Đorđi Peruzović svakodnevno se zabavlja na račun laži kolega s estrade; evo što još Modni Mačak glazbene scene, kada je u pitanju stajling zamjera domaćim pivačima

stdClass Object ( [id] => 518520 [title] => Đorđi Peruzović svakodnevno se zabavlja na račun laži kolega s estrade; evo što još Modni Mačak glazbene scene, kada je u pitanju stajling zamjera domaćim pivačima [alias] => dordi-peruzovic-svakodnevno-se-zabavlja-na-racun-lazi-kolega-s-estrade-evo-sto-jos-modni-macak-glazbene-scene-kada-je-u-pitanju-stajling-zamjera-domacim-pivacima [catid] => 262 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Vakula je rekao, bit će velike kiše u Splitu, dovoljno da nam Đorđi Peruzović, legenda splitske i hrvatske glazbene scene, i čovjek neprikosnovenoga modnog znanja, temi našeg razgovora, dogovoreni termin snimanja prolongira za prvi naredni sunčani dan.

Prvo, on pomno prati vremensku prognozu kako mu se ne bi dogodilo da obuče neke fine mokasinke, a pod Marjanom opali nevera.

Pa da mu se ne dogodi scenarij iz njegove legendarne pisme sa Splitskog festivala – "Di si bija, bija, bija kad je grmilo, kad je sivalo". Drugo, naumio je za fotkanje obući kožnu jaketu, i što jest, jest, kao i uvijek kada je garderoba u pitanju, izbor mu je bio nepogrješiv. Čovjek zna i točka.

– Uvik san se volija lipo oblačit, iako možda u tome ima nešto od gena moje none Talijanke. Uvik san pratija modu, ali ne ono slipo, ka neki ovi naši Tigrovi, Tigrići i ti pusti, koji se onda slikavaju, selfiraju, pokazuju.

To mene ne privlači. Volin lipu garderobu, volim se dotjerat, a i posal kojim sam se bavija traži takav kodeks ponašanja. Dobar odabir scenske odjeće je jako važan, jer kad se popneš gore prvo te gledaju. A tek te onda slušaju. Premda moran reć i to kako neki pivači pivaju, onako kako se i oblače. Loše. I odma ja, po robi šta su je obukli, znan da će im i pisma i nastup bit loši. Loša roba, loša pisma, to je jednakost – kaže Đorđi.

Ura druženja u "Seme"

Razgovor smo vodili u "Semafora", splitskom lokalu čiji bi zidovi kada bi mogli pričati, rekli zanimljivosti za nevjerovati. Orilo, gorilo, snjegovalo, kišilo ili sunčalo, Đorđi je tu svaki dan oko 14 sati.

Ima svoju družinu, nekoliko muških, sve odreda poznatih gradskih ljudi, ostvarenih u svojim branšama, koji u tu uru svrate na druženje.
Pa posjednu oko dva, tri stola, prokomentiraju političku situaciju, pročitaju pod obvezno Slobodnu Dalmaciju, bace koju batudu, više njih, ali i našeg Đorđija koji put bocnu na račun estetskog doživljaja. Ali isto kada im treba modni savjet, tada znaju kome će se obratiti.

– Nisam modni stilist, ali znam često prijateljima dati savjet po pitanju onog šta se nosi, i šta bi nekom dobro stalo. Pobornik sam elegantnog, finog casual stila. On se zasniva na rebama, ali ne onim žalosnim, pazarskim, nego finom jeansu. Volim vidit na drugima i na sebi lipe rebe, dole lakirane postole, to je sad numero uno u talijanskim emisijama na Rai Uno i Due, šta ih obvezno pratim.

Na to najbolje paše jedan elegantni svitloplavi sako koji prati liniju tijela. I na to bi preporučija bilu košulju s čvrstim koletom. To mi je jedna od najdražih kombinacija. Sviđa mi se i moda reba s užim nogavicama, malo skraćenim dolje, na mokasinke koje se nose na bosu nogu. To mi je za lito jedan od modnih aduta – kaže Đorđi.

Đorđi je u penziji, no usprkos tome svako malo zovu ga s raznih festivala. A da bi vam predočili koliko je pedantan, samo ćemo vam reći da i po mjesec dana ranije pred svojim kućnim malim walk-inom, snom svake žene, ali i osviještenog muškarca, "snima" najbolju moguću odjevnu kombinaciju. Usput prati Talijane, prošeta po dućanima, i sve to kako bi na sceni izgledao – cakumpakum.

Sjeća se kako je za jedan Splitski festival išao u Padovu kupiti bijelo odijelo, i za ne faliti, pri povratku ga je zaboravio uzeti iz ormara jednog hotela u Senju gdje je prespavao tu noć. I kada se oko Zadra sjetio gdje mu je odijelo, samo je napravio okret i vratio se po njega.

– Vozio sam do Senja, pa onda do Splita ko Schumacher. Ko lud, skoro san zakasnija na pozornicu, oni su me najavljivali, a ja san još špigete postola na skalama pozornice veziva. Jedne godine na Splitskom festivalu svi smo mi muški pivači bili obučeni u crne gaće, bile jakete i crne košulje, tada je to bia đir. Onda su pivači vodili brigu o tome kako izgledaju na sceni, pred festivale se išlo vani, u Italiju, u Beč.

Maruška Šenković manekenka i pivačica, kasnije udana za Stipicu Kalogjeru, kupovala je svečane toalete u Austriji. Ona se oblačila fenomenalno. Ono što je nekad bila Maruška to je danas mlada dama i pjevačica Ana Opačak, žena sa stilom, vrhunskog oblačenja. Prije dvije godine zajedno smo nastupali na Splitskom festivalu, imala je izvanrednu kreaciju.

Tereza i Doris su isto uvik lipo obučene, a od muških su mi najbolje na sceni figurali Vice Vukov, uvik ka gospodin u odijelu, i Đani Maršan – veli pjevač koji je nebrojeno puta dobio nagradu za scenski izgled.

Železni človek

Voli stil Massima Savića, Marka Tolje, mladog Damira Kedže, Giuliana i Luke Nižetića. Hvali i pomno osmišljeni Jolin styling, a za Jasmina Stavrosa kaže kako jako vodi računa o oblačenju, iako počesto i pretjera s drangulijama od lanaca i narukvica.

Pa ga takav, kaže Đorđi, podsjeća na hodajuće božićno drvce. Od žena mu pohvale idu na račun Josipe Lisaci njezinih hrabrih scenskih instalacija. Doživljava je kao pandan Salvadoru Daliju. Kaže kako su provokacijama u pozitivnom smislu sklone i Severina i Jelena Rozga. A za Maju Šuput tvrdi kako se jako trudi, ali i da ne štedi po pitanju kupnje brendiranih stvari.

– Ne volin, recimo, vidit pjevača u crnom smokingu koji na ruci nosi ronilački sat. Ma čekaj, pa kako to možeš spojiti, to jedno s drugim ne ide. To su ti detalji koji pokazuju ima li neko modnog sluha ili ne. Jednom sam to primijetio na jednom pjevaču, pa san mu sugerira da bi bilo bolje da za scenu obuče ronilačko odijelo.

Ja pazim jako na te detalje. U mojoj garderobi ima i skupih stvari, ima i Armanija, ali ima i stvarčica iz običnih dućana u šoping-centru. Ali bitno je to složiti – kaže.

Sjeća se kako je jednom u Münchenu za rusku turneju pazario svjetlucavo odijelo za 1500 tadašnjih maraka, od materijala nalik foliji. U Rusiji su ga zbog njega zvali Železni človek. U vrijeme kasnih 60–ih, pjevači iz Hrvatske su Rusima bili povod dobrom oblačenju. Danas se, kaže Đorđi, situacija preokrenula.

Đorđi već duže vrijeme nosi njegovanu, tzv. intelektualnu bradicu, kao i svi Splićani vani ne izlazi bez dobrih naočala za sunce. Redoviti je posjetitelj društvenih događanja, a u večernjim satima obožava pogledati talijanske zabavne programe. Jako su mu zanimljivi i magazinski formati koji prate showbiz scenu, a jedan od takvih u svakodnevnom popodnevnom terminu ne propušta.

– Ta me emisija zabavlja, gledan je, to otvoreno kažen, iako ima puno njih šta to nikada ne bi priznali. Drago mi je vidit novitade sa scene, i pogledat koliko njih tu svašta slaže. Ma kako ne, da jel' lažu? Itekako lažu, ulipšavaju život za javnost.

Ali meni, ka nekome ko je cili život bija na sceni i osta u tom krugu, to ne može promać. I zato me to zabavlja gledat – kaže Đorđi.