Scena Kultura

IN MEMORIAM

Marija Kohn, glumačka gospođa iz susjedstva koju je htio angažirati i Fellini

IN MEMORIAM
Marija je možda igrala tzv. žene iz naroda, no radila je to profinjeno, gospodski, neovisno o žanru filma, glumila pred kamerama ili u kazalištu.

Usred Pula Film Festivala stigla je tužna vijest o smrti Marije Kohn (1934. – 2018.). Marija nije samo bila jedna od posljednjih glumačkih diva domaće kinematografije, već i jedan od posljednjih nesrušenih mostova koji povezuje staru i novu Pulu, ex-jugoslavenski i hrvatski film.

Prije gotovo 60 godina upravo je na Puli započela njezina uspješna karijera u filmu “Svoga tela gospodar“ (1957.) Fedora Hanžekovića. Za nezaboravnu ulogu šepave crnokose djevojke s pletenicama Rože, tada 23-godišnja Kohn je opravdano ovjenčana Zlatnom arenom.

Uslijedili su podjednako nezaboravni nastupi u klasicima “H-8“ (1958.) Nikole Tanhofera, “Tri Ane“ (1959.) Branka Bauera, “Kužiš, stari moj“ (1973.) i “Marjuča ili smrt“ (1987.) Vanče Kljakovića, “Kuća“ (1975.) Bogdana Žižića, “Bravo, maestro“ (1978.) Rajka Grlića, “Okupacija u 26 slika“ (1978.) Lordana Zafranovića, “Izgubljeni zavičaj“ (1980.) Ante Babaje, “Ambasador“ (1984.) Fadila Hadžića

Bile su to mahom sporedn(ij)e dramske ili komične uloge, ali glumački tretirane kao glavne u kojima je Marija možda igrala tzv. žene iz naroda, no radila to profinjeno, gospodski, neovisno o žanru filma, glumila pred kamerama ili u kazalištu (npr. mucava Erminija u “Mirisi, zlato i tamjan“). Da nije tako, ne bi je jedan Fellini želio angažirati, što je ona ipak odbila.

Glumački se Kohn umirovila na izmaku devedesetih, međutim to je nije spriječilo da i dalje ostane aktivna do smrti u serijama (“Stipe u gostima“) i filmovima poput “Blagajnica hoće ići na more“, “Svjedoka“ i “Ajde dan… prođi“. Posljednji put smo je gledali početkom ljeta na FMFS-u u kratkom filmu “U plavetnilo“ koji ju je pred kraj smrti vratio u okolicu rodnog Dubrovnika.

Naslovnica Kultura