stdClass Object
(
[id] => 1298463
[title] => Neno i Nikša dobro su nas nasmijali, doznali smo sve o hipnozi u Komiži, sviranju Titu, slaganju Rubika na neviđeno...
[alias] => neno-i-niksa-dobro-su-nas-nasmijali-doznali-smo-sve-o-hipnozi-u-komizi-sviranju-titu-slaganju-rubika-na-nevideno
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Naš omiljeni kantautor s četiri adrese (u Rijeci, Splitu, Pučišćima i Zagrebu) i 40 godina karijere Neno Belan, i Nikša Sviličić, čovjek s tri doktorata kojem često daju titulu najobrazovanijeg Hrvata, porijeklom iz Komiže, također kantautor, redatelj, pisac i sveučilišni profesor, glavni su akteri ove zanimljive priče. Tu je i neizostavni Tomislav Mrduljaš, njihov prijatelj i suradnik koji ih je okupio u sjajnu ekipu koja čini glavnu postavu revije glazbe Melodije Jadrana, koja će se održati u Splitu od 23. do 25. lipnja.
Neno kao umjetnički savjetnik festivala, Nikša kao kreativni producent i Tomo kao direktor festivala zajedno kreiraju glazbeni spektakl koji nas uskoro očekuje.
---
---
Prijateljstvo ove trojice rezultiralo je brojnim suradnjama, pjesmama, druženjima. Često ta druženja budu u Komiži kod Nikše, a što se sve tamo događa i kako to izgleda, ispričali su nam Neno i Nikša. Osim toga, u ovom intervjuu otkrili su nam brojne detalje iz života sve trojice, a raspravljalo se i o tome tko je bio na više tuluma. Ispričali su nam i tko je kakva osoba, kako Nikša složi Rubikovu kocku iznad glave bez gledanja, i što bi tko napravio da padne bomba. Da ne dužimo, pročitajte što sve zanimljivo imaju reći, sigurni smo da će vas iznenaditi, oduševiti, i nasmijati.
Kako je došlo do suradnje s Tomom za Melodije Jadrana?
Belan: Došlo je uz pečenu srdelu i skušu. Nas trojica smo dobri prijatelji, često se družimo, nekoliko puta smo bili u Komiži kod Nikše, družili se i uživali u životu. Sva trojica smo vezani uz glazbu pa je normalno da se iz privatnog druženja dogodi i profesionalno druženje, a to su Melodije Jadrana.
Nikša: Na Melodijama Jadrana bit će presjek zadnjih 15-ak godina hrvatske estrade, mislim da će tamo biti gotovo svi izvođači koji su ostavili trag u hrvatskoj popularnoj glazbi zadnjih dekada, neki od njih i duže od toga… Svi su izrazili zadovoljstvo što će biti tamo. Htjeli smo da to bude festival pjesama koje će se svirati po radijima, zapravo nešto što se može nazvati radost glazbe.
Belan: Bitno je tko vuče poteze. Polazište svega je naš prijatelj Tomo Mrduljaš kojeg svi mi kolege jako cijenimo i poštujemo i mislimo da nije slučajno tu di je. Ništa što se tu događa nije slučajno i tu smo s određenim razlogom.
Spojili ste dvije različite vrste glazbe, jednu večer Tonči Huljić i Misa Mediteranea, drugu večer TBF...
Belan: Glazba se dijeli na dobru i lošu, a ne na žanrove. Bogatstvo glazbe je u kvalitetnoj raznolikosti žanrova. A svaki od njih na Melodijama je top u svome žanru.
Nikša: Huljić i TBF su vrh, svatko u svojoj ‘ligi‘, i logično je da su na Melodijama Jadrana.
---
‘Uvijek nam je lipo i veselo, pivamo, imamo nešto za izist, čašu vina za popit...‘
Privatni album
---
Kakva je sinergija između vas troje dok radite? Ima li nešto oko čega se ne slažete?
Nikša: Slažemo se oko svega, ali Tomo ima zadnju riječ jer je na toj poziciji. Neno ima nevjerojatno iskustvo, 40 godina na estradi, s čim se malo tko može pohvaliti, a ja sam stavio nogu u ta vrata prije nekoliko godina s nekim pjesmama i kroz niz nevjerojatno zgodnih okolnosti ušao u taj krug.
Godine 2017. napravio sam nešto što svaki direktor festivala i producent ne voli, a to je da mu netko pošalje pet pjesama na natječaj, ha ha ha haaa.. E pa, Tomi, kojeg tada još nisam osobno poznavao, sam tada napravio baš to - poslao mu pet kantautorskih pjesama na natječaj za Splitski festival jer sam duboko vjerovao u svaku od njih, pa će barem jedna zaigrati, nadao sam se, ali očekivao odbijenicu.
Za tri dana mi se javlja čovjek koji za sebe kaže da je Tomo Mrduljaš, a ja uvjeren da me frend Lipi iz Zagreba zeza. Ja podržim šalu i sarkastično razgovaram s njim i govorim mu: "aha, gospodine Tomo Mrduljaš, pa ne govorite mi baš po spliski!", Tomo je vjerojatno mislio tada da baš nisam normalan, ha ha ha haa…
Naravno, na kraju je ispalo da je to stvarno bio Tomo Mrduljaš. Uglavnom, jedna pjesma od tih pet mu se posebno svidjela i uzeo ju je na Festival 2017. kao kantautora-debitanta na festival, iako sam ja tad već bio dobrano sijed, a baš nije uobičajeno da su debitanti sijedi (smijeh). Dobio sam tada Nagradu za najbolje stihove, što mi je bila posebna čast. Naime, ja ne živim od glazbe, meni je glazba ogromna ljubav i hobi, a onda obično kad nema opterećenja - jedno vodi k drugome i rezultati budu dobri.
Neni sam također zahvalan jer mi je pružio ruku u trenu kad sam, nakon festivalske pjesme, imao i neke druge songove, a on ih je prepoznao i digao na višu razinu. Volim reći da bih bez Nene vjerojatno svoje pjesme pjevao pod tušem i objašnjavao rodbini i društvima na druženjima poslije dvije pive kako su one najbolje na svijetu, ali da to nitko ne kuži… Neke od njih, kao što je ‘Na Cvitnu nedilju‘, su uz Nenin izbrendirani vokal postale tihi klasici, pa ih sad ponosno pivan ispod tuša ili nakon one dvije pive.
---
---
Belan: Interesantno je sada kad sve rekapituliram, Tomo i ja znamo se svih 40 godina. Sad kad se sjetim, moje prve profesionalne demosnimke sa Đavolima su snimljene upravo u studiju Tomislava Mrduljaša 1985., vjerovali ili ne. Baš sam mu napomenuo da proba naći te snimke, to bi bila vrlo interesantna arhivska građa.
Od tada smo povezani, onda je on bio Tutti Frutti, a ja sam bio Đavoli, zatim, prošle su te 90-e i 2000-e i onda nas je život ponovo zbližio, često surađujemo s istim ljudima i u zadnjih 10-ak godina postali smo super prijatelji, privatno se družimo, a onda se tu pojavio i Nikša 2017.
Zvao me direktor Aquarius Recordsa da ima nekog kantautora i da bi htio da mu ja budem gost, ja sam u glavi pomislio "ajme meni, ne opet neki dosadnjaković" jer meni stalno neki ulijeću s prijedlozima i s nekakvim tekstovima i glazbom, pomislim "ajme poludit ću", ali pošto sam dobre duše i namjera, pristao sam na sastanak s njim. Pričali smo, ja sam ga i dalje gledao "koji je ovo tip", šta on tu meni bulazni, međutim vrijeme uvijek pokaže istinu, tako da se ipak s vremenom iskristaliziralo ono što je, a to je da je Nikša vrlo interesantan i izuzetan tip, da nam je suradnja bila neminovna.
Sad imamo već sedam pjesama. Objavljene su već četiri. Ja sam autor glazbe, Nikša teksta. I u duetu s Miom Dimšić sam ja autor glazbe, Nikša teksta. Suradnja će se sigurno nastaviti i dalje. Sad je već to bogata suradnja, a 2017. mi je izgledao kao neki sumnjivac koji se oće nakačit na mene. A sad sam se u stvari i ja malo nakačio na njega jer mi se sviđa kako radi. Naravno, bez mojih refrena ne bi bilo ništa (smijeh). On je ekstrovertan, ja sam introvertan lik. Mi smo kompatibilni, dvije različite energije koje su kompatibilne, jer da smo iste, to ne bi funkcioniralo.
---
---
Nikša: Navikao sam se na Neninu brzinu. Mi znamo krenuti navečer u 10 sati s porukama i ujutro u 6 smo već iskombinirali 500 rješenja nekog stiha gdje gledamo zadnji zarez u tom stihu, jer polažemo jako puno pažnje na semiotiku, ritmiku i poetiku stiha. Znamo složiti pjesmu u sat vremena, odnosno 97 posto pjesme, a onda zadnja tri posto „tešemo“ danima i na njoj radimo iduća tri mjeseca.
Neno, kakav je još Nikša, a kakav je Tomo?
Belan: Nikša, osim što ima ogroman IQ i rješava Rubikovu kocku iznad glave bez gledanja, i što ima tri doktorata, je vrlo poseban tip.
A Tomo je između nas kao neki guru koji nas dvojicu dječačića promatra svisoka i pazi da nas dvojica ne pretjeramo. Tomo je smiren i fokusiran tip. Najnježniji, najblaži, ali točno zna što radi, vrlo pametno povlači poteze, i nas dvojicu korigira. Mi volimo Tomu.
Nikša, kakvi su Neno i Tomo?
Nikša: Mene kod Tome oduševljava ta njegova smirenost. Znači past će atomska bomba, a Tomo će reć "dobro, ajmo vidit šta ćemo sad napravit, možda ćemo otić u moj studio pa ćemo se sakrit." On uvijek ima rješenje koje će izgovoriti mirno. Za svaku životnu situaciju će naći rješenje, pri čemu ti na njegovom licu nećeš vidit da je on poludio ili da ga to smeta.
Za razliku od mene, koji dobijem žute pjege i vjerojatno izgubim dvije godine života. Tomo rješava stvari s mirnoćom i ogromnom kilometražom koju ima i Neno. Recimo, kad na prvu čujem nešto od Tome što mi se na prvu čini suludo, kažem sam sebi "ok, smiri se", Tomo to sigurno ne kaže bezveze.
Zato mislim da će Melodije Jadrana biti ludilo. Tomin je pristup životu, ljudima i stvarima pametan, suptilan, tih i vrlo produktivan i zato se od njega može jako puno naučiti.
Belan: Mene njegova energija podsjeća na svjetskog prvaka u šahu. Ne možeš biti neemocionalni prvak u šahu. Šah je tako kompleksna igra, nije dovoljno samo znanje, nego ti treba i emocija u igri, neki potezi trebaju biti i intuitivni, e pa takav je Tomo.
---
‘Nas trojica smo dobri prijatelji, svi smo vezani uz glazbu pa je normalno da se iz privatnog druženja dogodi i profesionalno druženje, a to su Melodije Jadrana‘
Privatni album
---
Nikša: Što se Nene tiče, genijalno mi je što ima 40 godina iskustva, stotine pjesama, i nema nikakvu mrlju u karijeri, svi ga vole… to je ogroman kapital, njegovim pjesmama se vjeruje. S pjesmama je uspio ubosti svevremenski takt i svi znaju njegove pjesme.
Ima izuzetnu glazbenu inteligenciju i svjestan je toga što je sjajno. Mi, recimo, pišemo neku pjesmu, on napravi glazbu, ja tekst, pa ga brusimo, kad je već projekt blizu finalne verzije čujem nešto što mi „škripi“ i razmišljam kako ću mu reći da mi se to ne sviđa, da to nije to…
Onda on kaže "ajde pusti, doć ćemo u miks, pa ću ovo pojačat, ovo smanjit, pa će nešto doć do izražaja", i na kraju to zaista bude tako kako je on rekao. Uvidiš tada koliko kroz njega progovara kilometraža koja u suglasju s njegovom glazbenom vizijom preraste u krasne pjesme. Genijalan je njegov osjećaj vizije pjesme prije nastanka pjesme, mislim da ima uistinu rijedak dar.
Kada smo, primjerice, radili moju pjesmu „Na Cvitnu Nedilju“ u tekstu sam imao riječ "jugo", a onda mi on kaže ajde možda umjesto "jugo" stavi "nevera", jer je već nedavno imao "jugo" u nekoj pismi. Ja mu kažem "ali meni tu sada treba jugo, lipše mi sida", a on govori - "molim te, bit će glupo ako u kontekstu vremena imamo ‘jugo‘ u dvije pjesme koje su relativno blizu, previše se naslanjamo na to ‘jugo". I ja pristanem na "neveru" i evo sada nakon tri godine od kako je izašla pjesma mogu reći - Neno, mislim da je bolje "nevera". To ti nisam nikad rekao (smijeh).
Belan: Fala (smijeh).
Nikša: Suradnja nas trojice je stvarno neopterećujuća i super, svatko ima nešto svoje, neki svoj dio osobnosti koji se slaže s ostalom dvojicom. Mi da odemo na pusti otok ili di god… nama je lipo.
Kako izgleda vaše druženje u Komiži?
Nikša: Neno, Tomo i ja 2018. dođemo u Komižu. Na rivi je bio i Jurica Pađen. Kako to obično biva, pivali smo i svirali navečer na rivi. Netko iz publike ugleda Nenu i oduševljeno kaže "pa to je Neno Belan." Mi smo mu mrtvi ozbiljni rekli "ma neeeee, nije ti to Neno Belan, nego naš frend Ante koji samo nevjerojatno sliči na njega, čak i ima sličan glas njemu, ali nije ti to Belan."
I ništa, nastavimo mi svirati, a Belan pivat, a kasnije su govorili "ma da, pinku baca na Belana, ali daleko je to od njega, a čim ga čuješ – znaš da to nije Belan, pa to se čuje odma da nije!" (smijeh). Bilo nam je super zabavno tog ljeta...
---
‘Taj događaj iz Komiže jednostavno je neopisiv, neću to zaboravit dok sam živ‘
Privatni album
---
Belan: Pađen se pojavio na toj rivi, Nikša je s njim radio neke stvari iz kognitivne komunikacijske psihologije i Pađen je ostao kao hipnotiziran. Ja sam to gledao sa strane i čekao reakciju Pađena. I odjednom se on okrenuo sa svojom nevjerojatno neponovljivom zbunjenom facom i razrogačenim očima prema meni. Dakle, to je bilo jednostavno neopisivo, neću to zaboravit dok sam živ. On mi je od svih što su prošli tu situaciju s Nikšom, na top listi broj jedan.
---
---
Uvijek nam je lipo i veselo, pivamo, imamo nešto za izist, čašu vina za popit. Volimo ići po otoku, Nikša nas je vodio više puta. Inače, Nikša je porijeklom iz Žena Glave pa smo vidili i njegovo selo i unutrašnjost otoka. Pa onda odemo u neku uvalu di ima neki fini restoran, zezamo jedan drugoga, uvik je odlična atmosfera. Siguran sam da će se naša druženja nastavit i dalje.
Nikša složi Rubikovu kocku na neviđeno iznad glave a da se ne vidi.
Belan: Da, ja sam je izmiješao da bude nerješiva, on je to gledao, onda stavio iznad glave i složio je za 45 sekundi… pa ti sad reci. To je postao viralni hit tada kad sam to bio objavio.
Nikša: Ha ha ha ha… ma dobro, inače predajem kognitivnu komunikologiju na sveučilištu Sjever i to je dio mojih znanstvenih interesa i istraživanja. Uživam u otkrivanju onoga što teorija kaže u znanosti, a praksa još uvijek nije pokazala. Imaš, recimo, masu knjiga u kojima pišu strašno pametne stvari i čitav niz stvari koje su znanstveno utemeljene, ali na samo na teorijskoj razini. Drznuo sam se neke zakonitosti komunikacijskih procesa primijeniti u stvarnom životu, a rezultati nekada budu zaista fascinantni, kao primjerice to sa slaganjem Rubikove kocke, zapravo ništa drugo nego mnemotehnika i koncentracija…
Inače, taj moment s kockom je bio zgodan, bili smo na brodu za Vis prije par godina. Neno je izvadio Rubikovu kocku i nitko nije očekivao kad sam iz šale rekao da ću je složiti bez gledanja, Neno je pola ure miša kocku da dodatno oteža zadatak, a ostalo koga zanima mislim da ima video na YT (smijeh).
---
---
Belan: Osnovna karakteristika ovog trojca je spontanost. Imamo i spontani video gdje šetamo Komižom i pjevamo "The sound of silence". Spontano smo počeli pjevati i spontano sam izvukao mobitel i počeo snimati, zato je ta snimka genijalna. Sada da pokušavamo režirati i namjestiti, to nije to. Naša dokumentirana spontanost je naš hightlight. Nažalost, ima puno više nedokumentirane.
---
---
Niška: Moj temeljni interes nije glazba već znanost i zaposlen sam kao sveučilišni profesor na Sveučilištu Sjever, a surađujem s brojnim visokoškolskim institucijama kod nas i u inozemstvu. Jako volim svoje kolegije na doktorskom studiju komunikologije jer nude studentima znanja i vještine u kontekstu dubljeg ulaska u čaroliju interpersonalne komunikologije.
Shvatio sam da komunikacijsko kognitivne teorije funkcioniraju i u praksi, ako ih se pametno dozira i optimizira. Ključna stvar je prepoznati uzorak ponašanja ljudi, osjećajući njihovu percepciju i preko signala neverbalne komunikacije, a rezultati znaju biti zaista nevjerojatni… Evo, recimo, ovaj primjer s Juricom Pađenom u Komiži je bio demonstracija upravo tih vještina. Uglavnom, radi se o znanosti prevedenoj na jezik stvarnoga života. Zanimljiva mi je rečenica koja kaže da je vrhunac znanosti umjetnost, a vrhunac umjetnosti znanost, slažem se full…
Nikša, zanimljivo je da kad se zbroji imaš više godina škole, nego života… Od kojih je 52 godine života, koliko je škole?
Nikša: (Smijeh) Ma ne znam… nevažno… Ali, okej, imam dvije osnovne, dvije srednje, tri fakulteta, dva magisterija i tri doktorata… Završio sam povijest umjetnosti, muzeologiju, komunikologiju i novinarstvo, filmsku režiju na akademiji, magistrirao sam multimedijske računarske sustave, doktorirao sam filmologiju i književnost, muzeologiju i komunikologiju… ali molim te nemoj to pisati, to zaista nikoga ne zanima…
Je li ti zbog tog patio privatni život?
Nikša: Apsolutno ne. Bio sam vjerojatno na više raznih druženja i tuluma od tebe (smijeh).
To je skoro pa nemoguće (smijeh).
Nikša: To ćemo izbrojiti nekad (smijeh). Sretan sam svakako u realizaciji sebe kao čovjeka, u socijalnom životu i svemu onom što je moje i što mi život čini ljepšim. Imam uski krug ljudi koje volim i koji su bolji od mene, ispunjavaju me energijom i daju mi vjeru da ustrajem u vječnoj težnji prema izvrsnosti koja me oduvijek inspirirala…
Ne nosiš se dobro s titulom najobrazovanijeg Hrvata?
Nikša: Ne volim kada to netko kaže, niti ja to mislim. To je bilo u nekom članku, ali ja to nisam nikad rekao, dapače, bude mi silno neugodno kad netko to napiše… Mogu ti sad nabrojati deset ljudi s kojima ne stanem u istu rečenicu s obzirom na njihovu širinu i naobrazbu i od kojih učim gotovo svakodnevno, počevši od mog oca Andrije pa nadalje…
Tako da mi te kvalifikacije o najobrazovanijem Hrvatu zaista stvaraju osjećaj nelagode.. Zaista mogu reći da mi to čak pomalo i smeta kad čujem… Iskreno. Puno mi više imponira kad čujem da netko piva "Virujen u anđele" ili "Na cvitnu nedilju"... Baš sam neki dan šetao po Cvjetnom trgu, bend na cesti svira našu "Cvitnu nedilju"… Zaustavim se i ubacim im sto kuna. Oni se zahvale jer misle da su oni super jer su svirali pjesmu koja je mene ganula, ne znajući da je to zapravo moja pjesma. To je osjećaj koji vrijedi milijun dolara.
---
---
Najmlađi si dobitnik nagrade za životno djelo u Republici Hrvatskoj...
Nikša: Da, ispalo je tako… Moja Komiža je osebujno mjesto i uvijek je teško biti prorok u svom selu. Tu, za mene posebnu nagradu, su dobili uglednici kao što su Joško Božanić za revitalizaciju falkuše i Jakša Fiamengo o kojem ne treba trošiti riječi. Biti u tom društvu za mene je velika čast. Doduše, oni su je dobili u nešto poznijoj dobi od mene, ali to mi je utoliko veća čast… Netko je prepoznao koliko se Komiža i ja tajno volimo i na taj način ozakonio taj brak. Inače, meni je Komiža važno misto i velika inspiracija u životu.
Ti si i multiinstrumentalist, sviraš 13 instrumenata.
Nikša: Ma da, al pitanje je kako nešto sviraš, a ne koliko toga sviraš. Zanimljivo je da sam svirao sam Titu klarinet kad je, mislim, 1975. godine došao u Split. Zamolio sam tetu Daksu ako mogu ja njemu nešto odsvirati na nekom primanju, više se ne sićan di je to bilo, i odsvirao sam mu "Druže Tito, mi ti se kunemo" (smijeh). Violinu sam završio u Muzičkoj školi "Josip Hatze" u Splitu, violinu u klasi prof. Aristida Martinisa.
Zanimljivo, kad naučiš svirat violinu, puno lakše je naučiti sve druge žičane instrumente jer je violina kraljica instrumenata i kad savladaš tehniku sviranja violine, svi drugi žičani instrumenti ti lako sjedaju „u prste“... Uglavnom, glazba je moja velika ljubav, skladam pjesme cijeli život, izdao sam CD s New Age glazbom, a sad mi izlazi kantautorski album pod labelom Aquarius Recordsa.
---
‘Glazba se dijeli na dobru i lošu, a ne na žanrove. Bogatstvo glazbe je u kvalitetnoj raznolikosti žanrova‘
Nikša Stipaničev/Cropix
---
Neno, za Melodije Jadrana imaš duet s Miom, zašto baš s njom?
Neno: Pjesma ju je našla. Muško-ženski je duet, a i s mnogim ženama sam napravio duete pa se ne volim ponavljati da radim opet s istom osobom. Mia mi je simpatična i njeno pjevanje ima tu neku slavonsku širinu, ima nešto countryja u sebi, fora mi je. Ona se zadnjih godina istaknula, a ja volim raditi s osobama čija mi se energija sviđa i s kojima sam kompatibilan, a osjećam da s njom jesam.
Koji su vam zajednički daljni planovi?
Neno: Zadnje što smo napravili skupa je moj singl "Žuti semafor". Nikša je napisao tekst, ja muziku. Sad smo se okrenuli pjesmi "Ajmo u đir", koju pjevam s Miom Dimšić na Melodijama Jadrana. Nikša je napisao tekst, a ja glazbu. Izuzetno kvalitetna, zabavna i spontana suradnja. Jednu pjesmu nam je uzeo i Zdravko Čolić, valjda je snima. Jedva je čekamo čuti. Imamo još planova, ali pomalo.
Nik\u0161a Svili\u010di\u010d, Neno Belan i Tomislav Mrdulja\u0161- njihovo prijateljstvo rezultiralo je brojnim suradnjama, pjesmama, dru\u017eenjima...<\/p>","
Nik\u0161a Svili\u010di\u010d, Tomislav Mrdulja\u0161 i Neno Belan - njihovo prijateljstvo rezultiralo je brojnim suradnjama, pjesmama, dru\u017eenjima...<\/p>","
\u2018Nas trojica smo dobri prijatelji, svi smo vezani uz glazbu pa je normalno da se iz privatnog dru\u017eenja dogodi i profesionalno dru\u017eenje, a to su Melodije Jadrana\u2018<\/p>","","","","
\u2018Uvijek nam je lipo i veselo, pivamo, imamo ne\u0161to za izist, \u010da\u0161u vina za popit...\u2018<\/p>","
\u2018Uvijek nam je lipo i veselo, pivamo, imamo ne\u0161to za izist, \u010da\u0161u vina za popit...\u2018<\/p>","","","","","","","","
\u2018Glazba se dijeli na dobru i lo\u0161u, a ne na \u017eanrove. Bogatstvo glazbe je u kvalitetnoj raznolikosti \u017eanrova\u2018<\/p>","","","
‘Nas trojica smo dobri prijatelji, svi smo vezani uz glazbu pa je normalno da se iz privatnog druženja dogodi i profesionalno druženje, a to su Melodije Jadrana‘
Naš omiljeni kantautor s četiri adrese (u Rijeci, Splitu, Pučišćima i Zagrebu) i 40 godina karijere Neno Belan, i Nikša Sviličić, čovjek s tri doktorata kojem često daju titulu najobrazovanijeg Hrvata, porijeklom iz Komiže, također kantautor, redatelj, pisac i sveučilišni profesor, glavni su akteri ove zanimljive priče. Tu je i neizostavni Tomislav Mrduljaš, njihov prijatelj i suradnik koji ih je okupio u sjajnu ekipu koja čini glavnu postavu revije glazbe Melodije Jadrana, koja će se održati u Splitu od 23. do 25. lipnja.
Neno kao umjetnički savjetnik festivala, Nikša kao kreativni producent i Tomo kao direktor festivala zajedno kreiraju glazbeni spektakl koji nas uskoro očekuje.
---
---
Prijateljstvo ove trojice rezultiralo je brojnim suradnjama, pjesmama, druženjima. Često ta druženja budu u Komiži kod Nikše, a što se sve tamo događa i kako to izgleda, ispričali su nam Neno i Nikša. Osim toga, u ovom intervjuu otkrili su nam brojne detalje iz života sve trojice, a raspravljalo se i o tome tko je bio na više tuluma. Ispričali su nam i tko je kakva osoba, kako Nikša složi Rubikovu kocku iznad glave bez gledanja, i što bi tko napravio da padne bomba. Da ne dužimo, pročitajte što sve zanimljivo imaju reći, sigurni smo da će vas iznenaditi, oduševiti, i nasmijati.
Kako je došlo do suradnje s Tomom za Melodije Jadrana?
Belan: Došlo je uz pečenu srdelu i skušu. Nas trojica smo dobri prijatelji, često se družimo, nekoliko puta smo bili u Komiži kod Nikše, družili se i uživali u životu. Sva trojica smo vezani uz glazbu pa je normalno da se iz privatnog druženja dogodi i profesionalno druženje, a to su Melodije Jadrana.
Nikša: Na Melodijama Jadrana bit će presjek zadnjih 15-ak godina hrvatske estrade, mislim da će tamo biti gotovo svi izvođači koji su ostavili trag u hrvatskoj popularnoj glazbi zadnjih dekada, neki od njih i duže od toga… Svi su izrazili zadovoljstvo što će biti tamo. Htjeli smo da to bude festival pjesama koje će se svirati po radijima, zapravo nešto što se može nazvati radost glazbe.
Belan: Bitno je tko vuče poteze. Polazište svega je naš prijatelj Tomo Mrduljaš kojeg svi mi kolege jako cijenimo i poštujemo i mislimo da nije slučajno tu di je. Ništa što se tu događa nije slučajno i tu smo s određenim razlogom.
Spojili ste dvije različite vrste glazbe, jednu večer Tonči Huljić i Misa Mediteranea, drugu večer TBF...
Belan: Glazba se dijeli na dobru i lošu, a ne na žanrove. Bogatstvo glazbe je u kvalitetnoj raznolikosti žanrova. A svaki od njih na Melodijama je top u svome žanru.
Nikša: Huljić i TBF su vrh, svatko u svojoj ‘ligi‘, i logično je da su na Melodijama Jadrana.
---
‘Uvijek nam je lipo i veselo, pivamo, imamo nešto za izist, čašu vina za popit...‘
Privatni album
---
Kakva je sinergija između vas troje dok radite? Ima li nešto oko čega se ne slažete?
Nikša: Slažemo se oko svega, ali Tomo ima zadnju riječ jer je na toj poziciji. Neno ima nevjerojatno iskustvo, 40 godina na estradi, s čim se malo tko može pohvaliti, a ja sam stavio nogu u ta vrata prije nekoliko godina s nekim pjesmama i kroz niz nevjerojatno zgodnih okolnosti ušao u taj krug.
Godine 2017. napravio sam nešto što svaki direktor festivala i producent ne voli, a to je da mu netko pošalje pet pjesama na natječaj, ha ha ha haaa.. E pa, Tomi, kojeg tada još nisam osobno poznavao, sam tada napravio baš to - poslao mu pet kantautorskih pjesama na natječaj za Splitski festival jer sam duboko vjerovao u svaku od njih, pa će barem jedna zaigrati, nadao sam se, ali očekivao odbijenicu.
Za tri dana mi se javlja čovjek koji za sebe kaže da je Tomo Mrduljaš, a ja uvjeren da me frend Lipi iz Zagreba zeza. Ja podržim šalu i sarkastično razgovaram s njim i govorim mu: "aha, gospodine Tomo Mrduljaš, pa ne govorite mi baš po spliski!", Tomo je vjerojatno mislio tada da baš nisam normalan, ha ha ha haa…
Naravno, na kraju je ispalo da je to stvarno bio Tomo Mrduljaš. Uglavnom, jedna pjesma od tih pet mu se posebno svidjela i uzeo ju je na Festival 2017. kao kantautora-debitanta na festival, iako sam ja tad već bio dobrano sijed, a baš nije uobičajeno da su debitanti sijedi (smijeh). Dobio sam tada Nagradu za najbolje stihove, što mi je bila posebna čast. Naime, ja ne živim od glazbe, meni je glazba ogromna ljubav i hobi, a onda obično kad nema opterećenja - jedno vodi k drugome i rezultati budu dobri.
Neni sam također zahvalan jer mi je pružio ruku u trenu kad sam, nakon festivalske pjesme, imao i neke druge songove, a on ih je prepoznao i digao na višu razinu. Volim reći da bih bez Nene vjerojatno svoje pjesme pjevao pod tušem i objašnjavao rodbini i društvima na druženjima poslije dvije pive kako su one najbolje na svijetu, ali da to nitko ne kuži… Neke od njih, kao što je ‘Na Cvitnu nedilju‘, su uz Nenin izbrendirani vokal postale tihi klasici, pa ih sad ponosno pivan ispod tuša ili nakon one dvije pive.
---
---
Belan: Interesantno je sada kad sve rekapituliram, Tomo i ja znamo se svih 40 godina. Sad kad se sjetim, moje prve profesionalne demosnimke sa Đavolima su snimljene upravo u studiju Tomislava Mrduljaša 1985., vjerovali ili ne. Baš sam mu napomenuo da proba naći te snimke, to bi bila vrlo interesantna arhivska građa.
Od tada smo povezani, onda je on bio Tutti Frutti, a ja sam bio Đavoli, zatim, prošle su te 90-e i 2000-e i onda nas je život ponovo zbližio, često surađujemo s istim ljudima i u zadnjih 10-ak godina postali smo super prijatelji, privatno se družimo, a onda se tu pojavio i Nikša 2017.
Zvao me direktor Aquarius Recordsa da ima nekog kantautora i da bi htio da mu ja budem gost, ja sam u glavi pomislio "ajme meni, ne opet neki dosadnjaković" jer meni stalno neki ulijeću s prijedlozima i s nekakvim tekstovima i glazbom, pomislim "ajme poludit ću", ali pošto sam dobre duše i namjera, pristao sam na sastanak s njim. Pričali smo, ja sam ga i dalje gledao "koji je ovo tip", šta on tu meni bulazni, međutim vrijeme uvijek pokaže istinu, tako da se ipak s vremenom iskristaliziralo ono što je, a to je da je Nikša vrlo interesantan i izuzetan tip, da nam je suradnja bila neminovna.
Sad imamo već sedam pjesama. Objavljene su već četiri. Ja sam autor glazbe, Nikša teksta. I u duetu s Miom Dimšić sam ja autor glazbe, Nikša teksta. Suradnja će se sigurno nastaviti i dalje. Sad je već to bogata suradnja, a 2017. mi je izgledao kao neki sumnjivac koji se oće nakačit na mene. A sad sam se u stvari i ja malo nakačio na njega jer mi se sviđa kako radi. Naravno, bez mojih refrena ne bi bilo ništa (smijeh). On je ekstrovertan, ja sam introvertan lik. Mi smo kompatibilni, dvije različite energije koje su kompatibilne, jer da smo iste, to ne bi funkcioniralo.
---
---
Nikša: Navikao sam se na Neninu brzinu. Mi znamo krenuti navečer u 10 sati s porukama i ujutro u 6 smo već iskombinirali 500 rješenja nekog stiha gdje gledamo zadnji zarez u tom stihu, jer polažemo jako puno pažnje na semiotiku, ritmiku i poetiku stiha. Znamo složiti pjesmu u sat vremena, odnosno 97 posto pjesme, a onda zadnja tri posto „tešemo“ danima i na njoj radimo iduća tri mjeseca.
Neno, kakav je još Nikša, a kakav je Tomo?
Belan: Nikša, osim što ima ogroman IQ i rješava Rubikovu kocku iznad glave bez gledanja, i što ima tri doktorata, je vrlo poseban tip.
A Tomo je između nas kao neki guru koji nas dvojicu dječačića promatra svisoka i pazi da nas dvojica ne pretjeramo. Tomo je smiren i fokusiran tip. Najnježniji, najblaži, ali točno zna što radi, vrlo pametno povlači poteze, i nas dvojicu korigira. Mi volimo Tomu.
Nikša, kakvi su Neno i Tomo?
Nikša: Mene kod Tome oduševljava ta njegova smirenost. Znači past će atomska bomba, a Tomo će reć "dobro, ajmo vidit šta ćemo sad napravit, možda ćemo otić u moj studio pa ćemo se sakrit." On uvijek ima rješenje koje će izgovoriti mirno. Za svaku životnu situaciju će naći rješenje, pri čemu ti na njegovom licu nećeš vidit da je on poludio ili da ga to smeta.
Za razliku od mene, koji dobijem žute pjege i vjerojatno izgubim dvije godine života. Tomo rješava stvari s mirnoćom i ogromnom kilometražom koju ima i Neno. Recimo, kad na prvu čujem nešto od Tome što mi se na prvu čini suludo, kažem sam sebi "ok, smiri se", Tomo to sigurno ne kaže bezveze.
Zato mislim da će Melodije Jadrana biti ludilo. Tomin je pristup životu, ljudima i stvarima pametan, suptilan, tih i vrlo produktivan i zato se od njega može jako puno naučiti.
Belan: Mene njegova energija podsjeća na svjetskog prvaka u šahu. Ne možeš biti neemocionalni prvak u šahu. Šah je tako kompleksna igra, nije dovoljno samo znanje, nego ti treba i emocija u igri, neki potezi trebaju biti i intuitivni, e pa takav je Tomo.
---
‘Nas trojica smo dobri prijatelji, svi smo vezani uz glazbu pa je normalno da se iz privatnog druženja dogodi i profesionalno druženje, a to su Melodije Jadrana‘
Privatni album
---
Nikša: Što se Nene tiče, genijalno mi je što ima 40 godina iskustva, stotine pjesama, i nema nikakvu mrlju u karijeri, svi ga vole… to je ogroman kapital, njegovim pjesmama se vjeruje. S pjesmama je uspio ubosti svevremenski takt i svi znaju njegove pjesme.
Ima izuzetnu glazbenu inteligenciju i svjestan je toga što je sjajno. Mi, recimo, pišemo neku pjesmu, on napravi glazbu, ja tekst, pa ga brusimo, kad je već projekt blizu finalne verzije čujem nešto što mi „škripi“ i razmišljam kako ću mu reći da mi se to ne sviđa, da to nije to…
Onda on kaže "ajde pusti, doć ćemo u miks, pa ću ovo pojačat, ovo smanjit, pa će nešto doć do izražaja", i na kraju to zaista bude tako kako je on rekao. Uvidiš tada koliko kroz njega progovara kilometraža koja u suglasju s njegovom glazbenom vizijom preraste u krasne pjesme. Genijalan je njegov osjećaj vizije pjesme prije nastanka pjesme, mislim da ima uistinu rijedak dar.
Kada smo, primjerice, radili moju pjesmu „Na Cvitnu Nedilju“ u tekstu sam imao riječ "jugo", a onda mi on kaže ajde možda umjesto "jugo" stavi "nevera", jer je već nedavno imao "jugo" u nekoj pismi. Ja mu kažem "ali meni tu sada treba jugo, lipše mi sida", a on govori - "molim te, bit će glupo ako u kontekstu vremena imamo ‘jugo‘ u dvije pjesme koje su relativno blizu, previše se naslanjamo na to ‘jugo". I ja pristanem na "neveru" i evo sada nakon tri godine od kako je izašla pjesma mogu reći - Neno, mislim da je bolje "nevera". To ti nisam nikad rekao (smijeh).
Belan: Fala (smijeh).
Nikša: Suradnja nas trojice je stvarno neopterećujuća i super, svatko ima nešto svoje, neki svoj dio osobnosti koji se slaže s ostalom dvojicom. Mi da odemo na pusti otok ili di god… nama je lipo.
Kako izgleda vaše druženje u Komiži?
Nikša: Neno, Tomo i ja 2018. dođemo u Komižu. Na rivi je bio i Jurica Pađen. Kako to obično biva, pivali smo i svirali navečer na rivi. Netko iz publike ugleda Nenu i oduševljeno kaže "pa to je Neno Belan." Mi smo mu mrtvi ozbiljni rekli "ma neeeee, nije ti to Neno Belan, nego naš frend Ante koji samo nevjerojatno sliči na njega, čak i ima sličan glas njemu, ali nije ti to Belan."
I ništa, nastavimo mi svirati, a Belan pivat, a kasnije su govorili "ma da, pinku baca na Belana, ali daleko je to od njega, a čim ga čuješ – znaš da to nije Belan, pa to se čuje odma da nije!" (smijeh). Bilo nam je super zabavno tog ljeta...
---
‘Taj događaj iz Komiže jednostavno je neopisiv, neću to zaboravit dok sam živ‘
Privatni album
---
Belan: Pađen se pojavio na toj rivi, Nikša je s njim radio neke stvari iz kognitivne komunikacijske psihologije i Pađen je ostao kao hipnotiziran. Ja sam to gledao sa strane i čekao reakciju Pađena. I odjednom se on okrenuo sa svojom nevjerojatno neponovljivom zbunjenom facom i razrogačenim očima prema meni. Dakle, to je bilo jednostavno neopisivo, neću to zaboravit dok sam živ. On mi je od svih što su prošli tu situaciju s Nikšom, na top listi broj jedan.
---
---
Uvijek nam je lipo i veselo, pivamo, imamo nešto za izist, čašu vina za popit. Volimo ići po otoku, Nikša nas je vodio više puta. Inače, Nikša je porijeklom iz Žena Glave pa smo vidili i njegovo selo i unutrašnjost otoka. Pa onda odemo u neku uvalu di ima neki fini restoran, zezamo jedan drugoga, uvik je odlična atmosfera. Siguran sam da će se naša druženja nastavit i dalje.
Nikša složi Rubikovu kocku na neviđeno iznad glave a da se ne vidi.
Belan: Da, ja sam je izmiješao da bude nerješiva, on je to gledao, onda stavio iznad glave i složio je za 45 sekundi… pa ti sad reci. To je postao viralni hit tada kad sam to bio objavio.
Nikša: Ha ha ha ha… ma dobro, inače predajem kognitivnu komunikologiju na sveučilištu Sjever i to je dio mojih znanstvenih interesa i istraživanja. Uživam u otkrivanju onoga što teorija kaže u znanosti, a praksa još uvijek nije pokazala. Imaš, recimo, masu knjiga u kojima pišu strašno pametne stvari i čitav niz stvari koje su znanstveno utemeljene, ali na samo na teorijskoj razini. Drznuo sam se neke zakonitosti komunikacijskih procesa primijeniti u stvarnom životu, a rezultati nekada budu zaista fascinantni, kao primjerice to sa slaganjem Rubikove kocke, zapravo ništa drugo nego mnemotehnika i koncentracija…
Inače, taj moment s kockom je bio zgodan, bili smo na brodu za Vis prije par godina. Neno je izvadio Rubikovu kocku i nitko nije očekivao kad sam iz šale rekao da ću je složiti bez gledanja, Neno je pola ure miša kocku da dodatno oteža zadatak, a ostalo koga zanima mislim da ima video na YT (smijeh).
---
---
Belan: Osnovna karakteristika ovog trojca je spontanost. Imamo i spontani video gdje šetamo Komižom i pjevamo "The sound of silence". Spontano smo počeli pjevati i spontano sam izvukao mobitel i počeo snimati, zato je ta snimka genijalna. Sada da pokušavamo režirati i namjestiti, to nije to. Naša dokumentirana spontanost je naš hightlight. Nažalost, ima puno više nedokumentirane.
---
---
Niška: Moj temeljni interes nije glazba već znanost i zaposlen sam kao sveučilišni profesor na Sveučilištu Sjever, a surađujem s brojnim visokoškolskim institucijama kod nas i u inozemstvu. Jako volim svoje kolegije na doktorskom studiju komunikologije jer nude studentima znanja i vještine u kontekstu dubljeg ulaska u čaroliju interpersonalne komunikologije.
Shvatio sam da komunikacijsko kognitivne teorije funkcioniraju i u praksi, ako ih se pametno dozira i optimizira. Ključna stvar je prepoznati uzorak ponašanja ljudi, osjećajući njihovu percepciju i preko signala neverbalne komunikacije, a rezultati znaju biti zaista nevjerojatni… Evo, recimo, ovaj primjer s Juricom Pađenom u Komiži je bio demonstracija upravo tih vještina. Uglavnom, radi se o znanosti prevedenoj na jezik stvarnoga života. Zanimljiva mi je rečenica koja kaže da je vrhunac znanosti umjetnost, a vrhunac umjetnosti znanost, slažem se full…
Nikša, zanimljivo je da kad se zbroji imaš više godina škole, nego života… Od kojih je 52 godine života, koliko je škole?
Nikša: (Smijeh) Ma ne znam… nevažno… Ali, okej, imam dvije osnovne, dvije srednje, tri fakulteta, dva magisterija i tri doktorata… Završio sam povijest umjetnosti, muzeologiju, komunikologiju i novinarstvo, filmsku režiju na akademiji, magistrirao sam multimedijske računarske sustave, doktorirao sam filmologiju i književnost, muzeologiju i komunikologiju… ali molim te nemoj to pisati, to zaista nikoga ne zanima…
Je li ti zbog tog patio privatni život?
Nikša: Apsolutno ne. Bio sam vjerojatno na više raznih druženja i tuluma od tebe (smijeh).
To je skoro pa nemoguće (smijeh).
Nikša: To ćemo izbrojiti nekad (smijeh). Sretan sam svakako u realizaciji sebe kao čovjeka, u socijalnom životu i svemu onom što je moje i što mi život čini ljepšim. Imam uski krug ljudi koje volim i koji su bolji od mene, ispunjavaju me energijom i daju mi vjeru da ustrajem u vječnoj težnji prema izvrsnosti koja me oduvijek inspirirala…
Ne nosiš se dobro s titulom najobrazovanijeg Hrvata?
Nikša: Ne volim kada to netko kaže, niti ja to mislim. To je bilo u nekom članku, ali ja to nisam nikad rekao, dapače, bude mi silno neugodno kad netko to napiše… Mogu ti sad nabrojati deset ljudi s kojima ne stanem u istu rečenicu s obzirom na njihovu širinu i naobrazbu i od kojih učim gotovo svakodnevno, počevši od mog oca Andrije pa nadalje…
Tako da mi te kvalifikacije o najobrazovanijem Hrvatu zaista stvaraju osjećaj nelagode.. Zaista mogu reći da mi to čak pomalo i smeta kad čujem… Iskreno. Puno mi više imponira kad čujem da netko piva "Virujen u anđele" ili "Na cvitnu nedilju"... Baš sam neki dan šetao po Cvjetnom trgu, bend na cesti svira našu "Cvitnu nedilju"… Zaustavim se i ubacim im sto kuna. Oni se zahvale jer misle da su oni super jer su svirali pjesmu koja je mene ganula, ne znajući da je to zapravo moja pjesma. To je osjećaj koji vrijedi milijun dolara.
---
---
Najmlađi si dobitnik nagrade za životno djelo u Republici Hrvatskoj...
Nikša: Da, ispalo je tako… Moja Komiža je osebujno mjesto i uvijek je teško biti prorok u svom selu. Tu, za mene posebnu nagradu, su dobili uglednici kao što su Joško Božanić za revitalizaciju falkuše i Jakša Fiamengo o kojem ne treba trošiti riječi. Biti u tom društvu za mene je velika čast. Doduše, oni su je dobili u nešto poznijoj dobi od mene, ali to mi je utoliko veća čast… Netko je prepoznao koliko se Komiža i ja tajno volimo i na taj način ozakonio taj brak. Inače, meni je Komiža važno misto i velika inspiracija u životu.
Ti si i multiinstrumentalist, sviraš 13 instrumenata.
Nikša: Ma da, al pitanje je kako nešto sviraš, a ne koliko toga sviraš. Zanimljivo je da sam svirao sam Titu klarinet kad je, mislim, 1975. godine došao u Split. Zamolio sam tetu Daksu ako mogu ja njemu nešto odsvirati na nekom primanju, više se ne sićan di je to bilo, i odsvirao sam mu "Druže Tito, mi ti se kunemo" (smijeh). Violinu sam završio u Muzičkoj školi "Josip Hatze" u Splitu, violinu u klasi prof. Aristida Martinisa.
Zanimljivo, kad naučiš svirat violinu, puno lakše je naučiti sve druge žičane instrumente jer je violina kraljica instrumenata i kad savladaš tehniku sviranja violine, svi drugi žičani instrumenti ti lako sjedaju „u prste“... Uglavnom, glazba je moja velika ljubav, skladam pjesme cijeli život, izdao sam CD s New Age glazbom, a sad mi izlazi kantautorski album pod labelom Aquarius Recordsa.
---
‘Glazba se dijeli na dobru i lošu, a ne na žanrove. Bogatstvo glazbe je u kvalitetnoj raznolikosti žanrova‘
Nikša Stipaničev/Cropix
---
Neno, za Melodije Jadrana imaš duet s Miom, zašto baš s njom?
Neno: Pjesma ju je našla. Muško-ženski je duet, a i s mnogim ženama sam napravio duete pa se ne volim ponavljati da radim opet s istom osobom. Mia mi je simpatična i njeno pjevanje ima tu neku slavonsku širinu, ima nešto countryja u sebi, fora mi je. Ona se zadnjih godina istaknula, a ja volim raditi s osobama čija mi se energija sviđa i s kojima sam kompatibilan, a osjećam da s njom jesam.
Koji su vam zajednički daljni planovi?
Neno: Zadnje što smo napravili skupa je moj singl "Žuti semafor". Nikša je napisao tekst, ja muziku. Sad smo se okrenuli pjesmi "Ajmo u đir", koju pjevam s Miom Dimšić na Melodijama Jadrana. Nikša je napisao tekst, a ja glazbu. Izuzetno kvalitetna, zabavna i spontana suradnja. Jednu pjesmu nam je uzeo i Zdravko Čolić, valjda je snima. Jedva je čekamo čuti. Imamo još planova, ali pomalo.
‘Nas trojica smo dobri prijatelji, svi smo vezani uz glazbu pa je normalno da se iz privatnog druženja dogodi i profesionalno druženje, a to su Melodije Jadrana‘
Nikša Sviličič, Neno Belan i Tomislav Mrduljaš- njihovo prijateljstvo rezultiralo je brojnim suradnjama, pjesmama, druženjima...
Naš omiljeni kantautor s četiri adrese (u Rijeci, Splitu, Pučišćima i Zagrebu) i 40 godina karijere Neno Belan, i Nikša Sviličić, čovjek s tri doktorata kojem često daju titulu najobrazovanijeg Hrvata, porijeklom iz Komiže, također kantautor, redatelj, pisac i sveučilišni profesor, glavni su akteri ove zanimljive priče. Tu je i neizostavni Tomislav Mrduljaš, njihov prijatelj i suradnik koji ih je okupio u sjajnu ekipu koja čini glavnu postavu revije glazbe Melodije Jadrana, koja će se održati u Splitu od 23. do 25. lipnja.
Neno kao umjetnički savjetnik festivala, Nikša kao kreativni producent i Tomo kao direktor festivala zajedno kreiraju glazbeni spektakl koji nas uskoro očekuje.
