Novosti Hrvatska

IZRAVNO U AMBULANTE

Od 1. srpnja Hrvate će liječiti doktori bez dana staža!

IZRAVNO U AMBULANTE

Ta odluka donesena je 2008. tijekom pregovora s EU-om. Dakle, prije 10 godina znalo se da će to biti tako. Zašto to nije svima jasno iskomunicirano i zašto nismo iskoristili tih 10 godina za potrebne prilagodbe?

Od 1. srpnja ove godine u ambulantama opće medicine Hrvate i Hrvatice liječit će mladi, tek s fakulteta izišli diplomanti, koji nemaju ni dana radnog staža.

Umjesto da kao nekada stažiraju godinu dana ili kao posljednjih godina po pet mjeseci i tako stječu praksu, oni će šest mjeseci do dvije godine, kako propisuje Pravilnik o načinu provođenja rada pod nadzorom doktora medicine bez specijalizacije, imati svog mentora, od kojega će "upijati" znanje, odnosno sjediti uz njega u ordinaciji ili biti na klinici, te aktivno sudjelovati u liječenju pacijenata. O tome koliko će dugo biti pod mentorstvom ovisit će o tim mladim ljudima, odnosno o tome koliko žele biti pod mentorstvom, kao i o tome koliko će brzo dobiti željenu specijalizaciju.

Naravno, sve se ovo odnosi na one "friške" liječnike koji se ne odluče odmah na specijalizaciju, odnosno na one koji budu htjeli tih šest mjeseci ili dvije godine biti pod mentorstvom.

O ovom pitanju smo porazgovarali s prof. dr. sc. Zoranom Đogašem, dekanom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, kojega smo za početak upitali što misli o ovom načinu prakse i bi li se i on odmah "dao u ruke" "golobradom liječniku" koji je tek izišao s faksa.

- Kao znanstveniku teško mi je zamisliti da netko, kao što su oni koji žele vratiti nekadašnji staž, koristi anketu među studentima, u kojoj pitaju studente osjećaju li se spremni za samostalan rad, za liječenje ljudi i rezultate, te odgovore predstavljaju kao argumente za takvu odluku. Naime, ako itko kaže da se osjeća potpuno spremnim za samostalan rad nakon bilo kojega fakulteta, a posebice medicinskog, ja mu osobno ne bih povjerio svoje zdravlje, niti bih ga ikome preporučio. Nitko ne dovodi u pitanje teorijsko znanje naših studenata, ali praktične, odnosno kliničke vještine oduvijek su bile pod znakom pitanja. Ne samo u nas, nego svugdje u svijetu - kazuje nam prof. dr. sc. Zoran Đogaš.

Da studenti u Splitu izlaze s faksa jako dobro spremni za buduće izazove i da se u njihovu praksu polaže sve više pažnje te da naši sugrađani ne trebaju brinuti o tome tko će ih u budućnosti liječiti, govori sljedeći podatak.

- U Splitu smo već godinama ugradili kliničke rotacije u studijski program, na završne dvije godine studija koje zamjenjuju nekadašnji staž i koje koordinira prof. dr. Julije Meštrović, šef Katedre za kliničke vještine, sa svojim suradnicima. Studenti u tri modula (Majka i dijete, Internističke i Kirurške rotacije) obilaze ambulante, hitne prijame, rade i dežuraju s doktorima specijalistima i specijalizantima. Ujedno, imaju i posebne radionice, kroz predmet "Hitna stanja u medicini". To ukazuje na to da naši studenti izlaze s fakulteta nimalo lošije spremni od onih koji su nekada imali staž - kazuje naš sugovornik.

No, naš sugovornik naglašava da nitko nikada nije radio nikakvo pravo istraživanje poput randomiziranoga kontroliranog pokusa kojim bi se moglo usporediti dva različita sustava medicinske izobrazbe i reći da je jedan bolji od drugoga.

- Svatko govori iz neke svoje perspektive i iskustva, a ona mogu biti različita. Moje osobno iskustvo, a i velikoga broja mojih kolega koji smo imali staž, i to vrlo često potpuno volonterski, bilo je da je on bio vrlo loše organiziran i nekoristan, bez pravoga nadzora. Gotovo isključivo ovisio je o tome koliko je netko bio motiviran da nešto tijekom staža nauči. Dakle, dobra ideja i intencija nije bila baš takva u praksi - smatra prof. dr. sc. Đogaš.

Međutim, vrlo je važno istaknuti da ova odluka koja će se u praksi naći za desetak dana nije Hrvatima novost i za nju se zna već deset godina.

- To je odluka koja je donesena prije 2008. tijekom pregovora s Europskom komisijom, u kojima smo mi odlučili da ni za koga tko iz EU-a bude dolazio k nama raditi neće trebati staž i državni ispit. Ako smo donijeli takav zakon za strance, onda ne možemo za naše studente primjenjivati drugačija pravila kojima bismo ih diskriminirali tako da oni moraju obaviti nešto što drugi ne moraju. Dakle, prije 10 godina znalo se da će to biti tako. Zašto to nije svima jasno iskomunicirano i zašto nismo iskoristili tih 10 godina za potrebne prilagodbe svih čimbenika u vertikali potpune izobrazbe i osposobljavanja za samostalan rad doktora medicine, to meni osobno nikako nije jasno - kazuje prof. dr. sc. Đogaš.

U Hrvatskoj ima onih koji zazivaju ponovno vraćanje staža jer su svjesni da je taj staž, kakav god bio, ipak bolji od "mentoriranja" koje nas očekuje.

- Da bismo to napravili, trebali bismo ponovno pregovarati sa svim zemljama EU-a individualno. To bi trajalo nekoliko godina i završilo bi neizvjesno. Ja sam u Ministarstvu zdravstva otvoreno rekao da mene ne zovu ako se za to odluče, jer ja to nikada ne bih radio budući da je to pravno, diplomatski, politički, logički i na brojne druge načine upitno, a po mome mišljenju i potpuno pogrešno. Tada bi trebalo drugim zemljama objasniti da mi prije 10 godina, tijekom pregovora, nismo znali što radimo, da smo bili u polusvjesnom stanju, da se sada moramo posuti pepelom, kazati da smo mi inače malo neozbiljni i neorganizirani. Smatram da se trebamo držati toga što smo dogovorili i to urediti na najbolji mogući način. Kako osobno nisam sudjelovao o tome, ne bih htio ni suditi je li to bilo ispravno ili ne - kazuje naš sugovornik.

Izgleda da je Hrvatska prije 10 godina donijela odluku o ukidanju staža i provođenju "mentorstva" kako bi se dodvorila EU-u, odnosno kako bi mogla ispoštovati ono što je EU od nje tražio. No, vizije očigledno nije bilo i malo se toga u tih 10 godina pomaklo s mrtve točke i nespremno se dočekuje 1. srpnja, kada novi pravilnik stupa na snagu.

- Vjerujem da su stručnjaci koji su sudjelovali u tom procesu imali više informacija i ne bi bilo pošteno suditi o tome bez potpune analize. Isto tako vjerujem da je tadašnja odluka uključivala i neke druge procese koji su se trebali događati nakon toga, a nisu. To oslikava našu nedosljednost, nedostatak dugoročnog strateškog promišljanja i nedefiniranost ciljeva koji se moraju ostvariti bez obzira koja politička struja bila na čelu Ministarstva zdravstva ili države - kazuje dekan prof. dr. sc. Đogaš.

U doba kada je naš sugovornik završio medicinu situacije je bila sasvim drugačija.

- Mi smo u vrijeme kad sam ja studirao medicinu dobivali diplomu doktora opće medicine, nakon čega smo mogli raditi u ambulantama, nakon odrađenog staža i položenog državnog ispita, s licencijom. Kod nas je danas situacija takva da nakon diplome morate ići u daljnje usavršavanje, na specijalizaciju. U ovom trenutku imamo 49 kliničkih specijalizacija te obiteljsku medicinu, koja je također specijalizacija, i hitnu medicinu, koja je uređena posebnim pravilnikom i tretirana slično kao specijalizacija.

Dakle, umjesto da se tih 10 godina iskoristilo da se potpuna vertikala obrazovanja - od upisa medicinskog fakulteta do položenog specijalističkog ispita - regulira i da fakulteti zajedno s ministarstvom i komorom dogovore način tranzicije kojim će se ići s fakulteta na specijalizaciju, mi gubimo vrijeme u ispraznim raspravama i senzacionalističkim pričama, plašeći ljude da će ih liječiti nekompetentni doktori medicine. Fakulteti su odavno svoje programe prilagodili činjenici da neće biti staža, što ljudi očito zaboravljaju. To je obavljeno tijekom inspekcije Europske komisije jer je medicina kao regulirana profesija morala proći posebne postupke vrednovanja za dobivanje dopusnice na razini Europske unije. I zato su naše diplome danas priznate svugdje u EU-u - kazuje dekan Đogaš.

Zbog svega ovoga, ali i zbog trenutačnog stanja u hrvatskom zdravstvu, iz kojeg je od 1. srpnja 2013. godine, kada je RH ušla u EU, iz Hrvatske na rad u inozemstvo otišlo 680 liječnika, dekan Đogaš smatra da se kompletni sustav i način razmišljanja u RH moraju mijenjati.

- Umjesto da se sve pretvori u pozitivnu priču pa da znamo da će student odmah čim diplomira dobiti specijalizaciju, i to prema svojim zaslugama i željama, ali i u skladu s nacionalnim potrebama, tj. nacionalnim planom specijalizacija koji će pokriti sve od sveučilišnih bolnica do ruralnih područja i otoka, mi se bavimo razmišljanjima o povratku na staro. Zašto se ne ugledamo na "pametnije" ili na neke inozemne primjere.

U SAD-u najbolji studenti imaju pravo prvi birati ili dobiti najbolje specijalizacije. Da sam ja zadužen za ovu problematiku, ja bih studentima omogućio, nakon faksa, da mogu u Hrvatskoj normalno nastaviti život i rad, a ne da odlaze vani. S trenutkom diplomiranja oni bi, prema onome kako ja to vidim, dobili odluku o specijalizaciji, što znači i ugovor za stalni posao, olakšanje mogućnosti dobivanja stambenog kredita, zasnivanja obitelji i sl. Time bi odjednom bili u mogućnosti riješiti ili značajno ublažiti katastrofalne posljedice odlaska iz zemlje najobrazovanijih i najkvalitetnijih mladih ljudi i njihovih obitelji, a to znači i ogromne ekonomske i demografske probleme - kazuje prof. dr. sc. Đogaš.

Ljeto je na vratima, akademska godina pri kraju, a mladi budući liječnici u "zemlji znanja" ne znaju što će biti s njima, odnosno kakve su im perspektive.

- Evo ponovno se događa da će doći srpanj i studenti će diplomirati i trebali bi znati sve o tome što će točno biti s njima, a mi još imamo medijske rasprave i puno senzacionalističkih destruktivnih priča jer nismo razriješili problem za koji se zna već 10 godina. Bolje rečeno, nismo strateški promislili što ćemo i kako raditi od te odluke nadalje, pa zato sad imamo problem. U Ministarstvu zdravstva intenzivno se već dulje vremena govori o tom problemu, uključeni su svi relevantni čimbenici, od studenata do ministarstva, ali još je puno "šumova u kanalu" i još nema potpune i jasne informacije dobro prezentirane prema svima.

Da sam ja zadužen riješiti taj problem, pokušao bih prvo svima objasniti okolnosti i nepobitne činjenice, to što trebaju razumjeti svi – i liječnici i politika i narod. I onda ponuditi rješenja koja se zapravo sama nameću. I napraviti pravu, veliku, konstruktivnu priču s kojom će svi biti zadovoljni. I politika i narod i posebice mladi liječnici. Dakle, stara parola "s faksa na posao" vrlo je moguća u medicini. Država ionako raspisuje godišnje toliko specijalizacija koliko studenata završava, čak i malo više. To je samo stvar tehničkog rješenja, koje bi ozbiljna skupina ljudi s ministrom ili premijerom za sedam dana mogla riješiti. Treba samo sjesti i odlučiti odakle će se sve to financirati, preko HZZO-a, ministarstva ili bolnica, i to je to. To ne bi bio novi, veći trošak za državu - kazuje prof. dr. sc. Zoran Đogaš.

Mnoga pitanja postavljaju i studenti medicine, a na njih im nitko ne zna odgovoriti.

- Pitanja koja postavljaju studenti o tome kako će im se dodijeliti mentor, zašto mentori neće biti stimulirani, kako će prolaziti kroz razne odjele i sl. pametna su pitanja i na njih treba dati jasne odgovore, no to ne znači da treba vratiti staž. To su kruške i jabuke - kazuje naš sugovornik.

Diplomom i završetkom studija mladi čovjek iz uloge studenta prelazi u ulogu doktora.

- Taj prijelaz nikad nije i ne smije biti nagao, preko noći. Zato je besmisleno reći da je netko odjedanput postao doktor i sad će nas liječiti bez ikakve prakse. To je potpuno nerazumijevanje problema. Pitanja kako će se organizirati mentori, kako će se oni vrednovati, kako će se raspisivati specijalizacije, kakav je nacionalni plan specijalizacija, što treba u Zagrebu, što u Splitu, što na otocima, u ruralnim područjima, pitanja su o kojima bi trebali misliti država kroz Ministarstvo zdravstva i Hrvatska liječnička komora kao strukovna udruga.

Komora je nedavno radila Demografski atlas hrvatskog liječništva koji može koristiti ministarstvo i svi mi. No, u ovom trenutku ne vidim pravu suradnju između komore i ministarstva. Medicinski fakulteti ključne su ustanove koje jedine mogu provesti u život dogovoreno i, bez lažne skromnosti, oni su trenutačno ono što najbolje funkcionira i jedine institucije koje su uspješno prošle ozbiljno međunarodno vanjsko vrednovanje. Kada pametni i ozbiljni ljudi sjednu za stol tako da iz sobe moraju izaći s nekim konkretnim rješenjem, onda se stvari mogu dogoditi. Međutim, za to ljudi moraju biti informirani i konstruktivni. Ovako se to svodi na neke rasprave, ili bolje prepucavanja po medijima, u kojima ljudi nešto citiraju, a je li to utemeljeno na nekim dokazima, nije bitno. Glavno da se zbuni protivnika, i to je to - zaključuje prof. dr. sc. Zoran Đogaš.

Dr. Dragomir Petric: Potpuno smo nespremni!

Jedan od onih koji ne znaju tko će mladim diplomantima medicine biti mentori i kako će to sve skupa funkcionirati je i prim. dr. Dragomir Petric, v.d. ravnatelja Doma zdravlja SDŽ, na odlasku.

- Nismo dobili nikakvu informaciju ili naputak iz Ministarstva zdravstva kako se ponašati, što raditi i tko će tim mladim diplomantima, koji bi trebali doći u ambulante opće medicine, biti mentori. To mi je vrlo čudno, ako znamo da spomenuti pravilnik stupa na snagu 1. srpnja ove godine.

Dalje, 2300 liječnika koji su završili medicinu i koji u RH rade u općoj praksi nisu mentori, jer ih nitko nije proglasio mentorima. To bi trebalo napraviti resorno ministarstvo, odnosno resorni ministar. Mentor nije funkcija po naređenju, nego po odabiru, a nisu ni svi liječnici pogodni podučavati druge. Naime, nemaju svi vještine potrebne mentorima, odnosno ne znaju svi prenijeti znanje na mlađe osobe - smatra prim. dr. Petric.

Prema prim. dr. Petricu, otvara se "more" pitanja na koji nitko u Hrvatskoj nema odgovora, kada je mentorstvo u pitanju.

- Zamislite da na vrata DZ SDŽ 1. srpnja pokuca 50 diplomanata i kažu: "Evo nas, gdje su nam mentori?" Što tada? Tko će uopće platiti te diplomante, jer da bi ih DZ SDŽ mogao platiti, oni moraju biti zaposlenici DZ SDŽ, a da bi oni postali zaposlenici DZ SDŽ, mi moramo dobiti suglasnost ministra. Dalje, postavlja se pitanje kada će ti mladi ljudi uopće dobiti licenciju za rad i što će oni u ambulanti raditi po osam sati dnevno. Kakvo je to učenje da on sjedi osam sati uz mentora i gleda ga što radi...

Što ako mentor nema posla? Mislim da smo se opet malo "zaletili" i da nespremni, kao i obično, dočekujemo neke promjene - kazuje prim. dr. Dragomir Petric.

 

Naslovnica Hrvatska