Split i Dalmacija dali su brojne glazbene legende, jedna od njih svakako je i Đorđi Peruzović, lanjski apsolutni pobjednik Splitskog festivala, koji ovoga ponedjeljka slavi 84. rođendan.
Kako je sam rekao prije prošlogodišnje splitske glazbene fešte, Đorđi se sam sa sobom bio dogovorio da će mu to biti kraj festivalske karijere duge više od šest desetljeća, tijekom koje je nastupao na brojnim pozornicama u zemlji i inozemstvu.
Splitski festival za njega je uvijek bio poseban, najvažniji, a lani je, kao najstariji sudionik festivala, s pjesmom "Letim u svemir" bio najbolji i po mišljenju publike, ali i žirija.
Bio je to i posebno emotivan nastup, jer je među autorima pobjedničke pjesme bio i pokojni splitski poduzetnik Juroslav Buljubašić. Buljo je inzistirao da Đorđi otpjeva tu pjesmu. Budući da su bilo prijatelji i da je pjesma bila dobra, Peruzović je zaključio kako s takvom pjesmom treba završiti festivalske nastupe u Splitu. Ipak, nije bilo lako.
- Bilo mi je teško izaći na pozornicu jer sam pjevajući cijelo vrijeme mislio o tome kako moj prijatelj nije uspio dočekati ni svoj let u svemir, niti izvedbu pjesme na Splitskom festivalu - rekao je nakon nastupa Peruzović.
Đorđi je prvi put na Splitskom festivalu nastupio 1963. godine s pjesmom "Balada o tovaru" Zdenka Runjića, a šest desetljeća kasnije sve je i završilo na istom mjestu. Završilo što se festivala tiče, ali Đorđi još nije odlučio otići u punu glazbenu mirovinu.
Tijekom karijere otpjevao je niz uspješnih pjesama, među kojima su "Vražja Mare", "Di si bija kad je grmilo", "Gdje je taj svijet", "48 uri kad bi traja dan", "Cvrčak cvrči Ane", "Gala, gala", "Ponoćno sunce", "Sve je isto", "Mojoj jedinoj ljubavi", "Samo ti", "Smiraj"... Snimio je više od 50 singlova i šest solističkih albuma, nastupao u susjednim zemljama, ali i Poljskoj, Bugarskoj, Čehoslovačkoj, Rusiji...
Đorđi je rođen u Šibeniku 4. ožujka 1940. godine, zapravo je to bilo slučajno, pojasnio je jednom prilikom, otac mu je bio pomorac, a mama je išla kod sestre koja je bila učiteljica u Šibeniku. U rodnom listu mu piše Juraj Điđi Peruzović, to Điđi je dodala nona koja je bila Talijanka.
Djetinjstvo je proveo u Vrboskoj na Hvaru, a tamo sve koji se zovu Juraj odmah prekrste u Đorđi, pa je tako i ostalo. Potom se preselio u Split gdje je 1958. otišao kod Lepe Smoje u "Mozaik", najprije je počeo plesati, pa tek onda pjevati.
U to vrijeme su se nedjeljom održavale matineje u "Vicka". Tamo je plesao, a kad je jednom trebao gostovati popularni Jimmy Stanić, ali je zapeo u snijegu u Lici, Đorđi je neplanirano završio na sceni da se popuni program, otpjevao je "Volare", pjesmu s kojom je te 1958. na San Remu pobijedio Domenico Modugno. Publika je bila oduševljena i tako je počela iznimna glazbena karijera, a nastup na Splitskom festivalu 1963. s Runjićevom "Baladom o tovaru" Đorđi smatra početkom svoje profesionalne karijere.
Veliki je hit postala pjesma "Di si bija kad je grmilo" sa Splitskog festivala 1972. godine, prodano je više od 100 tisuća primjeraka te ploče, a Đorđi ju je snimio i na njemačkom i češkom, nastupao s njom i osvajao nagrade na festivalima u Bratislavi, u Bugarskoj...
Đorđi je jedan od onih koji su zaslužni za fantastičnu karijeru pokojnog Olivera Dragojevića. Naime, nakon što je 1972. pobijedio na Splitskom festivalu, Teo Trumbić mu je ponudio pjesmu "Ča će mi Copacabana", ali je on odbio jer je već bio obećao Stipici Kalogjeri da će pjevati njegovu pjesmu "Ponoćno sunce". I tako je Oliver pjevao "Ča će mi Copacabana", a Đorđi "Ponoćno sunce". Kazao je jednom prigodom kako mu nije žao zbog toga jer mu je "Ponoćno sunce" najdraža pjesma, a Oliver je nakon "Copacabane" napravio veliku karijeru. Napravio bi je, smatra Peruzović, i bez toga, ali ta mu je pjesma bila vjetar u leđa.
Ni njegovoj se karijeri nema što zamjeriti, donijela mu je puno toga, obišao je cijeli svijet, a osim zbog brojnih hitova, za mnoge je legenda i zbog svoje uvijek elegantne, dotjerane pojave, dobrog stila kojeg je brusio usklađujući se s trendovima talijanske modne scene. I sam za sebe kaže kako je "čovik od mode", to mu je valjda u genima od bake Talijanke.
Šteta što tu elegantnu pojavu i pomno odabranu garderobu više nećemo vidjeti na festivalskim pozornicama, ali možda se ipak predomisli, 84 su mu tek...