Novosti Hrvatska

KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA

Sve što Bošnjaković ima reći - poražavajuće je: mrtav ozbiljan i naoko sasvim ubrojiv, ministar pravosuđa izjavio je da je dio skrbi nad zatvorenikom s ozbiljnim psihičkim problemima bio prepušten - zatvorenicima?!

KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA

Neki su ljudi pametniji kad šute. Te se mudrosti drži i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, pa izjave daje nerado, uglavnom usput, onako s nogu i u prolazu.

Primjerice, na sedam vrlo jasnih i preciznih pitanja vezanih uz smrt Kristiana Vukasovića Bošnjaković nam nije odgovorio baš ni na jedno.

Neki bi rekli da je ministar bešćutni gad kad tako ignorira pitanja o smrti mladića s posebnim potrebama, ali to nije istina. On se naprosto rukovodio uzrečicom da je bolje biti živa kukavica nego mrtav heroj. Jer ono što Bošnjaković ima reći o funkcioniranju pravosudnog sustava u ovom slučaju je poražavajuće. Loše je za njegovu karijeru i bilo bi to političko, odnosno karijerno samoubojstvo.

S novinarskog stajališta, zabavno je gledati moćne političare kako cvikaju od par jednostavnih i ljudskih pitanja. Poučno je vidjeti kako poneki lijepo počešljani i uvijek ozbiljan ministar sjedne u crnu limuzinu i pod crvenom i plavom rotacijom odmagli pred novinarima, a nesretnim glasnogovornicama ostavi da smisle kako u odgovoru zaobići postavljena im pitanja. U novinama to uvijek završi suhom konstatacijom da taj i taj do zaključenja nije odgovorio na upit ili se pak citira njegov besmisleni odgovor, pa neka čitatelji prosude. Međutim, iza te konstatacije krije se značajna lekcija o tome koliko su i najveći među nama – mali.

Samo dan nakon što je ministar Bošnjaković odbio jasno odgovoriti na pitanja kolegice Katarine Marić Banje, samo dan nakon što nam je poručio da je "sukladno članku 72. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisano da su podaci o zatvoreniku službena i profesionalna tajna te stoga nismo u mogućnosti podrobno iznositi pojedinačne slučajeve, niti davati podatke o njima", Bošnjaković se stvorio na Bilicama i podrobno iznio pojedinačni slučaj Kristiana Vukasovića.

Može li ministar koji se jednog dana poziva na određeni članak zakona, a već sutradan ga krši i gazi po "službenoj i profesionalnoj tajni", biti ministar u ozbiljnoj vladi? Vlada koja u svome njedru ljulja ministra koji je zgrožen i ljut kad pravosudni sustav funkcionira (ovrha malodobnog dječaka kojeg je godinama ranije otela majka), a slavi ispravnost postupka koji je očito završio "psihičkom smrću" momka s posebnim potrebama, ima prilično ozbiljan problem.

Uostalom, podsjetimo da je ministar pravosuđa zatvorio oba oka kad je dijelu državnih odvjetnika, tri dana prije donošenja novog zakona koji to izričito zabranjuje, dodijeljen treći, jednome čak i četvrti mandat. Kako se Državno odvjetničko vijeće sastalo tek za šest mjeseci, ovi državni odvjetnici imenovani su po starom zakonu. Može biti i da sam isuviše oprezan, ali mi se čini da je zatvarajući oba oka na ovu okolnost ministar postao suvlasnik ili barem sponzor njihova trećeg mandata.

Sad kad se pokazalo da mu sustav za koji je zadužen ne funkcionira ni sprijeda ni straga, sad kad ga ugledni psihijatri doc. dr. Ante Bagarić i dr. Ivan Urlić i predsjednica Udruge sudaca za mladež Lana Petö Kujundžić "krste" – Bošnjaković "dipli". Ne samo da je Državno odvjetništvo svoj posao obavljalo u skladu sa zakonom, nego su, kaže on, o nesretnom Vukasoviću pored liječnika i zatvorskih čuvara brižno skrbili lupeži, prevaranti, batinaši i ubojice, sve fini svijet s kojim je dečko s posebnim potrebama pet mjeseci dijelio zatvorsku ćeliju.

Mrtav ozbiljan i naoko sasvim ubrojiv, ministar je izjavio da je dio skrbi nad zatvorenikom s ozbiljnim psihičkim problemima bio prepušten - zatvorenicima. Ne bih se sablažnjavao da je to rekao Aleksandar Ranković, čovjek koji je Goli otok pretvorio u logor za preodgoj političkih neistomišljenika. Kakva god bila, ideologija povezuje ljude pa se i u zatvoru brinu jedni za druge, ali prepustiti zatvorenicima dio skrbi za osobe sa psihičkim smetnjama potpuno je nova ideja u hrvatskom zdravstvenom i pravosudnom sustavu.

Ako štedljivi dr. Kujundžić prihvati ovu ideju, treba mu objasniti da se njegov kolega Bošnjaković odmah ogradio od uspješnosti ovakve operacije. Ne zato što je "pacijent" umro, nego zato što, kaže Bošnjaković, "zatvorenici koji su bili s njim sami bi tražili da dođe do promjene jer ne bi mogli izdržati da im koncentracija dulje vremena bude na tolikoj razini koliko je potrebno za njegov nadzor".

Naprosto, kvaliteta naših zatvorenika ne prati potrebe hrvatskog zdravstvenog i pravosudnog sustava. Ni s ministrima, čini se, ne stojimo baš najbolje, jer ovakav u nekoj pristojnoj zemlji ne bi više dogurao ni do ministranta.

Naslovnica Hrvatska