Scena Kultura

'U BRAKU SA ŠVICARCEM' NAKON NAGRADE U SARAJEVU S USPJEHOM PRIKAZAN NA LIBURNIA FILM FESTIVALU

Arsen Oremović: Moore je imao pravo, živimo u socijalizmu za bogate

'U BRAKU SA ŠVICARCEM' NAKON NAGRADE U SARAJEVU S USPJEHOM PRIKAZAN NA LIBURNIA FILM FESTIVALU

Na snimanju filma: snimatelj Vjekoslav Vrdoljak i autor Arsen Oremović

Dokumentarac “U braku sa Švicarcem“, redatelja i scenarista Arsena Oremovića, netom je osvojio nagradu u Sarajevu za najbolji film koji se bavi ljudskim pravima, a sponzor te nagrade, teške 3000 eura, jest − Švicarsko veleposlanstvo.

− Ironično, da, ali koliko vidim cijelu stvar, taj problem nije inicirala Švicarska, to s državom nema veze, nego s “velikim svjetskim igračima“ koji su znali da će u vrijeme inicirane krize švicarski franak i japanski jen biti valute utočišta. I zato su ih uoči krize aktivirali – izjavio nam je Oremović čiji je film, nakon prikazivanja u Sarajevu i Zadru (šifra: Avvantura), svečano otvorio Liburnia Film Festival u Ičićima pokraj Opatije. Film se bavi crnim sudbinama žrtava kredita u Hrvatskoj podignutih u švicarskim francima, poput raspada obitelji, pa čak i smrtnog slučaja zabilježenog zbog pritiska banke.

Igrači i brojke

− Najgore je to što su ovim igračima, koji su osmislili i implementirali cijelu malverzaciju, sve to obične statističke brojke. Zbog tog je slučaja broj ovrha povećan za 33 puta, a ljudi su postali zaduženiji za 50 posto! To je nevjerojatno, ali meni nije toliko nevjerojatno da nas uvijek netko želi opljačkati i prevariti. Meni je nevjerojatno da država to dopušta. Ovo je, po mojem mišljenju, jedan od najslikovitijih primjera nebrige države za vlastite građane, nedostatak spoznaje da je intervencija u ovakvim slučajevima ne samo moguća, nego i obvezujuća – nastavlja novopečeni redatelj koji je i sam bio “oženjen švicarcem“.

− Na žalost, i sam pripadam žrtvama te velike prevare, kao i producent Ivan Maloča, direktor produkcijske kuće Interfilm, s kojim sam lani, negdje u ovo vrijeme, sjedio na piću i tako smo došli na ideju da treba nešto poduzeti o tom pitanju. Bez kune budžeta ušli smo u snimanje filma, jednostavno iz potrebe da se otvori bojno polje koje je trebalo biti otvoreno. Ono se nastavilo presudom u korist Udruge “Franak”, a gdje ćemo svi završiti, to je još uvijek jako neizvjesno – kaže Oremović.

Teško je biti objektivan režirajući Dokumentarac, a da vas slične priče ne dirnu kao čovjeka. Oremović to nije ni nastojao biti. Od samoga početka znao je da ga ne zanima pozicija autora koji kao objektivno prikazuje sve strane, a gledatelj neka izvuče svoj stav.

− Ima situacija kada treba jasno i glasno zauzeti stranu, i to sam učinio. U situaciji kada ste izravno napadnuti nema mjesta za kontekstualizacije i relativizacije, nego se treba braniti – konstatira filmaš, koji film kao film nije pripremao dugo jer je tijekom godina trpljenja te nepravde imao dovoljno vremena razviti jasan i konkretan stav prema cijelom slučaju.

Michael Moore snimio je film ironično naslovljen “Kapitalizam: ljubavna priča“. I Oremovićev naslov također je ironičan.

− Nisam tražio dovoljno ironičan ili neironičan naslov, on se sam od sebe nametnuo. Nekako sam u podsvijesti imao primjer filma “Udana za mafiju“, pa je to izišlo kao svojevrsna varijacija – otkriva Oremović. Pitamo ga misli li da bi Moore volio/podupro njegov film i razumio “brak sa švicarcem“ u hrvatskim posttranzicijskim neprilikama.

Zastupnici kapitala
Plakat za film


− Ne znam što bi on mislio o kvaliteti filma, ali vjerujem da bi podupro stav. Vjerujem i da bi razumio finese naše poratne zbilje jer ih i nije tako teško shvatiti: politika govori jedno dok je u oporbi, drugo kada dođe na vlast. Zapravo su oba naša najveća suprotstavljena bloka dio iste priče, oni su zastupnici krupnog kapitala, a ne ljudi koji ih biraju, oni su partneri i klijenti banaka, a ne svojih građana. Izbori ništa bitno ne mijenjaju; u ovom našem slučaju to su neke sitne razlike u odnosu SDP-a i HDZ-a prema supkulturama i nekim pitanjima važnima za pojedine skupine građana, ali ništa što bi iz temelja mijenjalo nepravde i apsurde u kojima živimo. I jedni i drugi kažu “nema alternative“. Ima alternative, itekako!

Dakle, nagrada za najbolji film na temu ljudskih prava u Sarajevu koju je donio međunarodni žiri, dakle ljudi koji ne znaju razlike između SDP-a i HDZ-a, govori da je riječ o problemu koji je predstavljen tako da mu granice nisu prepreka. Također, kolege iz Grčke rekli su da bi taj film sigurno uzela svaka televizija u Grčkoj jer se to sve njih itekako tiče – govori režiser i scenarist.

S Oremovićem smo se podsjetili izreke, koju je plasirao Moore, kako je kapitalizam neka vrsta socijalizma za bogate.

− Nje se sjetim svaki put kada se naši, a i strani, političari počnu vaditi da ne mogu rješavati neki problem jer se oni, eto, ne mogu miješati u tržišne prilike. Ma kakve tržišne prilike kad 90 posto naših najvećih poduzetnika glavninu svoga prihoda ostvaruje trgovanjem s državom, da ne kažem potkradanjem države. To nije tržište, nego pogodovanje onima koji imaju taj privilegij da mogu tako raditi. Meni i vama neće biti oprošten porez ili bilo kakav dug prema državi, zatvaraju se kafići u kojima se nađe 120 kuna viša, ali tajkunima se može oprostiti i 120 tisuća ili milijun i 200 tisuća. Država spašava banke i posrnule ili gramzive tajkune, a nema za bolnice i mirovine. Što je to nego socijalizam za bogate? – pita se Oremović.

Došla je i Kosor

Sarajevskoj premijeri njegova filma nazočila je Jadranka Kosor. Oremović je nije očekivao u publici, iako je ima i u filmu, no dan prije projekcije ona ga je obavijestila da je dobila poziv od organizatora i najavila svoj dolazak. − Bilo mi je drago, kao što bi mi bilo drago da je došla i neka od žrtava, ali pozivi doista nisu bili u mojoj nadležnosti – kratko kaže autor hvaljenog dokumentarca.

Zanimljivo je da Kosor kaže da je imala razgovor s bankama koje su se prema Vladi odnosile kao prema “udruzi pčelara“.

− Nakon projekcije filma u kojem je izravno kazala da su se u ovom slučaju banke pokazale jače od države, rekla je da su njoj na sastanak bankari poslali svoj šesti ešalon. Odgovorio sam joj da bih nakon toga ja poduzeo mjere nakon kojih bi se posve sigurno pojavio prvi ešalon, ali ona očito nije razmišljala na taj način – pripovijeda Oremović, koji je u Sarajevu poručio: “Otvorili smo bojno polje koje je trebalo biti otvoreno. Ovo je ratni film! Borba se nastavlja...“

− Borba se nastavlja do konačne presude kojom će Vrhovni sud potvrditi presudu prvog stupnja, potpuno je ukinuti ili naći neki kompromis. Tada će vidjeti što će biti. Uglavnom, meni su reakcije žrtava dosad bile premlake. Ako vas netko opljačka za stotine tisuća kuna, onda ne sjedite bespomoćno. Naravno, Udruga “Franak” digla je tužbu i dobila prvu bitku, ali nekako sumnjam u pravnu vjerodostojnost ove države i velikog dijela država tzv. zapadne civilizacije jer su zakone pisali kao za ljude, ali zapravo tako da štite sebe i svoje interese. I da drže ljude kuš dok se “pravni sustav“, kao, bori za njih. Vidjet ćemo baš...   

MARKO NJEGIĆ

Snaga dokumentarca

Arsenu Oremoviću je Facebook prijatelj Emil Matešić na Fejsu poručio: “Nastavi dalje kako najbolje misliš da treba do igranog filma o starom rokeru kojega su ‘švicarci’ natjerali da se ponovo vrati na scenu i doživi uspjeh kao nikad prije, otplati kredit i trudnoj rastavljenoj kćeri kupi stan... I onda ga ubije autom mladi, tek zaposleni pijani bankarski službenik iz čijeg auta trešte cajke...“ “Ne znam kako mu je palo na pamet, možda već ima neki sinopsis... Vjerojatno bi se to dalo pretočiti u igrani film, ali mislim da je snaga Dokumentaraca u takvim problemima uvijek daleko veća“, očitovao se Oremović.


Naslovnica Kultura