Novosti Svijet

SVOJU ZVIZDU SLIDIN

Popina večer na Danima splitske kulture u Beogradu: 'Svi zajedno smo zapivali 'Drukali smo za Hajduka', a Šarac je lagano prošetao kroz publiku i svima poklonio naljepnicu Bilih'

SVOJU ZVIZDU SLIDIN

Normalno, ka' se dva Splićanina dogovore da se najdu u Beograd u recimo četri ure poza podne, amo reć to je onda dogovoreno. A e. Je, krenen ja na vrime ali kakoš? Nemore. Tristisedma gre okolo kole i vozin se cilu uru i kvarat ti glupi devet kilometri od mene do nji' di me čekadu.

 

 

Čekadu me u 'Parobroda'.  Normalno, čekala me samo knjiga, lažen, dvi knjige i pozdrav. Edi je već iša ča na obid sa ekipon.  A dobro, gledan je knjigu, guštan kad eto ti tri muškardina... Nose gitaru, sidaju za klavir i skužin ja da su to naši večerašnji gosti. Aha. Generalka.

Ma bravo. Guštala san, nije da nisan. Dakle. Puno prije početka programa  Udruga  kulture "Stari Grad", sala "Arsen Dedić" dupke puna. Tražila se  stolica više. Priko dvista ljudi je sjedilo a oko njih kao u kutiji šibica stajali su mnogi - svi su tu došli da proprate događaj pod nazivom "Svoju zvizdu slidin" u organizaciji Hrvatskog kulturnog centra u Beogradu... 

Zapravo, čeko se početak večeri posvećene čoviku koji je "slijedio svoju zvizdu, posipao zvjezdanim prahom više od desetljeća stranice " Nedjeljne" i "Slobodne Dalmacije", dalmatinsku šansonjersku scenu, lutkarske igrokaze, ostavio je nešto svog čudesnog talenta po svim jadranskim gradovima i škojima, u Zagori, i šire i šire. Služio se naizgled jednostavnim sredstvima - ljudskim mozgom, novinarskim blokom, pjesničkim perom i nevjerovatnom ljubavlju. Za more. Za prostor. Za umjetnost. Za riječ." Napisao je tako Damir Šarac u predgovoru knjige  "Svoju zvizdu slidin".

E baš taj Damir Šarac - novinar Slobodne Dalmacije, Marjan Nejašmić Banić - glumac HNK Split i Bojan Brajčić - glumac GKM Split krivi su što je ova večer bila toliko puna nekog posebnog ozračja. 

Ćutilo se more, duša je drćala, vonj lipote se ćutija, poj cvrčki, i izgledalo je kao da je i on tu negdi, da nas sluša, gleda, smijulji se i pušta nas da u zboru, kao jedan, sa momcima na sceni pivamo i pivamo: od "Čuješ li me jel, ti drago" i tako sljedeća dva sata, ni ne primjećujući kako vrime biži, koliko je suza u očima prisutnih, koliko emocija sipa iz  mnogih u sali i sve to zaradi jednoga Pope i pisme ovih momaka. Jer ti isti momci i ne slute  da je njima Split svaki dan a nama, većini u ovoj sali, Split je kada nam vi dođete! Pivalo se, plakalo se, smijalo se.

"Svaki udisaj, svaki izdisaj" ove večeri bio je u znaku Momčila Popadića. 

Aljoša Vučković, bard ovdašnjeg glumišta  govorio je dvije Popine pjesme, za konferansu je bila zadužena mlada, prelijepa i uspješna glumica Anja Alač, čiji je tata, to moramo reći, Aleksandar Alač, glumac Beogradskog dramskog pozorišta i potpredsjednik HKD  bio idejni tvorac projekta i manifestacije "Dani splitske kulture u Beogradu".

Ljiljana Crnić, predsjednica HKC zahvalila se ljudima i udrugama koje su pomogle  u realizaciji projekta, na prvom mjestu Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske na čelu sa  gospodinom Zvonkom Milasom, Veleposlanstvu Republike Hrvatske i Gordanu Bakoti, veleposlaniku Republike Hrvatske u Beogradu, uz posebnu zahvalu Bebi Popadić, sestri Momčila Popadića koja  je pomogla u svemu oko realizacije projekta, Nataliji Cajić, djelatnici Jugoton Croatia Records koji su postali zaštitni znak za sve naše projekte pa tako i ovog.

Ovacije koje su bile nakon svake pjesme, one skladanje i one recitirane, nakon svakog novinarskog teksta, samo su govorile koliko je Pope, Hajduk i Split prisutni na ovom prostoru. Svi zajedno smo zapivali "Drukali smo za Hajduka" a Šarac je  lagano - kao da neće - prošetao kroz publiku i svima poklonio naljepnicu Hajduka. Zna on di triba taknit čovika...

Sve u svemu  pokušavam napisat ovaj tekst i ne mogu. Ne gre mi.  Malo gren teplo, malo ladno. Ne znan dočarat  lipotu, dragost kojon su  napunili dušu svima koji su se tu našli. Pjevušin "Tonka reci cvrčak", prisjećan se  kako su se zaplakali neki u prvom redu, a "Oprosti mi pape" je bija vrhunac. 

Tonka  je sidila u prvi red. Virujen da je guštala ka i svi mi.

Tražija se bis i još čujen aplauz i bravo i  opet bis i eto ga ... "Imala je lijepu rupicu na bradi"...Šta mi je?

A jesu li ono i u publiku pivali "Više volin Blato nego Vela Luku"?! Jesu. Sad pivan i ja "Više volin Blato nego Vela Luku" a vama momci naklon, naklon za publiku, za skandiranje, za bis. E da je češće...
Jer vama je Split svaki dan. A nama? Kada vi dođete. 

 

Naslovnica Svijet