Scena Mozaik

U ŠOLDIMA JE SVE?

Zalagaonica u Kaštelima: otac za sinovu operaciju prodao sat, turisti prodaju mobitele kad ostanu bez love, rastavljeni nude vjenčana prstenja

U ŠOLDIMA JE SVE?

Što je, osim prostora koji privremeno dijele, zajedničko grafici akademskog umjetnika Josipa Botterija, BMW-kacigi, Tiffany-lampi, nježno otučenoj mandolini, dioptrijskim naočalama i drvenom timunu?

Jednostavno, to što su komadići nečijih života, više-manje nesretnim usudom objedinjeni u objektu koji je, figurativno rečeno, gljiva koja niče na humusu recesije: u zalagaonici.

Jedna takva prvi put u povijesti toga grada "niknula" je u Kaštelima, a ta je okolnost – ma kako bizarno zvučalo – već mnogim ljudima pomogla da riješe neki vitalan problem, poput prikupljanja novca za operaciju ili omogućavanja nastavka ljetovanja, odnosno povratka kući.

Jer – to zna svatko koga je ikad u životu financijska nevolja stisla - u danom trenutku čovjeku više znači sto kuna, nego tisuću kad ih ima. A u istinitost one da je "novac bitan kad ga nemaš" itekako su se uvjerili svi koji su u zalagaonicu ušli kako bi nešto založili ili pak odmah prodali...

- Prva kaštelanska zalagaonica radi po istom principu kao i ostale, s tim da možda ljudi iz Splita i okolice ovdje dolaze nešto više jer je mjesto diskretno, a svojim se teretom nitko baš ne diči. Radi se po uobičajenom principu: isplati se izvjesna svota za predmet ili vozilo (u slučaju potonjeg smo "dobre ruke", oko sedamdeset posto tržišne vrijednosti), i onda se dogovori rok tijekom kojega zalagatelj može doći predići založeni predmet, za koji potom plaća ležarinu u visini od pet posto za sedam dana, odnosno do deset posto za mjesec dana čuvanja.

Postotak se izračunava na osnovi posuđenog iznosa, pa tako, primjerice, za umjetničku sliku za koju je klijent dobio tisuću kuna nakon mjesec dana mora dati tisuću i sto kuna ako je želi natrag. Isti postotak vrijedi za vozila, te zlatninu. Da, i nju uzimamo u zalog, isto kao i skupocjene satove, mobitele... Mogu se odmah i prodati, i tako je za klijenta još nešto isplativije, to jest utrži više – napominje Robert Orlandini, trgovac u svakodnevnom kontaktu s kupcima, prodavateljima i, dakako, zalagateljima.
U svojem se poslanju nagledao raznih situacija, pa u šali voli reći da mu nekad fali samo bijeli mantil.

- Imali smo slučaj oca kojemu je za operaciju sina hitno trebao novac, pa je za breitling sat dobio brzih dvanaest tisuća kuna. Tržišna vrijednost mu je inače triput veća, i da je tražio kupca preko društvenih mreža, tematskih portala i slično, vjerojatno bi utržio više. No, njemu se žurilo, a okolnosti poput žurbe i krize nama idu u prilog – otvoreno veli Orlandini, koji smatra da u zalagaoničkom poslovanju nema nikakvih etičkih prijepora.

Valjda čovjek pomalo "odrveni" na potresne priče koje čuje svaki dan. Jedan je gospodin, prisjetio se djelatnik u zalagaonici, isto tako dovezao skuter kad mu je trebao određeni novčani iznos za poslati sina na pripreme s "Hajdukom". Na njegovo veselje, ipak se u toku mjesec dana domogao novca, pa se vratio po skuter koji ga je čekao u garaži...

- Logika je: krizo, dobrodošla! Kad stisne besparica može se rušiti cijena i klijenti više dolaze. Tako nam je bilo već prvog ljeta poslovanja u Kaštelima, usred turističke sezone, za koju se ministri hvale kako je berićetna bila. Nama su u značajnom broju dolazili turisti prodati mobitele i druge predmete kad ostanu bez novca. Jedan domaći gost na ljetovanju u Kaštelima ostavio nam je skuter u zalog. S obzirom da se već bliži kraj dogovorenog roka, vjerojatno će ostati kod nas ako klijent ne produlji ležarinu – napominje naš sugovornik, počesto i svjedok emocionalnih drama.

- Jedan klijent, koji se oženio na Valentinovo prošle godine, već na isti datum ove godine demonstrativno nam je prodao vjenčani prsten. Može se kupiti posredstvom kataloga; zlato ne držimo u dućanu, nego u sefu – napominje trgovac.

Element devalvacije i svojevrsne moralne erozije najzornije, pak, ilustrira natpis "Botteri na akciji".

- Super pazar, grafika vrijedna oko dvije tisuće kuna može se kupiti za osamstotinjak kuna. Takva je roba inače najinteresantnija kaštelanskim turistima: umjetnina hrvatskog autora nevelikih dimenzija (da može stati u kofer) i povoljne cijene – ključ uspjeha predaje određenog segmenta robe odaje Orlandini.

Bračka mandolina smještena pored Tiffany lampe (tisuću eura vrijednosti!) stoji pak 999 kuna, a otočanin u krizi za nju je dobio petstotinjak. Nije puno, ali ako ih je zašparao, sad vrijede dvostruko...

Naslovnica Mozaik