stdClass Object
(
[id] => 1149019
[title] => Krešo Bengalka priča nam uz osmijeh: Dobro surađujem sa svojim demonima! Nema zarade od ovoga, od glazbe sam uspio restaurirati vespu, ali na poticaje države nisam mogao pomišljati
[alias] => kreso-bengalka-prica-nam-uz-osmijeh-dobro-suradujem-sa-svojim-demonima-nema-zarade-od-ovoga-od-glazbe-sam-uspio-restaurirati-vespu-ali-na-poticaje-drzave-nisam-mogao-pomisljati
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Kreativna blokada nepoznat je pojam za prvaka splitskog tvrdog đira i jednog od najproduktivnijih glazbenika - Krešu Bengalku.
Nakon iznimno popularnog albuma "Split Zoo", koji je izišao u veljači 2018., splitski rap-glazbenik 2019. je nastavio uspješan niz s albumom "Sve najbolje".
Četvrti album “Klub navijača” objavljuje prošle godine, a u pripremi je i peti, koji bi iduće jeseni trebao ugledati svjetlo dana.
Bengalka odavno više nije mladić na splitskoj sceni. Uskoro će brojiti deset godina otkako je debitirao na prvom albumu "Kiše metaka", a prije pet i pol godina krenuo je s ozbiljnom solo karijerom.
Međutim, da se u ovom trenutku može popeti na pozornicu iznad prepunog kluba, vjerujemo da toliku količinu akumulirane energije ne bi mogli nadmašiti mladići koji bi "izgorjeli" za prvi nastup.
- Bez koncerata smo kao bez kompasa. Ograničeni smo na YouTube, a nismo youtuberi po zanimanju da bismo se mogli baviti isključivo time. Glazbenici smo. Sigurno je da praznina postoji i svi je osjećamo.
Ne samo u materijalnom smislu, već nam nedostaje "hype", u smislu stvaranja novih pjesama, opipavanja publike. Unatoč svemu, dobro radim. Proizvodim, nisam u kreativnom grču ili blokadi - govori nam glazbenik.
Kako izbjeći kreativni grč u ovoj situaciji kada nedostaje izlazaka, koncerata, druženja…
- Temelj za moje pjesme uvijek je bilo okretanje prema sebi. Gotovo sve su nastajale u samoći. Sigurno da bih bio inspiriran kad bi se više družio s ljudima, ali ne bih imao toliku potrebu za nečim kreativnim koliko imam sada.
Učestalijem okretanjem prema sebi i svojoj samoći, nekada i tjeskobi, iz mene izlazi kreativniji sadržaj. Ukratko, mogu reći da vrlo dobro surađujem sa svojim demonima... (smijeh op.a.)
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Onda, koje su pjesme nastale u razdoblju kvalitetne suradnje s unutarnjim demonima, a da ih je publika dobro prihvatila?
- Kada je tek krenuo lockdown, napravio sam pjesmu “Zauvik”, kao i glazbeni spot za tu stvar. Povezao sam mentalitet naših ljudi koji će, siguran sam, ostati zapamćeni u svijetu, za sva vremena. Pogotovo mi Dalmatinci.
---
---
Mislim da se takva ideja odlično nadovezala na ovu situaciju u kojoj smo izloženi svjetskoj prijetnji kao što je virus. Iza toga, sve što je izašlo bilo je na jednakoj razini, ali s ničim nisam uspio baš tako ljude pogoditi u žicu.
Surađujem i s drugima, pogotovo mojim kumom Antoniom Makinjom, kao grupa “Speedheadsi” izbacili smo singl “IJAČE”. Mogu izdvojiti i pjesmu “Don”, koju je prošlo ljeto publika dobro prihvatila.
---
---
Sa zadnjim albumom “Klub navijača” izbacio sam stvar “Omerta”, s kojom sam se oslonio na glazbenu situaciju u svijetu. Prvi val pandemije intenzivno su osjetili glazbenici zaustavljanjem koncerata i gušenjem medijskog prostora koji smo imali do tada.
Naša riječ je najmanje bila zastupljena i tad se nas najmanje pitalo mišljenje o cijeloj situaciji. S “Omertom” - mafijaškim zavjetom šutnje - povukao sam ironičnu paralelu kako smo i mi prisiljeni šutiti, a imali bi puno više toga za reć nego neki koje smo imali priliku često viđati u medijskom prostoru.
Nazire li se za tebe svjetlo u cijeloj ovoj situaciji?
- Cijelom ovom situacijom proširio se prostor za manipulaciju raznih moćnika; koliko oni mogu manipulirati ljudima i do koje granice će svoju korist iz svega ovoga izvlačiti. Paradoks je da cijepljeni ljudi ne mogu na koncerte, kao što je paradoks da ljudi mogu ići u kino, a ne mogu na koncerte. Nekome je to od koristi.
Ne znam guši li se tako mišljenje i mijenja li se atmosfera među ljudima koji nisu birači onih na vlasti? Činjenica je da je cijela naša industrija diskriminirana. Mi u glazbi ne možemo ići na svoje radno mjesto. Zašto ja ne mogu, a oni mogu?
Glazbeni džabalebaroši
Misliš li da je problem i što se javnost nije ujedinila u borbi, tako i za glas umjetnika?
- Kako je danas glazba dostupna na internetu, svjesno ili podsvjesno shvaćanje pojedinca je da je to nešto besplatno, nešto što ne treba biti plaćeno, te da nitko ne treba biti plaćen za to. Postoje u glazbi svakakvi džabalebaroši koji su naviknuli na laku zaradu s jeftinim pjesmama, ali u toj industriji većina ljudi teško zaradi za svoj kruh.
Ne postoji sindikat glazbenika. Kao alternativac nisam mogao ni pomišljati na poticaje od države, iako smo članovi Društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije… Nije bilo moguće ostvariti potpore.
Koliko je onda teško biti ozbiljan u žanru koji ne donosi profit?
- Nema zarade od ovoga. Od glazbe sam uspio restaurirati vespu. To mi je bila želja. Tako da ne gajim velike ambicije u tom smislu. Ako bih htio zaraditi ozbiljan novac, morao bih pregristi svoje principe, stil, zaobići životnu mudrost kojom se vodim. Jedno vuče drugo.
Ovisi koliko je kome stalo do nečega. Je li mi stalo do novca ili izražaja. Osim toga, pitanje je i ponude i potražnje, kao i u svemu.
Kad smo kod ponude, surađuješ li s mladim, svježim glazbenicima na sceni?
- S mladima ne odbijam suradnju. Uvijek ću podržati mlade ljude, samo je važno da to rade sa srcem i da nema loših namjera. Dosta je klinaca u tvrdoj uličnoj rap-priči pronašlo ispušni ventil za svoje frustracije, ali to je pogrešan put.
U uličnoj shemi postoji nešto humano. Zato nema potrebe biti zao, arogantan, to je pogrešno poimanje cijele priče. Prvenstveno je to umjetnost i kao kreativac treba izbjeći svako postojanje negativnog. Koliko god konačan proizvod zvučao tvrdo i sirovo, na kraju se mora prenijeti pozitivna poruka na ljude. To je za mene bit umjetnosti.
Kakva je situacija u regiji što se tiče novih lica na rap-sceni?
- Uvijek ima novih ljudi. Ovisi o tome koliko će se njih ozbiljno prihvatiti tog poziva. Brojnima je to još hobi, nemaju ozbiljne ambicije. Tako da u naletima popularnosti nešto ostvare, ali sve zavisi od toga koliko ćeš se ozbiljno tome posvetiti. Kad sam ja u to ušao, sigurno je dosta repera istovremeno počinjalo, ali koliko je on njih ostalo...
Kolege iz regije, Ajs Nigrutin i Smoke Mardeljano ovog su ljeta objavili pjesmu “Umro je trap”. Je li umro?
- Ma nije. To je njihova ironija. U Srbiji, kod njih, trap više i ne graniči s nečim normalnim, nego s običnim šundom. Kod nas je trap još uvijek alternativna pojava zahvaljujući nama koji smo u tome ostali takvi. Razumljivo je da je Ajs Nigrutin, koji je old school reper, morao kontrirati nekom novom điru.
Pojavio se sada i drill zvuk, koji je stigao iz Britanije. Najpoznatiji drill reper Pop Smoke ubijen je prošle godine. Ubio ga je neki klinac radi lančića. Premda je mrtav, daleko je najpopularniji i ima najviše pregleda na YouTubeu. Stalno se pojavljuju novi pravci i nestaju. To je tako.
Kad smo kod tvojih kolega iz regije ili drugih gradova, gdje je tvoja glazba dobro prihvaćena?
- Osim Splita, u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, Beogradu, Osijeku, Banjoj Luci… To su mjesta gdje je obično moja publika.
Po grafitima vidim kakvi su ljudi
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Brojni ne znaju da si kreativan i u drugom umjetničkom pravcu. Na ovogodišnjem xSTatic festivalu crtao si grafit...
- Sjećam se da sam crtao na tom festivalu još 2012. godine. Da, i ove sam crtao. Dobio sam besplatno 30 sprejeva, osjećao sam se kao dijete. Lijepo je bilo vidjeti poznate ljude. Split koji sam poznavao kada sam bio adolescent i ovaj danas, to je nebo - zemlja. Mislim na poimanje ljudi o grafitima.
Dijelom je to zbog xSTatica, a dijelom zbog murala Torcide. Ljudima se približilo da je to kreativan izražaj na zidu, nešto pozitivno, a ne vandalizam.
Kad negdje putujem, po grafitima i kako grad izgleda vidim kakvi su ljudi. Po tome i pamtim kako se vratiti na isto mjesto. Meni su spomenici sekundarni, ovo mi je primarno. Tako osjetim kako grad diše, kakvo im je društvo. Možemo reći da su godine organizacije xSTatica mijenjale sliku javnosti.
Tek sada se nakon 20 godina vidi rezultat, premda se možda sve to nekada činilo uzalud.
Sjećaš li se s nostalgijom adolescentskih dana? Đireva, slušanja glazbe, okupljanja….
- Nije bilo toliko jednostavno biti u nekom điru, a onaj tko je bio, taj je bio ekstreman. Tad nisi bio jedan dan rep pa onda punk. Sama odjeća kojom ćeš izražavati taj stil bila je teško dostupna. Čak i glazba je bila teško dostupna, ali su tada ljudi tome bili posvećeni do kraja. Znalo se di se okupljaju reperi, skejteri, punkeri, metalci…
Nekada su ljudi izlazili na određena mjesta, a danas izlaze na YouTube kanale.
Kad smo kod nostalgije, hoćeš li po uzoru na druge glazbenike izdati ploču?
- Nisam toliko slušao ploče, tako da mi nije napeto izdati ploču. Ali kad već pitate, onda možda kasetu s A i B stranom. (smijeh)
Kreativna blokada nepoznat je pojam za prvaka splitskog tvrdog đira i jednog od najproduktivnijih glazbenika - Krešu Bengalku.
Nakon iznimno popularnog albuma "Split Zoo", koji je izišao u veljači 2018., splitski rap-glazbenik 2019. je nastavio uspješan niz s albumom "Sve najbolje".
Četvrti album “Klub navijača” objavljuje prošle godine, a u pripremi je i peti, koji bi iduće jeseni trebao ugledati svjetlo dana.
Bengalka odavno više nije mladić na splitskoj sceni. Uskoro će brojiti deset godina otkako je debitirao na prvom albumu "Kiše metaka", a prije pet i pol godina krenuo je s ozbiljnom solo karijerom.
Međutim, da se u ovom trenutku može popeti na pozornicu iznad prepunog kluba, vjerujemo da toliku količinu akumulirane energije ne bi mogli nadmašiti mladići koji bi "izgorjeli" za prvi nastup.
- Bez koncerata smo kao bez kompasa. Ograničeni smo na YouTube, a nismo youtuberi po zanimanju da bismo se mogli baviti isključivo time. Glazbenici smo. Sigurno je da praznina postoji i svi je osjećamo.
Ne samo u materijalnom smislu, već nam nedostaje "hype", u smislu stvaranja novih pjesama, opipavanja publike. Unatoč svemu, dobro radim. Proizvodim, nisam u kreativnom grču ili blokadi - govori nam glazbenik.
Kako izbjeći kreativni grč u ovoj situaciji kada nedostaje izlazaka, koncerata, druženja…
- Temelj za moje pjesme uvijek je bilo okretanje prema sebi. Gotovo sve su nastajale u samoći. Sigurno da bih bio inspiriran kad bi se više družio s ljudima, ali ne bih imao toliku potrebu za nečim kreativnim koliko imam sada.
Učestalijem okretanjem prema sebi i svojoj samoći, nekada i tjeskobi, iz mene izlazi kreativniji sadržaj. Ukratko, mogu reći da vrlo dobro surađujem sa svojim demonima... (smijeh op.a.)
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Onda, koje su pjesme nastale u razdoblju kvalitetne suradnje s unutarnjim demonima, a da ih je publika dobro prihvatila?
- Kada je tek krenuo lockdown, napravio sam pjesmu “Zauvik”, kao i glazbeni spot za tu stvar. Povezao sam mentalitet naših ljudi koji će, siguran sam, ostati zapamćeni u svijetu, za sva vremena. Pogotovo mi Dalmatinci.
---
---
Mislim da se takva ideja odlično nadovezala na ovu situaciju u kojoj smo izloženi svjetskoj prijetnji kao što je virus. Iza toga, sve što je izašlo bilo je na jednakoj razini, ali s ničim nisam uspio baš tako ljude pogoditi u žicu.
Surađujem i s drugima, pogotovo mojim kumom Antoniom Makinjom, kao grupa “Speedheadsi” izbacili smo singl “IJAČE”. Mogu izdvojiti i pjesmu “Don”, koju je prošlo ljeto publika dobro prihvatila.
---
---
Sa zadnjim albumom “Klub navijača” izbacio sam stvar “Omerta”, s kojom sam se oslonio na glazbenu situaciju u svijetu. Prvi val pandemije intenzivno su osjetili glazbenici zaustavljanjem koncerata i gušenjem medijskog prostora koji smo imali do tada.
Naša riječ je najmanje bila zastupljena i tad se nas najmanje pitalo mišljenje o cijeloj situaciji. S “Omertom” - mafijaškim zavjetom šutnje - povukao sam ironičnu paralelu kako smo i mi prisiljeni šutiti, a imali bi puno više toga za reć nego neki koje smo imali priliku često viđati u medijskom prostoru.
Nazire li se za tebe svjetlo u cijeloj ovoj situaciji?
- Cijelom ovom situacijom proširio se prostor za manipulaciju raznih moćnika; koliko oni mogu manipulirati ljudima i do koje granice će svoju korist iz svega ovoga izvlačiti. Paradoks je da cijepljeni ljudi ne mogu na koncerte, kao što je paradoks da ljudi mogu ići u kino, a ne mogu na koncerte. Nekome je to od koristi.
Ne znam guši li se tako mišljenje i mijenja li se atmosfera među ljudima koji nisu birači onih na vlasti? Činjenica je da je cijela naša industrija diskriminirana. Mi u glazbi ne možemo ići na svoje radno mjesto. Zašto ja ne mogu, a oni mogu?
Glazbeni džabalebaroši
Misliš li da je problem i što se javnost nije ujedinila u borbi, tako i za glas umjetnika?
- Kako je danas glazba dostupna na internetu, svjesno ili podsvjesno shvaćanje pojedinca je da je to nešto besplatno, nešto što ne treba biti plaćeno, te da nitko ne treba biti plaćen za to. Postoje u glazbi svakakvi džabalebaroši koji su naviknuli na laku zaradu s jeftinim pjesmama, ali u toj industriji većina ljudi teško zaradi za svoj kruh.
Ne postoji sindikat glazbenika. Kao alternativac nisam mogao ni pomišljati na poticaje od države, iako smo članovi Društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije… Nije bilo moguće ostvariti potpore.
Koliko je onda teško biti ozbiljan u žanru koji ne donosi profit?
- Nema zarade od ovoga. Od glazbe sam uspio restaurirati vespu. To mi je bila želja. Tako da ne gajim velike ambicije u tom smislu. Ako bih htio zaraditi ozbiljan novac, morao bih pregristi svoje principe, stil, zaobići životnu mudrost kojom se vodim. Jedno vuče drugo.
Ovisi koliko je kome stalo do nečega. Je li mi stalo do novca ili izražaja. Osim toga, pitanje je i ponude i potražnje, kao i u svemu.
Kad smo kod ponude, surađuješ li s mladim, svježim glazbenicima na sceni?
- S mladima ne odbijam suradnju. Uvijek ću podržati mlade ljude, samo je važno da to rade sa srcem i da nema loših namjera. Dosta je klinaca u tvrdoj uličnoj rap-priči pronašlo ispušni ventil za svoje frustracije, ali to je pogrešan put.
U uličnoj shemi postoji nešto humano. Zato nema potrebe biti zao, arogantan, to je pogrešno poimanje cijele priče. Prvenstveno je to umjetnost i kao kreativac treba izbjeći svako postojanje negativnog. Koliko god konačan proizvod zvučao tvrdo i sirovo, na kraju se mora prenijeti pozitivna poruka na ljude. To je za mene bit umjetnosti.
Kakva je situacija u regiji što se tiče novih lica na rap-sceni?
- Uvijek ima novih ljudi. Ovisi o tome koliko će se njih ozbiljno prihvatiti tog poziva. Brojnima je to još hobi, nemaju ozbiljne ambicije. Tako da u naletima popularnosti nešto ostvare, ali sve zavisi od toga koliko ćeš se ozbiljno tome posvetiti. Kad sam ja u to ušao, sigurno je dosta repera istovremeno počinjalo, ali koliko je on njih ostalo...
Kolege iz regije, Ajs Nigrutin i Smoke Mardeljano ovog su ljeta objavili pjesmu “Umro je trap”. Je li umro?
- Ma nije. To je njihova ironija. U Srbiji, kod njih, trap više i ne graniči s nečim normalnim, nego s običnim šundom. Kod nas je trap još uvijek alternativna pojava zahvaljujući nama koji smo u tome ostali takvi. Razumljivo je da je Ajs Nigrutin, koji je old school reper, morao kontrirati nekom novom điru.
Pojavio se sada i drill zvuk, koji je stigao iz Britanije. Najpoznatiji drill reper Pop Smoke ubijen je prošle godine. Ubio ga je neki klinac radi lančića. Premda je mrtav, daleko je najpopularniji i ima najviše pregleda na YouTubeu. Stalno se pojavljuju novi pravci i nestaju. To je tako.
Kad smo kod tvojih kolega iz regije ili drugih gradova, gdje je tvoja glazba dobro prihvaćena?
- Osim Splita, u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, Beogradu, Osijeku, Banjoj Luci… To su mjesta gdje je obično moja publika.
Po grafitima vidim kakvi su ljudi
---
Ante Čizmić/Cropix
---
Brojni ne znaju da si kreativan i u drugom umjetničkom pravcu. Na ovogodišnjem xSTatic festivalu crtao si grafit...
- Sjećam se da sam crtao na tom festivalu još 2012. godine. Da, i ove sam crtao. Dobio sam besplatno 30 sprejeva, osjećao sam se kao dijete. Lijepo je bilo vidjeti poznate ljude. Split koji sam poznavao kada sam bio adolescent i ovaj danas, to je nebo - zemlja. Mislim na poimanje ljudi o grafitima.
Dijelom je to zbog xSTatica, a dijelom zbog murala Torcide. Ljudima se približilo da je to kreativan izražaj na zidu, nešto pozitivno, a ne vandalizam.
Kad negdje putujem, po grafitima i kako grad izgleda vidim kakvi su ljudi. Po tome i pamtim kako se vratiti na isto mjesto. Meni su spomenici sekundarni, ovo mi je primarno. Tako osjetim kako grad diše, kakvo im je društvo. Možemo reći da su godine organizacije xSTatica mijenjale sliku javnosti.
Tek sada se nakon 20 godina vidi rezultat, premda se možda sve to nekada činilo uzalud.
Sjećaš li se s nostalgijom adolescentskih dana? Đireva, slušanja glazbe, okupljanja….
- Nije bilo toliko jednostavno biti u nekom điru, a onaj tko je bio, taj je bio ekstreman. Tad nisi bio jedan dan rep pa onda punk. Sama odjeća kojom ćeš izražavati taj stil bila je teško dostupna. Čak i glazba je bila teško dostupna, ali su tada ljudi tome bili posvećeni do kraja. Znalo se di se okupljaju reperi, skejteri, punkeri, metalci…
Nekada su ljudi izlazili na određena mjesta, a danas izlaze na YouTube kanale.
Kad smo kod nostalgije, hoćeš li po uzoru na druge glazbenike izdati ploču?
- Nisam toliko slušao ploče, tako da mi nije napeto izdati ploču. Ali kad već pitate, onda možda kasetu s A i B stranom. (smijeh)
Ante Čizmić/Cropix Krešo Bengalka obožava se izražavati i kroz grafite: Split koji sam poznavao kada sam bio adolescent i ovaj danas, to je nebo - zemlja!
Krešo Bengalka priča nam uz osmijeh: Dobro surađujem sa svojim demonima! Nema zarade od ovoga, od glazbe sam uspio restaurirati vespu, ali na poticaje države nisam mogao pomišljati
Krešo Bengalka obožava se izražavati i kroz grafite: Split koji sam poznavao kada sam bio adolescent i ovaj danas, to je nebo - zemlja!Ante Čizmić/Cropix
Kreativna blokada nepoznat je pojam za prvaka splitskog tvrdog đira i jednog od najproduktivnijih glazbenika - Krešu Bengalku.
Nakon iznimno popularnog albuma "Split Zoo", koji je izišao u veljači 2018., splitski rap-glazbenik 2019. je nastavio uspješan niz s albumom "Sve najbolje".
Četvrti album “Klub navijača” objavljuje prošle godine, a u pripremi je i peti, koji bi iduće jeseni trebao ugledati svjetlo dana.
Bengalka odavno više nije mladić na splitskoj sceni. Uskoro će brojiti deset godina otkako je debitirao na prvom albumu "Kiše metaka", a prije pet i pol godina krenuo je s ozbiljnom solo karijerom.
Međutim, da se u ovom trenutku može popeti na pozornicu iznad prepunog kluba, vjerujemo da toliku količinu akumulirane energije ne bi mogli nadmašiti mladići koji bi "izgo...
