Scena Mozaik

zagrij stolicu

Za cjeloživotno učenje Hrvati su previše lijeni

zagrij stolicu
U Hrvatskoj 95,2 mladih u dobi između 20 i 24 godine ima najmanje završenu srednju školu. Podatak je šokantan ako se zna da, recimo, u bogatoj Njemačkoj takvu naobrazbu ima samo 73,8 posto mladih tih godišta, u Švicarskoj 79, u Norveškoj 69,7, u Ujedinjenom Kraljevstvu 79,3 posto i tako dalje. Ove je podatke, i čitav set drugih usporednih Hrvatske i zemalja Europske unije, objavio Državni zavod za statistiku.

U tom uistinu korisnom setu podataka valja istaknuti još jedan podatak koji govori o Hrvatskoj superiornosti nad “ostatkom” Europe. U podrubrici “osobe koje rano napuštaju školu – postotni udio osoba u dobi od 18 do 24 godine s osnovnom školom kao najvišim završenim stupnjem obrazovanja koje se dalje ne školuju niti se usavršavaju” Hrvatska je, bez premca, najbolja jer na stotinu takvih osoba njih samo 3,9 prekida školovanje i ne nastavlja ga. Sve ostale zemlje Hrvatima “gledaju u leđa”.

Tako se, recimo, u Ujedinjenom Kraljevstvu 15,7 osoba nalazi na toj listi, u Španjolskoj 31,2, u Norveškoj 17,6, u Njemačkoj 11,1 i tako redom. I dok se Hrvati tu kočopere, statistika im uopće ne ide na ruku kad je u pitanju cjeloživotno učenje. U tom su sektoru toliko inferiorni da im jedino Bugari “gledaju u leđa”, pa je razumljivo što kod nas vrijedi krilatica: Što sam naučio, naučio, a dalje neka uči onaj tko ne zna! Dakle, na toj listi cjeloživotnog učenja, koja je obuhvatila osobe u dobi između 25 i 64 godine, samo 2,3 posto Hrvata uključeno je u cjeloživotno učenje i usavršavanje. Iza su Bugari s 1,4, a svi su ostali nedostižni za “intelektualno lijene” Hrvate, nespremne za stalno obrazovanje i usavršavanje.

Na toj su listi bez premca za usavršavanje spremni Danci − njih 31,2 usavršava se i doškoluje. Iza njih su Česi (22,9), slijede Islanđani (25,1) Šveđani (22,2), Finci (22,1), a Nijemci su sa 7,8 također među manje zainteresiranima za cjeloživotno učenje.

− Ove brojke mogu iznenaditi samo one koji ne znaju što se zapravo krije iza njih. Kao dugogodišnjem profesoru i svojedobno jednom od čelnika Agencije za obrazovanje odraslih, jasno mi je da ove brojke iskrivljuju pravu sliku. Otkud toliko Hrvata sa završenom srednjom školom? Kvaka je u tome da je U Hrvatskoj puno lakše završiti srednju školu nego u većini drugih europskih zemalja. S druge strane, spremnost Hrvata za cjeloživotno učenje na krajnje je niskoj razini. Naši ljudi nisu spremni ići ukorak s vremenom, a to znači biti spremni stalno usvajati nova znanja, prekvalificirati se i tako osiguravati mobilnost i zapošljavanje. Na žalost, ne razumijemo da su prošla vremena kada je industrija apsorbirala najveći dio radne snage, i kada je bilo dovoljno obrazovati se za jedno zanimanje i s njim dočekati mirovinu.

Jednostavno, kad učenik krene u školu, pa do njezina završetka, prođe i 12, 13 godina. U to vrijeme promijene se svi značajniji trendovi na tržištu rada, koje redovni sustav edukacije ne može pratiti. Zato je nužno uvesti projekte cjeloživotnog obrazovanja odraslih osoba. Danas je došlo vrijeme da se moramo prilagođavati zahtjevima novog vremena, a to znači prekvalificirati se i usvajati znanja koja će vam omogućiti da upravljate procesima i vodite ih, da uskačete u poslove o kojima do jučer niste imali pojma. Sa sličnim problemima radna se snaga suočila u doba industrijske revolucije. Nije bila spremna prihvatiti, što je dovelo do ludističkog pokreta uništavanja strojeva − kaže šibenski dožupan Zoran Smolić.

Koliko je profesor Smolić u pravu, govore i podaci da nezaposleni Hrvati osjetno duže od većine u Europi provedu na burzi tražeći zaposlenje. Naravno, to je posljedica i ekonomske moći, ali i spomenute nespremnosti za cjeloživotno učenje.



MARIJAN DŽAMBO

Naslovnica Mozaik