Novosti Hrvatska

MODERNO ROPSTVO

Hrvat na čelu europske skupine stručnjaka za suzbijanje trgovine ljudima: Rute krijumčara sve češće prolaze kroz našu zemlju, a svaka četvrta žrtva je dijete!

MODERNO ROPSTVO

Trgovanje ljudima, nema dvojbi za stručnjake, oblik je suvremenog ropstva kojemu su najviše izložene najranjivije skupine, žene i djeca. Na čelo tima od 15 europskih stručnjaka zaduženih za praćenje provedbe Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovine ljudima odnedavna je stao Hrvat, prof. dr. Davor Derenčinović, među ostalim predstojnik Katedre za kazneno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta i predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske.

Profesor Derenčinović je, naime, prije nekoliko dana imenovan predsjednikom Skupine stručnjaka za suzbijanje trgovine ljudima (GRETA), visokog tijela Vijeća Europe, i to kao prvi stručnjak s područja jugoistočne Europe na čelu te skupine. Koja su obilježja trgovanja ljudima danas, koliko je ta pošast aktualna u Hrvatskoj, samo su neke od tema o kojima smo razgovarali...

Koliko je danas problem trgovanja ljudima akutan u Europi, osobito u svjetlu, kako ste sami rekli, migrantske krize kojoj se ne nazire kraj? Koliko i u kojem smislu je danas on izazov za zemlje potpisnice Konvencije?
– Trgovanje ljudima je globalni problem i ne postoji država koja nije pogođena ovim fenomenom modernog ropstva, bilo kao država podrijetla, tranzita ili odredišta. U tom je smislu pristup Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima jedinstven jer podrazumijeva ne samo represivne mehanizme, kazneni progon trgovaca ljudima, nego i niz preventivnih i zaštitnih mehanizama koje su države dužne staviti u funkciju.

To se odnosi na podizanje javne svijesti o ovom problemu, edukaciju svih nadležnih tijela i stručnjaka, od policije, pravosuđa, socijalnih radnika, inspektora rada do zdravstvenih radnika i drugih, učinkovitu identifikaciju žrtava, osiguravanje pomoći i zaštite tim osobama i sprječavanje da one, nakon što napuste sustav pomoći i zaštite, ponovno padnu u ruke trgovaca ljudima. Vrijednost Konvencije je i u tome što uspostavlja obvezu države na suradnju s civilnim društvom.

To nisu samo fraze i političke deklaracije, nego pozitivne obveze država, što je u nekoliko navrata u konkretnim predmetima potvrdio i Europski sud za ljudska prava. Konvencija je otvorena za pristupanje i državama koje nisu članice Vijeća Europe. Tako je Bjelorusija ratificirala Konvenciju koja je trenutačno na snazi za 47 država šire europske regije, među kojima je Hrvatska, koja ju je među prvima ratificirala. U tijeku su pregovori s Tunisom koji je također izrazio namjeru pridružiti se ovoj globalnoj koaliciji protiv trgovanja ljudima.

Koliko su se zadnjih godina uopće promijenili "obrasci" krijumčarenja modernog roblja? Je li se izmijenio, ako to tako možemo reći, modus operandi počinitelja?

Trendovi se neprestano mijenjaju, zbog čega države moraju konstantno biti u tijeku radi prilagođavanja svojih sustava novim pojavnim oblicima trgovanja ljudima. Primjerice, Hrvatska je prije desetak godina bila primarno zemlja tranzita, dok u zadnje vrijeme sve više postaje država odredišta, pa i podrijetla žrtava.

Trgovanje ljudima je unosna djelatnost organiziranih kriminalnih skupina. To ne čudi s obzirom da je kazneno djelo tako koncipirano da podrazumijeva u većini slučajeva sudjelovanje većeg broja počinitelja, među kojima su precizno definirane kriminalne uloge – od novačenja, preko tranzita, smještaja žrtava i tako dalje. Riječ je o vrlo unosnoj kriminalnoj aktivnosti koja, prema procjenama Međunarodne organizacije rada, generira godišnji profit od oko 150 milijardi američkih dolara.

Izvješća pokazuju kako su najčešće žrtve trgovine ljudima žene i djeca, a u zadnje vrijeme i migranti. Prostitucija, prisilni rad, prosjačenje, najčešći su oblici iskorištavanja. Koliko ekstremno može ići eksploatiranje tih ljudi i što pokazuju konkretne brojke?
– Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, u svijetu je oko 40 milijuna žrtava trgovanja ljudima, od čega je oko 70 posto žena i djece. Procjenjuje se da je svaka četvrta žrtva trgovanja ljudima u svijetu dijete. Niz je oblika iskorištavanja, od kojih se posebno ističu seksualno iskorištavanje (uključujući i najteže oblike prisilne prostitucije) te radno iskorištavanje, na primjer u građevinarstvu, poljoprivredi (berači na poljima), u kućanstvima (takozvano prisilno služenje), iskorištavanje čak i osoba s teškoćama u razvoju, i tako dalje.

Oblici prisilnog rada (prisilno služenje u kućanstvima) prisutni su i u nekim diplomatskim misijama pri međunarodnim organizacijama. Najveća zapreka u suzbijanju tog oblika trgovanja ljudima je diplomatski imunitet zajamčen međunarodnim pravom.

Počinitelji se u zadnje vrijeme sve više koriste suvremenim tehnologijama, što povećava zaradu i otežava otkrivanje. To se odnosi u prvom redu na novačenje žrtava preko interneta, ali i na pojavu tzv. internet live streaminga – zloupotrebe djece u pornografskim predstavama koje se uživo emitiraju preko interneta, uglavnom putem tzv. dark weba.

Niz je takvih primjera, od kojih su zadnji iz skandinavskih država u kojima je uhićeno nekoliko osoba pod optužbom da su kao korisnici na svojim računalima uz naplatu uživo gledali seksualno iskorištavanje djece. Žrtve i posrednici se nalaze izvan jurisdikcije europskih država, najčešće u Aziji, primjerice na Filipinima. S obzirom da su standardi zaštite ljudskih prava i prava djeteta u tim državama daleko ispod europskih država i da s njima uglavnom ne postoje ugovori o međunarodnoj pravnoj pomoći, niz je problema u otkrivanju ovih djela, osiguravanju zaštite i pomoći žrtvama te procesuiranju počinitelja.

Kao dugogodišnjem članu, bivšem dopredsjedniku, a sada i predsjedniku GRETA-e, jesu li vam poznati podaci o tome u kojim europskim zemljama je ovaj problem najrašireniji?
Teško je reći u kojoj je europskoj državi taj problem najprisutniji. Rekao bih da se on manifestira na različite načine ovisno o tome radi li se o državi podrijetla, tranzita ili odredišta. Pravci trgovanja ljudima uglavnom idu s istoka na zapad i s juga na sjever Europe.

Općenito bi se moglo reći da do iskorištavanja žrtava uglavnom dolazi u razvijenijim europskim državama, gdje postoji veća potražnja za različitim oblicima usluga. Zbog toga je suradnja između država podrijetla, tranzita i odredišta iznimno važna kako bi se rute trgovanja detektirale, počinitelji kazneno procesuirali, a žrtvama pružila odgovarajuća pomoć i zaštita.

Međutim, ne treba smetnuti s uma da Konvencija Vijeća Europe kriminalizira ne samo takozvano transnacionalno, odnosno prekogranično, nego i unutarnje trgovanje ljudima, dakle ono koje se događa unutar granica jedne države. To se često zanemaruje, jer većina država još uvijek trgovanje ljudima smatra isključivo transnacionalnim fenomenom vezanim uz seksualno iskorištavanje. To je, dakako, pogrešno i zbog toga veliki broj žrtava ostaje neidentificiran.

Vratimo se na Hrvatsku. Kažete kako smo od tranzitne postali zemlja odredišta, pa i podrijetla žrtava trgovanja ljudima. Službeni podaci govore da je broj identificiranih žrtava u nas prilično mali, na primjer, u 2017. identificirano je njih 29, uglavnom mlađih od 30 godina. Nedavno ste upozorili kako je na području BiH, Makedonije, Srbije i Hrvatske porastao broj slučajeva prisilnih brakova i prosjačenja. Kako stojimo danas?
U Hrvatskoj je zadnjih godina sve više žrtava takozvanog unutarnjeg trgovanja ljudima. Također, u porastu su u nas, kao i u drugim zemljama, različiti oblici radnog iskorištavanja, osobito u građevinarstvu i poljoprivredi. Bilježimo i porast broja djece koja su identificirana kao žrtve trgovanja ljudima a koja su najčešće izložena prisilnom prosjačenju.

Tu je i problem porasta broja prisilnih brakova. Iako se to često kvalificira kao "dogovoreni" brak, najčešće je nevjesta još dijete, mladoženja je znatno stariji, a ta je djevojčica, među ostalim, prisiljena i na rad u kućanstvu suprugovih roditelja. Kada govorimo o žrtvama podrijetlom iz Hrvatske, jedan od rizičnih faktora je i nezaposlenost. Nezaposlene osobe su često sklone bez razmišljanja prihvatiti neke naoko primamljive poslovne ponude iza kojih se nerijetko kriju zamke trgovaca ljudima.

Jesu li u Hrvatskoj detektirana područja gdje je ovaj problem najizraženiji?
– Nema regije koja posebno odskače. No, najveći je problem danas što procjene imamo, ali vrlo je mali broj identifikacija, i to iz različitih razloga, bilo zbog nedovoljne osviještenosti, neprepoznavanja oblika iskorištavanja, bilo zbog manjka edukacije. Važno je reći da promjene koje se danas događaju na području trgovanja ljudima, kako u nas, tako i u drugim zemljama, uvjetuju i prilagodbu sustava – identifikacija žrtava, osobito u državama tranzita, vrlo je zahtjevna jer osobe kojima se trguje vrlo često u tom trenutku ni same nisu svjesne da su viktimizirane.

Počinitelji rijetko koriste prisilu u stadiju novačenja žrtava. Uglavnom obmanjuju potencijalne žrtve obećanjima legalnih i unosnih poslova, no kad stignu u državu odredišta, sve se mijenja. Žrtvama se oduzimaju putne isprave, ograničava sloboda, prijeti u slučaju odlaska na policiju, podvrgavaju se prisilnoj prostituciji, prosjačenju, prisilnom radu i drugim oblicima iskorištavanja.

Međutim, bez obzira na promjene trendova, ne treba zanemariti žrtve u tranzitu, osobito kada se radi o migrantima koji su posebno ugrožena skupina. Sasvim je sigurno da je tijekom migrantske krize 2015. kroz Hrvatsku prošlo i niz žrtava trgovanja ljudima, među kojima i veliki dio djece bez pratnje, koje nisu identificirane.

Koliko se u Hrvatskoj može, i je li to uopće moguće, ovaj problem povezati s ekspanzijom turizma i porastom broja gostiju? Koliko crno tržište iskorištava ovakve situacije?
– To je svakako jedan od rizičnih sektora kod kojeg je od iznimne važnosti pravodobno detektiranje takvih slučajeva od strane različitih inspekcijskih službi. To pokazuju i iskustva drugih popularnih turističkih destinacija. Važno je regulirati nadzor u postupku izdavanja radnih dozvola, kontrolirati uvjete rada i smještaja sezonskih radnika, plaćanje njihova rada i slično kako bi se spriječilo da njihov položaj postane sličan ropskom.

Često ističete upravo problem nedovoljne identifikacije žrtava od strane policije i drugih nadležnih tijela. Je li to samo problem u Hrvatskoj ili i u drugim europskim zemljama?
Veliki je nerazmjer između procjene broja žrtava (milijuni) i broja identificiranih osoba (stotine, a u nekim državama i manje). Problem identifikacije je globalni problem. Razlozi za to su brojni. Službe koje su na takozvanoj prvoj liniji (na primjer policija) u mnogim su državama potkapacitirane, nedovoljno educirane, a u nekim državama i zbog niskih primanja i relativno lako potkupljive od strane počinitelja. Nedostaju jasni pokazatelji i standardne operativne procedure identifikacije, kao i takozvani nacionalni referalni mehanizmi i suradnja s ostalim nadležnim tijelima i civilnim društvom koje, i prema Konvenciji, mora biti uključeno u ove aktivnosti, a u brojnim državama ono to nije ili je uključeno samo na papiru.

Gdje je onda Hrvatska najviše zakazala kada je u pitanju suzbijanje trgovanja ljudima?
U izvješćima skupine GRETA za prva dva kruga evaluacije upozoreno je na glavne nedostatke u našem pravnom i institucionalnom okviru. Donošenje strategija i akcijskih planova vrlo često kasni i u drugim državama. Zadnji je primjer Francuske, koja ni nakon ponovljenih poziva GRETA-e nije donijela akcijski plan za suzbijanje trgovanja ljudima. Ponekad su ovi zastoji uvjetovani nedostatkom političke volje, a ponekad administrativnim i proceduralnim razlozima (na primjer promjena vlasti, restrukturiranje unutarnjeg sustava koordinacije ili promjena nacionalnog koordinativnog mehanizma i sl.).

U Hrvatskoj je pravni sustav koji regulira ovu problematiku uglavnom zadovoljavajući, a problemi se uglavnom javljaju u njegovoj primjeni. Često se trgovanje ljudima kvalificira kao neko drugo, lakše kazneno djelo (npr. prostitucija, prijetnja i slično) zbog čega žrtve ne ostvaruju pravo na pomoć i zaštitu, a počiniteljima se izriču kazne koje nisu primjerene težini ovog zločina, kojim se na najgori mogući način vrijeđa dostojanstvo čovjeka.

Dubrovnik je prvi ukinuo ropstvo!

Vaš mandat na čelu GRETA-e poklapa se jednim dijelom i s hrvatskim predsjedanjem EU-om u prvoj polovini iduće godine. Svoje ste imenovanje na čelo toga tijela nazvali i priznanjem Hrvatskoj. Što će biti okosnica vašeg rada u dvogodišnjemu mandatu?

– Ovo je prvi put da je za predsjednika izabran stručnjak s područja jugoistočne, odnosno srednje Europe. Dosadašnji su predsjednici bili iz Norveške, Francuske i Irske. To je veliko priznanje, ali i dobra prilika za Hrvatsku u godini predsjedavanja Europskom unijom. Nadam se da ćemo je znati na pravi način iskoristiti, a ja ću u tom smislu nastojati pomoći s pozicije autoriteta predsjedavanja jedinim sustavom evaluacije politika i aktivnosti za suzbijanje trgovanja ljudima u svijetu. Ne zaboravimo da je Hrvatska oduvijek visoko cijenila vrijednosti slobode čovjeka – pa upravo je Dubrovačka Republika prva u Europi ukinula ropstvo još početkom 15. stoljeća!

Države pred sudom

Koliko su izvješća i preporuke GRETA-e u vezi s provedbom pojedinih mjera iz Konvencije obvezujući za određenu zemlju i postoje li u suprotnom ikakve sankcije?

– Uz skupinu GRETA, u okviru Vijeća Europe djeluje i Odbor država stranaka u kojem sjede veleposlanici država pri toj organizaciji. To je političko tijelo koje osigurava provedbu naših zaključaka i preporuka. Države su stoga u neprestanom dijalogu sa skupinom GRETA i Odborom država stranaka, što im olakšava provedbu preporuka. Nisu predviđene posebne sankcije, ali nepoštovanje preporuka GRETA-e svakako utječe na imidž neke zemlje, na njezinu reputaciju, međunarodnu prepoznatljivost i stupanj civilizacijskog razvitka. Također, moguće je da neki slučajevi završe pred Europskim sudom za ljudska prava, što pojedinim državama za koje se utvrdi da su u ovom segmentu povrijedile svoje pozitivne obveze i prekršile odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i njezinim poreznim obveznicima, može stvoriti visoke financijske troškove i reputacijsku štetu.

 

Naslovnica Hrvatska