Što je, osim prostora koji privremeno dijele, zajedničko grafici akademskog umjetnika Josipa Botterija, BMW-kacigi, Tiffany-lampi, nježno otučenoj mandolini, dioptrijskim naočalama i drvenom timunu?
Jednostavno, to što su komadići nečijih života, više-manje nesretnim usudom objedinjeni u objektu koji je, figurativno rečeno, gljiva koja niče na humusu recesije: u zalagaonici.
Jedna takva prvi put u povijesti toga grada "niknula" je u Kaštelima, a ta je okolnost – ma kako bizarno zvučalo – već mnogim ljudima pomogla da riješe neki vitalan problem, poput prikupljanja novca za operaciju ili omogućavanja nastavka ljetovanja, odnosno povratka kući.
Jer – to zna svatko koga je ikad u životu financijska nevolja stisla - u danom trenutku čovjeku više znači sto kuna, nego tisuću ka...