Scena Kultura

ususret 24. izdanju

Mirsad Purivatra, direktor Sarajevo Film Festivala: Split je svojom arhitekturom i urbanizmom savršena filmska lokacija

 ususret 24. izdanju

Sarajevo Film Festival je iza ugla u svom 24. izdanju. No, direktor SFF-a Mirsad Purivatra i njegov tim su spremni za idući petak. Festival koji za sudionike i publiku traje samo osam dana, ove godine od 10. do 17. kolovoza, SFF tim stvara svih 12 mjeseci.

- Dani uoči otvaranja su uvijek najuzbudljiviji, svi su u očekivanju početka, kao sportaši pred veliku utrku ili nogometaši pred finalnu utakmicu. “Samo da počne“ je osjećaj koji prevladava u timu. Ima treme, ali i veselja. Iako pripreme traju 12 mjeseci, svaki trenutak do početka festivala je ispunjen provjerama i pokušajima da se stvari urade još bolje. To nam je valjda u prirodi – kaže nam Purivatra.

Je li se idući festival počinje raditi takoreći čim tekući završi?
- Upravo tako. Svako novo izdanje festivala počinje sa završetkom tekućeg. Radimo analizu proteklog festivala i donosimo zaključke šta možemo unaprijediti u budućnosti. Nizovi festivalskih izdanja se mogu promatrati i kao jedan neprekinuti tok. Za neke projekte je potrebno vrijeme realizacije, pa tako sljedeće godine publici može biti predstavljen projekt koji se radi već godinu ili dvije unatrag.

Možete li vjerovati da je ovo već 24. izdanje, dakle uskoro jubilarno 25., ekvivalento četvrt stoljeća?
- To je zbilja značajan vremenski period. Već par godina radimo na pomlađivanju tima. Oni koji su zajedno sa mnom osnovali festival imaju zadatak spremiti svoje nasljednike, i reorganizirati svoje pozicije u okviru projekta, sukladno svojoj odgovornosti, znanju i nagomilanom iskustvu. Da bi festival trajao u okvirima u kojima smo ga razvili, potrebna je ogromna kreativna energija koju treba obnavljati i dopunjavati obogaćivanjem tima.

Jeste li ikad dvojili u budućnost SFF-a, odnosno jeste li računali s time da ćete dogurati do visokog broja izdanja?
- Nisam nikada razmišljao o tome koliko će festival trajati, ali sam očekivao da će ga s vremenom biti sve lakše stvarati. Mi se razvijamo mnogo brže nego naši uvjeti za djelovanje. Postoje stvari u kojima možete improvizirati, ali i stvari u kojima morate biti vrlo precizni i profesionalni. Mislim da smo našli pravu mjeru u odnosu ova dva modela rada.

Festival otvara “Hladni rat“ Pawela Pawlikowskog snimljen u Splitu. Kako Split izgleda u crno-bijelim kadrovima filma?
- “Hladni rat“ je naprosto prelijep film, a Split se jako dobro uklopio u estetiku Pawela Pawlikowskog. Izgleda čarobno, vidjet ćete.

Mislite li da Split i Dalmacija imaju potencijala kao filmska kulisa? Evo je Danilo Šerbedžija upravo završio snimanje novog filma u Splitu i smatra da bi Split mogao postati filmski centar, te čak i da vidi neki studio u Dugopolju…
- Split je svojom arhitekturom i urbanizmom savršena filmska lokacija. Nudi sve, štimung Mediterana, ljepotu renesansne i arhitekture antičkog doba, s jedne strane, a sa druge, tu je i arhitektura modernog doba, velikog grada, sa estetikom koja je itekako zanimljiva suvremenoj filmskoj industriji.

Bi li za kinematografiju regije bilo dobro da se sagradi neki studio? Razmatrate li tu opciju?
- Apsolutno. Veliki studio je generator za razvoj filmske, ali i kreativne industrije u cjelini. To su neke zemlje u tranziciji davno shvatile i iskoristile tu šansu, uzmimo za primjer Mađarsku, Rumuniju ili Bugarsku. Sada kada Hrvatska ima zakonom uređen sustav poreznih povlastica i subvencija za snimanje inozemnih produkcija, razlog za pokretanje takvog projekta je sasvim opravdan. Ali, ne treba zaboraviti da je konkurencija vrlo oštra i da neće biti lako dostići Budimpeštu i vrhunske uvjete koji se tamo mogu dobiti uz vrlo prihvatljive cijene.  

Kad smo kod kinematografije regije, prošlogodišnji SFF nije imao nijedan hrvatski film u konkurenciji, a ove godine ima čak dva – “Mali“ Antonija Nuića i “Sam samcat“ Bobe Jelčića. Što se promijenilo unatrag godinu dana u CRO filmu?
- Nije se ništa veliko promijenilo. Mi smo uvijek cijenili hrvatski film. Neke godine su autorski bolje, a neke slabije. Naš selektorski tim bira samo desetak filmova iz veoma široke regije jugoistočne Europe. Tu je veoma jaka konkurencija. U ovu regiju spadaju veoma jake i produktivne kinematografije Rumunjske, Grčke, Turske, Gruzije, da ne nabrajam dalje. Sretni smo kad imamo u selekciji dobre filmove iz bivše Jugoslavije, jer publika voli te filmove.

U žiriju imate hrvatsku glumicu Juditu Franković i redateljicu Antonetu Alamat Kusijanović. SFF, dakle, cijeni hrvatske filmaše?
- Veoma cijenimo hrvatsku filmsku produkciju, publika je voli, poznaje autore i glumce. Istovremeno, naši gosti iz Hrvatske se dobro osjećaju u Sarajevu i vjerujem da cijene doprinos Sarajevo Film Festivala njihovom profesionalnom razvoju. Dakle, obostrano uvažavanja i simpatije.

U jednom periodu hrvatski je film dominirao Sarajevom i za njim se tražila karta više (“Oprosti za kung fu“, “Ta divna splitska noć“, “Što je muškarac bez brkova“, “Buick Riviera“, “Obrana i zaštita“...). Mislite li se da se to sada opet može ponoviti nakon “Malog“ i “Sam samcat“?
- Filmski biznis je takav, ne samo u našoj regiji nego i na svjetskoj sceni, da nekad imate prividne zastoje, a nekad plodne godine. S druge strane, put od ideje do premijere filma je veoma dug, zna potrajati i nekoliko godina. Tako nastaju “rupe“, kad se snima više filmova u isto vrijeme, a godine u kojima se to dešava javnosti djeluju kao neki zastoj.

Što je sa stranim programom? Koje filmove osobno ističete?
- Mislim da je ovogodišnji Cannes donio izuzetno kvalitetan program, te ne čudi da su neki od tih filmova moji favoriti. Pored filma otvaranja “Hladni rat“ spomenuo bih filmove koji su oduševili publiku i kritiku: “Border“ (Švedska), “Girl“ (Belgija), “The Angel“ (Argentina), “Dogman“ (Italija), “Drvo divlje kruške“ (Turska), “Leto“ (Rusija). Publika SFF-a ima priliku vidjeti ove filmove u okviru različitih festivalskih selecija.

Stavljate fokus na opus Nurija Bilgea Ceylana, jednog od najboljih redatelja današnjice. Koliko je regionalna publika upoznata s njime istinski?
- Ceylan je već dva puta bio gost SFF-a, a sarajevska publika je vidjela skoro sve njegove filmove. Činjenica da je te filmove svaki put gledalo preko 3000 gledatelja u Open air kinu, potvrđuje da publika voli i cijeni njegov opus, mogao bih čak reći da je on jedan od kultnih režisera za publiku SFF-a. Veoma se radujemo novom susretu sa njim u Sarajevu. Vjerujemo da je veoma značajno da naši najmlađi učesnici, polaznici Talents Sarajevo mogu sresti Ceylana osobno i razgovarati s njim o filmskoj umjetnosti, izvorima njegove inspiracije i razvoju njegove karijere. Njemu će biti dodijeljeno i Počasno Srce Sarajeva, za doprinos filmskoj umjetnosti, ali i dugogodišnjoj podršci SFF-u.

Možete li nam otkriti tko sve od stranih filmaša i zvijezda ove godine stiže u Sarajevo?
- Mi smo pravili festival u kome je svaki naš gost tretiran kao uvaženi autor, odnosno zvijezda festivala. Divno je vidjeti da regionalni autori i glumci dobijaju svoje trenutke slave na “red carpetu“ i da se kasnije u neformalnoj atmosferi druže s gostima iz čitavog svijeta. Gogo Bogdan, Miki Manojlović, Jadranka Đokić su samo neke od naših velikih zvijezda koje očekujemo ove godine. Ako bih izdvojio ovogodišnje specijalne goste to bi bili već spomenuti velikani sedme umjetnosti Ceylan i Pawlikowski, te Asghar Farhadi.

Je li Sarajevo po vama “balkanski Cannes“?
- Cannes je u svakom pogledu centar filmske industrije svijeta. SFF je postao centar okupljanja za kinematografije Jugoistočne Europe i koliko god da godi taj epitet, to je za nas i vrsta pritiska i obaveze. Mislim da strukturom festivala slijedimo ono što je Cannes vrhunski uspostavio kao format. Kvalitetan programing, jaka platforma za filmsku industriju i stalna potraga za novim talentima putem projekata Talents Sarajevo i takmičarskim programom za studentske filmove. Sigurno je da i “red carpet“ protokol doprinosi toj svečarskoj atmosferi u kojoj se autori osjećaju uvaženim i medijski kvalitetno popraćenim.

Imate li podatak koliko stranaca/turista ciljano stiže u Sarajevo na festival i želite li da SFF postane atrakcija i u tom smislu?
- Upravo objavljena studija o utjecaju SFF-a na ekonomski i turistički život Sarajeva, koju je kao nezavisno istraživanje provela ugledna britanska konzultantska kuća Olsberg SPI tijekom 23. SFF-a, govori o tome da se gosti tokom filmskog festivala razlikuju od uobičajenih turista. To su gosti koji ostaju duže, od tri do sedam dana i troše značajno veći iznos novca dnevno. Prema registriranim podacima (bez sive ekonomije i Airbnb podataka), za vrijeme festivala u gradu boravi više od 10.000 gostiju koji su došli zbog SFF-a i koji tijekom osam dana festivala potroše oko 51.6 milijuna KM (25 milijuna eura).

Naslovnica Kultura