Novosti Svijet

u beogradu preminuo posljednJi načelnik glavnog štaba jna

Blagoje Adžić je poveo totalni rat protiv Hrvatske

u beogradu preminuo posljednJi načelnik glavnog štaba jna

Bio je tipično lažni  Titov general koji je frenetično reagirao na Miloševićev poziv za očuvanju SFRJ. Svjedočio je pokolju petnaestak članova svoje obitelji od strane ustaša, što ga je mentalno i psihološki definiralo do te mjere da je u osamosta

U Beogradu je 1. ožujka preminuo general-pukovnik Blagoje Adžić, velikosrbijanski vojni jastreb, koji je kao posljednji načelnik Glavnog štaba JNA (1991.) u godinama raspada Jugoslavije poticao rat i zbog takvih militarističkih ambicija zamijenio nedovoljno pogibeljnog Veljka Kadijevića na mjestu ministra obrane Jugoslavije (1992.).

Osoran i ultimativan

Rodio se 2. rujna 1932. u Pridvorici, kraj Gackog u istočnoj Hercegovini, i svjedočio pokolju petnaestak članova svoje obitelji od strane ustaša, što ga je mentalno i psihološki definiralo do te mjere da je u osamostaljivanju Hrvatske mogao vidjeti samo restauraciju NDH.

Premda je izgledao i ponašao se osorno i ultimativno, završio je strane jezike na Vojnoj akademiji JNA, Vojnu akademiju Frunze u SSSR-u 1969., Vojnu akademiju u Beogradu 1973. i Školu narodne obrane 1987. Karijeru je proveo kao oficir JNA od 1953. pa do 1992., nakon što je 8. svibnja podnio ostavku.

Bio je tipično lažni Titov general koji je, kada je ostao bez ideologije, a tjeran resantimanom neosvećene prošlosti, frenetično reagirao na Miloševićev poziv za očuvanju SFRJ, zbog čega je krenuo u rat u Sloveniji, a potom se, na njegov krik o ugroženosti Srba izvan Srbije, priklonio fantaziji stvaranja Velike Srbije.

Ali fanatično čuvanje Jugoslavije koja bi u svoj sastav povukla i Srbe iz Hrvatske i BiH, bilo je rušenje aksioma Jugoslavije - ravnopravnosti svih republika i pokrajina. O toj kontradikciji s njim je bilo nemoguće racionalno razgovarati, što je često uzaludno pokušavao Stipe Mesić kao član Predsjedništva SFRJ od 1990., a potom i pet mjeseci kao predsjednik Predsjedništva SFRJ 1991.

Adžić je teško podnosio činjenicu da mu je Mesić po predsjedničkoj funkciji zapovjednik i s njim je dolazio u sukobe. Samo je ogromno Mesićevo karakterološko, a vjerojatno i robijaško iskustvo, pomoglo da se njegove agresivne zločinačke namjere zaustave bar dok se Hrvatska kako tako ne pripremi na direktan oružani sukob s JNA. Svatko bi drugi na Mesićevu mjestu u Beogradu, okružen Adžićima, bio prisiljen na poraz i uzmak. Stvari su se tada odvijale strelovito opasno.

Adžić je 17. kolovoza 1990. pripremao puč kojim je planirao srušiti vlast u Hrvatskoj. Sjedio je za komandnim stolom u Generalštabu u Beogradu i počeo planirati detalje vježbe “događanja naroda” na Petrovoj gori. Za to je kao glavna udarna grupa bila pripremljena skupina od 22.000 “civilnih četnika” koja je trebala krenuti put Karlovca. Iz Crne Gore je planiran dolazak još 1000 prosvjednika koje je organizirao jugoslavenski ministar unutarnjih poslova Petar Gračanin.

Međutim, dvojica generala koja su tada za stolom sjedila s Adžićem javila su u Hrvatsku što se sprema, pa je hrvatski ministar unutarnjih poslova Boljkovac izblefirao Gračanina, najavivši da 25.000 hrvatskih snaga sigurnosti kreće na srpska sela. Tako se taj pripremani puč u velikoj mjeri osujetio, jer su te pučističke snage povučene, pa je sve ostalo na verbalnim provokacijama. Kada se kasnije tražilo da savezna policija ode u Hrvatsku, Adžić je glasovao protiv toga, prepuštajući nadležnost hrvatskim organima sigurnosti.

No nakon što se rat razbuktao, Adžić je pukao i poveo totalni rat protiv Hrvatske. Povjerovao je da taj rat vodi JNA i potrošio ogromna ratna sredstva na napade i rušenja u istočnoj Slavoniji.

Budući da za Miloševića Velika Srbija nikada nije bila ostvarivi projekt, nego samo bolest i gluma za nacionaliste kako bi se pomoću srpstva održao na vlasti, Adžić je bio primoran na ostavku u korist upotrebljivijeg Živote Panića.

Premda je kao zločinac ostajao u sjeni Veljka Kadijevića, Adžić snosi odgovornost za vođenje rata i počinjene ratne zločine na teritoriju Hrvatske, pa je u Osijeku za njim izdana tjeralica već 1991., a Državno odvjetništvo je protiv njega podiglo optužnicu na osječkom Županijskom sudu 1999., a na vukovarskom Županijskom sudu 2002.

Tim istražitelja Haaškog suda ga je prigodom istražnih radnji protiv Slobodana Miloševića registrirao kao člana “zajedničkog zločinačkog poduhvata”, u koje su uključili i Borisava Jovića, Branka Kostića, Momira Bulatovića i druge miloševićevske jurišnike, ali je nakon intervencije Carle del Ponte ta proširena optužnica bila odbačena.

Ostao je izvan domašaja ruke pravde, ali ne i izvan ruke povijesti. Simbolična povijesna presuda bio mu je anoniman sprovod.

Danko Plevnik

Naslovnica Svijet
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last