 |
| Don Ivan Grubišić |
− Da, niste prvi, a valjda ni zadnji koji mi postavlja to pitanje. Postavljam ga i ja sam sebi po onoj pjesmi, čini mi se da je pjeva Željko Bebek, “Što je meni ovo trebalo?” Nema logike da čovjek ovo čini, ajmo reći, u poodmaklim godinama. Mislim da i šezdesetih godina prošlog stoljeća također nije bilo logike da se odlučim za svećeništvo, a ja sam tada učinio taj izbor i izdržao do kraja punih 50 godina, uz brojna iskušenja.
Ova je dionica puno teža, sliči mi na postaje križnog puta. Do koje ću izdržati, ne znam, ali kako je ovo bio moj izbor − onda ja idem do kraja. Ne mislim da je politika po sebi, u izvornom smislu riječi, “kurva”, kako vi kažete. Radije prihvaćam stav pokojnoga Vlade Gotovca i francuskih katoličkih biskupa da je bavljenje politikom kao brigom za opće dobro naroda “sveta građanska dužnost”.
Kao svećenik bavio sam se onim što je trebalo biti za opće dobro naroda, pa i politikom, pa tako želim i ovu dionicu posvetiti svom narodu i svakom pojedincu. Kako ja vrednujem stanje u Hrvatskoj, mišljenja sam, treba pokušati sve učiniti što čovjek može, a da se rezultatima na izborima ne opterećuje. Iako sam, to odmah moram kazati, veliki optimist što se tiče rezultata koje će Savez za građansku i etičku Hrvatsku postići na parlamentarnim izborima.
Je li za čovjeka u osmom desetljeću života malo kasno ozbiljno se uhvatiti politike? Samo mi ne recite, molim vas, da se vi i vaš Savez za građansku i etičku Hrvatsku ne bavite politikom...
− Znam da je ovo što ja pokušavam, što radim, na iznenađenje mnogih mojih prijatelja, pa i ponekoga kolege, u najmanju ruku zaista suludo. Ja, pak, mislim da su upravo malo “otkačeni” učinili za čovječanstvo, za svijet, više nego takozvani mudraci...
... Hoćete li to reći da ste vi, don Ivan Grubišić, u ovom slučaju – malo “otkačeni”!?
− Za mnoge jesam. Ali ja ću kazati jednu davnu mudrost: Bog postiđuje mudre svijeta, a uzvisuje neznatne. Ili, slikovito rečeno... Kako živim pod Mosorom, na upit jednog novinara na početku 2004. godine što ću u novoj godini raditi, odgovorio sam: “Gurat ću Mosor.” On mi je na to rekao: “Ali, zar ne vidite da je to glupo!?” Odgovorio sam da mi je to hobi.
Ništa mu nije bilo jasno, uvjeren sam da je pomislio da sa mnom nešto nije u redu. Ja sam se vodio, vodim se i vodit ću se onome mišlju velikog Učitelja iz Nazareta da nije u pitanju koliko je teško “gurati Mosor”, nego kolika nam je vjera da uspijemo u onome što se čini nemogućim. A ne da se predamo, a ništa ni pokušali nismo. Da, tako je to i s politikom! Treba pokušati i učiniti što možeš, pa makar završio na križu. Ja ću i dalje uporno gurati Mosor...
Objasnite to!
− Isus je završio na križu po zahtjevu glavara svećeničkih i starješina naroda kao heretik. Pilat, rimski upravitelj u Jeruzalemu, Isusa je želio osloboditi, pa je narodu koji je tražio njegovu smrt na križu ponudio izbor nadajući se da će narod tražiti smrt Barabe, lopova i kriminalca, ubojice, a da će Isusa onda osloboditi. No, na njegovo pitanje okupljenom narodu: “Koga hoćete da vam pustim: Isusa, koji se zove Krist ili Barabu?”, narod je bez razmišljanja odmah odgovorio: “Pusti Barabu na slobodu, a Isusa daj da se razapne.“ Taj jeruzalemski scenarij često se događa u ljudskoj povijesti, pa i u našoj stvarnosti. Bojim se da će na ovim izborima proći “barabe”, a pravednik, ma tko to bio, bit će za sve kriv.
Sigurno mislite da možete “popraviti stanje” na hrvatskoj političkoj pozornici, inače ne biste ni počeli igrati predizbornu utakmicu. Ali kolike su šanse da uđete u Sabor i, ako uđete, što u otvorenom ratu HDZ−SDP možete učiniti?
− Stanje u Hrvatskoj, kao i osobnom životu, neće se promijeniti ako se ništa ne čini, nego se samo konstatiraju činjenice i izražava nezadovoljstvo. Učinit ću sve da predstavnici Saveza za građansku i etičku Hrvatsku uđu u Sabor. Koliko njih? To mi je teško prognozirati. Ali, nemojte se iznenaditi da u našoj 10. izbornoj jedinici prođemo puno bolje nego HDZ i SDP zajedno! Ali sve pod uvjetom da nam se ne dogodi scenarij Velikog petka, kad je narod tražio da se pravednika razapne, a da se razbojnici, lupeži i varalice puste na slobodu... U ovom “izbornom slučaju”, da oni pobijede na izborima...
Ja mislim da se ogroman broj birača još prije predizborne kampanje odlučio za koga će glasati...
− Siguran sam da griješite. Nisu se samo birači već odlučili za koga će glasati, nego je sve potaknuto iz politikantskih kuhinja, medija, moćnika, da pobijedi jedna ili druga, nazovimo je, “velika” stranka. A da ne govorim kako se ovi izbori događaju pod vrlo, vrlo sumnjivim okolnostima: mi ni nakon 20 godina Hrvatske i demokracije još uvijek nemamo valjan popis birača, što i ove izbore, uoči njihova početka, na određen način čini nelegalnim, nelegitimnim, neregularnim! To je nedopustivo, ali kod nas, nažalost, sasvim razumljivo i normalno!? Da, tužno je to priznati, ali mnoge u suvremenom svijetu posve nelegalne stvari u našoj su državi posve legalne...
Hoće li, po vašem mišljenju, i ovi izbori biti kao oni prije skoro 11 godina: za HDZ ili protiv njega?
− Neki politički analitičari tvrde da će biti upravo tako: da je to naša praksa – između dva zla izabrati ono manje! Mislim da je to sasvim pogrešna strategija i krivo vrednovanje. Ako su naše vodeće stranke iz istoga ideološkoga gnijezda, a jesu, ja ne vidim nikakve razlike među njima! Radi se samo o ideološkim nadmudrivanjima, o ustašama i partizanima, a uopće ih nije briga za životne probleme ljudi ovdje i sada.
Bili ste u nekoliko navrata vrlo direktni: Vladu HDZ-a nazvali ste idiotskom, a glasače HDZ-a talibanima!
− Ni sada ne mislim drukčije, odnosi se to i na SDP, pa i na druge stranke i strančice, i to treba nazvati pravim imenom, a ne sramotiti pojam politike. Naime, radi se o interesnim grupama, a ne o političkim strankama. Pod riječju ili pojmom “idiot” nisam mislio na nedostatak pameti kod naših politikanata, nego na odsutnost poštenja i brige za opće dobro.
Što se tiče “talibana”, oni se događaju kroz cijelu povijest čovječanstva na svim meridijanima, pa i kod nas danas. To su ljudi koji su našli svoju “Istinu” i toga se drže tako čvrsto da ni Bog ne može s njima ništa učiniti, u njihovu čašu ne može se više ništa nadoliti, ni u njihovu životu bilo što promijeniti. Oni su opasni ljudi! U hrvatskoj ih politici, na žalost, ima i na istaknutim mjestima!
Jučer sam čuo jednu ženu koja je u radijskoj kontakt-emisiji doslovno rekla: “Bože, oprosti Jadranki Kosor jer ne zna što radi.”
− Kažu da su najopasniji ljudi koji ne znaju da ne znaju. To se upravo događa s premijerkom Jadrankom Kosor. I ne samo s njom, nego sa svim liderima bez pokrića, a i bez ljudskog srama! Oni su svi isti, jer primaju iste saborske plaće, mirovine i brojne privilegije. Jednako uzimaju, a malo ili ništa daju u državnu kasu. Oni su, kad se tako stvari vrednuje, svi isti. No, svatko na svoj način...
Vratimo se vama i vašoj političkoj opciji. Jednom sam pročitao da se vi obraćate biranima, eliti, a da je takvih u Hrvatskoj jako malo?
− Ma, to naprosto nije istina. Nikad se u životu nisam obraćao nekakvoj eliti. Naprotiv. Uvijek mi je “mali čovjek”, iako taj termin ne volim koristiti, bio na prvome mjestu. I kao čovjeku i kao svećeniku. Obraćam se svim građankama i građanima Hrvatske jer oni ispaštaju sve promašaje dosadašnje politike i, da kažem najblaže što mogu, nesposobnih, neukih, nezrelih političara. Da ne kažem nešto puno oštrije... Zbog njih je stanje u Hrvatskoj svakim danom sve teže. Nije ovo ofucana fraza, nego tužna hrvatska zbilja.
 |
Što će biti vaš forte u predizbornoj kampanji?
− Moj forte bit će program u deset točaka ili 15 prioriteta za koje će se Savez za građansku i etičku Hrvatsku zalagati u Saboru. I u tome smo mi jedinstveni i posebni. Tako je Savez jedini koji traži ukidanje svih političkih privilegija, novi izborni zakon, reviziju ugovora s vjerskim zajednicama, smanjenje broja saborskih zastupnika... Dobro, idemo redom...
Naši prioriteti u politici su: ukidanje svih političkih privilegija; smanjenje broja saborskih zastupnika; novo izborno zakonodavstvo; popis birača i branitelja; novi administrativni i regionalni ustroj Hrvatske. Europska zajednica? Za sada Savez o tome nije donio službeni stav. Građani će se o tome izjasniti na referendumu. Taj stav građana ćemo podržati. Osobno sam za ulazak u Europsku zajednicu, ali pod sasvim jasnim pravilima. Ako, kad mi budemo ulazili u Europsku zajednicu, ona – bude postojala!?
Naši prioriteti u gospodarstvu su: u središtu gospodarskih odnosa mora biti čovjek; ostvarenje pozitivne gospodarske klime; otvaranje novih radnih mjesta i uvođenje novih tehnologija uz značajnu ulogu države – new deal; porezne olakšice za svako novo zapošljavanje i olakšice za reinvestiranje dobiti; svu državnu imovinu namijenjenu za daljnju privatizaciju usmjeriti za razvoj i ekonomski napredak, a nikako u novu potrošnju.
Naši prioriteti na području etike i morala su: učini drugom što želiš da tebi drugi učini!; red, rad, poštenje, kompetencija i odgovornost!; načelo supsidijarnosti i društvene solidarnosti!; dosljedno funkcioniranje vladavine prava, pravne i socijalne države; kontrola i odgovornost svih javnih i državnih službenika na svim razinama.
Smetate li više HDZ-u ili SDP-u?
− Mislim da Savez za građansku i etičku Hrvatsku podjednako smeta jednima i drugima. Diramo u njihove privilegije, samovolju i bahatost. Narodu je takvih dosta!
Biste li prognozirali rezultate izbora?
− Zapamtite: mi ćemo dobiti na izborima! Na ovim izborima pobjeđuje Savez za građansku i etičku Hrvatsku! I to će biti najveće, senzacionalno iznenađenje. Mi imamo jedno istraživanje po kojem stojimo bolje od vodećih stranaka, ali zabranjeno je te rezultate objaviti.
Smetali ste Crkvi jer ste govorili ono što joj ne odgovara i bili ste njen najžešći kritičar dok se bili župnik. Prigovaraju li vam sada zbog vaših javnih istupa?
− Ne! Čak kažu kako je dobro da i u Crkvi ima disonantnih stavova. Jer, nije Crkva “s kruške pala”! Mislim da ni ja nisam “s kruške pao” pa da bih povjerovao sve što govore. Djela i postupci su važni, a ne same diplomatske izjave i riječi. I u Crkvi, i u životu uopće. Ja mislim da sam svojim istupima branio Crkvu, a ne je napadao!
Što vam sada, kad niste više u pastoralnom angažmanu, najviše nedostaje? Kontakt s vjernicima u crkvi ili nešto drugo...
− Nedostaju mi susreti u crkvi na misama nedjeljom i blagdanima. Sve drugo ostalo je isto kao onda dok sam bio u pastoralnoj službi. Drago mi je da je dvorana u Tvrđavi Gripe svakog utorka puna građana koji rado slušaju moja meditativna razmišljanja! Ove godine tema je: Duhovnost − život uživo!
Povukli ste se iz Splita. Gdje živite, što radite...
− Bavljenje politikom nije mi ni zvanje ni zanimanje, ja sam svećenik i sociolog. Kao sociologa zanima me briga za opće dobro. E da, ja koji se, kako kažu, bavim politikom otišao sam živjeti u Kučine, pod Mosor, a vi, koji se, navodno, ne bavite politikom, živite u polisu, Splitu. Reći će jedan moj prijatelj Vanja da sam ovo dobro smislio...
Jedan ste od rijetkih koji je kritizirao Mladena Bajića i Ivu Josipovića, a oni su, tako se govori i piše, dvije najsvjetlije točke u tmurnoj hrvatskoj zbilji. Zašto ste “tukli” po njima?
− Najprije, smeta mi taj vaš izraz “tukli”. Nikad ja ni po kome nisam “tukao”. Niti ću ikad “tući”. Ma, nisam ja niti kritizirao ni Ivu Josipovića ni Mladena Bajića. Kritizirao sam odluku HHO-a da se onima koji, i po mome mišljenju, dobro rade i primaju visoke iznose primanja dodjeljuju i značajne nagrade. A ako su samo Ivo Josipović i Mladen Bajić, što sam i ja pročitao, jedine dvije svijetle točke u Hrvatskoj – slabo nam se piše! Mislim da ih još puno ima. U prvom redu svi oni koji preživljavaju uz pomoć onoga što nađu u kontejnerima.
Svi koji “pucaju” na Sabor žele poslati poruku biračima. Valjda ćete to i vi učiniti!
− Vjerojatno ste mislili da neću, ali hoću: apeliram na glasače da ne izlaze na izbore radi formalnosti ili stranaka “mezimica”! Neka izađu na izbore radi samih sebe i svoje djece i unučadi i neka biraju, a ne glasaju. Da bi nam budućnost bila bolja od sadašnjosti. Uvjeren sam, ako biraju iste, da će nam svima biti teže i gore. Birači su u demokraciji najjača snaga. Potrebne su nam korjenite promjene. Dakako, i smjene!
Svećenici pedofili su na udaru CrkveVrlo često čujem pitanje: zašto Crkva i nadalje ili zataškava ili ublažava užas svećeničke pedofilije? I od mene se odmah traži odgovor. Kazat ću i sad ono što kažem onima koji me to pitaju uživo... Treba naglasiti da nitko rado ne iznosi svoje prljavo rublje, a drugo, dobro sam zapamtio riječi jednog svog profesora: “Iskreni govori nisu javni, a javni govori nisu iskreni!” To vrijedi za bilo koju instituciju, pa i za Crkvu. |
|
| Don Ivan Grubišić |
− Da, niste prvi, a valjda ni zadnji koji mi postavlja to pitanje. Postavljam ga i ja sam sebi po onoj pjesmi, čini mi se da je pjeva Željko Bebek, “Što je meni ovo trebalo?” Nema logike da čovjek ovo čini, ajmo reći, u poodmaklim godinama. Mislim da i šezdesetih godina prošlog stoljeća također nije bilo logike da se odlučim za svećeništvo, a ja sam tada učinio taj izbor i izdržao do kraja punih 50 godina, uz brojna iskušenja.
Ova je dionica puno teža, sliči mi na postaje križnog puta. Do koje ću izdržati, ne znam, ali kako je ovo bio moj izbor − onda ja idem do kraja. Ne mislim da je politika po sebi, u izvornom smislu riječi, “kurva”, kako vi kažete. Radije prihvaćam stav pokojnoga Vlade Gotovca i francuskih katoličkih biskupa da je bavljenje politikom kao brigom za opće dobro naroda “sveta građanska dužnost”.
Kao svećenik bavio sam se onim što je trebalo biti za opće dobro naroda, pa i politikom, pa tako želim i ovu dionicu posvetiti svom narodu i svakom pojedincu. Kako ja vrednujem stanje u Hrvatskoj, mišljenja sam, treba pokušati sve učiniti što čovjek može, a da se rezultatima na izborima ne opterećuje. Iako sam, to odmah moram kazati, veliki optimist što se tiče rezultata koje će Savez za građansku i etičku Hrvatsku postići na parlamentarnim izborima.
Je li za čovjeka u osmom desetljeću života malo kasno ozbiljno se uhvatiti politike? Samo mi ne recite, molim vas, da se vi i vaš Savez za građansku i etičku Hrvatsku ne bavite politikom...
− Znam da je ovo što ja pokušavam, što radim, na iznenađenje mnogih mojih prijatelja, pa i ponekoga kolege, u najmanju ruku zaista suludo. Ja, pak, mislim da su upravo malo “otkačeni” učinili za čovječanstvo, za svijet, više nego takozvani mudraci...
... Hoćete li to reći da ste vi, don Ivan Grubišić, u ovom slučaju – malo “otkačeni”!?
− Za mnoge jesam. Ali ja ću kazati jednu davnu mudrost: Bog postiđuje mudre svijeta, a uzvisuje neznatne. Ili, slikovito rečeno... Kako živim pod Mosorom, na upit jednog novinara na početku 2004. godine što ću u novoj godini raditi, odgovorio sam: “Gurat ću Mosor.” On mi je na to rekao: “Ali, zar ne vidite da je to glupo!?” Odgovorio sam da mi je to hobi.
Ništa mu nije bilo jasno, uvjeren sam da je pomislio da sa mnom nešto nije u redu. Ja sam se vodio, vodim se i vodit ću se onome mišlju velikog Učitelja iz Nazareta da nije u pitanju koliko je teško “gurati Mosor”, nego kolika nam je vjera da uspijemo u onome što se čini nemogućim. A ne da se predamo, a ništa ni pokušali nismo. Da, tako je to i s politikom! Treba pokušati i učiniti što možeš, pa makar završio na križu. Ja ću i dalje uporno gurati Mosor...
Objasnite to!
− Isus je završio na križu po zahtjevu glavara svećeničkih i starješina naroda kao heretik. Pilat, rimski upravitelj u Jeruzalemu, Isusa je želio osloboditi, pa je narodu koji je tražio njegovu smrt na križu ponudio izbor nadajući se da će narod tražiti smrt Barabe, lopova i kriminalca, ubojice, a da će Isusa onda osloboditi. No, na njegovo pitanje okupljenom narodu: “Koga hoćete da vam pustim: Isusa, koji se zove Krist ili Barabu?”, narod je bez razmišljanja odmah odgovorio: “Pusti Barabu na slobodu, a Isusa daj da se razapne.“ Taj jeruzalemski scenarij često se događa u ljudskoj povijesti, pa i u našoj stvarnosti. Bojim se da će na ovim izborima proći “barabe”, a pravednik, ma tko to bio, bit će za sve kriv.
Sigurno mislite da možete “popraviti stanje” na hrvatskoj političkoj pozornici, inače ne biste ni počeli igrati predizbornu utakmicu. Ali kolike su šanse da uđete u Sabor i, ako uđete, što u otvorenom ratu HDZ−SDP možete učiniti?
− Stanje u Hrvatskoj, kao i osobnom životu, neće se promijeniti ako se ništa ne čini, nego se samo konstatiraju činjenice i izražava nezadovoljstvo. Učinit ću sve da predstavnici Saveza za građansku i etičku Hrvatsku uđu u Sabor. Koliko njih? To mi je teško prognozirati. Ali, nemojte se iznenaditi da u našoj 10. izbornoj jedinici prođemo puno bolje nego HDZ i SDP zajedno! Ali sve pod uvjetom da nam se ne dogodi scenarij Velikog petka, kad je narod tražio da se pravednika razapne, a da se razbojnici, lupeži i varalice puste na slobodu... U ovom “izbornom slučaju”, da oni pobijede na izborima...
Ja mislim da se ogroman broj birača još prije predizborne kampanje odlučio za koga će glasati...
− Siguran sam da griješite. Nisu se samo birači već odlučili za koga će glasati, nego je sve potaknuto iz politikantskih kuhinja, medija, moćnika, da pobijedi jedna ili druga, nazovimo je, “velika” stranka. A da ne govorim kako se ovi izbori događaju pod vrlo, vrlo sumnjivim okolnostima: mi ni nakon 20 godina Hrvatske i demokracije još uvijek nemamo valjan popis birača, što i ove izbore, uoči njihova početka, na određen način čini nelegalnim, nelegitimnim, neregularnim! To je nedopustivo, ali kod nas, nažalost, sasvim razumljivo i normalno!? Da, tužno je to priznati, ali mnoge u suvremenom svijetu posve nelegalne stvari u našoj su državi posve legalne...
Hoće li, po vašem mišljenju, i ovi izbori biti kao oni prije skoro 11 godina: za HDZ ili protiv njega?
− Neki politički analitičari tvrde da će biti upravo tako: da je to naša praksa – između dva zla izabrati ono manje! Mislim da je to sasvim pogrešna strategija i krivo vrednovanje. Ako su naše vodeće stranke iz istoga ideološkoga gnijezda, a jesu, ja ne vidim nikakve razlike među njima! Radi se samo o ideološkim nadmudrivanjima, o ustašama i partizanima, a uopće ih nije briga za životne probleme ljudi ovdje i sada.
Bili ste u nekoliko navrata vrlo direktni: Vladu HDZ-a nazvali ste idiotskom, a glasače HDZ-a talibanima!
− Ni sada ne mislim drukčije, odnosi se to i na SDP, pa i na druge stranke i strančice, i to treba nazvati pravim imenom, a ne sramotiti pojam politike. Naime, radi se o interesnim grupama, a ne o političkim strankama. Pod riječju ili pojmom “idiot” nisam mislio na nedostatak pameti kod naših politikanata, nego na odsutnost poštenja i brige za opće dobro.
Što se tiče “talibana”, oni se događaju kroz cijelu povijest čovječanstva na svim meridijanima, pa i kod nas danas. To su ljudi koji su našli svoju “Istinu” i toga se drže tako čvrsto da ni Bog ne može s njima ništa učiniti, u njihovu čašu ne može se više ništa nadoliti, ni u njihovu životu bilo što promijeniti. Oni su opasni ljudi! U hrvatskoj ih politici, na žalost, ima i na istaknutim mjestima!
Jučer sam čuo jednu ženu koja je u radijskoj kontakt-emisiji doslovno rekla: “Bože, oprosti Jadranki Kosor jer ne zna što radi.”
− Kažu da su najopasniji ljudi koji ne znaju da ne znaju. To se upravo događa s premijerkom Jadrankom Kosor. I ne samo s njom, nego sa svim liderima bez pokrića, a i bez ljudskog srama! Oni su svi isti, jer primaju iste saborske plaće, mirovine i brojne privilegije. Jednako uzimaju, a malo ili ništa daju u državnu kasu. Oni su, kad se tako stvari vrednuje, svi isti. No, svatko na svoj način...
Vratimo se vama i vašoj političkoj opciji. Jednom sam pročitao da se vi obraćate biranima, eliti, a da je takvih u Hrvatskoj jako malo?
− Ma, to naprosto nije istina. Nikad se u životu nisam obraćao nekakvoj eliti. Naprotiv. Uvijek mi je “mali čovjek”, iako taj termin ne volim koristiti, bio na prvome mjestu. I kao čovjeku i kao svećeniku. Obraćam se svim građankama i građanima Hrvatske jer oni ispaštaju sve promašaje dosadašnje politike i, da kažem najblaže što mogu, nesposobnih, neukih, nezrelih političara. Da ne kažem nešto puno oštrije... Zbog njih je stanje u Hrvatskoj svakim danom sve teže. Nije ovo ofucana fraza, nego tužna hrvatska zbilja.
|
Što će biti vaš forte u predizbornoj kampanji?
− Moj forte bit će program u deset točaka ili 15 prioriteta za koje će se Savez za građansku i etičku Hrvatsku zalagati u Saboru. I u tome smo mi jedinstveni i posebni. Tako je Savez jedini koji traži ukidanje svih političkih privilegija, novi izborni zakon, reviziju ugovora s vjerskim zajednicama, smanjenje broja saborskih zastupnika... Dobro, idemo redom...
Naši prioriteti u politici su: ukidanje svih političkih privilegija; smanjenje broja saborskih zastupnika; novo izborno zakonodavstvo; popis birača i branitelja; novi administrativni i regionalni ustroj Hrvatske. Europska zajednica? Za sada Savez o tome nije donio službeni stav. Građani će se o tome izjasniti na referendumu. Taj stav građana ćemo podržati. Osobno sam za ulazak u Europsku zajednicu, ali pod sasvim jasnim pravilima. Ako, kad mi budemo ulazili u Europsku zajednicu, ona – bude postojala!?
Naši prioriteti u gospodarstvu su: u središtu gospodarskih odnosa mora biti čovjek; ostvarenje pozitivne gospodarske klime; otvaranje novih radnih mjesta i uvođenje novih tehnologija uz značajnu ulogu države – new deal; porezne olakšice za svako novo zapošljavanje i olakšice za reinvestiranje dobiti; svu državnu imovinu namijenjenu za daljnju privatizaciju usmjeriti za razvoj i ekonomski napredak, a nikako u novu potrošnju.
Naši prioriteti na području etike i morala su: učini drugom što želiš da tebi drugi učini!; red, rad, poštenje, kompetencija i odgovornost!; načelo supsidijarnosti i društvene solidarnosti!; dosljedno funkcioniranje vladavine prava, pravne i socijalne države; kontrola i odgovornost svih javnih i državnih službenika na svim razinama.
Smetate li više HDZ-u ili SDP-u?
− Mislim da Savez za građansku i etičku Hrvatsku podjednako smeta jednima i drugima. Diramo u njihove privilegije, samovolju i bahatost. Narodu je takvih dosta!
Biste li prognozirali rezultate izbora?
− Zapamtite: mi ćemo dobiti na izborima! Na ovim izborima pobjeđuje Savez za građansku i etičku Hrvatsku! I to će biti najveće, senzacionalno iznenađenje. Mi imamo jedno istraživanje po kojem stojimo bolje od vodećih stranaka, ali zabranjeno je te rezultate objaviti.
Smetali ste Crkvi jer ste govorili ono što joj ne odgovara i bili ste njen najžešći kritičar dok se bili župnik. Prigovaraju li vam sada zbog vaših javnih istupa?
− Ne! Čak kažu kako je dobro da i u Crkvi ima disonantnih stavova. Jer, nije Crkva “s kruške pala”! Mislim da ni ja nisam “s kruške pao” pa da bih povjerovao sve što govore. Djela i postupci su važni, a ne same diplomatske izjave i riječi. I u Crkvi, i u životu uopće. Ja mislim da sam svojim istupima branio Crkvu, a ne je napadao!
Što vam sada, kad niste više u pastoralnom angažmanu, najviše nedostaje? Kontakt s vjernicima u crkvi ili nešto drugo...
− Nedostaju mi susreti u crkvi na misama nedjeljom i blagdanima. Sve drugo ostalo je isto kao onda dok sam bio u pastoralnoj službi. Drago mi je da je dvorana u Tvrđavi Gripe svakog utorka puna građana koji rado slušaju moja meditativna razmišljanja! Ove godine tema je: Duhovnost − život uživo!
Povukli ste se iz Splita. Gdje živite, što radite...
− Bavljenje politikom nije mi ni zvanje ni zanimanje, ja sam svećenik i sociolog. Kao sociologa zanima me briga za opće dobro. E da, ja koji se, kako kažu, bavim politikom otišao sam živjeti u Kučine, pod Mosor, a vi, koji se, navodno, ne bavite politikom, živite u polisu, Splitu. Reći će jedan moj prijatelj Vanja da sam ovo dobro smislio...
Jedan ste od rijetkih koji je kritizirao Mladena Bajića i Ivu Josipovića, a oni su, tako se govori i piše, dvije najsvjetlije točke u tmurnoj hrvatskoj zbilji. Zašto ste “tukli” po njima?
− Najprije, smeta mi taj vaš izraz “tukli”. Nikad ja ni po kome nisam “tukao”. Niti ću ikad “tući”. Ma, nisam ja niti kritizirao ni Ivu Josipovića ni Mladena Bajića. Kritizirao sam odluku HHO-a da se onima koji, i po mome mišljenju, dobro rade i primaju visoke iznose primanja dodjeljuju i značajne nagrade. A ako su samo Ivo Josipović i Mladen Bajić, što sam i ja pročitao, jedine dvije svijetle točke u Hrvatskoj – slabo nam se piše! Mislim da ih još puno ima. U prvom redu svi oni koji preživljavaju uz pomoć onoga što nađu u kontejnerima.
Svi koji “pucaju” na Sabor žele poslati poruku biračima. Valjda ćete to i vi učiniti!
− Vjerojatno ste mislili da neću, ali hoću: apeliram na glasače da ne izlaze na izbore radi formalnosti ili stranaka “mezimica”! Neka izađu na izbore radi samih sebe i svoje djece i unučadi i neka biraju, a ne glasaju. Da bi nam budućnost bila bolja od sadašnjosti. Uvjeren sam, ako biraju iste, da će nam svima biti teže i gore. Birači su u demokraciji najjača snaga. Potrebne su nam korjenite promjene. Dakako, i smjene!
Svećenici pedofili su na udaru CrkveVrlo često čujem pitanje: zašto Crkva i nadalje ili zataškava ili ublažava užas svećeničke pedofilije? I od mene se odmah traži odgovor. Kazat ću i sad ono što kažem onima koji me to pitaju uživo... Treba naglasiti da nitko rado ne iznosi svoje prljavo rublje, a drugo, dobro sam zapamtio riječi jednog svog profesora: “Iskreni govori nisu javni, a javni govori nisu iskreni!” To vrijedi za bilo koju instituciju, pa i za Crkvu. |
|
| Don Ivan Grubišić |
− Da, niste prvi, a valjda ni zadnji koji mi postavlja to pitanje. Postavljam ga i ja sam sebi po onoj pjesmi, čini mi se da je pjeva Željko Bebek, “Što je meni ovo trebalo?” Nema logike da čovjek ovo čini, ajmo reći, u poodmaklim godinama. Mislim da i šezdesetih godina prošlog stoljeća također nije bilo logike da se odlučim za svećeništvo, a ja sam tada učinio taj izbor i izdržao do kraja punih 50 godina, uz broj...
