Scena Mozaik

NEOBIČNA SPORTAŠICA

Sarajka stiže u Split kako bi trčala maraton i ispunila svoj san: Htjela bih upoznati Petra Grašu!

NEOBIČNA SPORTAŠICA
Nudžejma Softić već je trčala u Splitu

Kada je 2016. prvi put istrčala Splitski polumaraton, grad domaćin i natjecanje osvojili su Sarajku Nudžejmu Softić, lektoricu za bosanski, hrvatski i srpski jezik na televizijskoj postaji Al Jazeera Balkans.

Iako je tada imala samo jednogodišnje iskustvo, 21,1 kilometar splitskog asfalta uspjela je istrčati za sat i 59 minuta, čime je potvrdila svoje pripreme za Bečki maraton i njegova 42 kilometra koje je, naravno, istrčala, i to s ponosom, kao prva žena s hidžabom na glavi.

Ona je kći Abu Hamze, široj javnosti poznatog Sirijca koji je proveo sedam godina u Imigracijskom centru u Lukavici. Bio je pritvoren jer ga je BiH smatrala prijetnjom za nacionalnu sigurnost, no nikad protiv njega nije bila podignuta optužnica.

Napokon slobodan

– Moj otac sada je na slobodi, u Sarajevu. Živi miran život jednog djeda koji jedva čeka da mu dođu unučići i da s njima što kvalitetnije provede vrijeme. Kako u Split dolaze moja sestra i zet trčati svoj prvi polumaraton, naši roditelji čuvat će djecu i pratit će nas uživo na web-stranici Splitskog polumaratona. Oni su uvijek bili naša najveća podrška i kad sam prvi put došla u Split na utrku prije dvije godine, moj je otac baš tada izišao na slobodu. Budući da sam tada trčala svoje najbolje vrijeme i bilo mi je jako teško, pejser me je baš na Marjanu hrabrio rečenicom: "Hajde, za babu, možeš ti to!" Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Prošli smo svašta, nije bilo jednostavno. Kao studentice, sestra i ja noćima smo pisale tužbu protiv BiH Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, čekale sedam i pol godina, ali na kraju i dočekale očevu, a s njegovom i našu slobodu – kaže naša sugovornica.

Njezina priča s trčanjem počela je slučajno. Zanima je puno toga, pa se u iskušavanju novih izazova "zarazila" trčanjem. Počela je trčati u ožujku 2015., prvi polumaraton istrčala je u Sarajevu u rujnu, potom Zenicu, pa Ljubljanu – tri polumaratona u mjesec dana.

– Budući da sam pokrivena, nosim hidžab, maramu, nisam imala baš mnogo prilika za plivanje u adekvatnoj odjeći, a i kad sam donijela odluku o triatlonu, uopće nisam znala plivati. S trenericom Anjom Margetić učila sam plivati na olimpijskom bazenu u Sarajevu, redovito tri puta tjedno bez izuzetka, ljeti, zimi, uvijek. Pojačala sam i treninge u teretani s trenerom, pa mi je lanjski Splitski polumaraton bio mjesto za testiranje forme. Preko Facebooka i slika s prošlih utrka upoznala sam mnogo splitskih trkača i svi smo se pozdravljali kao da se viđamo svakodnevno. Oni koji nisu trčali taj dan navijali su duž staze ili čekali na cilju, a svaki je navijač na utrkama jako važan. Natjecatelji se sjećaju svakog aplauza, svakog povika našeg imena, svakog "bravo" i svakog osmijeha pokraj staze – svjedoči Softić.

U Split ovog vikenda s njom stiže njezin momak, također trkač, te sestra koja će trčati svoj prvi polumaraton.

– Za nju sam mislila da nikad u životu neće napraviti veći napor od šetnje, možda dva, tri kilometra. Sad sam ponosna sestra jedne trkačice koja je na treningu istrčala 20 kilometara – pohvalila se.

Uvijek me gledaju sa zanimanjem

Pitamo je kako je doživljava okolina dok trči s hidžabom na glavi.

– U društvu sportaša nikad se nisam osjećala loše, naprotiv. Uvijek su me gledali sa zanimanjem i – da, događalo se da je netko jako zainteresiran za moj hidžab, ali to je uvijek bila znatiželja koju nisam osjećala kao lošu opasku. Zahvalna sam što mi se trčanje dogodilo u životu i što imam priliku kroz sport razbijati tabue o pokrivenim ženama kod drugih, ali i kod njih samih, jer su se prilično dugo zatvarale u sebe i nisu htjele "izazivati društvo". Sada se sve više žena s hidžabom pojavljuje na trčanju. Sve više ih trči u suknjicama od tila, koje sam na početku demonstrativno nosila preko tajica jer uopće nije postojala oprema za sportašice s hidžabom – kaže nam Sarajka koja je osmislila čitavu liniju sportske odjeće od dri-fit materijala za žene koje su pokrivene. Ili čak za one koje nisu, ali žele na sebi imati nešto što će im pokriti malo više dijelova tijela nego kod profesionalnih trkačica.

Zelenooka djevojka koja se silno veseli Splitu otkriva kako priželjkuje jedan susret.

– Kada bih ovaj put u Splitu srela Petra Grašu, slučajno ili namjerno, potpisala bih da dalje od toga stvarno ne može – otkriva nam s osmijehom.

Dinova pjesma na startu

– Split me je na mojem prvom polumaratonu zauvijek osvojio, ne samo zbog najboljeg vremena, nego zbog toga što je sve prošlo savršeno. I na prvi pogled, utrka je bila jedna od najljepših u regiji, a znala sam da ću je sigurno ponavljati svake godine jer je i veljača idealan mjesec za utrku u nekom primorskom gradu, za testiranje forme koju smo brusili čitavu zimu. Konačno, ruta splitske utrke je sjajna, raznovrsna, promjenjiva, zanimljiva i nimalo dosadna. Susrećete druge trkače, prolazite različite dijelove grada koje vjerojatno nikada ne biste obišli kao turist, a start i cilj na Rivi priča su za sebe. "Ništa kontra Splita" i Dino Dvornik na startu, pa prozivanje imena u cilju, što više jednom trkaču treba?! – oduševljeno je rekla 31-godišnja Nudžejma.

Naslovnica Mozaik