Novosti Hrvatska

Nu2

Emotivni Dino Rađa otkrio što misli o Našem Hajduku, zašto je išao na Titov grob i kako je Mosor Splitom raširio priču da je uhvaćen u ljubavnom klinču s Grašom

Nu2

Član košarkaške Kuće slavnih Dino Rađa bio je gost današnje emisije HTV-a 'Nedjeljom u dva', i u svome stilu, kod Ace Stankovića otvoreno je progovorio o brojnim sportskim aktualnim temama, prenose Sportske novosti.

O primanju u Kuću slavnih:

"Meni je sve to skupa bilo nekako nestvarno, od prve objave u trećem mjesecu pa do danas, meni je sve to bilo kao da gledam neki film".

Rađa se na početku emisije emotivno osvrnuo na smrt majke i svog velikog prijatelja Milorada Bibića Mosora, koji, nažalost, nisu dočekali Dinin ulazak u Kuću slavnih.

"Ako je ne bi nazvao, onda je uslijedio poziv i pitanje što si ti ljut na mater. Njezina smrt, kao i od Mosora, bilo je tako teško', sa suzama u očima je rekao Dino.

O neulasku Tonija Kukoča u Kuću slavnih:

"Tko, kako, što i zašto, ja to nemam pojma. Nisam znao ni da me netko predložio, sve se to dozna kasnije. Kod nas je četiri milijuna izbornika, svi sve znaju... Toni je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao. Smatram da smo nas dvojica jedan par koji je obilježio svjetsku košarku, kao Stockton i Malone, Magic i Jabbar, ima tih nekih parova, mislim da smo on i ja među njima".

Jedna od posebnih tema bio je Hajduk i sve što se događa oko kluba.

Je li HNS svih ovih proteklim godinama bio nepravedan prema Hajduku?

"Apsolutno. Ja na to gledam isključivo iz pozicije sportaša. Mene zanima teren, neka svatko bude prvak, ali zato što ima bolju momčad, bolje posložen klub, neka o tome odlučuju sportski razlozi. To je moje mišljenje. Kažem, to ne znači da Hajduk nema svojih problema".

Je li dobro da navijači u Splitu vode klub?

"A šta da vam kažem, ja ne znam tko vodi, kako vodi i zašto vodi. Ja mogu reći da koliko su mi simpatični u nekih stvarima, u tom jednom duhu, koreografijama, navijanju i slično, toliko ima tih huligana koji naprave da ne kažem šta sad na televiziji to što su napravili jučer i čovjeka dovedu u situaciju kao što su doveli. Kažem, to su neke stvari koje se trebaju rješavati na razini države".

Petorka najboljih igrača s kojima ste igrali?

"Toni, Dražen, Divac, Zdovc i ja. S tom petorkom bih bio spreman zaigrati protiv bilo koga"

Je li Divac srpski nacionalist?

"Ne. Da je meni u ono vrijeme netko doša sa srpskom zastavom, ja bih isto napravio. Mnogi bi htjeli izbrisat onu povijest, ali to se ne može tek tako gumicom izbrisat. Neke stvari su zapisane u knjigama i to ne treba brisat. Ja sam neke najveće uspjehe ostvario u toj državi."

Što je s reprezentacijom u zadnje vrijeme, zašto ste rekli da neće biti neuspjeh ako se ne plasiramo na veliko natjecanje?

"U zadnjih devet velikih takmičenja od 1996. do 2017. nismo bili na šest velikih takmičenja i nije se to pitanje postavljalo. Sada se postavlja. Mi još uvijek držimo stvari u svojim rukama. A hoćemo li se plasirati... ono u što sam siguran, to je da ćemo se potući.

Molim vas da prokomentirate dizanje zastave s Tuđmanom u Kninu, to vam je navodno i Kukoč zamjerio. Večerate zajedno, a onda odjednom vi ustanete i odete, a Kukoč vas vidi na TV-u kako dižete zastavu s Vrankovićem i Tuđmanom.

"Bilo je i drugih priča koje kruže u narodu, priča o janjetini je poznata, ali ajmo mi o ovome... dolazi poziv i kaže mi glas s druge strane slušalice, glasnogovornik ili ne znam tko već: u pet popodne nacrtaj se na aerodromu. Tko sam ja da pozivam bilo koga, kako god se on zvao, da pozivam nekoga u predsjednički zrakoplov. Smatram da ja nisam imao pravo pozivati bilo koga na svoju ruku. Toni i ja nismo pričali o tome, ali on i ja smo u dobrim odnosima. Svako ljeto se vidimo, uključen je u reprezentaciju i nikad mi nije dao do znanja da se ljuti na mene."

Jeste li do ovoga ljeta ikad prije bili na Titovu grobu i tko je za vas Tito?

"Nisam nikad bio na Titovu grobu do ovog ljeta. Ljudi donose svoje zaključke. Međutim, mene strašno fascinira povijest. Htio sam biti profesor povijest i to me zanima. Zanima me masu stvari. Bio sam na Ovčari, bio sam u bolnici u Vukovaru, u Dachauu, bio sam na Poljima smrti u Kambodži, u Litvi... pa ti diktatori, Idi Amin, Saddam Hussein, Hitler... pročitao sam i Mein Kampf. Tako me ujedno zanimao i taj lik kome sam ja mahao sa šest godina. Moja stara pokojna je govorila - kad je Tito bio živ, bog je hodao po zemlji. E sad, bilo je svakavih s*anja, ali povijest pišu pobjednici. Majka me naučila da ljude dijelim na dobre i loše, a ne koje su boje kože ili nešto slično."

Možete li prokomentirati svoj odnos s Neletom Karajlićem?

"Odnos s Neletom... nemam potrebe ljudima objašnjavati svoja prijateljstva. Upoznali smo se slučajno na nekom skijanju. Njegov gitarist me inspirirao da počnem svirati i nemam potrebu opravdavati se."

Bili ste dobri s Mosorom, iako postoji anegdota da ste ga htjeli baciti u more, ha-ha...

"Capo, Sobin, Mosor i ja... vraćali smo se s nekih riba. On je išao namjestiti sidro, a mi smo se dogovorili da ćemo ga baciti u more. On se uhvatio za neku šipku i nismo uspjeli, bio je žilav. Ja sam ga upoznao kao košarkaškog suca, nije bio neki sudac, a ni neki novinar, ali je bio 'čovik i po'. Bio je netko s kim provedeš vrijeme i uživaš u tome. On i Zoran Grašo, to su ljudi koji te oplemene. Kad je izašlo u medijima da smo Grašo i ja uhvaćeni u vrućem zagrljaju, Viktorija se toliko smijala da joj je pukao vodenjak. Mosor je proširio cijelu tu priču."

Kakvi ste bili s Draženom Petrovićem?

"S Draženom sam bio super, kod njega me fascinirala njegova glad za uspjehom. On me naučio da ne postoji način da me spriječiš da napravim što hoću. Evo jedna anegdota. Dođemo u Poljsku i tamo nema teretane. Ništa, odeš tužan u sobu i nisi napravio što si htio. Međutim, zove Dražen za pola sata, sjeli u taxi on, Stojko i ja, on je našao teretanu na kraju grada, neku ruzinavu i mi odradimo trening. To moraš mlađima objasnit, djelima, ne riječima. Možeš pričati koliko hoćeš ako te nitko ne čuje. Dok je igrao u NBA-u, zvao bi me u dva-tri u noći i raspitivao se za neke tamo rezultate... Sve živo ga je zanimalo što je imalo veze s sportom. Ništa ga nije zanimalo osim sporta. Znao bi me nazvati u svako doba dana i noći iz Amerike i pitat kako je igrao Val iz Kaštela protiv Junaka iz Sinja. Četvrta liga Jug. Tko je dao golove, tko je dao koliko koševa u trećoj ligi u nekoj bezveznoj utakmici. Živio je za sport i bio vođa u svakoj prilici."

I za kraj, jeste li zaradili dovoljno da si osigurate egzistenciju?

"Zarađivao sam više nego Maradona u Napoliju. Ali ja sam zaradio manje nego neki danas koji nemaju toliko uspjeha kao ja. Ali ja na to ne gledam tako, bavim se humanitarnim radom i pomažem koliko mogu i kome mogu. Znali su me prozivati da kako me nije sram, imam sportsku penziju. Ti su znali govoriti da im nisam pomogao, a njima stvarna pomoć nije trebala. Zato sam ja odlučio uzeti stvari u svoje ruke i pomoći onima za koje procijenim da im stvarno treba. Ja tu penziju uzmem i dam onima kojima zaista treba, radim to bolje nego država koja bi to trebala raditi, a ne radi."

Naslovnica Hrvatska