Novosti Hrvatska

nema dileme

Odakle dvojbe o datumu rađanja države Hrvatske? Akademik Davorin Rudolf tumači za 'Slobodnu': Jedan je Dan neovisnosti, 25. lipnja. To su povijesne činjenice

nema dileme
Skupina hrvatskih intelektualaca – akademici Ivan Aralica, Antun Dubravko Jelčić i Davorin Rudolf, prof. dr. sc. Đuro Njavro i zastupnik u Hrvatskome saboru prof. dr. sc. Miroslav Tuđman – uputili su Hrvatskome saboru i Vladi prijedlog o promjeni datuma Dana neovisnosti Republike Hrvatske: 25 lipnja umjesto 8. listopada. Faktografija kazuje da je Republika Hrvatska proglašena neovisnom, suverenom i samostalnom državom na svečanoj sjednici Sabora Republike Hrvatske 25. lipnja 1991., kada su doneseni temeljni državni konstitutivni političko-pravni akti o stvaranju neovisne države HrvatskeOdlukom Sabora 8. listopada potvrđene su sve ustavne i političke odluke donesene 25. lipnja 1991. Odluka od 8. listopada nije konstitutivan akt o nastanku države Hrvatske. Zakonodavac je uporabio prost naziv 'odluka', a ne nazive za pravno hijerarhijski više akte primjerene proklamiranju nastanka nove države

Nikada, nijednim ustavnim aktom (zakonom, odlukom, deklaracijom), nakon 25. lipnja 1991. nisu dezavuirane odluke o nastanku države Hrvatske donesene 25. lipnja 1991., niti je bilo kojim zakonskim ili političkim aktom nanovo proglašena neovisnost, suverenost i samostalnost države Hrvatske.

Skupina hrvatskih intelektualaca – akademici Ivan Aralica, Antun Dubravko Jelčić i Davorin Rudolf, prof. dr. sc. Đuro Njavro i zastupnik u Hrvatskome saboru prof. dr. sc. Miroslav Tuđman – uputili su Hrvatskome saboru i Vladi prijedlog o promjeni datuma Dana neovisnosti Republike Hrvatske: 25 lipnja umjesto 8. listopada.

Prijedlog objavljujemo u kraćenoj verziji.

Zašto je za Republiku Hrvatsku i za nas, njezine građane, važan datum njezina rođenja – Dan neovisnosti? Jer je na taj dan Republika Hrvatska stekla državnu suverenost i samostalnost, svojstva i kakvoću države u smislu međunarodnoga prava.

Toga je dana ušla u obitelj država međunarodne zajednice. Stekla je međunarodnopravni subjektivitet, pravo na opstanak, dostojanstvo, poštovanje teritorijalne cjelovitosti. Državne granice koje je zatekla i prihvatila na Dan neovisnosti postale su granice zaštićene međunarodnim pravom.

Oružani nasrtaj na te granice i državni teritorij međunarodni je zločin agresije. Na Dan neovisnosti Hrvatska je stekla i pravo na samoobranu. Ukratko, postala je pravno jednaka sa svim ostalim suverenim državama u svijetu. Istodobno, na Dan neovisnosti, unutar Hrvatske, prestao je važiti državnopravni sustav prijašnje države Jugoslavije i otpočela je primjena zakona i propisa legalne i legitimne novostvorene državne vlasti Republike Hrvatske.

Od svih državnih blagdana samo Dan neovisnosti povlači za sobom važne pravne (dakako, i političke) učinke. Datum stjecanja neovisnosti je, prema tome, važan pravno, politički, povijesno, u širemu smislu i kulturno, jer je vezan uz osjećaj domoljublja i zajedništva. Građani svake države u svijetu svetkuju svoj dan neovisnosti i obilježavaju ga svečanostima prožetim ponosom i patriotizmom.

Dvojbe oko datuma

Nažalost, u širokoj hrvatskoj javnosti, u sudstvu, znanstvenoj i memoarskoj literaturi, sveučilišnim udžbenicima, publicistici, odavna su dvojbe: je li naš Dan neovisnosti 30. svibnja – dan prvog zasjedanja i konstituiranja Hrvatskoga sabora nakon prvih demokratskih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990., ili 22. prosinca – dan donošenja modernoga "božićnoga" Ustava Republike Hrvatske 1990., ili 25. lipnja – dan donošenja Ustavne odluke i Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske 1991., ili 8. listopada – datum konačnoga prekidanja svih državnopravnih sveza na temelju kojih je Republika Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ) 1991., ili 15. siječnja – dan kada nam je 1992. državu međunarodnopravno priznala skupina država, među njima sve članice Europske zajednice/unije?

Od svih tih datuma samo je jedan Dan neovisnosti. Faktografija kazuje da je Republika Hrvatska proglašena neovisnom, suverenom i samostalnom državom na svečanoj sjednici Sabora Republike Hrvatske 25. lipnja 1991.

Zašto baš toga dana? Jer su 25. lipnja 1991. doneseni temeljni državni konstitutivni političko-pravni akti o stvaranju neovisne države Hrvatske, posebice Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Uzeti zajedno, ta dva akta tvore pravne i političke temelje suvremene Republike Hrvatske. Doneseni su na temelju rezultata referenduma održanog 19. svibnja 1991., na kojemu se velika većina građana, 94,17% od 83,56% na referendum izašlih birača, izjasnila za samostalnost i neovisnost države Hrvatske, i na temelju članka 140. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. koji glasi "Republika Hrvatska ostaje u sastavu SFRJ dok Sabor Republike Hrvatske ne odluči drugačije".

U članku 1. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti kaže se jasno i jezgrovito: "Republika Hrvatska proglašava se suverenom i samostalnom državom".

Državnim pravnim i političkim aktima 25. lipnja 1991. utemeljena je suvremena država Hrvatska i započeo je postupak razdruživanja novonastale države Hrvatske od drugih jugoslavenskih federalnih jedinica (republika) bivše zajedničke države SFRJ.

Na dan 25. lipnja 1991. Republika Hrvatska je stekla kvalitete neovisne države i međunarodnopravni subjektivitet, jer su bili ispunjeni temeljni, klasični međunarodnopravni uvjeti za nastanak i postojanje države: teritorij, stanovništvo i vlast.

U govorima predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i predsjednika Sabora Republike Hrvatske Žarka Domljana u Saboru 25. lipnja 1991. bilo je jasno istaknuto da Hrvatska toga dana proglašava svoju neovisnost. U 8 sati navečer Žarko Domljan je održao povijesni govor u kojemu je istaknuo:

"Gospođe i gospodo zastupnici! Stigli smo do najsvečanijega trenutka koji će ostati zabilježen ne samo u novijoj europskoj povijesti, nego i duboko utisnut u svijest svakoga Hrvata… Proglašavam da je Hrvatski sabor usvojio, te da ovoga trenutka stupaju na snagu: Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracija o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske… Rođena je država Hrvatska! Neka joj je sretan i dug život!"

Sutradan, 26. lipnja, Hrvatska je međunarodnopravno priznala Sloveniju, koja je proklamirala neovisnost također 25. lipnja. U odluci Sabora kazano je: "Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, priznaje Republiku Sloveniju kao suverenu i samostalnu državu."

Nakon 25. lipnja 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je na najvišoj državničkoj razini tražio priznanje države Hrvatske. Primjerice, u razgovoru s njemačkim kancelarom Helmutom Kohlom. Američki State Department (Ministarstvo vanjskih poslova) izrazio je 26. lipnja "žaljenje što su Hrvatska i Slovenija proglasile neovisnost od Jugoslavije".

To su ilustracije tvrdnje: svi događaji i reagiranja kazuju da je 25. lipnja 1991. nastala nova država u međunarodnoj zajednici – Republika Hrvatska. Nakon 25. lipnja 1991. svakoj drugoj državi i svakoj stranoj vojsci bilo je jasno da, ostvarujući vojne operacije na području Republike Hrvatske protiv hrvatskih građana i hrvatskoga teritorija, vodi agresivni rat.

To su povijesne činjenice. Odakle, onda, dvojbe o datumu rađanja države Hrvatske? I u našemu Zakonu o blagdanima pogrešno normirani Dan neovisnosti 8. listopada?

Brijunska deklaracija

Dva dana nakon proglašenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, 27. lipnja 1991., započeo je oružani sukob Slovenaca s postrojbama Jugoslavenske narodne armije (JNA). Na poticaj savezne jugoslavenske Vlade i uz podršku Europske zajednice (danas: Unije) održan je 7. srpnja 1991. sastanak na Brijunima na kojemu je donesena Brijunska deklaracija.

Tim aktom je dogovoren prestanak rata u Sloveniji i tromjesečno stanje mirovanja državnopravnih akata o neovisnosti Hrvatske i Slovenije donesenih 25. lipnja 1991. Željelo se u tom tromjesečnome razdoblju postići dogovor o mirnom razrješenju jugoslavenske državne krize.

Pod terminom "mirovanje" valja razumijevati privremenu odgodu primjene, suspendiranje (engl. suspension period), privremeno vremensko obustavljanje primjene. Pošto se tijekom tri mjeseca dogovorno rješenje jugoslavenske krize nije postiglo, Hrvatski sabor je 8. listopada 1991. donio Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je Republika Hrvatska s ostalim jugoslavenskim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ. Valja usmjeriti pažnju na uvodni dio te odluke.

Istaknuto je da je Odluka donesena: "…Polazeći od Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o uspostavi samostalne i suverene Republike Hrvatske, koje je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednici od 25. lipnja 1991. godine."

Nijednim aktom, uključujući Brijunsku deklaraciju, nisu stavljeni izvan snage akti o uspostavljanju neovisne, suverene i samostalne države Hrvatske doneseni 25. lipnja 1991. O Brijunskoj deklaraciji nikada nisu odlučivali Sabor, a ni hrvatska Vlada.

Osmoga listopada 1991. okončano je (dobrim dijelom) razdruživanje i to u dijelu koji se odnosi na temeljne državno-pravne sveze s ostalim federalnim jedinicama u dotadašnjoj SFRJ (proklamiranjem neovisnosti Hrvatske i Slovenije prestala je postojati država Jugoslavija).

Tumačenje riječi 'razdruživanje'

Što se razumijeva pod riječju "razdruživanje" koja se u vrijeme našega osamostaljenja rabila u Hrvatskoj i Sloveniji, kasnije i u Bosni i Hercegovini. Pod tim terminom (engl. disassociation) valja razumijevati prekid i prestanak državnopravnih i političkih sveza Hrvatske s ostalim federalnim republikama nekadašnje jugoslavenske države, ali i sukcesiju države, ulazak nove države u ugovorne, pravne, imovinske i druge odnose prijašnje države vezane prvenstveno uz teritorij koji je, Hrvatska, kao nova država, stekla. Razdruživanje je, dakle, proces, postupak koji traje, a nastanak države trenutačni čin vezan uz određeni dan i određene pravne učinke.

Postupak sukcesije Hrvatske, primjerice, nastavio se i nakon 25. lipnja i 8. listopada 1991. Ni do danas nije u cijelosti završen.

Važno je: Odlukom Sabora 8. listopada potvrđene su sve ustavne i političke odluke donesene 25. lipnja 1991. Odluka od 8. listopada nije konstitutivan akt o nastanku države Hrvatske. Zakonodavac je uporabio prost naziv "odluka" (bez pobližeg opisa njezina sadržaja), a ne nazive za pravno hijerarhijski više akte primjerene proklamiranju nastanka nove države, primjerice naziv "ustavna odluka".

Osmi listopada, prema tome, nije dan neovisnosti države Hrvatske, kako je to normirano u danas važećemu Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj.

Za trajanja mirovanja utvrđena u Brijunskoj deklaraciji vlast u Hrvatskoj su kontinuirano obavljali legalno izabrani, ili u Saboru i Vladi postavljeni, državni organi novoproglašene Republike Hrvatske. U Saboru su, primjerice, donesena 2 zakona, 36 uredbi, 80 odluka i 25 pravilnika.

Svi su ti akti u Hrvatskoj smatrani legalnim izrazom volje suverene državne vlasti. Nikada, nijednim ustavnim aktom (zakonom, odlukom, deklaracijom), nakon 25. lipnja 1991., nisu dezavuirane odluke o nastanku države Hrvatske donesene 25. lipnja 1991. niti je bilo kojim zakonskim ili političkim aktom nanovo proglašena neovisnost, suverenost i samostalnost države Hrvatske.

Zašto Hrvatska nije 25. lipnja 1991. prekinula sve državno-pravne odnose s ostalim jugoslavenskim federalnim jedinicama (republikama), već se, primjerice, složila s postavljanjem Stipe Mesića na položaj predsjednika Predsjedništva SFRJ 1. srpnja 1991.?

Odgovor je: iz pragmatičnih razloga. Željelo se izbjeći frontalan oružani sukob s JNA i otupiti neraspoloženje međunarodne zajednice prema razdruživanju Hrvatske i Slovenija u SFRJ (nijedna vlada u svijetu nije službeno podržavala proklamiranje neovisnosti Hrvatske).

Na svečani prijem u zagrebačkom hotelu Inercontinental, u prigodi proglašenja neovisnosti, nije došao nijedan strani predstavnik! U povijesti ima primjera "nesavršenstva" činjeničnoga stanja u trenutku proglašenja neovisnosti država. Država Jugoslavija je, primjerice, proglašena 1. prosinca 1918., a granice s Italijom dogovorene su u Rapallu tek 13. studenoga 1920., s Mađarskom u Versaillesu 4. lipnja 1920., dvojbe su oko datuma usvajanja Deklaracije o neovisnosti SAD-a 1776. i dr.

Pogrešno tumačenje Arbitražne komisije

Tko je odgovoran za utvrđivanje pogrešnog datuma stjecanja hrvatske neovisnosti 8. listopada? Dobrim dijelom Arbitražna komisija Konferencije o miru u Jugoslaviji, koju je u ranu jesen 1991. osnovala Europska zajednica, današnja unija, radi rješavanja dvojbenih pravnih pitanja vezanih uz raspad Jugoslavije (predsjedavao je Francuz Robert Badinter pa se kolokvijalno naziva Badinterova komisija).

Zanemarila je državnopravne odluke Sabora Republike Hrvatske donesene 25. lipnja 1991. i ustvrdila 16. srpnja 1993. (Mišljenje br. 11, datumi sukcesije država sljednica SFRJ) da su Republika Hrvatska i Republika Slovenija "proglasile svoju neovisnost 25. lipnja 1991., potom su… 8. listopada 1991. konačno prekinule sve svoje veze s organima SFRJ i stekle u smislu međunarodnoga prava kvalitete suverenih država".

Pretežito na temelju toga pogrešno sročenog mišljenje Arbitražne komisije naš je zakonodavac 2001. proglasio Danom neovisnosti 8. listopada umjesto 25. lipnja! Slijedili su ga naš Ustavni sud i Vrhovni sud Republike Hrvatske, pa dijelom i Haaški tribunal za zločine počinjene tijekom ratova u Jugoslaviji u predmetu Milošević.

Ako se prihvati stajalište da je država Hrvatska nastala 8. listopada 1991., u kakvom je, onda, međunarodnome statusu bila Republika Hrvatska od 25. lipnja 1991. do 8. listopada 1991? Jesu li akti hrvatskoga Sabora, Vlade, državnih tijela, djelatnosti hrvatskih oružanih i policijskih snaga bili istinski u suprotnosti sa saveznim i republičkim jugoslavenskim zakonodavstvom? Ilegalni i sukladno jugoslavenskim zakonima kažnjivi?

Jesu li od 25. lipnja do 8. listopada 1991. agresivne oružane intervencije u Hrvatskoj koje su počinili JNA, srpski rezervisti, paravojne postrojbe srpske i crnogorske i pobunjeni hrvatski Srbi, prema naputcima srpskoga državnoga i političkog vodstva, bile legalne (jer su u tome razdoblju bile – ako se prihvati 8. listopada kao dan nastanka države Hrvatske – u skladu s važećim jugoslavenskim zakonima)?

Dvojbeno je kada je započeo agresivni rat na Hrvatsku 1991. jer u međunarodnim odnosima za postojanje rata moraju biti oružano sučeljene države, a ne skupine koje su unutar države bore za vlast (incidenti i pojedini sukobi u Hrvatskoj, dok nije postala državom, ne mogu se smatrati ratnim činima, ratom u međunarodnopravnome smislu)?

Jesu li prve dvije hrvatske vlade i Vlada demokratskog jedinstva, sve tri postavljene u Saboru do 2. kolovoza 1991., bile ilegalne i kriminalne? Od kojega bi datuma valjalo računati ratnu štetu koju je dužan nadoknaditi agresor zbog razaranja počinjenih tijekom oružanoga nasrtaja na Republiku Hrvatsku 1991? Itd. itd.

Riječ ima Hrvatski sabor

Ustavni sud je najpouzdaniji čuvar ustavnosti i zakonitosti u nas. Nije, međutim, u djelokrugu Ustavnoga suda, a ni Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, da određuju koji je datum proklamiranja hrvatske državne neovisnosti. Nije ni u nadležnosti drugih država, međunarodnih organizacija, haaških tribunala ili komisija.

O Danu neovisnosti Republike Hrvatske nije odlučivala ni Arbitražna (Badinterova) komisija, koja je bila radno, savjetodavno tijelo Mirovne konferencije Europske zajednice o Jugoslaviji. O Danu neovisnosti Republike Hrvatske odlučuje jedino Hrvatski sabor.

Do sada je donio zakon, i niz zakonskih izmjena i dopuna o državnim blagdanima. Potrebito je da to učini još jednom, ovoga puta jasno i definitivno, na temelju nedvojbenih povijesnih i pravnih činjenica: Dan neovisnosti Republike Hrvatske je 25. lipnja, a Dan državnosti, koji se sada slavi 25. lipnja, može biti 30. svibnja (tako se godinama svetkovao), jer se na taj dan 1990. sastao i konstituirao prvi slobodno izabrani višestranački hrvatski Sabor.

 

Naslovnica Hrvatska