Scena Mozaik

jedan dan s popularnim apostolom mladih koji proživljava šestogodišnji križni put u krapinskim toplicama

Pater Luka Rađa: Čekajte me, prohodat ću!

jedan dan s popularnim apostolom mladih koji proživljava šestogodišnji križni put u krapinskim toplicama

Šest godina isusovac Luka oporavlja se od posljedica teške prometne nesreće, nastavljajući tamo gdje je stao: piše SMS komentare, vodi web-župu, prima posjete iz čitavog svijeta

Šest godina isusovac Luka oporavlja se od posljedica teške prometne nesreće, nastavljajući tamo gdje je stao: piše SMS komentare, vodi web-župu, prima posjete iz čitavog svijeta

Sićate se “Marinera”, tamo na kantunu Rive i Marmontove? Tamo sam volija sidit s prijateljima. Sad je ovo “Marinero”, ova šetnica je Riva, a ova auta su barke… − pomalo smantani slušali smo patera Luku Rađu (50) na štekatu kafića u Krapinskim toplicama, dok je po ulicama oko velikog lječilišnog kompleksa tekla promenada bolesnih ljudi i štaka, kolica, rodbine. Postoje ljudi koji su u životu uvijek korak ispred…

Takav je Luka. Pa i onda kad im se oduzmu udovi, jezik, kad im se trk preokrene u godine ležanja i ovisnost o tuđoj pomoći. Nema razlike između Luke s Kmana okruženog ekipom u disku, Luke s talarom okruženog mladim kršćanima, današnjeg Luke s kolicima okruženog terapeutima.

I stotinama ljudi s kojima komunicira na sve moguće načine. Šalje kratke propovijedi u mobitelskim porukama, osnovao je internetsku župu, piše, misli, stvara molitvenu mrežu, prima goste iz cijelog svijeta…

Opet trči ispred svih! A nijansa je samo u smjeru kojim se prosipa golema energija.

− Dobro su ti rekli. Bija sam pravi berekin u Splitu sedamdesetih, jurija motorima priko Rive i nervira milicionere, izlazija s curama. S društvom sam otvorija u fronti prvu diskoteku na Kmanu. Među osnivačima sam nogometnog kluba “Santos”…

Luka 1979. godine dolazi u Zagreb, dvije godine studira elektrotehniku, a prijatelji ga vode na čuveni studentski vjeronauk kod isusovaca u Palmotićevoj.

− Gotovo je bilo… Zaljubija sam se u Boga. Reka san svojima “ćao-bao”, krizma se u 22. godini, obuka isusovački talar 1983. godine. Bija mi je gušt onda proć tako po Splitu. Gledali su me ka čudo… Znaš one splitske fore! Devet godina kasnije zarađen sam za svećenika.

− Zašto baš u isusovce? Učene, tihe, stroge?

− Jer su genijalni, zovu ih papini specijalci! A ja nikad nisam moga nešto radit s pola srca!

Pater Rađa je dvije godine vjeroučitelj u Osijeku, a 1996. godine u Rimu magistrira iz dogmatske teologije. Pa je kapelan u Rijeci, a 1999. godine putuje u Bangladeš istraživati život isusovačkog misionara Ante Gabrića, koji je djelovao među najsiromašnijima i još su ga za života smatrali svecem.

− Bio je to moj pokušaj misionarenja. Oduševio me moto o. Gabrića: “Dati Kristu sve što možeš – i ono malo više!”, a to “malo više” je u biti najviše, najznačajnije, presudno. Ali u Indiji više ne prihvaćaju kršćanske misionare kao prije, politika želi smanjiti broj katolika, bilo je nemoguće ostati…

− Pa ste nastavili na ne baš preveselom mjestu?

− U bolnici za umiruće u Americi, u Baltimoreu. Zavolija san tamo baš te najjadnije… Mi smo plakali oko njih, a ti umirući su bili sretni, smijali se. Govorili su mi: “Bori se, budi borac, ne kukaj, uvik korak naprid.” Sad ih najbolje razumin…

S mladima u Zagrebu počinje raditi 2000. godine. Mladi ga obožavaju, masovno dolaze na njegova predavanja, osniva SKAC, Studentski katolički centar.

− Mladi su ti proroci vremena, viruj mi. Tek sam s njima zapravo počeo učiti teologiju, bolji su mi oni bili profesori nego moji s Gregoriane!

− A stari će reć da im fali iskustva!

− Stari sve gledaju kroz računicu! Istina je, iskustva možda nemaju, pa će ih život stoput privarit, ali imaju iskreno srce. Imaju ljubav, onu čistu, pa sad vidi šta ti je draže…

S Uredom za mlade HBK u Šibenskoj biskupiji Luka pokreće 2003. godine projekt “Modrave”, duhovno-rekreacijski centar za mlade, na rtu Ovanj. Bilo je zamišljeno da mladi u kampu uz more rade, uče, susreću se, mole i upoznaju. U lipnju te godine postavljali su šatore, pa krenuli kući, u Zagreb.

U zavoju kod Benkovca Lukin auto prokliže, nailazi teretnjak i popularni jezuit prolazi strašno. Nagnječenje mozga s krvarenjima u moždanoj ovojnici, cerebralna koma, brojni prijelomi.

Probudio se iz kome u Krapinskim toplicama nakon dva mjeseca, potpuno nepokretan i bez dara govora. Deset mjeseci poslije gubi pravo na liječenje o državnom trošku, pa ga smještaju u Dom za stare i nemoćne na Fratrovcu.

Kad se prikupilo nešto novca, opet je u toplicama. Ne dugo, ponovno nema para i gubi terapiju. Akcije prikupljanja novca su uspjele, pa se od srpnja 2007. godine rehabilitira u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju. Sad već lakše govori, može ustati iz kolica, i premda mu je kralješnica zdrava, zbog oštećenog mozga lijeva strana tijela još mu je prilično oduzeta.

− Ako želim prohodati, ne smijem prekidati terapiju. A kad prohodam, vraćam se mladima.

− Ali opet ništa u Splitu?

− Osnovat ću splitski SKAC. I napravit ću kamp na Svilaji, vodit ću mlade u moje rodno Ogorje! Sad još letim mislima i dušom tamo.

Prije ove kave na krapinskoj Rivi, u zoru oko pet, kad se budi, pater Luka je svojim web-župljanima, a ima ih stotinjak, poslao SMS-ove s kratkim komentarom evanđelja, skraćeno KNEV. Web-župu čiji je nebeski zaštitnik papa Ivan Pavao II., posvetio je Gospi Sinjskoj, kaže da ga ona puno voli, a imao je i ukazanje.

− Rekla mi je da ću prohodati i još puno lipih stvari?

− Samo ne smiš reć?


− Ha-ha, ka u “Velome mistu”! Ne smin, to je ka ispovidna tajna. Od tada mi ide od ruke, moj život je pun optimizma.

Oko 9 sati, nakon molitve svećeničkog brevijara, Rađi dolazi Danijel Brkić iz Pregrade, radni terapeut koji je cijelog dana njegov anđeo čuvar.

− Operem zubiće, Danijel me obrije, donese mi kavu. Onda sam do podne na web-župi, primam mailove, dopisujem se, otpisujem.

Zvoni Danijelov mobitel.

− Sudac? Dobro, odmah ćemo – kratko odgovara.

Dvije djevojke objašnjavaju nam da pater Luka mora na iznenadnu terapiju, pa da će se vratiti za pola sata, bilo bi dobro da novinari ne idu. Jasno da nam je jasno. Brzi poziv za pomoć i preporuku kolegi Ivanu Ugrinu, i u Lukinoj smo sobi.

Stvarno Zlatko Sudac, karizmatični svećenik s Lošinja, sav u bijelom i s pratnjom. Ipak je dirljivo; prvo moli don Zlatko za patera Luku, pa zajedno, pa Luka za njega.

− Bit ćeš dobro, za dobro drugih. Tisuće ljudi moli za tebe u lancu molitve…

Lukin primjer snažno svjedoči o snazi Duha, i zato ga ljudi vole. Njega ništa ne može zaustaviti da naviješta Boga – naglas razmišlja Sudac, koji s Rađom prijateljuje već desetak godina. Blagoslov i pozdrav. Stiže i Lukin otac Ivan:

− Uvik je bija tvrdoglav, ka i sad. Sićan se kad smo ga našli u zadarskoj bolnici iza nesriće, samo mu je srce tiho kucalo. Dok pater objeduje, njuškamo malo po bolnici u kojoj se za 600 pacijenata brine oko 750 medicinara, tražimo likove iz njegovih priča na internetu. Najprije šefica, dr. Mira Grdović, neurologinja:

− Čim me vidi na vratima, viče: Kako sam ja? Kako sam ja? A sjedi za laptopom, umjesto da vježba! Unio je puno živosti na naš odjel, ali svjestan je da neće više biti što je bio. Dok je živ, trebat će mu terapija – kaže dr. Grdović, a Luka nas šalje do logopetkinje Marice Papeš, koju zove Mamek:

− Jer me naučila govoriti, baš kao mama. To je duhovno čeljade…

− Prve su mu riječi nakon dugih vježbi bile: “Ja sam Luka Rađa iz Ogorja, zovite me pater!” Vidi se da je prije nesreće bio izuzetan čovjek, svjedoče nam to i studenti, prijatelji koji ga posjećuju – kaže Mamek, napominjući kako je misa koju svakog popodneva vodi svojevrsna terapija.

− Njegova nada čovjeka ponese, ponekad vidim da nosi u sebi više nego što može reći, pa sam upornija da izvježba još bolji govor. Od brojnih terapija, Luki je najdraži bazen, ali ne možemo do njega zbog sasvim profanih razloga − pokvario se lift.

− To je moj 3B: Bagi, Bazen, Biskup… Bagi je Ivan Bagalović, a Biskup Nenad Zrinski, moji terapeuti. A baš mi je žao da nema plivanja…

Umjesto hidroterapije, piše župljanima “Teologiju iz kreveta”, pokraj laptopa mu je bočica mora s malo pijeska na dnu.

− Ovo je moja sveta voda s Bačvica. Tu smo igrali na picigin… Sad je opuštanje spazma lijeve ruke kod terapeutkinje Lidije Kovačević, uz pomoć zanimljivih sprava za stimulaciju: školjke, olovke i baluna.

− Volite li balun?

− Hajdukovac sam od glave do pete. Kad prohodam, eto mene na Poljud!

Vrijeme je za misu u kapeli.

− To mi je najvažnija terapija, tada se osjećam kao svećenik.

Sve su stolice zauzete, bolesnici vole Rađu. Tko im može bolje naviještati ranjenoga Krista od ranjenog svećenika Družbe Isusove? Moli za njih, oni za njega.

− Želimo da ozdravi – šapnula nam je Barbara Balent, bivša medicinska sestra, koja je redovita na euharistijama. Nakon mise piše “Glas iz krpa”, večernju poruku župljanima.

− Prije spavanja popijem jogurt, ne valja navečer puno jest, operem zubiće, a Danijel odlazi. Slušam Katolički radio do deset, pogledam na netu šta je na stranicama SKAC-a, Glasa Koncila, Župe Zamet, Ante Gabrića, pa zaklopim oči.

− Kako spavate?

− Blaženo. Sanjam anđele snažne kao muškarce, lijepe kao žene. Pjevaju “Radujte se narodi”. Ja im zavidim. Sjećam se agava na splitskom Marjanu. Da bi procvjetale, moraju umrijeti. Sjećam se i sporednog kolosijeka u Rijeci, gdje su stanovali vagonaši, sirotinja. Duž vagona bilo je ispisano “Jutro mijenja sve”. I za mene će jedno jutro promijeniti sve. A kad prohodam, svi ćemo na Modrave, svi moji iz SKAC-a, i župljani, i terapeuti. Koja će to bit fešta…

Veliki tjedan u SMS-u

“Štaaa, još uvijek si živ? Idemo, idemo! Brzo, brzo, umri sebi kako bi mogao primiti obilje darova za Uskrs. Kažeš da ti ne ide. Da ti pomognem? ‘Kuc, kuc… Ajmeee!’ Tako, sad si i ti prikucan na križ. Uz ono što bi ti bilo dobro, a tebi se needaaa. Shvati, u križu je spas, u križu je život!” paterluka.blog.hr


Donatorska večer

Udruga “Ivan Pavao II.” u splitskom hotelu “President” organizira 24. travnja donatorsku večer za p. Luku Rađu. Pokrovitelji su gradovi Split i Solin, te Splitsko-dalmatinska županija, a nastupit će Vokalisti Salone, Papa band, VIS Sperantes, glumac Ilija Zovko…

Prijaviti se može na mob. 098 946 0543 ili na mail [email protected] Liječenju patera Luke može se pripomoći i na tekući račun u PBZ-u: 2340009-3206845858.

Naslovnica Mozaik
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last