Prilozi Prostorija

dom na trsatu

Tavan dobio novo lice: čarobno potkrovlje riječke slikarice Mirne Šišul

dom na trsatu

Svaka čast struci, ponekad vlastiti preraspored životnog prostora i funkcionalnost po mjeri jedinke ipak opravdano dobiju primat pred preporukama onih koji se projektiranjem i funkcionalnošću stanovanja bave svaki dan, s iskustvima potvrđenima u praksi.

 U tom kontekstu nije rijetkost da se i slikari okušaju kao zidari, dizajneri, arhitekti, dekorateri..., a sve to poneseni likovnošću s kojom žive i koja ih legitimira. Riječka slikarica Mirna Sišul adaptirala je staro potkrovlje na Trsatu i intrigantnom “izložbom” u prostoru osvojila sve duplerice specijaliziranih časopisa koji se bave uređenjem interijera. “Potpisuje” kompletno unutarnje uređenje i dizajn, odabir namještaja, kao i oslikavanje, izradu detalja i dekoraciju prostora.

Balkon kao eksterijer

Budući da je tavan bio trošan, bilo ga je primarno sanirati pa tek potom napraviti suvisli razmještaj prostorija budućeg stana. “Kreativni” dio posla trebao je dočekati gips-kartonske ploče koje su pratile linije drvenih greda. Bijela boja zidova i stropa optički je potpomognula prostornost, ali i osigurala podlogu za slikarske intervencije. 

Sivo-bijeli pod povezao je kuhinju i dnevni boravak, dok je otvorena komunikacija vizualno uvećala kvadrate. Mali šank koji dijeli dva prostora skriva liniju za kuhanje.

– Na sredini prostora, ujedno najvišoj točki potkrovlja, nalazi se staklena stijenka i izlaz na balkon. Balkon je obložen dekorativnim kamenom i stvara ugođaj eksterijera. Središnje mjesto u blagovaonici zauzima stol i četiri stolice, tri bijele i jedna crna. I ovdje sam koristila stari smeđi stol, ali s “novim” licem. Obojen je bijelom bojom, a potom prebrušen da “izviri” stara podloga koja naglašava shabby stil – kaže slikarica, koja je diplomu stekla na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

U pozadini stola, nasuprot staklenoj stijenci, smješten je kamin u starom engleskom stilu, a da bi se naglasila kamena obloga kamina, okolni zid obojen je tamnosivo.


Dnevnim boravkom dominira velika crna kutna garnitura, ravnih linija. Cigle kao “oslonac”, prebojene u bijelo, izložbeni su zid, mala galerija! Ispred kutne garniture ručno je rađeni stolić s dvije velike ladice. Načinjen je od medijapan ploča debljine 18 milimetara i obojen u žuto, a jedna ladica i gornja ploča kaširani su starim notnim zapisom. 

Stolić korespondira s noćnim ormarićem također obojenim u žuto, s nešto tamnijim žutim točkama. Prostor dnevnog boravka – blagovaonice i hodnika – dijele staklena vrata. Hodnik je djelomično obojen u bijelo, a djelomično u tamnosivu boju. Na sivoj boji Mirna je doslikala listiće akrilnom crnom bojom.

Budući da je spavaća soba mala, uzglavlje kreveta nije bilo moguće smjestiti, ali je definirano printom na kapafiksu, a motiv kombinira slikarske radove, prethodno kompjutorski obrađene. Iznad tog uzglavlja nalazi se slika “Kontrabas” iz ciklusa “Glazba je...” Zid do kreveta, a iznad ugradbenog ormara, obojila je u tamnosive pruge.

Ormar ‘Gospon Fulir’

Iz središnjeg hodnika spuštaju se stube prema ulaznim vratima. Gazišta su od hrastovih dasaka, no svako je patinirano sivo-bijelom nijansom. Cijelo stubište poslužilo je za postavu više slika iz ciklusa “Brojevi” i “Ljetovanje”. Na samom ulazu u stan, na dnu stubišta, nalazi se veliki ormar za cipele i jakne. Stari ormar pretvoren je u novi i nazvan “Gospon Fulir”.

Slike Mirne Sišul lirska su apstrakcija koja isključuje avangardni eksces i nepredvidljivosti što “paraju” oči. Ona jest neočekivana, ali nadasve umilna. Kao da je po zamišljenom crtovlju slikarica posijala, onako kapajući, akorde uvezene iz popularne glazbe, držeći značajnima stečena iskustava i naslijeđe u suvremenom kontekstu. Nije li to neki novi neoromantizam, čitljiv i lako pamtljiv, umrežen avangardno? Ili pak neorealizam intuitivno posložen, bez naročite logike i reda?

Slikarica ima prava biti ponosna zbog posebnosti kojom se predstavlja i prkosi, kojima se nameće i upozorava na istinski kreativnu osobu, na unikat, svjesna istine da smo ipak to što jesmo, svoji i unikatni, bez obzira na uvjeravanja i okolnosti kojima, srećom, nastojimo izmigoljiti.

igor brešan, foto: privatni album

Naslovnica Prostorija