stdClass Object
(
[id] => 465086
[title] => Može li se na hrvatskoj estradi uspjeti bez 'guzica i sisa'? Može, ova simpatična mlada pjevačica dokaz je za to!
[alias] => moze-li-se-na-hrvatskoj-estradi-uspjeti-bez-guzica-i-sisa-moze-ova-simpaticna-mlada-pjevacica-dokaz-je-za-to
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Nova zvijezda na hrvatskom glazbenom nebu stiže iz Osijeka, ima 24 godine i zove se Mia Dimšić. Teško da ste mogli izbjeći njezin hit "Život nije siv“ koji je začarao brojne te iznova unosi vedrinu i optimizam u naše živote, pa barem i na nekoliko minuta. Mlada pjevačica Mia, inače studentica engleskog i njemačkog jezika koju diplomski rad dijeli od toga da postane prevoditeljica, od malena se bavi glazbom, no strast se razbuktala kad je sa 16 godina upisala tečaj gitare o kojoj je postala gotovo ovisna.
Tada se probudila želja da sama pokuša napisati neku pjesmu i krene istraživati svoj vokalni svijet. Da se to pokazao kao pun pogodak dokazuje popularnost njenih pjesama, te nekoliko nagrada koje je dobila u zaista kratkom vremenu. Prvo je stigla Nagrada Hrvatske diskografske udruge za najboljeg novog izvođača u 2016., zatim dvije nagrade "Music pub“ za najbolju pjevačicu i najbolji videospot u 2016., a nominirana je i za Večernjakovu ružu za najbolje novo lice u prošloj godini.
Tvoja pjesma "Život nije siv“ doživjela je nevjerojatan uspjeh, sama si napisala tekst i glazbu te si je izvela na prošlogodišnjem Splitskom festivalu...
- Tako je. Zanimljivo je što se pjesma enormno zavrtjela tek negdje dva mjeseca nakon objave, u početku nije bilo naznake da će toliko obilježiti eter i iznijeti me u prvi plan. Na samom festivalu nije bila loše prihvaćena, ali ne mogu reći ni da je publika bila oduševljena. Svima je bila pomalo čudna zbog neobičnog teksta i melodije koja više baca na "zapad“, ali ja stvarno mogu reći da sam od prvog dana kad sam je završila iskrižanu na papiru u početnoj verziji, imala strašno dobar osjećaj i na kraju se isplatilo riskirati.
Ljudi osjete da ne lažem
Svojim si pjesmama i pozitivnim stavom osvojila i mladu i stariju publiku. Jesi li razmišljala o tome zašto je to tako? Možda nam nedostaje i više pozitive u svemu, pa i u glazbi?
- Cijelo vrijeme razmišljam o tome zašto mi se događa sve što mi se događa i na kraju se uvijek sve svede na dvije stvari: rad i iskrenost. Od prvog singla koji sam izbacila, strašno sam se trudila, odricala i žrtvovala, zajedno sa svojim timom. Moj izvršni producent Damir i ja znali smo sjesti u auto i ići od stanice do stanice, na radioprograme za koje prije nisam znala da postoje, i onda kad na sva vrata pokucaš, barem dio njih će se kad-tad otvoriti.
Bitno je svim ljudima pristupiti s osmijehom i toplim stavom i nekako se onda to na kraju uvijek vrati. Osim toga, nikada nisam htjela pjevati nešto u što ne vjerujem u potpunosti, pa smo ponekad znali promijeniti jednu riječ u stihu zato što se ne bih osjećala kao da sam to ja dok je pjevam. Mislim da ljudi osjete da im zaista ne lažem i da živim glazbu koju izvodim i onda se i sami puno lakše poistovjete s pjesmom, a kad ti neka pjesma postane bliska zbog situacije iz vlastitog života, teško će izaći iz tvog srca.
Tvoji spotovi su vrlo kreativni i na zavidnoj razini?
- Hvala, za to najviše mogu zahvaliti genijalnim ljudima koji su na njima radili. Prvi je spot režirao Marko Zeljković, a preostala tri Boris Sekulić. Obojica su Slavonci i vrlo brzo smo kliknuli. Sa spotom koji je Boris radio za pjesmu "Život nije siv“ također smo nedavno osvojili i priznanje Zlatka Turkalja za najbolji spot u prošloj godini koji nam je dodijelio u svojoj radijskoj emisiji "Music pub“. Pri snimanju se uvijek vodim načelom da vizualna podloga spota mora biti u službi pjesme, a ne obrnuto te da bi scene trebale biti upečatljive, ali ne toliko nametljive da slušatelja odvraćaju od priče same pjesme.
Kod tebe nema golotinje i oskudnih izdanja na što smo već i naviknuli kod većine ženskih izvođača?
- Ne, bavim se nešto drugačijom glazbom, a i ne bih se nikad mogla ugodno osjećati ako bi pažnja bila previše usmjerena na moj fizički izgled. Valjda nisam taj tip osobe, ali poštujem sve kolegice na estradi i sigurna sam da svaki izvođač najbolje zna što mu odgovara.
S kojom te glazbenicom najviše uspoređuju? Imaš specifičan i neuobičajen stil pjevanja za naše prostore?
- Mislim da mi je dosad najviše ljudi reklo da ih podsjećam na Norah Jones što smatram ogromnim komplimentom. Tu i tamo ljudi spomenu i Shaniu Twain, Alison Krauss ili Taylor Swift što je odlična povratna informacija jer baš takvu country glazbu najviše i slušam pa mi je jasno odakle dolazi sličnost.
Navikli smo biti skeptični
Kakva je budućnost hrvatske glazbe ako je suditi prema mladim izvođačima i bendovima? Ima li podrške među vama mladima na toj sceni?
- Mladih izvođača posljednjih nekoliko godina ima više nego ikad, barem ja imam takav osjećaj, vjerojatno zbog tehnologije koja sad omogućuje puno većem broju ljudi eksperimentiranje i snimanje vlastitih stvari, a sigurno su doprinijeli i brojni talent showovi. Mislim da je to sjajno, smjena generacija je neminovna stvar u svakom poslu i zasad stvarno mogu reći da sam srela divne, poduzetne i hrabre mlade ljude kojima ne smeta tuđi uspjeh iako je konkurencija ogromna. Od svih tih izvođača godišnje ih ispliva možda dvoje-troje, ali bitno je truditi se i pokušavati.
Mladim umjetnicima se često govori da od toga neće moći živjeti, ne dobivaju toliko podrške kao možda neka druga zanimanja. Jesi li to osjetila na svojoj koži?
- Jesam, posebno u početku dok još nije bilo izvjesno kuda će to sve ići. Ljudi su u ovim krajevima nekako navikli biti skeptični, to im je već pomalo stanje koje uzimaju zdravo za gotovo, a ne može ih se kriviti ako se pogleda sadašnja situacija u svijetu. Glazba je danas svedena na neki freelancing, nikad ne znaš koliko ćeš kada raditi, sam si svoj šef, ali to podrazumijeva i preuzimanje rizika da plaća ne mora uvijek biti redovita. Na sve sam to bila spremna jer obožavam to što radim i stvarno se ne mogu zamisliti u nekom drugom poslu. Kad su stigli prvi uspjesi, takvi su se komentari znatno prorijedili.
Ljudi vole pričati i to se vjerojatno nikada neće promijeniti. Koja je najluđa stvar koju si čula o sebi?
- Ljudi mi često kažu da trebam popraviti zube ako mislim "biti zvijezda“, što je zapravo super jer su mi baš takvi ljudi pomogli da ih nevjerojatno zavolim. Vjerojatno nisu ni svjesni kakvu su mi uslugu napravili. U pubertetu baš i nisam voljela što imam razmak među zubima, kasnije mi je postalo svejedno, ali sad mi je to jedna od stvari koju najviše volim na sebi.
Hoće li za prevođenje biti mjesta u tvom životu ili je glazba ipak tvoj izbor?
- Budući da je prevođenje također dosta slobodno zanimanje koje se može raditi i honorarno, ne isključujem mogućnost da ću se i njime baviti u budućnosti, ali u fokusu mi je prvenstveno glazba.
Planiraš li preseljenje u Zagreb? Vidiš li se nekad u budućnosti da i u inozemstvu predstavljaš svoju glazbu?
- Nisam još ništa konkretno isplanirala, ali sve je moguće, sigurna sam da će vrijeme pokazati koji je pravi put za mene. Putevi me sve češće vode u Zagreb, a danas-sutra želim pokušati pjevati i na engleskom.
Nova zvijezda na hrvatskom glazbenom nebu stiže iz Osijeka, ima 24 godine i zove se Mia Dimšić. Teško da ste mogli izbjeći njezin hit "Život nije siv“ koji je začarao brojne te iznova unosi vedrinu i optimizam u naše živote, pa barem i na nekoliko minuta. Mlada pjevačica Mia, inače studentica engleskog i njemačkog jezika koju diplomski rad dijeli od toga da postane prevoditeljica, od malena se bavi glazbom, no strast se razbuktala kad je sa 16 godina upisala tečaj gitare o kojoj je postala gotovo ovisna.
Tada se probudila želja da sama pokuša napisati neku pjesmu i krene istraživati svoj vokalni svijet. Da se to pokazao kao pun pogodak dokazuje popularnost njenih pjesama, te nekoliko nagrada koje je dobila u zaista kratkom vremenu. Prvo je stigla Nagrada Hrvatske diskografske udruge za najboljeg novog izvođača u 2016., zatim dvije nagrade "Music pub“ za najbolju pjevačicu i najbolji videospot u 2016., a nominirana je i za Večernjakovu ružu za najbolje novo lice u prošloj godini.
Tvoja pjesma "Život nije siv“ doživjela je nevjerojatan uspjeh, sama si napisala tekst i glazbu te si je izvela na prošlogodišnjem Splitskom festivalu...
- Tako je. Zanimljivo je što se pjesma enormno zavrtjela tek negdje dva mjeseca nakon objave, u početku nije bilo naznake da će toliko obilježiti eter i iznijeti me u prvi plan. Na samom festivalu nije bila loše prihvaćena, ali ne mogu reći ni da je publika bila oduševljena. Svima je bila pomalo čudna zbog neobičnog teksta i melodije koja više baca na "zapad“, ali ja stvarno mogu reći da sam od prvog dana kad sam je završila iskrižanu na papiru u početnoj verziji, imala strašno dobar osjećaj i na kraju se isplatilo riskirati.
Ljudi osjete da ne lažem
Svojim si pjesmama i pozitivnim stavom osvojila i mladu i stariju publiku. Jesi li razmišljala o tome zašto je to tako? Možda nam nedostaje i više pozitive u svemu, pa i u glazbi?
- Cijelo vrijeme razmišljam o tome zašto mi se događa sve što mi se događa i na kraju se uvijek sve svede na dvije stvari: rad i iskrenost. Od prvog singla koji sam izbacila, strašno sam se trudila, odricala i žrtvovala, zajedno sa svojim timom. Moj izvršni producent Damir i ja znali smo sjesti u auto i ići od stanice do stanice, na radioprograme za koje prije nisam znala da postoje, i onda kad na sva vrata pokucaš, barem dio njih će se kad-tad otvoriti.
Bitno je svim ljudima pristupiti s osmijehom i toplim stavom i nekako se onda to na kraju uvijek vrati. Osim toga, nikada nisam htjela pjevati nešto u što ne vjerujem u potpunosti, pa smo ponekad znali promijeniti jednu riječ u stihu zato što se ne bih osjećala kao da sam to ja dok je pjevam. Mislim da ljudi osjete da im zaista ne lažem i da živim glazbu koju izvodim i onda se i sami puno lakše poistovjete s pjesmom, a kad ti neka pjesma postane bliska zbog situacije iz vlastitog života, teško će izaći iz tvog srca.
Tvoji spotovi su vrlo kreativni i na zavidnoj razini?
- Hvala, za to najviše mogu zahvaliti genijalnim ljudima koji su na njima radili. Prvi je spot režirao Marko Zeljković, a preostala tri Boris Sekulić. Obojica su Slavonci i vrlo brzo smo kliknuli. Sa spotom koji je Boris radio za pjesmu "Život nije siv“ također smo nedavno osvojili i priznanje Zlatka Turkalja za najbolji spot u prošloj godini koji nam je dodijelio u svojoj radijskoj emisiji "Music pub“. Pri snimanju se uvijek vodim načelom da vizualna podloga spota mora biti u službi pjesme, a ne obrnuto te da bi scene trebale biti upečatljive, ali ne toliko nametljive da slušatelja odvraćaju od priče same pjesme.
Kod tebe nema golotinje i oskudnih izdanja na što smo već i naviknuli kod većine ženskih izvođača?
- Ne, bavim se nešto drugačijom glazbom, a i ne bih se nikad mogla ugodno osjećati ako bi pažnja bila previše usmjerena na moj fizički izgled. Valjda nisam taj tip osobe, ali poštujem sve kolegice na estradi i sigurna sam da svaki izvođač najbolje zna što mu odgovara.
S kojom te glazbenicom najviše uspoređuju? Imaš specifičan i neuobičajen stil pjevanja za naše prostore?
- Mislim da mi je dosad najviše ljudi reklo da ih podsjećam na Norah Jones što smatram ogromnim komplimentom. Tu i tamo ljudi spomenu i Shaniu Twain, Alison Krauss ili Taylor Swift što je odlična povratna informacija jer baš takvu country glazbu najviše i slušam pa mi je jasno odakle dolazi sličnost.
Navikli smo biti skeptični
Kakva je budućnost hrvatske glazbe ako je suditi prema mladim izvođačima i bendovima? Ima li podrške među vama mladima na toj sceni?
- Mladih izvođača posljednjih nekoliko godina ima više nego ikad, barem ja imam takav osjećaj, vjerojatno zbog tehnologije koja sad omogućuje puno većem broju ljudi eksperimentiranje i snimanje vlastitih stvari, a sigurno su doprinijeli i brojni talent showovi. Mislim da je to sjajno, smjena generacija je neminovna stvar u svakom poslu i zasad stvarno mogu reći da sam srela divne, poduzetne i hrabre mlade ljude kojima ne smeta tuđi uspjeh iako je konkurencija ogromna. Od svih tih izvođača godišnje ih ispliva možda dvoje-troje, ali bitno je truditi se i pokušavati.
Mladim umjetnicima se često govori da od toga neće moći živjeti, ne dobivaju toliko podrške kao možda neka druga zanimanja. Jesi li to osjetila na svojoj koži?
- Jesam, posebno u početku dok još nije bilo izvjesno kuda će to sve ići. Ljudi su u ovim krajevima nekako navikli biti skeptični, to im je već pomalo stanje koje uzimaju zdravo za gotovo, a ne može ih se kriviti ako se pogleda sadašnja situacija u svijetu. Glazba je danas svedena na neki freelancing, nikad ne znaš koliko ćeš kada raditi, sam si svoj šef, ali to podrazumijeva i preuzimanje rizika da plaća ne mora uvijek biti redovita. Na sve sam to bila spremna jer obožavam to što radim i stvarno se ne mogu zamisliti u nekom drugom poslu. Kad su stigli prvi uspjesi, takvi su se komentari znatno prorijedili.
Ljudi vole pričati i to se vjerojatno nikada neće promijeniti. Koja je najluđa stvar koju si čula o sebi?
- Ljudi mi često kažu da trebam popraviti zube ako mislim "biti zvijezda“, što je zapravo super jer su mi baš takvi ljudi pomogli da ih nevjerojatno zavolim. Vjerojatno nisu ni svjesni kakvu su mi uslugu napravili. U pubertetu baš i nisam voljela što imam razmak među zubima, kasnije mi je postalo svejedno, ali sad mi je to jedna od stvari koju najviše volim na sebi.
Hoće li za prevođenje biti mjesta u tvom životu ili je glazba ipak tvoj izbor?
- Budući da je prevođenje također dosta slobodno zanimanje koje se može raditi i honorarno, ne isključujem mogućnost da ću se i njime baviti u budućnosti, ali u fokusu mi je prvenstveno glazba.
Planiraš li preseljenje u Zagreb? Vidiš li se nekad u budućnosti da i u inozemstvu predstavljaš svoju glazbu?
- Nisam još ništa konkretno isplanirala, ali sve je moguće, sigurna sam da će vrijeme pokazati koji je pravi put za mene. Putevi me sve češće vode u Zagreb, a danas-sutra želim pokušati pjevati i na engleskom.
Nova zvijezda na hrvatskom glazbenom nebu stiže iz Osijeka, ima 24 godine i zove se Mia Dimšić. Teško da ste mogli izbjeći njezin hit "Život nije siv“ koji je začarao brojne te iznova unosi vedrinu i optimizam u naše živote, pa barem i na nekoliko minuta. Mlada pjevačica Mia, inače studentica engleskog i njemačkog jezika koju diplomski rad dijeli od toga da postane prevoditeljica, od malena se bavi glazbom, no strast se razbuktala kad je sa 16 godina upisala tečaj gitare o kojoj je postala gotovo ovisna.
Tada se probudila želja da sama pokuša napisati neku pjesmu i krene istraživati svoj vokalni svijet. Da se to pokazao kao pun pogodak dokazuje popularnost njenih pjesama, te nekoliko nagrada koje je dobila u zaista kratkom vremenu. Prvo je stigla Nagrada Hrvatske diskografsk...
