Novosti Hrvatska

Pogledajte semafor

Kršenje zakona očito se isplati: otkrivamo kakvi su stvarni rezultati legalizacije bespravnih objekata u Hrvatskoj, neke brojke bi vas mogle šokirati...

Pogledajte semafor

Do sada je riješeno oko 700.000 zahtjeva za legalizaciju bespravne gradnje. Ukupno je podneseno oko 900.000 zahtjeva za dobivanje rješenja o izvedenom stanju.

Već iz ovih brojki vidi se koliko su pogrešne bile predodžbe o količini bespravne gradnje u Hrvatskoj, kad se donosio Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim objektima 2011. godine. Procjenjivalo se tada kako u Hrvatskoj ima oko 150.000 bespravnih objekata, što se pokazalo kao uistinu prilično ružičasta prognoza u odnosu na stvarno stanje.

Prema statistikama, 85 posto bespravne gradnje odnosi se na stanovanje, objekte za odmor ili iznajmljivanje. Neki su više puta predavali svoj zahtjev za legalizacijom, drugi su odbijeni jer su im se zahtjevi odnosili na gradnje izgrađene prije 1968. godine pa je teško točno odrediti količinu bespravne gradnje. Prema popisu stanovništva iz 2011., u obiteljima živi 1,5 milijuna odraslih građana, a 600.000 je samaca, što je ukupno 2,1 milijun ljudi. Ispada, dakle, da je barem svaki treći stanovnik Lijepe naše nešto bespravno gradio, nadogradio, proširio…

Nakon što se većina objekata ozakonila, što se promijenilo? Kakve su posljedice velike legalizacije?

azlozi za bespravnu gradnju su višestruki. Dobar dio gradio je u bivšem sustavu koji, iako humaniji od današnjeg u rješavanju stambenog pitanja, nije bio u stanju sve zbrinuti, premda je sve radno sposobno stanovništvo izdvajalo sredstva u zajednički stambeni fond. Ilegalna stambena gradnja nastavila se i u RH, ali su se pojavili i novi oblici, kao komercijalna nezakonita gradnja. Osobito u turizmu na obali i otocima, nicali su bespravni apartmani i hotelčići.

Mate Buljubašić, tajnik splitskog Gradskog kotara Sirobuja i bivši predsjednik ogranka ASH, prvi je u Republici Hrvatskoj zagovarao opću legalizaciju za stanovanje, pozivao se na primjer SFRJ iz 1968., na Sloveniju koja je legalizaciju provela prije nego je ušla u EU, te također na Italiju. Zalagao se za to da novac od uplata ne ide u državni budžet, nego da se uplaćuje gradovima, kako bi svaki grad od tih sredstava mogao graditi suvremene prometnice s instalacijama za vodu, struju, kanalizaciju i telefon. Prije nego što je donesen Zakon iz 2011., uporno je ukazivao na to kako je nemoguće provesti legalizaciju širih razmjera po prijašnjim odredbama.

Danas Buljubašić smatra da su dometi legalizacije prvenstveno pravne prirode.

– Mi smo u izgradnju kanalizacije na Sirobuji krenuli prije legalizacije, nama je jedina prednost bila što nam je odbijeno od iznosa legalizacije za kanalizaciju. No, kad platiš legalizaciju, podrazumijeva se da dobiješ ukupnu infrastrukturu. Vodu, struju, kanalizaciju, cestu… Formalnopravno, ovo kako je kod nas provedena legalizacija je dobitak. No, realno gledano, prema stanju infrastrukture – i nije. Ukratko, u legalizaciji je velika stvar što su ljudi formalno legalizirali objekt i time osigurali da on ostaje u prostoru. S druge strane, ne može se reći da je time išta igdje poboljšano. Hoće li biti, ja ne znam – objašnjava Buljubašić.

– Sirobuja je krenula prije svih s kanalizacijom i mi smo to morali riješiti, ali sad se na Šinama prvi put nakon 30 ili 40 godina gradi kanalizacija vrtića, a on je legalan, ima građevinsku dozvolu. Također, imaju dvije ulice, svi imaju građevinske dozvole, gradili su prije 68., a praktički nemaju ništa jer nemaju kanalizaciju – naglašava Buljubašić.

Prema našim izvorima, zadnjih godina poboljšava se pokrivenost Splita kanalizacijom. Do 2023. godine trebalo bi je imati čak 95 posto kućanstava, u skladu s projektom aglomeracije Trogir – Kaštela – Solin – Split, vrijednim 2,2 milijarde kuna. Ovaj se standard zapravo odnosi na sve gradove i u skladu je s obvezama koje smo preuzeli od EU-a. Neki tvrde da je pokrivenost kanalizacijom u Splitu dosegnula 80 posto.

Od sredstava za legalizaciju plaća se vodni doprinos, no iz "Vodovoda i kanalizacije" doznajemo kako se iz toga ne financira gradnja kanalizacije.

– Problem je s legalizacijom što ništa od tih sredstava ne odlazi na izgradnju vodnih građevina. One se u Splitu grade uglavnom zahvaljujući tome što EU daje 70 posto sredstava, a ostalo financira "Vodovod i kanalizacija". Teško da će se do zadanog roka 2023. godine dostići pokrivenost kanalizacijske mreže koju od nas traži EU, tako da ćemo vjerojatno plaćati neke penale – napominju naši izvori.

Prije nego što je donesen Zakon o postupanju s nelegalno izgrađenim zgradama, stručnjaci Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu upozoravali su da će se preveliki dio sredstava izdvajati za administrativni postupak procesa legalizacije, a premalo davati lokalnoj zajednici za sanaciju stanja u prostoru.
Upitali smo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja koliko se do sada prikupilo sredstava od naknade za legalizaciju.

– Do sada (stanje zaključno s 31. 12. 2018., op.a.) ukupno je od legalizacije bespravno izgrađenih objekata uprihođeno više od 1,697 milijardi kuna, od čega na državni proračun RH otpada 826 milijuna kuna. Kao prihod jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi bespravna građevina 509 milijuna kuna, a 361 milijun kuna otpada na prihod proračuna jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čije upravno tijelo donosi rješenje o izvedenom stanju (uključujući i AZONIZ u slučajevima kad agencija donosi rješenje) – tvrde u Ministarstvu.

Dakle, do sada je administracija pojela 361 milijun kuna od legalizacije. A država je dobila 826 milijuna. Lokalnim vlastima, koje trebaju provesti urbanu sanaciju, pripalo je 509 milijuna kuna od naknade za legalizaciju. Tu su i komunalni doprinosi koji su uplaćivani za legalizaciju, ali oni su bili vrlo niski.

Novom izmjenom Zakona od 1. srpnja ukida se državna Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada (AZONIZ). Nakon tog datuma raspodjela sredstava od naknade za legalizaciju je sljedeća, prema odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva:

– Trideset posto sredstava troši se namjenski za lokalna upravna tijela koja rješavaju predmete legalizacije.

– Trideset posto sredstava naknade prihod su proračuna jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada, a koriste se namjenski za izradu prostornih planova kojima se propisuju uvjeti i kriteriji za urbanu obnovu i sanaciju područja zahvaćenih nezakonitom gradnjom te za poboljšanje infrastrukturno nedovoljno opremljenih i/ili neopremljenih naselja prema programu koji donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

– Četrdeset posto sredstava naknade prihod je državnog proračuna, a koristi se za uklanjanje zgrada izgrađenih bez akta za građenje, za uspostavu i održavanje informacijskog sustava izdavanja akata za provedbu dokumenata prostornog uređenja, građenje i uporabu građevina, te za uspostavu i održavanje katastra nekretnina.

Dakle, trećina novca i dalje će odlaziti na administraciju. Prošlog tjedna Grad Zadar je objavio da zapošljava još dva referenta za legalizaciju na godinu dana. To je, čini se, jedini sektor koji je profitirao od legalizacije. Naime, proces je krenuo još od 2011., kad se počelo zapošljavati referente, a nije poznato kad će ozakonjenje bespravne gradnje završiti.

Sunčana Habrun iz Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj napravila je pregled ozakonjenja bespravne gradnje, u kojem upozorava da su svi planirani rokovi za završetak postupka ozakonjenja probijeni, te da se s poslovima neće uskoro završiti.

– Prvotno je Zakonom planirano rješavanje svih zahtjeva do kraja 2015. godine. Međutim, polovinom 2016. bilo je riješeno nešto više od polovine, a polovinom 2018. godine nešto više od tri četvrtine zahtjeva. Po svemu sudeći, uzimajući u obzir novozaprimljene zahtjeve i dosadašnju dinamiku, rješavanje neće biti završeno ni u 2020. godini – napominje Habrun i dodaje kako se nakon 2016. godine usporila dinamika rješavanja zahtjeva.

Iako su lokalne vlasti po Zakonu dužne namjenski trošiti sredstva od legalizacije za urbanu obnovu i sanaciju degradiranih područja, izradu planova i poboljšanje infrastrukture na tim područjima, one to uglavnom ne rade. Poboljšice su spore i često nedovoljne. Stoga je, doista, najveća korist onih što su se legalizirali formalnopravna. Ozakonjene nekretnine mogu pustiti u pravni promet – iznajmljivati ih, prodavati i legalno koristiti za turizam, što je važno osobito u Istri i Dalmaciji.

Dosad je napravljeno tek tek šest pilot-projekata za izradu metodologije sanacije nezakonite gradnje (1. naselja Bapča i Selnica, grad Velika Gorica, 2. naselje Stružec, grad Popovača, 3. Podolice, Vinica i Kunovec Breg, grad Koprivnica, 4. zona Strmac, općina Cernik, 5. Gradski vrt i Južno stadionsko naselje, grad Osijek, 6. Vrinice – VII. Retkovec, Grad Zagreb).

Kad se podvuče crta, urbanist Gojko Berlengi smatra da legalizacija nije postigla društveno poželjne rezultate.

– Za legalizaciju na najvrjednijim dijelovima obale nije ni približno plaćeno koliko je trebalo biti kao poruka da se bespravna gradnja ne isplati. Na koncu su takvi – nagrađeni. Čak i u prigradskim dijelovima, bolje i jeftinije su prošli oni koji su bespravno gradili. Onima koji su bili dovoljno drski bezakonje se itekako isplatilo. Broj bespravnih građevina dalje raste, poruka koja je trebala biti naučena nije naučena! – napominje Berlengi.

– Nije se vodilo računa o tome nalaze li se građevine na koridorima infrastrukture. To će nas skupo koštati jer se ti koridori gube.

Bilo je i ekstremnih primjera, usred splitskog Kampusa imate bespravne građevine zbog kojih se rade izmjene plana da se mogu legalizirati, da bi ih se potom, kad se budu rušile, trebalo isplatiti. To je apsurdno! Onima koji razmišljaju o bespravnoj gradnji takve stvari pokazuju slabost i neodlučnost onih koji upravljaju – smatra Berlengi.

– Što se tiče urbane sanacije, tu nema konkretnih rješenja jer se uvijek dolazi do istog problema. Sustav prostornog uređenja u Hrvatskoj nema instrumente za realizaciju površina u javnom korištenju: ulice, nogostupi, parkovi, drvoredi… Kad čovjek pogleda koliko je u Splitu u zadnje vrijeme malo napravljeno ulica normalnih profila i površina. Jednostavno, na djelu je sustav koji ne može osigurati fizičku reprodukciju grada. Gradovi na obali, gdje je zemljište skupo, de facto gube na svakoj dizalici – smatra urbanist.

– U sanaciji bespravno izgrađenih naselja najvažniji bi dio trebao biti osiguranje kakvog-takvog prostora od javnog interesa. No, uz cijene zemljišta kakve su kod nas na obali, Zakon o komunalnom gospodarstvu i komunalni doprinos kakav jest ne možete realizirati. Ovi pilot-projekti rade se u unutrašnjosti, gdje je neusporediv zemljišno-vlasničko-vrijednosni kontekst. Mene bi zanimalo kako se može takvo što napraviti u pojasu od nekoliko stotina metara od obale. Kako tu rekonstruirati prostor i osigurati mu normalne javne površine?

U pitanju je civilizacijska razina koju se ne uspijeva osigurati. Prije svega sigurnost ljudi; da djecu ne gaze auti, da imate pristup vatrogasaca i prve pomoći, javni prijevoz... Elementarne funkcionalnosti urbanog prostora nisu osigurane. Nisam optimist, mislim da je problem taj što je kod nas na djelu sustav u kojem profitiraju vlasnici zemljišta, a on u takvom obliku ne postoji u razvijenim zemljama – napominje Gojko Berlengi.

Habrun na istu temu navodi da je odbijeno više od 40.000 zahtjeva za legalizacijom bespravnih objekata jer nisu u skladu sa Zakonom. Godišnje se sruši oko 380 ilegalno izgrađenih objekata. Da se prestane divlje graditi, za rušenje svega što je nezakonito u prostoru trebalo bi više od 100 godina. U međuvremenu bespravna gradnja napreduje. Godišnje se prijavljuje više od 4000 novih bespravnih gradnji.

Prema podacima koje nam je dalo Ministarstvo, od 2013. do 2018. godine Građevinska inspekcija godišnje je donosila 1500 rješenja o uklanjanju. Sve to očito govori kako pravna država dobrano kaska za divljom gradnjom.

Ukratko, ne provodi se urbana sanacija, osobito u Dalmaciji, gdje ima dosta bespravne gradnje, a zemljište je skupo da bi lokalne jedinice od komunalnih doprinosa i naknade za legalizaciju izgradile javne sadržaje. No, nije uspješna ni prevencija bespravne gradnje. Stoga ne treba čuditi da se, kaže nam Berlengi, spominje nova legalizacija. Međutim, po njegovu bi mišljenju ovakva substandardna područja uskoro mogla postati mjesta opasnog življenja, pogotovo u promijenjenim klimatskim okolnostima.

– Sad sam uključen u projekt o klimatskim promjenama i zelenoj infrastrukturi u gradovima koji financiraju EBRD i HBOR. Strancima ne pada na pamet da mi imamo probleme s otkupom zemljišta za zelene površine koje bi ublažile klimatske ekstreme. Bespravna područja su ogromna prepreka. Postaje pitanje sreće hoće li nekoga uhvatiti ekstremne oborine, kao područje Zadra ili Vodica, pa da se dogode enormne štete. Pogotovo na takvim područjima koja su bespravno izgrađena i gdje je sanacija teško provediva – upozorava Berlengi.

 

Naslovnica Hrvatska