Auto motoSavjetujemo

Vozač koji vuče prikolicu treba voditi računa o nekoliko stvari kako ne bi došlo do neželjenih situacija, ali i posljedica

Piše Zdravko Juričko
28. travanj 2019. - 09:25

Uskrsni blagdani, koji su upravo iza nas, svake godine su svojevrsna najava turističke sezone i najezde turista koji na jadransku obalu stižu različitim prijevoznim sredstvima. 

Naravno, najbrojniji su oni koji dolaze prekrcanim osobnim automobilima, a nisu rijetki ni oni koji za sobom vuku kamp-kućice, brodove i glisere različitih dimenzija na posebnim trajlerima. Na autocesti automobili s prikolicama nisu nikakav problem za pretjecanje, ali na običnim prometnicama znaju praviti probleme stvarajući kolone vozila.

Vjerojatno ste i sami naišli na situacije gdje i manja osobna vozila vuku prikolice ili čak kamp-kućice, pa na uzbrdicama automobili gube dah i slabije idu. To što se njima ne žuri, dok opušteno vuku svoj ponos na more, ne znači da se drugima ne moraju maknuti.

U svakom slučaju, moraju biti obazriviji i shvatiti da usporavaju promet, te bi zbog toga trebali birati vrijeme polaska na put, kada je promet rjeđi, koristeći autocestu. Ako se automobilom s prikolicom krećete po magistralnoj cesti, treba stalno gledati u retrovizor i propuštati brže od sebe.

Slična situacija je po uskim gradskim uličicama, gdje nadobudni vozači krenu s kamp-kućicom u obilazak grada pa u jednom trenutku zapnu i ne mogu naprijed ni natrag. Da biste se lakše izvukli iz takvih situacija, više nego dobro dođu dodatni i širi bočni retrovizori, s kojima se ima pregled na prikolicu, a istodobno upozoravaju na činjenicu da iza sebe vozite prikolicu.

Kod lakih prikolica najveća dopuštena masa ne smije prelaziti 750 kilograma (ukupna težina prikolice plus nosivost), informacija je koja stiže iz Hrvatskog autokluba (HAK). Laka prikolica mora imati svu potrebnu signalizaciju (svjetla crvene boje, pokazivače smjera...), te ako nije kupljena u prodavaonici, mora imati atest koji se dobiva u stanici za tehnički pregled vozila.

Ako se takvo priključno vozilo prepravlja, također, mora biti ispitano i provjereno prije uključivanja u promet. Kod lakih prikolica koje nemaju mehanizam za kočenje, najveći problem je upravo zaustavljanje, a slični problemi se mogu pojaviti kod vuče prikolice neadekvatnim vozilom, odnosno kada je njegova težina nedovoljna za vuču. Što je vučno vozilo teže, a prikolica lakša, to je bolje. Inače, lake prikolice ne moraju imati ugrađen kočioni mehanizam.

Vozilo za vuču mora biti dvostruko teže od maksimalno dopuštene mase lake prikolice. Ako je dopuštena masa lake prikolice 500 kilograma, u tom slučaju osobno vozilo koje je vuče mora prazno težiti čitavu tonu.

Doduše, to propisuju i sami proizvođači automobila, koji točno utvrđuju njihove karakteristike. Kod prikolica koje imaju ugrađeni kočioni mehanizam ne vrijedi pravilo da automobil koji je vuče mora biti dvostruko teži. Taj se propis o dvostrukoj težini primjenjuje jedino ako tvornica tako propiše.

Za razliku od lakih prikolica, sve one s dopuštenom nosivošću iznad 750 kilograma moraju imati kočioni mehanizam. U tu grupu ulaze i kamp-kućice, za koje vrijede isti propisi kao i za lake prikolice.

Međutim, vozači s vozačkom dozvolom B-kategorije ne bi smjeli voziti osobni automobil s prikolicom čija ukupna maksimalna težina prelazi dopuštenih 3500 kilograma. Ipak, često se događa da snažni terenci vuku teške kamp-kućice i da se taj propis ne poštuje.

Kod kamp-kućica, osim što moraju biti uredno registrirane, vrlo je bitno da se za vrijeme vuče u njoj ne nalaze putnici. Oni moraju biti isključivo u osobnom automobilu.

Za vuču svih vrsta prikolica najbolji i najefikasniji su veliki i snažni SUV-ovi i terenci. Uz to, dodatna pogodnost je što takvi automobili imaju snažne dizelske motore s vrlo visokim, gotovo kamionskim okretnim momentom, pa im vuča i težih prikolica, poput kamp-kućica, nije neki problem.

Naime, SUV-ovi, koji su zapravo poluterenci ili istinski terenci, teški su minimum dvije tone, tako da uz snažan i elastičan agregat imaju dovoljno snage i mase za vuču, nešto slično poput boksača u teškoj kategoriji.

Vozač koji vuče prikolicu treba voditi računa o nekoliko stvari kako ne bi došlo do neželjenih situacija, ali i posljedica. Kao prvo, treba računati s dužinom zaustavnog puta, te se pripremiti na ranije kočenje. Istodobno treba ostaviti razmak od najmanje četiri sekunde između svog vozila i onog ispred.

Uz to treba osigurati dodatan prostor za okretanje i manevriranje. Tijekom vrućih dana, treba čuvati motor od pregrijavanja na dugim usponima, te koristiti nižu brzinu kako bi se motor bolje hladio.

Prije i tijekom puta treba provjeriti tlak u gumama. Gume ne smiju biti istrošene ili stare. Recimo da je najsigurnija vožnja s prikolicom ako su gume stare do pet ili najviše sedam godina.

Ako se prikolica ne drži na posebnim podmetačima ili u zraku na stalcima, najbolje je promijeniti ih svake dvije godine. Jasno, sve ovisi o stanju, to je iskustvena preporuka iskusnijih vulkanizera.

 

Ne forsirajte motor uzbrdo

Vrlo je bitno ne forsirati automobil uzbrdo sa zakvačenom prikolicom, i k tome u niskim okretajima motora. Crpka za vodu daje slabiju cirkulaciju, motor se teže hladi. Treba voziti u višim okretajima i pratiti pokazivač temperature kako ne biste “spržili” motor.

Stariji automobili s automatskim mjenjačem imaju tipku za “overdrive” u kojem pri velikim brzinama smanjuju okretaje motora povećavajući prijenosni omjer. A to nije dobro zbog hlađenja. Stoga, treba isključiti tipku. Moderni automatici sve će odraditi sami, na vozaču je samo pratiti temperaturu i ne forsirati.

Ako temperatura i poraste i osjetite da je došlo do pregrijavanja, nemojte odmah stati i ugasiti auto, pogotovo ako ima turbinu! Otvorite sve prozore, povećajte broj okretaja da cirkulacija rashladne tekućine bude bolja, ugasite klimu, otvorite grijanje i ventilator na najjače, usmjerivače na prsa i noge. Uznojit ćete se, ali i sačuvati motor.

#AUTO-MOTO#VUčA PRIKOLICE