Nema nikakve dvojbe, da nije Zorana Milanovića, na ove bi izbore izašao značajno manji broj birača. No iz te činjenice gotovo svi su izvukli profit osim SDP-a. Milanović nije uspio pomoći Socijaldemokratskoj partiji. Ne samo zato što je on čeljade koje za neko šire ili ne daj bože opće dobro nije u stanju ništa korisno učiniti. SDP se naprosto ne može spasiti.
Pokušao je on, nije da nije, otišao je toliko daleko da je već pravio kombinacije o vladi nacionalnog spasa u koju će ući i najtvrdokorniji ksenofobi, tipovi koji su toliki desničari da će radije dovijeka kružiti oko nekog kvarta nego skrenuti u lijevu uličicu. Time, međutim, nije uspio impresionirati onaj dio biračkoga tijela koji aplaudira šovinistima, ali je vrlo uspješno iziritirao ljude koji drže do tradicionalnih vrijednosti ljevice. Dio dojučerašnjih glasača SDP-a priklonio se možemovcima.
Oni koji nisu, imaju dovoljno vremena pred sobom, pune četiri godine, lupati se šakom u čelo i proklinjati dan kada su zaokružili listu koalicije predvođene strankom koja je ispražnjena od bilo kakvog političkog sadržaja, od koje su preostale tek uspomene.
U sljedeće četiri godine - koje će jamačno biti puno gore nego prethodne četiri - mnogi među nama redovito i obilno skidat ćemo svece HDZ-ovcima. No bilo bi u najmanju ruku neumjesno svu krivnju za ovakav rasplet stavljati na dušu samo njima, članovima de jure partije, a de facto pravomoćno osuđene zločinačke organizacije.
Znate kako nogometni komentatori vole kazati: neka je momčad dobra samo onoliko koliko joj protivnička ekipa to dopusti. SDP već dugi niz – ne godina nego – desetljeća - svojom jalovošću HDZ-u sve dopušta. A sad je otišao i korak dalje: dopustio je influenceru s Pantovčaka da cijelu stranku stavi u službu svoje egzibicionističke parade iza koje ni jednoga trenutka nije stajala težnja da se ova zemlja pretvori u bolje mjesto za život, nego da se ugodi taštini razmaženog egocentrika. Što je u startu nemoguća misija, jer se Milanoviću, baš kao ni SDP-u, naprosto ne može pomoći.