Margita Magi Stefanović, klavijaturistica benda Ekatarina Velika (EKV), bila je jedna od najtalentiranijih glazbenica na našim prostorima, a mnogi su je prozvali rock princezom Jugoslavije.
Rođena je 1959. u obitelji redatelja Slavoljuba Stefanovića-Ravasija. Završila je srednju glazbenu školu u razredu Ive Pogorelića s kojim pohađa privatne satove kod profesora ruskog jezika Timikina. Kao najtalentiraniji učenici, njih dvoje su dobili ponudu da nastave školovanje na Moskovskom državnom konzervatoriju Petar Iljič Čajkovski.
Ponudu je odbila i upisala studij arhitekture u Beogradu. Jednom je prilikom u kinu Topčiderska zvezda slušala nastup novoosnovanog benda Katarina II. Nakon toga je upoznala članove Električnog orgazma, a kroz druženje s njima i Milana Mladenovića koji je bio očaran njezinim glazbenim talentom.
Pozvao ju je u bend, na što je ona pristala. Katarina II izdala je svoj prvi album "Katarina II" početkom 1984. godine. Iako hvaljen od kritike, album nije dobro prošao komercijalno i vjeruje se da publika još nije bila spremna za njihov progresivni zvuk.
Godine 1985. grupa mijenja ime u Ekatarina Velika. Uslijedili su albumi "Ekatarina Velika", "S‘ vetrom u lice", "Ljubav" i "Samo par godina za nas" koji su im donijeli slavu. Nažalost, svi su članovi upali u pakao droge. Glumac Svetozar Cvetković u jednom od intervjua progovorio je o propasti ove generacije i svojoj prijateljici Megi.
"Margita i ja bili smo jako bliski. Upoznao sam je kad sam imao 18, a ona 17 godina. Ona je svojim izgledom nosila nešto što nitko drugi nije nosio sa sobom. Nosila je superiornu inteligenciju i praktički od tada do kraja života bila je dio mog života i dio učenja o tome kako se veliki talent, veliki um mogu potpuno urušiti pod utjecajem okoline i jake kemije", rekao je.
Katarina Velika prestala je postojati 1994. godine, nakon što je Milan Mladenović preminuo od raka gušterače. Krajem 1994. godine Margita s grupom glazbenika osniva sastav Kurajberi. Sljedeće godine s Vladimirom Stojićem osniva grupu EQV. Svoj prvi i jedini CD objavili su 1995. godine pod nazivom “Ti si sav moj bol”.
Karijera joj je bila aktivna do kasnih devedesetih, a onda se povukla iz javnog života jer je ovisnost uzela maha. Nakon očeve smrti prodala je obiteljski stan i kupila dva manja u predgrađu Beograda, a ostatak novca iskoristila za put u Indiju.
Ovo putovanje trebalo je označiti novo poglavlje u njezinu životu i put do oporavka. Nažalost, to se nije dogodilo. Nakon povratka iz Indije zapala je u još veće probleme pa je odlučila prodati oba stana. Živjela je u napuštenoj garaži u predgrađu Beograda i prihvatilištu za beskućnike na Voždovcu. Umrla je 2002. godine na Klinici za infektivne bolesti u Beogradu.