Scena Kultura

omiška Mezzosopranistica

Terezija Kusanović: I ja sam vatrena kao Carmen, a veselim se i ulozi u Madam Butterfly

omiška Mezzosopranistica
Mezzosopranistica Terezija Kusanović, solistica Opere splitskog HNK, nastupit će u naslovnoj ulozi opere “Carmen” Georgesa Bizeta koja će premijerno biti izvedena u HNK ove subote u 20 sati. S omiškom pjevačicom razgovarali smo o novoj ulozi, prijašnjem klapskom i političkom angažmanu.

Redateljica kaže da ste rođeni za Carmen. Je li u pitanju temperament ili vam jednostavno “leži” Bizet?
- Opera Carmen je jedna od rijetkih u kojoj je glavna heroina Mezzosopran - najčešće naslovne role imaju tenori ili soprani - pa je ta uloga želja gotovo svih Mezzosopranistica. Zatim, priča nije klasična: prelijepa mlada djevojka koju negativci ugnjetavaju, a ona se žrtvuje za ljubav ili je junak spašava. Ovdje glavnu ulogu nosi ciganka iz društva kriminalaca koja ljepotom i nesputanošću gradi sebi životni put. Nažalost, želja za slobodom i ljubavi na koncu je i košta života.

S Dorom Ruždjak Podolski uživala sam surađivati jer je uspjela dočarati sve nijanse jedne tako kompleksne ličnosti, a uloga mi leži vjerojatno zbog mog temperamenta koji je vatren. I mene vodi želja za samostalnošću, slobodom razmišljanja i neovisnosti o muškarcu iako sam sretno udana. Bizetova glazba je toliko dojmljiva da čovjeka nosi kao rijeka i ne možeš na nju ostati imun, a i francuski je jezik pomalo egzotičan na našim prostorima pa sve to daje Carmen neodoljivi šarm.

Carmen je uloga koju se ne može pjevati “s rampe”, traži puno scenskog pokreta i suodnosa. Kako ste je glumački kreirali?
- Glumački rad bio je vrlo zahtjevan: od svladavanja francuskog izgovora i traženja pravih naglasaka, do kondicijskih priprema, što mi je olakšalo bavljenje pilatesom. Carmen pleše, skače, luduje, tuče se, penje po stolovima, baca stolice, grize. Cijelo vrijeme divlja, a uz to i pjeva, što je izuzetno zahtjevno.

Ona želi biti primijećena i nosi u sebi pomalo histrionsku ličnost. Zaljubljuje se u Don Josea jer nije pokazao dovoljno interesa na početku, no ta ljubav brzo ishlapi kada upozna Escamillia koji je kao njen kao odraz. Dovoljno je samosvjestan i uvažen da bi veza s njim značila uspinjanje na društvenoj ljestvici koje po njenom sudu vodi prema većoj slobodi (iako iz današnje perspektive to ne bi bilo tako). Ulaženje u pojedinu ličnost podrazumijeva početi i misliti kao ta osoba, kretati se i razgovarati drugačije. Iako se po završetku predstave “vraćamo” u svoja tijela, ipak nas taj proces pomalo promijeni, a može pozitivan u sagledavanju sebe.

Treba li se, poput Carmen, prepustiti strastima i nagonima?
- Ne mislim da se Carmen do kraja prepušta nagonima, njena senzualnost proizlazi iz potrebe da bude prihvaćena i pomalo manipulira da bi došla do uvažavanja. Mislim da joj muškarci više služe kao sredstvo za postizanje ciljeva. Mislim da cijelo današnje društvo počiva na prepuštanju nagonima. Proklamira se sloboda mišljenja i odlučivanja, slobodna seksualnost, a čini mi se da živi pod jednom vrstom nevidljive, ali čvrste kontrole.

Kakvi su vam planovi za budućnost ?
- Studiram ulogu koja me očekuje u splitskom teatru, a to je Suzuki u Puccinijevoj “Madam Butterfly”. To je poznata Mezzosopranska rola koja me silno veseli. Suzuki, kao tradicionalna japanska žena, bit će po svom minimalizmu i sustegnutim emocijama izazov druge vrste. Za Valentinovo pjevam s kolegama na koncertu koji organizira splitski HNK uz maestra Lipanovića, a planiramo izvesti najljepše ljubavne arije i duete. Bit će tu i repriza “Ere s onoga svijeta” i “Nikole Šubića Zrinjskog”, a onda nam dolazi Splitsko ljeto za koje se nadam da će ostati pod okriljem HNK i njegova intendanta jer su godine iskustva pokazale da je to najbolja opcija za grad i naš teatar.

JASMINA PARIĆ

Sve za glas

- Operni pjevači žive slično vrhunskim sportašima: od prehrane do izlazaka, sve je podređeno glasu. Vježbam svakodnevno, kada spremam ulogu, i dvaput dnevno. Rano idem spavati, a u sezoni gripe smanjila sam i kontakte. Živimo vrlo isposnički i pomalo usamljeno, no to je svjesna žrtva za posao koji volimo. Stalno radim na sebi, uz stalnog vokalnog pedagoga odlazim i u Italiju. Odlazim na audicije, kao provjeru vlastitih kvaliteta.


Politika

Bili ste i si omiška dogradonačelnica, je li s politikom gotovo ili postoji mogućnost ponovnog angažmana? I što mislite o odnosu politika - kultura koji se, evo, odražava i na HNK?

- To je epizoda koja je ostala iza mene jer sam shvatila da kao umjetnica ne mogu funkcionirati na te dvije razine. Trudila sam se u svom gradu napraviti što je više bilo moguće za kulturu pa sam, između ostaloga, potaknula i podržala sada već proslavljeni Omiš guitar fest. Iz te perspektive i gledam na ovaj odnos Ministarstva kulture i splitskog teatra. Mislim da se čovjeku, kada se počne baviti politikom, na neki način promijene prioriteti i da mora puno kalkulirati (a to meni nije svojstveno) te da ljudi koji su do jučer bili umjetnici ili uvaženi kulturni djelatnici, počinju svoju struku sve manje razumjeti. Za Split je od izuzetne važnosti da ovaj teatar kao hram kulture opstane u cjelovitoj formi i nadam se da će to na kraju Ministarstvo podržati.


Adio, klapo

Još uvijek vas pamte i kao članicu klape. Jeste li zadržali kontakt?

- Raditi i pjevati s klapom bilo je lijepo iskustvo, napravili smo velike stvari u području klapske pjesme, no to je bilo sasvim drugo vrijeme. Iako smo još u kontaktu, sve je manje vremena za druženje jer su nas životi odnijeli u različitim smjerovima

.



Naslovnica Kultura