Novosti Hrvatska

ceh plaćaju građani

Zašto Milan Kujundžić više ne smije biti ministar zdravstva: u svakoj normalnoj zemlji zbog ovih afera već bi odavno bio smijenjen, donosimo vam listu grijeha najprozivanijeg čovjeka Plenkovićeve vlade

ceh plaćaju građani

U njegovom je mandatu u Metkoviću umro mali Gabrijel. Na ulici u Zaprešiću preminuo je 21-godišnji Matteo. Devetnaestogodišnjak sa Zlarina je u šibenskoj bolnici umro uslijed operacije krajnika.

Iako je riječ o tragedijama koje su se dogodile u njegovom resoru – tragedijama koje zbog je Milan Kujundžić postao jedan od najprozivanijih Plenkovićevih ministara – on za njih nije kriv.

Realno govoreći, nije ministar zdravstva kriv zbog nesavjesnog rada Hitne pomoći u dolini Neretve. Niti zato što su liječnici u Zaprešiću bili na drugoj intervenciji, pa nisu na vrijeme stigli do mladića koji je kolabrirao na cesti. Ponajmanje zato što je rutinski zahvat u Šibeniku završio tragično.

Ono što je Kujundžića katapultiralo u vrh neuspješnih članova Banskih dvora strateške je naravi. On je odgovoran za sustav u kojem liječnici griješe, a za te svoje pogreške nisu kažnjeni. U kojemu se zeleno svjetlo za liječenje Spinrazom odgađalo unedogled. U kojemu su liste čekanja u bolnicama nabujale do nevjerojatnih razmjera. U kojemu se novac u zdravstvu nemilice troši, a minusi se pokušavaju namaknuti novim porezuma: nikako ne i reformom samoga sustava.

Zbog toga je oporba – slabija nego ikada prije - upravo njega i odabrala za svoju metu. Procjenjujući valjda da će joj on biti lak zalogaj. Ne zbog toga što bi Kujundžiću premijer uskratio potporu u Saboru prilikom glasanja o njegovom povjerenju, jer to nije realna opcija. Nego zbog toga što o ministrovom lošem radu postoji konsenzus praktički svih hrvatskih građana.

Kujundžić je vrhunski hrvatski liječnik koji nesumnjivo razumije sve dubioze u sustavu zdravstva. Ali u tri godine nije smogao želje, znanja i hrabrosti sa tim se dubiozama uhvatiti u koštac. Što je njegova najveća odgovornost odgovornost.

Za magnetsku rezonancu mozga u KBC-u Split ove se godine, prema službenim podacima HZZO-a, znalo čekati 369 dana. Jednako kao i za magnetsku rezonancu adbomena. U splitskoj se bolnici preko 500 dana čekalo za ultrazvuk dojke, a 235 za ultrazvuk štitnjače. Kolonoskopija je na redu bila za 115, a ultrazvuk srca 122 dana.

Za sve koji misle da je u Zagrebu situacija bolja: magnetska rezonanca abdomena u KBC-u Zagreb se čekala preko 600 dana, a magnetska rezonanca mozga u KBC Sveti Duh 425 dana.

Suočeni sa ovako poraznim terminima, pacijenti naprosto nemaju izbora. Pa, pored toga što iz svoje mjesečne plaće izdvajaju za zdravstveme doprinose, plaćaju i skupu dijagnostiku u privatnim klinikama.

Iako uređaji postoje i u državnim bolnicama.

Ali je sustav postavljen tako da se liste čekanja ne smanjuju, nego – povećavaju.

I da ceh za to moraju plaćati pacijenti, a ne pogrešna zdravstvena politika.

Naslovnica Hrvatska