Scena Kultura

doc. dr. Slaven ravlić, glavni urednik Hrvatske enciklopedije

Hrvatska zbirka znanja

doc. dr. Slaven ravlić, glavni urednik Hrvatske enciklopedije

U općim člancima naći ćete američki ili britanski pogled na stvar, a u HE naše poglede, iz naše tradicije, i oba možete slobodno smatrati pristranim − kaže urednik

Završetak rada i izdavanje 11. sveska Hrvatske enciklopedije doc. dr. Slaven Ravlić dočekao je na mjestu glavnog urednika. U projektu je od prvog dana, samo s drugim ulogama − prvo kao koordinator za društvene znanosti, pa od trećeg sveska kao zamjenik glavnog urednika Augusta Kovačeca, kojeg ističe kao ključnu osobu projekta HE.

Ravlić se rodio u Slivnu, a diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje je i doktorirao na temu “Liberalizam i demokracija u političkoj teoriji Johna Stuarta Milla“.

Što ima Hrvatska enciklopedija što druge nemaju i zašto bi je ljudi uzeli umjesto, primjerice, Britannice?

− Pošteno rečeno, koliko će ljudi u nas posegnuti za Britannicom, čije je online izdanje nedostupno, a cijena visoka? I sâm sam je stalno kupovao, ali mnoge od velikih tema koje Britannica obrađuje možda su obrađene preglednije, korektnije, zbog većeg prostora koji imaju u odnosu na našu enciklopediju. 

Krležina zasluga

Ali Hrvatska enciklopedija obrađuje iste te teme s hrvatskim doprinosom, a to sigurno nećete naći u Britannici. Mi HE definiramo kao opću enciklopediju s pojačanim nacionalnim sastavom. U općim ili neutralnim člancima naći ćete američki ili britanski pogled na stvar, a u HE naše poglede, iz naše tradicije, i oba možete slobodno smatrati pristranim, ali uzmemo li npr. Afriku, njihov je pogled na predmet sigurno drukčiji nego naš... Riječ je o drugim perspektivama.

Gdje leže zasluge za uspjeh ovog projekta?

− To je svakako tradicija. Ali ima puno faktora... Sjajna stvar danas je veliki broj naših važnih urednika koji i izvan zemlje šalju svoje doprinose mailom, što je zasluga današnje tehnologije.

Velika je zasluga i Miroslava Krleže što je ovaj Leksikografski zavod uspio zasnovati izvan tadašnjega glavnoga grada. Savezna institucija izvan Beograda tada je bila velika stvar. Međutim, najveća stvar ovog projekta i ključ njegova uspjeha jest tradicija i veliki broj stručnih suradnika koje zavod pokušava okupiti još od svojeg osnutka.

Kako se radilo na enciklopediji?

− Postavljanje strukture i određivanje omjera među zastupljenim strukama jedna je od prvih stvari. S druge strane, ne valja robovati tradiciji jer nove se stvari događaju i treba ih uvažiti. Slijedi se odnose u općoj enciklopediji uz korekcije. Nekad se zaobilazilo moderne događaje i popularnu kulturu, ali tu smo pokušali uvažiti novine i unijeti balans. Unaprijed smo postavili milijun redaka i 11 svezaka i od toga se krenulo u abecedarij.

Kakvih je problema bilo u radu?

− Pitanja su zašto netko ima sliku, a netko ne, zašto je netko zastupljen s više ili manje redaka od nekog drugog. Mi imamo realne granice, enciklopediju rade ljudi, nije idealno, a nismo ni Wikipedija da imamo neograničen prostor.

Treba naglasiti da u skladu s tradicijom imamo veću zastupljenost književnosti u odnosu na druge struke i to je uvijek slučaj u enciklopedijama. Ima i realnih ograničenja, George Bush mlađi nije u našoj enciklopediji iako smo ga ispratili u oba njegova mandata. On ne može biti tamo jer ga nije bilo kad se to obrađivalo.

Zato služe dopunjena izdanja... Zanimljivo je da je postojao prijepor oko najvećeg hrvatskog otoka, da je riječ o Krku ili Cresu. Prema nekim starijim mjerenjima, to je bio Krk, a razlika je toliko neznatna da se u novim člancima navode kao dva najveća hrvatska otoka.

Ovo nije kraj rada na Enciklopediji?

− Nadamo se u skorije vrijeme kompletan sadržaj HE učiniti potpuno dostupnim na internetu, nakon što najprije izdanje objavimo na CD-ROM-u. Mi smo ustanova koja služi javnosti, time bismo postigli svoj cilj.

piše Nenad Medelić

‘Sinatrina doktrina’

Osim rada na HE, bavite se eponimima, terminima nastalima ili izvedenima po imenima neke osobe? − U neko vrijeme igrarija se zna pretvoriti u nešto ozbiljnije, poput ovog proučavanja eponima. Medicina je idealno područje za eponime.

Umjesto da neku bolest ili poremećaj nazovete sindromom određenih svojstava, jednostavno mu se pripiše ime onoga tko ga je otkrio i sl. Evo, baš sada sam se bavio pojmom “sive eminencije”, koji je nastao po boji habitusa jednog od savjetnika kardinala Richelieua, ili nedavno jednim manje poznatim, a bližim mojoj politološkoj struci, poput “Sinatrine doktrine“.

Kažu da su pitali savjetnika Mihaila Gorbačova, Genadija Gerasimova, kakav će stav zauzeti Sovjetski Savez prema svojim satelitima u istočnoj Europi, a on je odgovorio da će to biti kao u Sinatrinoj pjesmi “My way“. Ima i primjera nepotrebnih eponima, kao što je hitlerizam jer ga dovoljno dobro odmjenjuje nacizam, o čemu sam teorijski pisao u svojoj knjizi “Eponimi u znanosti i politici“.

Naslovnica Kultura