajamontuša imati fascio na vrhu, ali nismo dobili odgovor.

Genij i fascio

Ako se Andro Krstulović Opara odluči da bi mladiću (geniju) na vrhu fontane trebalo staviti fascio od oko jednog metra pod desnicu, onda će to biti različito od mišljenja Gradskog vijeća o obnovi fontane, koje je odlučilo da se napravi što sličnija fontana onoj iz 1947., odnosno prije rušenja, ali kad više nije bilo fascia jer su ga prije toga uklonili ustaše.

Spomenici papi Ivanu Pavlu II. jednostavnih su formi i zna se koga predstavljaju. Monumentalna fontana ili Bajamontuša spada u takozvane alegorijske fontane. U ikonologiji, disciplini koja proučava značenje umjetničkih djela, takav pristup naziva se metoda simulacije. Predstavljajući jednu stvar, ujedno se, zbog određenih okolnosti, nastoji ukazati na nešto drugo iz svog vremena.

---

---

Složena u piramidalnu kompoziciju, s mitološkim bićima iz antike, ta fontana prikazivala je alegoriju u kojoj su objedinjene elementarne sile vode, mora i vjetra s onima koje teže intelektu i etici. Upotrebom bića iz grčke i rimske mitologije Bajamonti je istaknuo da “civilizacija, snaga volje, trgovina i industrija” doprinose boljitku zajednice. Ono što je pak bitno naglasiti jest da je Bajamonti bio prosvijećeni liberal s jedne strane, ali i autonomaš, a kasnije i iredentist. Smatrao je da na ovim prostorima Talijani, iako manjina, trebaju držati uzde kulture i napretka, a da ih većinski Slaveni trebaju slijediti.

Liktorski svežanj ili fascio koji je pridržavao mladić (genij) na vrhu fontane simbol je iz starog Rima sastavljan od svežnja pruća i sjekire. Fascio izvorno označava povezanost rimske republike i imperija u zakonu i vlasti. Korištenje simbola starog Rima, za koji se u slučaju fontane tvrdi da predstavlja slogu građana, treba promatrati u optici probuđenog talijanskog nacionalizma koji je Talijane smatrao nasljednicima starih Rimljana. Naime, kako primjećuje Mirko Đinđić, Bajamoti je tvrdio da su “Rimljani u antičkoj Dalmaciji bili vladajuća klasa, pa analogno tome njihovi suvremeni nasljednici, koji se osjećaju Talijanima, postaju osviještena vladajuća nacija”.

Bajamonti, koji inače ima velike zasluge za modernizaciju Splita, u vrijeme narudžbe fontane 1880. nije bio idealna osoba da poziva građane na jedinstvo. Naime, iste godine kad je naručena izrada fontane u Milanu, smijenjen je s mjesta gradonačelnika, odnosno došlo je do raspuštanja općinske uprave. Razlog su bili brojni neredi, često i krvavi, između autonomaša i narodnjaka koje Bajamontijeva vlast nije znala ili nije htjela spriječiti. Osim toga, pronađene su i financijske dubioze u njegovu poslovanju. Novo doba je četrdeset godina poslije donijelo prilog u kojem je zabilježilo da se zbog isticanja hrvatske zastave moglo dobiti kamen u glavu. Bajamonti je u potpirivanju te situacije imao nemalog udjela, jer je u Dalmatinskom saboru bio protiv uvođenja hrvatskog jezika. Kao vođa autonomaša protivio se povezivanju Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, bio je oštro protiv uvođenja narodnog jezika u škole. U njegovim novinama Avvenire hrvatske se narodne vladare nazivalo “ušljivim kraljevima Biogradskim”. Bajamoti je govorio da sa “Slavenima može sutra, a s Hrvatima nikada”.

Kad je voda potekla fontanom 1888., Bajamonti je već osnovao iredentističku stranku. Rezultat je bio taj da od pobjede narodnjaka 1882. njegova zvijezda počinje tamnjeti, a time i značenje fontane. Negativno su se o njoj izrazili Ivan Meštrović, Petar Senjanović, gradonačelnik Josip Smodlaka nije bio protiv fontane, ali je rekao da bi i on radije nešto drugo, Josip Barač, koji je osmislio ime “Hajduka”, u Novom dobu negativno se izrazio o njezinim estetskim vrijednostima, s time da je rekao kako je fontana u to vrijeme (sredina tridesetih) na više mjesta oštećena i ne funkcionira kako spada. Protiv inicijative za uklanjanje fontane ustao je konzervator Ljubo Karaman.

'Italijenska Dalmacija'

No, zato su Bajamontija kao svog heroja, a time i fontanu, prihvatili talijanski nacionalisti i fašisti na svom početku. Njima je on bio zalog, opravdanje da potražuju više teritorija negoli su dobili Rapalskim ugovorom 1920. Odnosno, da zahtjevaju Split i Dalmaciju do Kotora.

Kako prenosi Novo doba (27. listopada 1922.), u Trstu je “Societa Dalmatica” uzela obljetnicu splitskog načelnika Bajamontija da u ime “nespašene italijenske Dalmacije” preda gradu Trstu Bajamontijev kip i od njega učini zalog i vjeru za otkupljenje cijele Dalmacije. Tršćanski načelnik Pitacco u ratnom tonu poručio je: “Onima koji vele da je svršeno sve, odgovorite gromko: Ne!”

A poslanik Dudan je pak kazao: “Sluge naših neprijatelja obmanjuju se da njegove (Bajamontijeve) moći više nema. Ali, teško se varaju. Od Brenera do Etne vrve crne košulje, bukti nova vatrena mladost Italije koja ne dopušta sumnje što će zastalno da bude. Za malo još i stara Bazalmontova česma u Splitu imaće opet svoje staro ime. Za malo još i Italija biće u rukama nove volje porogjena iz bolova ratnih, i fatum otadžbine ispuniće se nezbežno. Prisajediniće se Italiji najkrajnji žal naše zemlje. Za ovu novu Italiju najbliže sutrašnjice, za ovu revindikaciju italijanske Dalmacije pozivam vas, braćo, da trikrat uzviknete alala!”

Novo doba bilježi da su promicateljima tršćanske svečanosti stigle stotine poruka podrške iz Italije, Istre i Zadra, u kojima se pozivalo na “otkupljenje dell’italianissima Dalmazia”.

Savjetnik Mussolinija za Dalmaciju Oscar Randi napisao je 1932. knjigu o “divnom gradonačelniku” Bajamontiju u kojem ga je proglasio pretečom fašizma zbog njegova ekonomskog modela, što je Novo doba s podsmijehom dočekalo. A kad su fašisti došli u Split, upravo su Bajamontijeve Prokurative uzeli za svoj štab, a poljanu ispred Sv. Frane nazvali su Piazzale Antonia Bajamontia, čak su tvrdili da podignuta ruka mladića na fontani znači rimski pozdrav.

Ustaše su 1944. uklonili fascio na fontani, nakon kapitulacije Mussolinija, kao što su otukli i venecijanske lavove na drugim lokacijama. Govorili su kako su Talijani bili zavojevači na našim prostorima, prešućujući da su oni ti koji su im prodali Dalmaciju. Bilo je tu i osvetoljubivosti zbog ponižavajućeg načina na koji su ih Talijani otjerali s čelnih pozicija u Splitu odmah na početku rata.

Tako da drastična odluka komunista da unište Bajamontušu 1947. nije bila nova ideja, jer čak je Ivan Meštrović još 1935. tvrdio da je ona fašistička i da je treba srušiti.

---

---

Desemantiziranje spomenika

Naravno, spomenici se mogu desemantizirati s vremenom. Možemo reći da nas se ne tiče što su nastali u neko drugo vrijeme, da je važna umjetnička vrijednost. Što se tiče umjetničke vrijednosti izvedbe, pokušajte naći nešto o autoru spomenika Luigiju Cecconu na internetu. Koliko smo se trudili, našli smo jako malo informacija o njemu (najelementarnijih) i jedva nekoliko skulptura. Nema čak ni svoju natuknicu na Wikipediji. Osim nekih naših stručnjaka koji zagovaraju povratak Bajamontuše, nismo pronašli da u Italiji ili inozemstvu Cecconu netko spominje kao značajnog umjetnika. Jedini dostupan njegov spomenik na internetu je od Francesca Petrarce, ali taj spomenik nije tako suptilan, niti je poznat kao Petrarcina statua na fasadi palače Ufizzi iz 19. st. ili Petrarcin spomenik u Toskani, koji su puno popularniji.

Što se tiče umjetničke vrijednosti Bajamontijeve fontane, pročitali smo u zadnje vrijeme elaborate koji se bave ikonografskim analizama, ali ne i estetskim raščlambama koje bi kritički valorizirale formalnu stranu kvalitete samih skulptura.

Osim toga, shvaćanje umjetnosti i njezine povijesti danas se ne svodi samo na umjetničko djelo lišeno okolnosti nastanka. Naime, sve više su uključene interdisciplinarne grane (sociološke, kulturološke...) u prosudbe konotacija nekog umjetničkog djela, pa i o tome valja voditi računa ako ga se namjerava transponirati u drugi kontekst.

No, važno je naglasiti da samo jedan dio struke, uglavnom starija garda povjesničara umjetnosti, smatra da je Bajamontijeva fontana toliko dragocjena i nezamjenjiva da je valja faksimilno obnoviti. Drugi dio struke, pretežito arhitekti, urbanisti i mlađi stručnjaci, koji nije toliko organiziran i glasan, ali nije manje kompetentan, nema ništa protiv da se raspiše natječaj kojim će se ispitati može li se doći da boljeg i suvremenijeg rješenja, ali i kojim će se definirati uređenje kompletnog Trga Franje Tuđmana.

Prostor Trga Franje Tuđmana mogao bi se pretvoriti u spomenički Disneyland. S jedne strane splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara podržava inicijativu da se faksimilno obnovi Monumentalna fontana tzv. Bajamontuša, koju još zovu i spomenikom vodi, a s druge strane Gradsko vijeće donijelo je odluku da se na istom trgu, dvadesetak metara dalje, podigne spomenik papi Ivanu Pavlu II.

Susret spomenika papi Ivanu Pavlu II. i Bajamontijeve fontane na ideološkoj razini teško može biti suprotniji. Naime, papu Ivana Pavla se u nacionalnom imaginariju smatra zaslužnim za priznanje hrvatske države, on se uklapa u ideju integralnog hrvatstva omotanog u ugodnu ovojnicu vjerskog zanosa. S druge strane, Bajamontijeva fontana ima korijene u nacionalnom predznaku drugog tipa, regionalnome modelu po kojem talijanska zajednica u Dalmaciji ima veća prava, a Slaveni su niža vrsta, dok je hrvatski jezik u javnim institucijama nepoželjan.

Splitska priča sa spomenikom papi Ivanu Pavlu II. podsjeća na naziv pjesme “Papa Was a Rolling Stone”. Već se 14 godina “kotrlja” njegov neizgrađeni spomenik po raznim lokacijama. Spominjao se Žnjan, spominjao se prostor kod Biskupove palače, spominjala se Istočna obala gradske luke, a sada je na red došla zelena površina ispred crkve sv. Frane.

---

---

Tiho režanje

Ne može papa drugi put stupiti na Žnjan, jednom je mogao kao živ čovjek, ali sada ne daju njegovu spomeniku. Kažu nadležni da ne bi bilo zgodno zbog turizma. Nije mogao papa niti pored Biskupove palače, odande ga je potjerao spomenik Franji Tuđmanu. A ne može ni na Istočnu obalu gradske luke, ni tamo ne bi bilo zgodno da dođe Sveti otac, jer se planiraju veliki hoteli, elitni stanovi, kongresni centar... U međuvremenu je papa Poljak Karol Wojtyla proglašen za sveca, a unatoč obećanjima još nije dobio spomenik u Splitu.

I tako je kao nova lokacija za spomenik Ivanu Pavlu II. došao na red Trg Franje Tuđmana, na što već potiho reži lobi koji zagovara gradnju Bajamontuše, pa je pitanje sprema li se papi opet sudbina spomenika-izbjeglice.

Međutim, vrlo je upitno treba li postaviti spomenik papi na Rivi. Baš zato što je riva javni prostor namijenjen svima, nije poželjno nametati ikonografiju i simboliku jedne vjere bez obzira koliko se pripadnika nacije na deklarativnom nivou izjašnavalo da su njezini pripadnici. Jer kad bi se tako radilo, onda bi se postupilo kao stari Rimljani koji su skulpture svojih vladara, koji su ujedno bili i božanstava, isticali na javna mjesta pred podanicima Rimskog Carstva bez obzira na njihova uvjerenja i vjeru.

Naši gradovi koje je posjetio papa Ivan Pavao II. nisu na glavnim promenadama postavili njegov spomenik. Dubrovčani su podigli spomenik u Gružu, a ne na Stradunu, Riječani su stavili spomenik na Gat Karoline Riječke na koji je papa stupio, a ne na Korzo. Drugi gradovi kao Zagreb, Osijek, Zadar i Đakovo nisu podizali spomenike Svetom ocu. U Zagrebu nikome nije palo na pamet da spomenik papi postavi na Jelačić plac uz Fernkornov spomenik banu Jelačiću. A u Splitu se planira postaviti spomenik baš pokraj lokacije na kojoj se namjerava faksimilno obnoviti Monumentalna fontana, tzv. Bajamontuša.

Zelena površina koja je određena odlukom Gradskog vijeća da bude mjesto spomenika pape dio je Trga Franje Tuđmana. Ali, ona nije pripadajući prostor crkve sv. Frane, iako se u odluci spominje ta crkva; zelena površina odvojena je od nje kolnikom i nogostupima uz koje se parkiraju automobili koji zaklanjaju dijelom pogled na zelenilo. Prostor Trga Franje Tuđmana je “čvorište” na kojemu se spajaju gradske arterije Marmontova, Riva i Matejuška. U pitanju je neuređeno područje koje vapi za urbanističkim natječajem koji se trebao provesti 2016., ali nije zbog pritisaka oko obnove Bajamontuše.

Koliki bi spomenik pape Ivana Pavla II. morao biti da ga ne bi vizualno “pojela” fontana koja se namjerava izgraditi - Bajamontuša ili neka suvremenija varijanta? Kako će joj konkurirati kip pape da ne bi izgledao kao Liliputanac pored monumentalne česme, još na tako značajnoj lokaciji, okružen raznovrsnom arhitekturom Prokurativa, palače Dešković, Sv. Frane, s pozadinom mora i 3LHD-ove rive, uz prometni nered? Bude li se htjelo odgovoriti izazovu konkurencije s većim proporcijama pa skulptura pape naraste znatno veća od ljudskih mjera, postane velika tri ili četiri metra, onda će monumentalnost dimenzija promijeniti poruku. U tom slučaju, to više neće biti lik omiljenog pape kojeg su voljeli milijuni vjernika, već spomenik dostojan proporcija kakvog diktatora.

Bez pristupa

Zelena površina na koju bi se smjestilo papu ima trokutastu površinu od 341 metra četvornog na koju se ne može pristupiti. Dakle, ako bi figura bila veličine do dva metra, izgubila bi se na prostoru Trga, a ne bi joj se moglo prići, niti bi je se moglo kontemplirati jer je prostor okružen parkiranim autima i prometom. Ako se kip pape stavi na visoki postament, čitav bi prizor na Trgu, uz buduću fontanu s razigranim figurama u susjedstvu, mogao izgledati smiješno.

---

---

Uostalom, svaki spomenik zahtijeva prostor za sebe jer prenosi određenu poruku, a ovdje je već sad stvorena “mješavina signala” na Trgu Franje Tuđmana, iako niti jedan spomenik još nije sagrađen, a pitanje je hoće li i biti kako im ide do sada.

Stoga bi bilo bolje, umjesto Rive, za spomenik papi predvidjeti drugu površinu, na kojoj spomeniku može pristupiti više ljudi odjednom, a da pri tome ne gaze cvijeće ili zelenu površinu, kao što bi ovdje bio slučaj, te osigurati kontemplaciju, dakle, izdvojiti spomenik iz gradske vreve, da oko vas ne kruže auti i pijani turisti.

Što se tiče Bajamontuše, zanimljivo je da Andro Krstulović Opara prije nije bio za njezinu obnovu. Dapače, godine 2006., dok je bio gradski vijećnik, žustro se prepirao na sjednici Gradskog vijeća sa SDP-ovcima i HNS-ovcima koji su tražili faksimilnu obnovu, što nije prošlo na Gradskom vijeću. S većinom glasova usvojen je Oparin prijedlog da se raspiše natječaj za fontanu i za uređenje cijeloga Trga, pri čemu bi prijedlog obnove Bajamontuše mogao biti jedno od ponuđenih rješenja.

Opara je tada govorio oporbi kako nije istina da je u 19. stoljeću postojalo zajedništvo građana oko postavljanja fontane, već je podsjetio da je bilo prijepora u ono doba.

Poslali smo pitanje Opari zašto sada nije podržao natječaj iz 2016. koji je trebao biti raspisan u Baldasarovo vrijeme, a s kojim se trebalo riješiti uređenje trga i infrastrukture. Prema natječajnom programu davala se veća sloboda autorima za predlaganje suvremenije fontane (moglo se predložiti i obnovu Bajamontuše). Pitali smo zašto se odlučio za parcijalno rješenje s faksimilnom obnovom Bajamontijeve fontane? Nismo dobili odgovor.

Odluka o podizanju spomenika papi došla je od Gradskoga vijeća, prvo je to potegnula u veljači prošle godine Kerumova gradska vijećnica, a zatim je na odlasku Petar Škorić (HDZ), dok je još bio predsjednik Komisije za spomenike, trgove i ulice, na Gradskom vijeću iznio prijedlog koji je glatko prošao, da se papu stavi kod Sv. Frane. Pri tome je Opara zaobiđen.

Opari je Gradsko vijeće dalo u zadatak da raspiše natječaj za spomenik papi nakon objave te odluke u Službenom glasniku, ali on to u mjesec dana nije učinio. S druge strane, bio je na obljetnici svečane akademije 130. godišnjice splitske fontane u foyeru HNK, gdje je bila maketa Bajamontijeve fontane s fasciom. Poslali smo pitanje Opari hoće li Bajamontuša imati fascio na vrhu, ali nismo dobili odgovor.

Genij i fascio

Ako se Andro Krstulović Opara odluči da bi mladiću (geniju) na vrhu fontane trebalo staviti fascio od oko jednog metra pod desnicu, onda će to biti različito od mišljenja Gradskog vijeća o obnovi fontane, koje je odlučilo da se napravi što sličnija fontana onoj iz 1947., odnosno prije rušenja, ali kad više nije bilo fascia jer su ga prije toga uklonili ustaše.

Spomenici papi Ivanu Pavlu II. jednostavnih su formi i zna se koga predstavljaju. Monumentalna fontana ili Bajamontuša spada u takozvane alegorijske fontane. U ikonologiji, disciplini koja proučava značenje umjetničkih djela, takav pristup naziva se metoda simulacije. Predstavljajući jednu stvar, ujedno se, zbog određenih okolnosti, nastoji ukazati na nešto drugo iz svog vremena.

---

---

Složena u piramidalnu kompoziciju, s mitološkim bićima iz antike, ta fontana prikazivala je alegoriju u kojoj su objedinjene elementarne sile vode, mora i vjetra s onima koje teže intelektu i etici. Upotrebom bića iz grčke i rimske mitologije Bajamonti je istaknuo da “civilizacija, snaga volje, trgovina i industrija” doprinose boljitku zajednice. Ono što je pak bitno naglasiti jest da je Bajamonti bio prosvijećeni liberal s jedne strane, ali i autonomaš, a kasnije i iredentist. Smatrao je da na ovim prostorima Talijani, iako manjina, trebaju držati uzde kulture i napretka, a da ih većinski Slaveni trebaju slijediti.

Liktorski svežanj ili fascio koji je pridržavao mladić (genij) na vrhu fontane simbol je iz starog Rima sastavljan od svežnja pruća i sjekire. Fascio izvorno označava povezanost rimske republike i imperija u zakonu i vlasti. Korištenje simbola starog Rima, za koji se u slučaju fontane tvrdi da predstavlja slogu građana, treba promatrati u optici probuđenog talijanskog nacionalizma koji je Talijane smatrao nasljednicima starih Rimljana. Naime, kako primjećuje Mirko Đinđić, Bajamoti je tvrdio da su “Rimljani u antičkoj Dalmaciji bili vladajuća klasa, pa analogno tome njihovi suvremeni nasljednici, koji se osjećaju Talijanima, postaju osviještena vladajuća nacija”.

Bajamonti, koji inače ima velike zasluge za modernizaciju Splita, u vrijeme narudžbe fontane 1880. nije bio idealna osoba da poziva građane na jedinstvo. Naime, iste godine kad je naručena izrada fontane u Milanu, smijenjen je s mjesta gradonačelnika, odnosno došlo je do raspuštanja općinske uprave. Razlog su bili brojni neredi, često i krvavi, između autonomaša i narodnjaka koje Bajamontijeva vlast nije znala ili nije htjela spriječiti. Osim toga, pronađene su i financijske dubioze u njegovu poslovanju. Novo doba je četrdeset godina poslije donijelo prilog u kojem je zabilježilo da se zbog isticanja hrvatske zastave moglo dobiti kamen u glavu. Bajamonti je u potpirivanju te situacije imao nemalog udjela, jer je u Dalmatinskom saboru bio protiv uvođenja hrvatskog jezika. Kao vođa autonomaša protivio se povezivanju Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, bio je oštro protiv uvođenja narodnog jezika u škole. U njegovim novinama Avvenire hrvatske se narodne vladare nazivalo “ušljivim kraljevima Biogradskim”. Bajamoti je govorio da sa “Slavenima može sutra, a s Hrvatima nikada”.

Kad je voda potekla fontanom 1888., Bajamonti je već osnovao iredentističku stranku. Rezultat je bio taj da od pobjede narodnjaka 1882. njegova zvijezda počinje tamnjeti, a time i značenje fontane. Negativno su se o njoj izrazili Ivan Meštrović, Petar Senjanović, gradonačelnik Josip Smodlaka nije bio protiv fontane, ali je rekao da bi i on radije nešto drugo, Josip Barač, koji je osmislio ime “Hajduka”, u Novom dobu negativno se izrazio o njezinim estetskim vrijednostima, s time da je rekao kako je fontana u to vrijeme (sredina tridesetih) na više mjesta oštećena i ne funkcionira kako spada. Protiv inicijative za uklanjanje fontane ustao je konzervator Ljubo Karaman.

'Italijenska Dalmacija'

No, zato su Bajamontija kao svog heroja, a time i fontanu, prihvatili talijanski nacionalisti i fašisti na svom početku. Njima je on bio zalog, opravdanje da potražuju više teritorija negoli su dobili Rapalskim ugovorom 1920. Odnosno, da zahtjevaju Split i Dalmaciju do Kotora.

Kako prenosi Novo doba (27. listopada 1922.), u Trstu je “Societa Dalmatica” uzela obljetnicu splitskog načelnika Bajamontija da u ime “nespašene italijenske Dalmacije” preda gradu Trstu Bajamontijev kip i od njega učini zalog i vjeru za otkupljenje cijele Dalmacije. Tršćanski načelnik Pitacco u ratnom tonu poručio je: “Onima koji vele da je svršeno sve, odgovorite gromko: Ne!”

A poslanik Dudan je pak kazao: “Sluge naših neprijatelja obmanjuju se da njegove (Bajamontijeve) moći više nema. Ali, teško se varaju. Od Brenera do Etne vrve crne košulje, bukti nova vatrena mladost Italije koja ne dopušta sumnje što će zastalno da bude. Za malo još i stara Bazalmontova česma u Splitu imaće opet svoje staro ime. Za malo još i Italija biće u rukama nove volje porogjena iz bolova ratnih, i fatum otadžbine ispuniće se nezbežno. Prisajediniće se Italiji najkrajnji žal naše zemlje. Za ovu novu Italiju najbliže sutrašnjice, za ovu revindikaciju italijanske Dalmacije pozivam vas, braćo, da trikrat uzviknete alala!”

Novo doba bilježi da su promicateljima tršćanske svečanosti stigle stotine poruka podrške iz Italije, Istre i Zadra, u kojima se pozivalo na “otkupljenje dell’italianissima Dalmazia”.

Savjetnik Mussolinija za Dalmaciju Oscar Randi napisao je 1932. knjigu o “divnom gradonačelniku” Bajamontiju u kojem ga je proglasio pretečom fašizma zbog njegova ekonomskog modela, što je Novo doba s podsmijehom dočekalo. A kad su fašisti došli u Split, upravo su Bajamontijeve Prokurative uzeli za svoj štab, a poljanu ispred Sv. Frane nazvali su Piazzale Antonia Bajamontia, čak su tvrdili da podignuta ruka mladića na fontani znači rimski pozdrav.

Ustaše su 1944. uklonili fascio na fontani, nakon kapitulacije Mussolinija, kao što su otukli i venecijanske lavove na drugim lokacijama. Govorili su kako su Talijani bili zavojevači na našim prostorima, prešućujući da su oni ti koji su im prodali Dalmaciju. Bilo je tu i osvetoljubivosti zbog ponižavajućeg načina na koji su ih Talijani otjerali s čelnih pozicija u Splitu odmah na početku rata.

Tako da drastična odluka komunista da unište Bajamontušu 1947. nije bila nova ideja, jer čak je Ivan Meštrović još 1935. tvrdio da je ona fašistička i da je treba srušiti.

---

---

Desemantiziranje spomenika

Naravno, spomenici se mogu desemantizirati s vremenom. Možemo reći da nas se ne tiče što su nastali u neko drugo vrijeme, da je važna umjetnička vrijednost. Što se tiče umjetničke vrijednosti izvedbe, pokušajte naći nešto o autoru spomenika Luigiju Cecconu na internetu. Koliko smo se trudili, našli smo jako malo informacija o njemu (najelementarnijih) i jedva nekoliko skulptura. Nema čak ni svoju natuknicu na Wikipediji. Osim nekih naših stručnjaka koji zagovaraju povratak Bajamontuše, nismo pronašli da u Italiji ili inozemstvu Cecconu netko spominje kao značajnog umjetnika. Jedini dostupan njegov spomenik na internetu je od Francesca Petrarce, ali taj spomenik nije tako suptilan, niti je poznat kao Petrarcina statua na fasadi palače Ufizzi iz 19. st. ili Petrarcin spomenik u Toskani, koji su puno popularniji.

Što se tiče umjetničke vrijednosti Bajamontijeve fontane, pročitali smo u zadnje vrijeme elaborate koji se bave ikonografskim analizama, ali ne i estetskim raščlambama koje bi kritički valorizirale formalnu stranu kvalitete samih skulptura.

Osim toga, shvaćanje umjetnosti i njezine povijesti danas se ne svodi samo na umjetničko djelo lišeno okolnosti nastanka. Naime, sve više su uključene interdisciplinarne grane (sociološke, kulturološke...) u prosudbe konotacija nekog umjetničkog djela, pa i o tome valja voditi računa ako ga se namjerava transponirati u drugi kontekst.

No, važno je naglasiti da samo jedan dio struke, uglavnom starija garda povjesničara umjetnosti, smatra da je Bajamontijeva fontana toliko dragocjena i nezamjenjiva da je valja faksimilno obnoviti. Drugi dio struke, pretežito arhitekti, urbanisti i mlađi stručnjaci, koji nije toliko organiziran i glasan, ali nije manje kompetentan, nema ništa protiv da se raspiše natječaj kojim će se ispitati može li se doći da boljeg i suvremenijeg rješenja, ali i kojim će se definirati uređenje kompletnog Trga Franje Tuđmana.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

Jakov Prkić/Cropix
Jakov Prkić/CROPIX

Xavier Richer
France, Paris 4th area, a bronze statue of the pope Jean-Paul II, in the square Jean XXIII around Notre-Dame de Paris cathedral

Matija Djanješić/cropix

AFP

Joško Šupić/Cropix

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/split/na-rivu-se-zeli-instalirati-bajamontusa-a-do-nje-spomenik-papi-ivanu-pavlu-ii-no-je-li-to-sretna-kombinacija-procitajte-analizu-nasega-novinara-1074600 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=9bc7554402d44c29abaed33ac435be7be8241244 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Na+rivu+se+%C5%BEeli+%E2%80%98instalirati%E2%80%98+Bajamontu%C5%A1a%2C+a+do+nje+spomenik+papi+Ivanu+Pavlu+II.+No%2C+je+li+to+sretna+kombinacija%3F+Pro%C4%8Ditajte+analizu+na%C5%A1ega+novinara&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fna-rivu-se-zeli-instalirati-bajamontusa-a-do-nje-spomenik-papi-ivanu-pavlu-ii-no-je-li-to-sretna-kombinacija-procitajte-analizu-nasega-novinara-1074600 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fna-rivu-se-zeli-instalirati-bajamontusa-a-do-nje-spomenik-papi-ivanu-pavlu-ii-no-je-li-to-sretna-kombinacija-procitajte-analizu-nasega-novinara-1074600 )

Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Disneyland... [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 61 [name] => Contains Infographic [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 4 [alias] => contains_infographic ) [3] => stdClass Object ( [id] => 62 [name] => Without ads [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 5 [alias] => Withoutads ) [4] => stdClass Object ( [id] => 63 [name] => Photo gallery [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 6 [alias] => Photo_gallery ) [5] => stdClass Object ( [id] => 64 [name] => Promo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 7 [alias] => promo ) [7] => stdClass Object ( [id] => 67 [name] => Contains video [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 9 [alias] => contains_video ) [8] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) [9] => stdClass Object ( [id] => 69 [name] => Exclude comments [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 11 [alias] => exclude_comments ) [10] => stdClass Object ( [id] => 70 [name] => Open link in new window [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 12 [alias] => open_link_in_new_window ) [11] => stdClass Object ( [id] => 71 [name] => Horizontal crop of the main photo [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 13 [alias] => horizontal_crop_of_the_main_photo ) [12] => stdClass Object ( [id] => 73 [name] => No-index [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 15 [alias] => no_index ) [13] => stdClass Object ( [id] => 74 [name] => No-cache [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 16 [alias] => no_cache ) [14] => stdClass Object ( [id] => 77 [name] => Don't show on the front page [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 17 [alias] => dont_show_on_the_front_page ) [15] => stdClass Object ( [id] => 78 [name] => Related on bottom [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 18 [alias] => related_on_bottom ) [16] => stdClass Object ( [id] => 79 [name] => Live button [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 19 [alias] => live_button ) [25] => stdClass Object ( [id] => 87 [name] => Instant articles [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 28 [alias] => instant_articles ) [26] => stdClass Object ( [id] => 91 [name] => S preporučuje [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 29 [alias] => s_preporucuje ) [27] => stdClass Object ( [id] => 92 [name] => S voli [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 30 [alias] => s_voli ) [28] => stdClass Object ( [id] => 93 [name] => Layout with three photos [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 31 [alias] => layout_with_three_photos ) [29] => stdClass Object ( [id] => 94 [name] => Gallery in the article [value] => OFF [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 32 [alias] => gallery_in_the_article ) [30] => stdClass Object ( [id] => 95 [name] => Required views [value] => 0 [type] => textfield [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 33 [alias] => required_views ) )

14. svibanj 2024 01:14