Novosti Hrvatska

PROF. DR. TINA BEATTIE

Razgovarali smo sa ženom zbog koje je mostarski biskup žestoko prozvao dubrovačkog: U Hrvatsku nisam došla indoktrinirati ljude. A i papu Franu su optužili za herezu, tako da sam u dobrom društvu!

PROF. DR. TINA BEATTIE

Gostovanje britanske teologije prof. dr. Tine Beattie na Ljetnoj školi teologije, koju organizira Dubrovačka biskupija, izazvalo je oštru reakciju mostarskog biskupa Ratka Perića, koji je javnim pismom zamjerio dubrovačkom biskupu Mati Uziniću što će studentima teologije predavanje održati teologinja čiji su stavovi – kako navodi – heretički.

Po Perićevu zaključku Tina Beattie se zalaže za legalizaciju pobačaja, ređenje žena, ukidanje celibata, i preispituje druge teme koje su nespojive s naukom Katoličke crkve.

Prof. Beattie u razgovoru za "Slobodnu" negira tvrdnje biskupa Perića, ukazujući na to da je otvoreni dijalog o svim spornim pitanjima put suvremene Crkve.

Mostarski biskup napao dubrovačkog zbog gošće na ljetnoj školi: 'Kako se ne bojiš, brate mili, da Te papa ne opomene što trošiš novac i deformiraš mlade duše?'

Kritike da, ali na dostojanstven način

Jeste li upoznati s javnom kritikom koju je mostarski biskup Ratko Perić uputio dubrovačkom biskupu Mati Uziniću zbog vašega predavanja i radionica na Ljetnoj školi teologije?

- Upoznata sam s nekim javnim kritikama. No, iznenađena sam da je biskup Perić uputio tako oštre riječi o meni, pogotovo jer mi se čini da nisu utemeljene na ozbiljnom poznavanju moga rada.

Zato mi je drago da je hvarski biskup Palić objavio javne kriterije za katoličku teologiju, preuzete iz dokumenta Međunarodne teološke komisije iz 2011., jer upravo su to kriteriji kojima se trudim voditi u svome radu.

Ipak, moram naglasiti da nikada sebe nisam predstavljala kao katoličku teologinju s licencijom. Na britanskim sveučilištima moguće je raditi kao profesionalni teolog na sekularnim sveučilištima. To sa sobom nosi akademsku slobodu, ali i odgovornost.

Potrebno je pronaći sklad između zahtjeva strogog intelektualnog istraživanja i vjernosti svojoj vjerskoj zajednici, što nije uvijek jednostavno. Sigurna sam da sam ponekad pogrešno procijenila situacije i načinila pogreške, no tada je odgovornost i na biskupu da pročita i pozabavi se mojim radom te da mi iznese svoje kritike na argumentiran i dostojanstven način, koji bi prepoznavao našu zajedničku želju da naviještamo Evanđelje u današnjemu svijetu.

Isti biskup u svojoj kritici kaže da ste heretik i da će vaši stavovi imati loš učinak na studente teologije. Kako to komentirate?

- Optužba za herezu je vrlo ozbiljna i iznenađuje me što biskup upućuje takvu optužbu bez ikakvog pokušaja dijaloga ili pravičnog procesa. No i neki važniji službenici su optužili papu Franu za herezu, tako da sam u dobrom društvu!

U Hrvatsku nisam došla indoktrinirati ljude, niti promovirati neku agendu. Nemam nikakav drugi plan osim zajednički prepoznavati različite putove kojima katoličke žene danas žele spojiti vjernost Crkvi s izazovima i mogućnostima suvremenog društva.

U Dubrovnik dolazim slušati pitanja mladih ljudi o životu i vjeri i s njima istraživati putove na kojima možemo pronaći teološke odgovore na ova pitanja.

Prvenstveno kroz službeni crkveni nauk i spise teologa i teologinja, ali i drugih koji mogu baciti svjetlo na našu vjeru. To ne uključuje samo teologiju već i umjetnost, književnost, mističke spise i sve druge načine na koje se katolička vjera izražavala tijekom povijesti.

Svojim studentima uvijek govorim da se teološko obrazovanje ne bavi pronalaženjem i znanjem svih odgovora već prepoznavanjem koja pitanja treba pitati.

Mladim ljudima dugujemo puno više od dostavljanja uputa odozgo s očekivanjem da će ih poslušati.

Obraćenje je došlo u 36. godini

Čime se bavite u svome teološkom radu?

- Teološko obrazovanje započela sam s 36 godina, kao relativno nova obraćenica na katoličanstvo. Tada sam već imala četvero djece.

Stoga je moja teologija uvijek bila provučena kroz rešeto osobnog iskustva majčinstva i ženskosti, što je složen i zahtjevan način upoznavanja teološkog nauka, koji je uglavnom izrican od muškaraca, s vrlo malo iskustva ili uvida u stvarnosti života žena.

U braku sam već 40 godina i imam četvero unuka. To je svijet unutar kojeg se odvijaju moje najplodnije i najbolnije teološke dileme.

Moj teološki rad je usredotočen na ulogu i predstavljanje žena u Crkvi – što uključuje proučavanje i razmišljanje o Svetome pismu, povijesti, tradiciji, nauku i suvremenim kulturama i kontekstima, kao i o umjetnosti, književnosti i pučkim oblicima pobožnosti.

Osnivačica sam i ravnateljica svjetske mreže u kojoj se nalazi više od 1200 žena (Catholic Women Speak), s članicama iz mnogih zemalja i kultura, uključujući Južnu Afriku, Nigeriju, Keniju, Australiju, Filipine, Indiju, Poljsku, Italiju, Njemačku, Švedsku, SAD, Kanadu i Veliku Britaniju.

Cilj ove mreže je podizati teološku svijest te podržati žene koje se bore sa složenim i ponekad konfliktnim stvarnostima s kojima se susreću u suvremenom svijetu, te istraživati pitanja koja se odnose na ulogu žena u Crkvi i društvu u različitim kulturama.

Ova organizacija ne bavi se aktivizmom oko pojedinih pitanja, nego okuplja članice koje predstavljaju široki spektar stavova o različitim pitanjima.

Jedan od razloga zbog kojega sam pokrenula ovu organizaciju je želja za omogućavanjem foruma koji će odgovoriti hegemoniji američke teologije po određenim pitanjima, uključujući feminizam, dajući prostora i drugim, brojnijim i raznolikijim glasovima katoličkih žena.

Nije istina da zagovaram pobačaj

U dijelu hrvatskih medija napada vas se jer zagovarate neke stavove koji su u suprotnosti sa službenim naukom Crkve, poput pobačaja u ranoj fazi. Koji je vaš stav o pobačaju?

- Ja sam za život (pro-life) u svim njegovim aspektima. Ne zagovaram niti promoviram pobačaj. Vjerujem da su kršćani pozvani da slijede nenasilan primjer Isusa Krista.

To uključuje odgovornost da se odupru svim oblicima nasilja – i ne uključuje samo pobačaj, već i rat, silovanje, nasilje u obitelji, spolno i emocionalno zlostavljanje, ekonomsko izrabljivanje, smrtnu kaznu, progon tražitelja azila i marginaliziranih – sve ono što krši ljudsko dostojanstvo i oduzima ljudima uvjete koji su im potrebni da se razvijaju u životu.

Susrela sam vrlo malo žena katolkinja u svom okruženju, ako ih uopće ima, koje su za izbor (pro-choice) u sekularnom smislu autonomnog individualizma, ali isto tako poznajem i vrlo malo onih koji smatraju da je pobačaj crno-bijeli problem.

Ako poštujemo život, onda se moramo brinuti i za rođene, kao i za nerođene. Moj stav o ovim pitanjima definiran je unutar složenih životnih situacija u kojima se susreću nauk i stvarni život.

Postoji li u katoličkoj teologiji ono što se ne može dovesti u pitanje i ono što može biti predmet rasprave?

- Katolička teološka tradicija je uvijek razlučivala između doktrinarnih istina oko kojih se ne da pregovarati i onih koje su podložne racionalnoj raspravi i propitivanju u svjetlu promijenjenih okolnosti i novih znanstvenih otkrića.

Doktrine kao što su Trojstvo, Utjelovljenje, Uskrsnuće, Djevičansko rođenje, Bezgrešno začeće itd. su otajstva.
Ne možemo misliti "iza" njih jer od njih polazimo.

Upravo kao što matematika mora prihvatiti određeno temeljno načelo od kojega polazi, tako i katolička teologija mora prihvatiti određena temeljna načela kako bi započela smisleno i racionalno misliti o posljedicama i smislu koji je sadržan u tim istinama.

Danas su pitanja ljudske spolnosti, uloge žena, obiteljskoga života i odnosa u srcu naših najintenzivnijih društvenih promišljanja.

S ovim pitanjima pokušavam se nositi kroz teološku analizu, u dijalogu s drugim teolozima, s drugim praktičnim katolicima, kao i s pripadnicima drugih religija i svjetonazora. To znači biti teolog koji prepoznaje da se Krist utjelovljuje u različitim kontekstima i kulturama, kao što to papa Frane kaže u Evangelii Gaudium.

Ništa što pitamo nije protiv naše vjere

Je li rasprava koja se vodi oko Ljetne škole teologije uopće smislena?

- Živa tradicija je ona koja se razvija i mijenja se. Katolička crkva je bogata, raznolika i pluralna tradicija koja je uvijek u svome širokom zagrljaju obuhvaćala mnoge kulture i perspektive.

Papa Frane nas ohrabruje da uvidimo kako se Bog utjelovio u povijesti i da se objavljuje u raznim kulturama i zajednicama, kao i u različitim vrstama i oblicima života.

Ovdje u Hrvatskoj, s toliko ljudskoga i ekološkog bogatstva, ali i s tolikim brojnim bolnim sjećanjima na sukobe i traume, vjerujem da je ključno otkriti načine suživota u kojemu postoji sklad, a ne jednoobraznost, jedinstvo u različitosti. To se ne može postići bez dijaloškog procesa.

Budući da dolazim iz Velike Britanije koja je u Brexitu, dio sam podijeljenoga društva koje je pod prijetnjom još veće podjele i sukoba. Odgovor na to nije povući se iza barikada dogmatskog apsolutizma i osude svijeta. To je, ako to smijem reći, poprilično strog protestantski pristup!

Katolička tradicija nas uči da milost usavršava narav, da razum i objava zajedno djeluju i da kulture otkrivaju Boga u svoj njihovoj različitosti.

Zato moramo izići iz svojih doktrinarnih barikada kako bismo s drugima tražili zajedničko dobro, znajući da naša vjera može jačati samo ako je izložimo plodnom tlu različitih ideja i mogućnosti, uvijek u duhu nade i s poštovanjem prema dostojanstvu svakog ljudskog bića.

Naš Bog je veći od svih naših pitanja i ništa što pitamo u duhu integriteta i istine nije suprotstavljeno našoj vjeri.

Naslovnica Hrvatska