Scena Kultura

Tonino Smeraldić

Borko Perić od Zlatne arene do zlatnog kipića: Oscar za 'Osmog povjerenika' je daleko, ali ipak veseli

Tonino Smeraldić
Mislim da je to lijepa stvar kad je film u mogućnosti konkurirati za takvu nagradu, iako je ovo tek početak te priče i daleko od same nominacije.

Hrvatski kandidat za Oscara prošlog je tjedna postao “Osmi povjerenik” za koji je Borko Perić osvojio drugu Zlatnu arenu u kategoriji sporedne uloge na pulskom festivalu. Godine 2007. Borko je nagrađen za odličan nastup u “Živim i mrtvima“, a sada za još bolji u ekranizaciji romana Renata Baretića. Perić je počašćen oskarovskom kandidaturom “Osmog povjerenika”, kao i Zlatnom arenom.

- Mislim da je to lijepa stvar kad je film u mogućnosti konkurirati za takvu nagradu. Iako je ovo tek početak te priče i daleko od same nominacije, ali zato veseli ipak – prokomentirao nam je Borko.

Imali ste veliku konkurenciju za Zlatnu arenu u veteranu Zlatku Buriću (“Comic Sans“), ali žiri se ipak odlučio za vas. Jeste li priželjkivali nagradu?
- Gospodin Zlatko Burić je veličanstven glumac i kroz ulogu ostavlja jaki pečat u filmovima. Svakako mi je čast biti u takvoj konkurenciji. No, smatram da se nagradama treba veseliti, ali ne i priželjkivati ih. Barem ne nešto pretjerano.

Što vam znače nagrade struke? Preferirate li možda više aplauz publike?
- Nagrada struke znači puno, ali ja se veselim kad dobijem nagradu, no za dva dana zaboravim na to. Nagrada nije cilj, već publika i kako doprijeti do nje. Ali i tu treba biti oprezan i imati mjeru.

Neki kažu da su sporedne uloge sočnije od glavnih. Kako vi gledate na to? Jeste li željni i glavnih uloga na filmu?
- Mislim da je najvažnije da uloga bude dobro napisana, a manje je važno da li je glavna ili sporedna. Ukoliko je uloga efektna i izazovna te ako se pamti, onda je to uloga za poželjeti.

Kako to da vas s osvojenom prvom Zlatnom arenom nije bilo češće na filmu od 2007. naovamo?
- Istina, nešto manje sam snimao, ali sam se više posvetio kazalištu u kojemu sam igrao lijepe i zanimljive uloge. U svakom slučaju se ne mogu žaliti. Imao sam nekoliko izazovnih i dobrih lijepih uloga i na filmu.

Mislite li da će se to sada promijeniti nakon još jedne Arene?
- Ne znam, mislim da i filmovi dolaze u nekim ciklusima i da sam snimao one filmove u kojima je bilo uloge baš za mene. Mi smo mala kinematografija i ja sam svjestan da ne možemo svi imati uvijek mjesto u nekom filmu.

Pri početku karijere glumili ste u makedonskom filmu “Kao loš san“ s Robertom Englundom, legendarnim Freddyjem Krugerom. Kakav je dojam Englund ostavio nas vas?
- Vrhunski profesionalac i glumac. Ostavio je veliki dojam na mene. Iako nismo imali skupa scene gledao sam ga dok je snimao i pokušao nešto i naučiti.

Kako s odmakom gledate na vašu probojnu (i glavnu) ulogu u filmu “Dva igrača s klupe“?
- S veseljem i zahvalnošću prema Dejanu Šorku koji je odlučio povjeriti mi tu ulogu. Iako na prvu mu nisam djelovao za ulogu, nešto ga je kopkalo i ipak me pozvao na probno čitanje. Uz sjajan scenarij, odličnog redatelja i kolege Gorana Navojca, Tarika Filipovića i Doru Lipovčan, mislim da smo snimili dobar film.

Koliko je Tonino Smeraldić vaša kreacija, a koliko Baretićeva iz romana? Radite li na svoju ruku ili se držite teksta?
- Meni je tekst temelj i početak svake dobre priče i uloge. Volim tekst i poštujem ga. Ponekad i improviziram, ali u ovakvim projektima to je svedeno na elemente u tragovima. Svakako je interpretacija teksta i utjelovljenje osobe Tonina moje osjećanje onoga što piše u scenariju.

Kako vam je bilo u teatru naslijediti ulogu Nebojše Glogovca iz filma “Ustava RH“?
- Prije svega Glogovac je bio jedan od najdivnijih glumaca na ovim prostorima. Glumac velike karizme i ogromnog dara. Baštinik onog najboljeg filmskog i kazališnog izričaja kojeg su posjedovali velikani iz ranijih glumačkih generacija. Njegov odlazak je veliki gubitak. A igrati tako dobar tekst je sreća i radost za svakog glumca.

Osjećate li se udobnije pred kamerama ili na kazališnim daskama, u komediji ili drami?
- Kad mislim da mi ide onda se svugdje osjećam dobro.

U Puli ste imali ulogu dostavljača pizze i u “Do kraja smrti“ Anđela Jurkasa. Kako vam je bilo biti zaglavljen u liftu s Tarom Rosandić?
- Bilo je to slatko iskustvo. Jurkas me pozvao da snimim jednu malu ulogu u njegovom novom filmu i ja sam nekako s veseljem prihvatio to.

Očekuju vas uloge u novim filmovima veterana Veljka Bulajića (“Bijeg do mora“) i Antuna Vrdoljaka (“General“). Što nam možete reći o njima?
- Svakako dva zanimljiva projekta. Veliki je užitak raditi s dobrom ekipom, a na oba ova filma je bila sjajna ekipa. Veselim se vidjeti što smo napravili.

Uplitanje politike u kulturu? Dosadno!

Borko Perić s žaljenjem potvrđuje da politički okvir “Osmog povjerenika” podosta odgovara stvarnome i obratno. A uplitanje politike u kulturu, primjerice u predstave Olivera Frljića s kojim je surađivao, smatra dosadnim.

Naslovnica Kultura