Tko je kriv i je li se tragedija mogla izbjeći? Amy Winehouse je trošila više od 15 tisuća dolara tjedno na droge, dokumentarac razotkriva bolne rane, javnost se gotovo naslađivala, bilo je prestrašno

stdClass Object ( [id] => 1120349 [title] => Tko je kriv i je li se tragedija mogla izbjeći? Amy Winehouse je trošila više od 15 tisuća dolara tjedno na droge, dokumentarac razotkriva bolne rane, javnost se gotovo naslađivala, bilo je prestrašno [alias] => tko-je-kriv-i-je-li-se-tragedija-mogla-izbjeci-amy-winehouse-je-trosila-vise-od-15-tisuca-dolara-tjedno-na-droge-dokumentarac-razotkriva-bolne-rane-javnost-se-gotovo-nasladivala-bilo-je-prestrasno [catid] => 262 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Dokumentarac "Reclaiming Amy", u kojemu se kao glavni negativac razotkriva bivši muž, prikazan je u povodu 10. godišnjice smrti britanske pjevačice Amy Winehouse.

U filmu, koji traje 59 minuta, a režirala ga je Marine Parker, pokušavaju se osporiti optužbe kako je obitelj iskorištavala njezin uspjeh i nije učinila sve kako bi je izvukla iz pakla ovisnosti. Glazbeni magazin NME nazvao je dokumentarac "dirljivim", "posvetom kćeri, prijateljici i golemom talentu".

Priča Amy Winehouse predobro je poznata, i često se ponavlja u glazbenom svijetu.

Britanska glazbenica bila je vrlo mlada kad je svojim pjesmama, u kojima je pjevala o ljubavi, seksu, alkoholu i ovisnostima, dodirnula srca milijuna, osvojila svijet i pet Grammyja te se, s prepoznatljivom visokom punđom, očima prenaglašenim tušem i drskim stavom nametnula kao svojevrsna ikona.

Ali dok su isprva slavili njezin neosporan talent i jedinstven glas specifične tamne boje, koji je podsjećao na onaj Billie Holiday i Janis Joplin, s vremenom su i publika i mediji sve više pozornosti pridavali njezinim ekscesima, neuspjelim liječenjima od ovisnosti, burnom intimnom životu i sramotnim scenskim nastupima, kad je posrtala po pozornici i zaboravljala tekst, piše Gloria.

---

---

Tako su je, gotovo se naslađujući, otpratili na putu u propast popločanom alkoholom i drogama, koji ju je odveo u smrt u dobi od 27 godina.

Deseta godišnjica njenog odlaska ponovno potiče pitanja koja su se nametala s prvim naznakama Amyne propasti: tko je kriv i je li se tragedija mogla izbjeći?

"Droga joj je oduzela talent, dušu, svjetlo, davno prije nego što joj je oduzela život", rekao je njezin kolega, pjevač Josh Groban, dok ju je pjevačica Lily Allen nazvala “izgubljenom dušom”.

Je li Amy posezala za narkoticima i alkoholom zato što se u njoj skrivala neka greška ili ju je na to natjerao pritisak slave i okolina, koja je od nje tražila previše?

U dokumentarnom filmu “Reclaiming Amy”, koji je upravo prikazan na BBC-ju, na to pitanje pokušavaju odgovoriti njezini prijatelji, a prije svega njezini roditelji.

Majka Janis kaže da dokumentarac prikazuje “istinu o Amy”, otac Mitch tvrdi da je za sve kriva ovisnost, a njezin prijatelj iz djetinjstva naglašava: "Amy nije ispala kakva je ispala zato što je nisu odgojili. Naprotiv".

To pranje od krivnje u velikoj je mjeri odgovor na Oscarom nagrađeni dokumentarac “Amy”, u kojem redatelj Asif Kapadia, na temelju više od stotinu intervjua s Amynim prijateljima, suradnicima i članovima obitelji te snimljenog materijala, uključujući i kućne videe, nastoji proniknuti u razloge njezine autodestrukcije.

---

---

Ovisnosti i poremećaji u jednom su trenutku, bilježi dokumentarac iz 2015., poprimili strahovite razmjere: pjevačica je na droge, uključujući i heroin, trošila više od 15 tisuća dolara tjedno, redovito se opijala, ali i povraćala sve što je pojela jer je patila i od bulimije.

Premda se u filmu nikoga izrijekom ne optužuje, prilično je jasno da redatelj odgovornima smatra, ne samo menedžere i medije, muža Blakea Fielder-Civila, nego i njezine roditelje.

Te su optužbe, kako god neizravne, posebno povrijedile oca Mitcha, koji smatra da je u dokumentarcu “Amy” prikazan u najgorem mogućem svjetlu, kao netko tko se želio okoristiti kćerinom slavom, pa je umjesto na liječenje slao na turneju.

"Puste priče. Menedžer ju je natjerao, ja sam je prisilio. Koješta. Nitko nije kontrolirao Amy", izjavio je Mitch, koji tvrdi da su mnoge stvari u filmu izmanipulirane i namjerno pogrešno prikazane.

Na primjer, kad je Amy 2005., nakon pijane epizode, pitala oca da li da ode na liječenje, a on joj je pred kamerama rekao da ne treba.

“Smatrao sam da ne mora u tom trenutku. No izjava je u montaži skraćena, pa ispada da sam rekao kćeri da ne mora uopće na liječenje".

---

---

U BBC-jevu dokumentarcu Mitch otkriva da je doživio slom živaca zbog Kapadijinog filma, dok majci Janis, koja se bori s multiplom sklerozom, posebno smeta što Kapadia kao da sugerira da Amyni problemi imaju korijen u traumi zbog razvoda roditelja.

To je daleko od istine, tvrdi Janis, te naglašava da je Amy imala sretno djetinjstvo.

Amy Winehouse rodila se u Londonu 14. rujna 1983. Majka Janis je radila u ljekarni, Mitch je vozio taksi.

Roditelji su se rastali kad je djevojčici bilo devet godina i premda su Amy i njezin stariji brat Alex uglavnom živjeli s majkom, na glazbeni ukus buduće pjevačice bitno je utjecao otac, koji je obožavao glazbu i sam pomalo pjevao.

---

---

Amy je kao dijete slušala očeve ploče, Franka Sinatru i Dinah Washington, ali voljela je i hip-hop; bilo joj je 10 godina kad je s prijateljicom osnovala rap-grupu "Sweet’n’Sour", koju je poslije opisala kao “Salt-N-Pepa u dječjem bijelom židovskom izdanju”.

Sanjala je o tome da postane glumica i upisala se u dramsku školu “Sylvia Young”, a u dokumentarcu “Reclaiming Amy” vidi se kako blista u ulozi u školskoj produkciji mjuzikla “Briljantin”.

Amy ipak nije imala disciplinu, pa su joj ocjene bile slabe, a i s vladanjem je bilo problema.

"Uvijek je moralo biti po njezinom", kaže majka, koja je premjestila kćer u žensku školu Mount, ali Amy je ondje bilo nepodnošljivo pa je odustala od školovanja sa samo 15 godina i odselila se u stančić u Camdenu.

Kad ju je brat naučio svirati gitaru, počela je skladati pjesme i izvoditi ih u jazz-klubovima.

Prvi album, “Frank”, mješavinu jazza i hip-hopa, snimila je s 19 godina i postala zvijezda: album se odlično prodao u Engleskoj i donio Amy nagradu “Ivor Novello”, a kritičari su je proglasili najvećom britanskom jazz-nadom.

Uspjeh u svjetskim razmjerima došao je s drugim albumom, koji je nastao iz mješavine ovisnosti i ljubavne boli zbog raskida s muškarcem kojeg je obožavala i zvala “baby”.

---

---

Amy i Blake Fielder-Civil, koji se predstavljao kao “video asistent”, upoznali su se 2005. u pubu u Camdenu i ubrzo prohodali, premda je on tada bio u vezi.

Tetovirao je njezino ime iza desnog uha, ona njegovo iznad srca, a oboje su imali jednake ožiljke na rukama od samoozljeđivanja, što su zajedno činili.

I prije nego što je upoznala Blakea, Amy je stalno pušila travu i previše pila, ali on ju je odveo korak dalje, na put bez povratka s heroinom, crackom i ketaminom.

Par je ubrzo privukao neželjenu pozornost ispadima u javnosti, pa je tako Amy jednom morala otrčati s pozornice da bi povratila, a na dodjeli nagrada Q prekinula je Bona iz U2 usred govora urlicima: "Začepi! Boli me ku..!".

Preintenzivna veza potrajala je oko godinu dana, a onda se Blake vratio bivšoj djevojci, a Amy potonula u depresiju koja je iznjedrila album “Back to Black”.

"Nakon što smo raskinuli, samo sam spavala pa se budila, pa pila, pa plakala i slušala ShangriLas i tako unedogled. Nisam to htjela pa sam sve pretočila u pjesme i tako to prebrodila", objasnila je tada Amy, premda “prebroditi” nije prikladan izraz za ono što joj se događalo u životu.

Album snimljen s novim producentom, koji je u Britaniji izišao 2006. a godinu poslije u SAD-u, izazvao je senzaciju moćnim izvedbama u kojima se Amy oslanjala na retro rhythm & blues u stilu šezdesetih.

Kritika je bila oduševljena, album su pohvalili Prince i Snoop Dogg, Amy je dobila nagradu Mercury, a publika je kupovala: više od milijun primjeraka prodano je u Engleskoj, pa onda još milijun i pol u SAD-u, gdje je Amy zauzela sedmo mjesto na top-listi, najviše u povijesti za neku britansku glazbenicu.

---

---

Ali dok su se album i singlice kao što je “Rehab”, na kojoj pjeva o tome kako nije htjela na liječenje od alkohola, penjale na top-listama, Amy je tonula sve dublje.

U rujnu 2006. toliko je smršavjela da je nosila odjeću tri broja manju, što zbog droge, što zbog bulimije, o kojoj se tada nije toliko govorilo.

Tko zna bi li se Amy možda izvukla da u proljeće 2007. ona i Blake ponovno nisu završili zajedno, a u svibnju su se, unatoč prosvjedima obitelji, vjenčali u smiješnom obredu u Miamiju i proslavili to uz hamburgere.

Nakon vjenčanja, sve je strmoglavo krenulo nizbrdo.

Kad se jedno jutro probudila s ranama na ruci, priznala je: "Nemam pojma kako sam ih zadobila. Užasno mi je to što mi se sve izbriše, ali događa mi se i prečesto".

To je nije spriječilo da nastavi putem samouništenja.

U ljeto te godine Amy su ispumpali želudac nakon što su se ona i Blake danima ubijali ekstazijem, kokainom, heroinom i ketaminom, a kad su ih gotovo silom strpali u kliniku na odvikavanje, izdržali su samo tri dana.

Još su se jednom pokušali izliječiti, ali su se počeli drogirati prije nego što su pobjegli iz klinike.

Ako do tada nekome nije bilo jasno da je situacija ozbiljna, postalo je jasno nakon što se par potukao u ponoć na ulici ispred hotela u Sohou, a paparazzi su ih snimili kako krvare, on iz ogrebotina na licu, ona iz rana na nogama jer si je, očito, ubrizgavala drogu injekcijom između nožnih prstiju.

Čak su se i roditelji obratili javnosti molbama za pomoć, ali pomoći nije bilo.

Koncertni nastupi postajali su sve kaotičniji, vrijeđala je i pljuvala obožavatelje, a na Glastonburyju 2008., u crnoj haljini Luelle Bartley, skočila je u publiku i fizički se obračunala s gledateljem, i nije čudno da su mnogi koncerti otkazani.

Kad je Blake 2008. završio u zatvoru zbog napada i pokušaja podmićivanja, Amyno se stanje pogoršalo. Prijatelji, poput pjevačice Courtney Love, nastojali su joj pomoći, bez prevelikog uspjeha.

No kad se početkom 2009. odlučila rastati od Blakea, brakorazvodni proces bio je završen u kolovozu iste godine, Amy je pokušala uzeti život u svoje ruke pa se povukla na karipski otok St. Luciju, gdje se navodno skinula s teških droga.

"Doslovce sam se jedno jutro probudila i rekla samoj sebi, ja ovako više ne želim!", ponosno je objasnila novinarki Glamoura godinu prije smrti.

U jednom času činilo se da će se izvući.

Počela je ponovno snimati, među ostalima sa svojim idolom iz djetinjstva Tonyjem Bennettom, s kojim je otpjevala stvar “Body and Soul”, a onda provela neko vrijeme u prestižnoj klinici za odvikavanje "Priory" u Londonu, želeći se pripremiti za turneju.

---

---

I krenula je, uz blagoslov liječnika, ali već na prvom koncertu, na Kalemegdanu u Beogradu, postalo je jasno da ništa nije kako treba.

Pred 20 tisuća obožavatelja Amy je prtljala s tekstom, pogrešno upadala i povremeno prestajala pjevati, teturala po pozornici, a kad je publika stala negodovati, gađala ih je cipelom i povukla se.

Otkazala je turneju.

Mjesec poslije, nađena je mrtva u svojem stanu u Camdenu. I možda se doista prestala drogirati jer je autopsija pokazala da je umrla od trovanja alkoholom.

Ali dok obični ljudi u smrti počivaju u miru, za Amy nema mira.