Novosti Hrvatska

ne fali ni bizarnosti

Opet nam prodaju maglu: u želji da se domognu dobro plaćene fotelje u u Bruxellesu i Strasbourgu obećavaju nam sve i svašta, uglavnom ono što s europskim izborima veze nema 

ne fali ni bizarnosti
Božo Petrov, Bruna Esih i Mislav Kolakušić

Koji god se izbori u Hrvatskoj održavaju bili oni europski, parlamentarni, lokalni ili predsjednički političke stranke i nezavisni kandidati iz rukava izvlače navlas iste teme. Kad bi sudili po onome što čujemo u aktualnoj kampanji teško bi i razaznali na koje to izbore izlazimo 26. svibnja.

Kandidati i ovaj put nude iste političke trikove, pričaju o onome što ljudi žele čuti, a ne o onome o čemu će u Bruxellesu moći odlučivati. Usta su im puna projekcija, govori se o rastu plaća, stopi zapošljavanja i povećanju mirovina kao da se kandidiraju za Sabor. Ne nedostaje ni bizarnosti.

SDP-ov Gordan Maras organizira nagradne igre i dijeli blendere, Mislav Kolakušić najavljuju premijersku kandidaturu, HDZ-ov Karlo Ressler prvi se put upoznaje s biračima, šeta po tržnicama i kupuje šparoge i jagode, a Vilibor Sinčić zaziva dovođenje vojske na granice. U tzv. europskoj kampanji polemike se vode oko toga je li bolje biti Hrvat ili Srbin u Hrvatskoj, a sve je garnirano i žesticom budući SDSS-ovci dijele bočice rakije, kako kažu “njihovog nacionalnog pića”. Uz rakiju ide i predizborna poruka: “Mi se za prava manjina borimo žestoko!”.

Kad se analizira o čemu se sve govorilo zadnjih tjedana jasno je kako je većina stranaka i kandidata zaključila da su europske teme građanima dosadne, pa u nakani da nekako dopru do nezainteresiranih birača, drve o svemu što im padne napamet. Neke od predizbornih gluposti koje nam serviraju doista su neviđene.

Nositelj nezavisne liste sudac Mislav Kolakušić spada među one koji potpuno izgaraju u želji da se po svaku cijenu dokopaju fotelje u Bruxellesu i Strasbourgu, a kao predizbornu ješku biračima nudi potpune besmislice. U maniri Kim Jong-una obznanjuje kako planira biti i hrvatski predstavnik u Europskom parlamentu, i premijer, i ministar pravosuđa i unutarnjih poslova.

- Ja ću preuzeti poziciju ministra pravosuđa i policije i bit ću volonter premijer – poručuje on.

Što bi mu slijedeće moglo pasti napamet, možda ideja da ukine podjelu na pravosudnu, izvršnu i zakonodavnu vlast. Šta će nam trodioba vlasti, kad Kolakušić sve to može voditi sam samcat.

Kolakušić je najbizarniji u svojim ambicijama, no ništa manje nije nerelan ni prijedlog šefa Mosta Bože Petrova koji je došao na ideju da se od Europske unije zatraži naknada zbog masovnog iseljavanja ih Hrvatske.

Za razliku od Kolakušića HDZ-ovci ništa ne bi ukidali, oni obilato koriste sve blagodati koje im omogućuje pozicija na vlasti. Zajedno s kandidatima po hrvatskim županijama vozikaju se ministri i župani koji obećavaju kako će uz pomoć ministarstva i fondova, iz EU-a dobaviti novce i riješiti sve probleme tih županija dok kažeš keks. Kao da ih dosad nisu mogli i imali prilike tisuću puta riješiti.

SDP-ovci su se pak naglo sjetili radnika. Zalijepili su se kao pijavice na referendumsku inicijativu „67 je previše“, a dok su bili na vlasti žestoko su ratovali s tim istim sindikatima. Nisu ni njima mrska proizvoljna lupetanja, pa tako Davor Bernardić kao na tomboli licitira iznosima minimalne plaće i dizanja porezne osnovice bez ikakvih računica, obrazloženja i projekcija.

Stranke na krajnjoj desnici očekivano kampanju za bolju budućnost vode kroz prošlost, pa su tako Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, lideri stranke Neovisni za Hrvatsku, krenuli u europsku bitku pod zastavom s prvim bijelim poljem koju su istaknuli na svojim stranačkim prostorijama. Zajedno s ostalim suverenističkim opcijama na krajnjoj desnici bore se za jedan mandat, a u kampanji najavljuju kako u Europskom parlamentu više ništa isto biti neće, jer eto oni dolaze. Nezavisni saborski zastupnik, sveučilišni profesor Marko Vučetić osvrnuo se na tu činjenicu komentirajući kako „jedan mandat ne iznosi niti 0.15 posto od ukupnog broja mandata u EP, pa taj jedan, do krajnjih granica kroatizirani mandat, neće ostvariti vidljivost sve da se kroatizirani subjekt mandata i ebolom zarazi.“

Vodstvo Živog zida biračima dijeli sadnice batata i antiimigrantske stavove. Prema njima najveći problem Hrvatske su imigranti i traže da se na granice pošalje vojska. Sinčić se tu lijepo nadopunjuje s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koju rado kritizira.

Naslovnica Hrvatska