Novosti Hrvatska

razdoblje 2021. – 2030.

Umjesto zelene Hrvatske, platforme na jugu Dalmacije: evo što donosi Nacrt integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana RH

razdoblje 2021. – 2030.
I jučer se širom Europe prosvjedovalo za spas planete. Snimka je iz njemačkog Koelna

Hoće li Hrvatska i dalje biti obavijena dimom elektrana na ugljen, dok će u akvatoriju Dubrovnika osvanuti platforme? Što o tome govori Nacrt integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske za razdoblje 2021. – 2030.? I zašto ćemo ovaj tekst započeti riječima Ursule von der Leyen, prve dame Europske unije, a zapravo posredno i premijerke države u kojoj živimo?

Prva dama Europske komisije poručila je na zasjedanju Europskog parlamenta na kojem se glasalo o potpori Komisiji sljedeće: “Ako budemo dobro radili, Europa će biti prvi kontinent 2050. koji će biti ugljično neutralan... To je egzistencijalni problem za Europu i svijet i ne smijemo gubiti ni trenutka u borbi protiv klimatskih promjena...

Europski novi zeleni plan (Green Deal) nova je strategija rasta koja će pomoći u smanjenju emisije ugljikova dioksida te će istodobno omogućiti stvaranje novih radnih mjesta. Do sredine stoljeća bit ćemo ugljično neutralni, tranzicija mora biti pravedna i uključiva, ili se uopće neće dogoditi... Klimatske promjene tiču se svih nas. Imamo dužnost djelovati i snagu da predvodimo.”

Tako govori Europska unija, koja dosta ambiciozno planira za samo 30 godina (to je zaista tren u povijesti civilizacije) osigurati čistu, zelenu Europu.

Nacrt koji smo spomenuli na početku teksta odgovarao bi nekoj državi koja nije u Europskoj uniji, pa ni u Europi, nego u nekom nerazvijenom dijelu svijeta. EU nas vodi u zeleno, a mi ravno u – crno.

I taj bi Nacrt vjerojatno prošao ispod radara, nezamijećen u javnosti koja se bavi ustašama i partizanima, da nije bilo prošlotjednog performansa pred Vladinom zgradom u organizaciji Greenpeacea u Hrvatskoj i Udruge “Zelena akcija”.

Jedan od ključnih prigovora ovih organizacija jest preskakanje cijelog jednog desetljeća u provođenju mjera, odnosno akcija za suzbijanje posljedica klimatskih promjena, na teritoriju Republike Hrvatske. Dakle, dok se cijeli svijet nizom mjera pokušava spasiti od pogubnih posljedica, Hrvatska će utonuti u dubok san, pa što bude. Je li u pitanju nedostatak vizije, ili možda manjak financija (jer ekologija je skupa, ali je propast civilizacije još skuplji), pitali smo Zorana Tomića, direktora Ureda Greenpeacea u Hrvatskoj.

– Živimo u vremenu galopirajućih klimatskih promjena. Svi ovih dana vidimo što se događa s vremenom, u mjesecu koji se ironično zove studeni živimo s olujnim jugom na obali, te potopljenom Venecijom u susjedstvu. Nema više kutka planeta koji je pošteđen, pa je tako i kod nas. U takvoj situaciji hrvatska Vlada usvaja Nacionalni energetski i klimatski plan djelovanja do 2030., čiji bi glavni smisao trebao biti djelotvorna borba protiv klimatskih promjena kako bi se pokušale spriječiti njihove sve razornije posljedice.

Međutim, kad pogledate taj plan, on kao da je rađen u nekom zrakopraznom prostoru, u nekom idealnom svijetu gdje sve štima pa nije potrebno stvari hitno mijenjati, nego ih pustiti da se kotrljaju. Problem je što se na taj način kotrljaju ravno u ponor.

A našu Vladu kao da se sve to ne tiče. Sudeći po dosadašnjoj politici kako ove, tako i prethodnih vlada, nedostatak volje i vizije sigurno je dio priče.

Eventualni nedostatak financija ne može biti opravdanje. Jer ako imate Grčku, koja je svojevrsni sinonim za financijske teškoće, a unatoč tome ima 50 puta više sunčanih elektrana nego Hrvatska sa sličnim prirodnim potencijalima, onda financije ne bi smjele biti problem. Uostalom, danas su ulaganja u nove sunčane elektrane i vjetroelektrane povoljnija nego u druge oblike kao što su ugljen i nuklearna energija – navodi Tomić (na slici ispod).

Sad ćemo na trenutak, samo naizgled, napustiti priču o Planu i posvetiti se ovotjednom članku iz časopisa “Nature”.

Riječ je o upozorenju znanstvenika predvođenih profesorom Willom Steffenom s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) u Canberri, prema kojem je više od polovine kritičnih točaka koje bi mogle voditi u dugoročno nepovratne promjene na Zemlji i prijetiti civilizaciji.

Profesor navodi postojanje devet kritičnih točaka čije bi prelaženje moglo imati domino-efekt, odnosno voditi u klimatsku katastrofu (gubitak arktičkog leda i ledenih ploča na Grenlandu i Antarktici, otapanje trajnog leda, uništavanje tajgi i amazonske prašume...).

“Čim se jedna ili dvije klimatske domino-pločice sruše, one guraju Zemlju prema sljedećim kritičnim točkama... Bojimo se da bi moglo postati nemoguće zaustaviti pad čitavog niza domino-pločica, što bi stvorilo kaskadu koja bi mogla zaprijetiti postojanju ljudskih civilizacija. Kritične točke u biosferi mogle bi pokrenuti nekontrolirano otpuštanje u atmosferu ugljika koji je prije bio ‘uskladišten’ na Zemlji, ubrzavajući zagrijavanje i dodatno destabilizirajući ledene ploče”, objašnjava profesor Steffen, uz doista apokaliptično “proročanstvo” da bi otapanje ledenih ploča moglo dovesti do nepovratnog porasta razina mora od oko 10 metara!

A onda nakon ovakvih upozorenja pročitate Plan o kojem pišemo i ne možete vjerovati da autori oba teksta žive na istom planetu u istom vremenu.

Što bi zaista Hrvatska trebala učiniti, bez obzira na to koliko mala bila i koliko malo utjecala na globalno zagađenje, u sljedećem desetljeću, pitamo Tomića?

– Hrvatski je adut svakako geografski položaj s ogromnim potencijalima za proizvodnju energije iz Sunca. To se čitavo jedno desetljeće ignoriralo, a sad se načelno prepoznaje, pa smo proljetos imali najave ministra Ćorića da će Hrvatska do 2030. imati 20 puta više solarnih elektrana nego danas, kad imamo između 50 i 60 MW. To bi značilo 1000 do 1200 MW prema toj najavi.

Međutim, Nacrt plana predviđa samo 768 MW, što znači da se između travnja i listopada negdje “zagubila” čitava jedna trećina. Mi smatramo da je realno da Hrvatska do 2030. ima 1500 MW instaliranih solarnih kapaciteta, otprilike dvostruko više od ovog plana.

Podsjećam da je Greenpeace 2015. objavio mini studiju o prelasku Hrvatske na 100 posto obnovljivih izvora energije (OIE), koja pokazuje da se ta 100-postotna tranzicija može dogoditi do sredine stoljeća, uz brojne benefite za društvo i gospodarstvo, naravno i za klimu i okoliš, i da će ta tranzicija manje koštati nego aktualni uvoz fosilnih goriva. Pritom je upravo Sunčeva energija istaknuta kao posebna šansa – odgovara Zoran Tomić.

Umjesto energije Sunca, vjetra, biomase, u Nacrtu se govori kako će u promatranom razdoblju proizvodnja struje na ugljen ostati netaknuta, dakle bez smanjenja potrošnje tog “crnog”, i to uvoznog, energenta, ali s druge strane očekuje se da će potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora 2030. godine biti na velikih 63,8 posto. Kako?

– Ako pogledate različite dokumente koji su trenutno u optjecaju, posebno Strategiju energetskog razvoja koju je Vlada poslala u Sabor na usvajanje, vidjet ćete da se brojke ne poklapaju uvijek s brojkama prikazanima u ovom planu. Tu se postavlja pitanje kojem dokumentu onda vjerovati.

Hrvatska svoj relativno visok udio obnovljivih izbora energije prvenstveno zahvaljuje značajnom udjelu hidroelektrana naslijeđenih iz bivše države te, pomalo ironično, raširenoj praksi loženja drva, što se broji kao korištenje biomase. Bez toga bi naše brojke bile drastično drukčije. Otud i ova velika brojka. A što se ugljena tiče, Vlada planira zadržati TE Plomin na ugljen u Istri barem do 2035., i to u Hrvatskoj, koja nema svoj ugljen, nego sve potrebe pokriva uvozom.

Istodobno, dvije trećine zemalja EU-a ili je već napustilo ugljen ili je najavilo njegovo napuštanje u sljedećih tri do 10 godina. Smatramo da Hrvatska može postupno izbaciti ugljen iz optjecaja najkasnije do 2026. – uvjeren je Tomić.

Ali šok ostavljamo za kraj. U trenutku kad Europska unija napušta ovisnost o fosilnim gorivima, kada svi stručnjaci predviđaju, osim ako ne bude nekih velikih političkih procesa, stabilizaciju cijena nafte debelo ispod granice koja bi opravdala nova velika ulaganja u istraživanje novih izvorišta nafte, Plan ide nekim svojim, rekli bismo hrvatskim tokom.

Rečenica koja zvuči nevjerojatno, i za koju smo mislili da je više nećemo čuti od trenutka kad je famozni Ivan Vrdoljak prestao biti ministar, glasi: “U cilju smanjenja uvoza energenata iz trećih zemalja, potrebno je istražiti potencijalna ležišta ugljikohidrata u Slavoniji i Dinaridima, te plina u Južnom Jadranu.” Uz to se u projekcijama koje spominje Plan oko 2035. godine očekuje znatan porast vađenja i nafte iz Jadrana!

Prvi čovjek Greenpeacea u Hrvatskoj podsjeća kako su 2015., u širokoj koaliciji udruga i građana, vodili opsežnu kampanju “S.O.S. za Jadran” protiv “avanture tadašnje Vlade na čelu s ministrom Vrdoljakom kojoj je bio cilj bušenje Jadrana u potrazi za naftom”.

– Tada smo isticali brojne štetne učinke na okoliš, gospodarstvo i društvo, kao i zanemarive financijske koristi za zemlju. Posebno smo isticali poguban utjecaj na turizam kao vodeću gospodarsku granu – kaže.

Ta je akcija bila uspješna, i unatoč dovođenju potencijalnih stranih investitora, od plana se odustalo. Međutim...

– Danas vidimo da se stvar mijenja i da se priprema teren za nove avanture. Opet se vraćam na osnovno pitanje – klimatske promjene i potrebu hitne akcije za njihovo suzbijanje. Mi kao čovječanstvo više nemamo mjesta i vremena za rasprave “fosilna goriva da ili ne”; odgovor je jasno “ne” i jedino možemo tražiti načina kako da što prije postignemo ugljičnu neutralnost. To bi trebao biti i pravi smisao ovog plana, a ne kako će Hrvatska svoje šanse tražiti u bušenju Jadrana, Velebita ili Slavonije – poručuje Tomić.

A da Nacrt - nacrtamo iznova?

Plin ili špilja?

Očekivano, u Planu su i LNG terminal na Krku i Jadransko-jonski plinovod. Ruski predsjednik Putin, naravno zbog političkih i financijskih razloga, na poruke iz EU-a kako se trebaju maknuti od plina kao energenta, poručio je da bi život bez plina značio povratak ljudi u špilje. Je li odustajanje od LNG terminala zaista povratak u špilju? – pitamo Zorana Tomića.

– LNG terminal nije ništa drugo nego izgradnja nove, dodatne infrastrukture za fosilna goriva koja omogućava nastavak neodržive prakse i sljedećih desetljeća. Upravo obrnuto, omogućavanje i pojačavanje daljnje upotrebe fosilnih goriva, a tome služi i LNG terminal na Krku, vodi u špilju ako imamo na umu kamo nas vode klimatske promjene u najcrnjim scenarijima.

Predsjedanje s EU je velika prilika

U svojem pozivu na performans pred zgradom Vlade poručili ste kako je iduće desetljeće ključno u borbi protiv klimatskih promjena. Što sve Hrvatska može napraviti, čime pridonijeti toj borbi? I na kraju, na koji način osvijestiti ljude koji donose odluke u Hrvatskoj, dakle političare, da poduzmu korake za čistu, zelenu Hrvatsku?

– Hrvatska se priprema za predsjedanje EU-om. Vidimo to kao priliku da se Hrvatska izdigne iznad svoje uobičajene uloge pasivnog promatrača i aktivno se uključi u donošenje progresivnijih ciljeva i politika za spas klime. Ovih dana i mjeseci aktualna je revizija ciljeva EU-a za smanjenje emisija i povećanje udjela OIE-ja. Pojedine zemlje, poput Slovačke, Slovenije, Grčke, Njemačke i drugih, već najavljuju značajno povećanje nacionalnih ciljeva. Istodobno postoji inicijativa koja je još proljetos nastojala dobiti opredjeljenje za nultu stopu emisija do 2050. godine. Tada su Poljska, Mađarska i Češka spriječile donošenje takve deklaracije. Mi ni dandanas ne znamo kako se Hrvatska tada odredila, ali iz ovog se plana vidi da joj, nažalost, ugljična neutralnost baš i nije na srcu. Predstojeće predsjedanje prilika je za popravak.

Naslovnica Hrvatska