Novosti Hrvatska

SIN LEGENDE

'Pamtim sve, ubili su mi tatu, djeda i prabaku...': Bojan Glavašević otvoreno progovorio o strahotama proživljenim u Vukovaru; Evo što je još rekao o dolasku Vučića u Hrvatsku, Kolindi, HOS-u...

SIN LEGENDE

Utkan u Hrvatsku: Za mene je neodvojivo to što sam socijaldemokrat od činjenice da sam patriot i da volim ovu zemlju. Moja obitelj je utkana u temelje Hrvatske, na način na koji je mene uz nju trajno vezao.

Ruke Aleksandra Vučića nisu čiste. One su, kada je u pitanju rat, uprljane ne do zglobova, niti do laktova, nego do ramena. On je godinama profitirao od sijanja te mržnje i takva osoba ne može vjerodostojno otvoriti novo poglavlje u odnosima između dvije zemlje.

Spremno nam i bez zadrške kaže Bojan Glavašević, saborski zastupnik SDP-a i sin legendarnog vukovarskog novinara Siniše, radijskog heroja ubijenog u velikosrpskoj agresiji, koji je među prvima javno osudio dolazak srbijanskog predsjednika u Hrvatsku. Ne bježi od toga da je cijelu svoju političku i aktivističku karijeru proveo govoreći o važnosti pomirenja između Hrvatske i Srbije, no poziv Vučiću je za njega bio crta koja se nije smjela prijeći.

- Ovdje se radi o liku, djelu i stavovima čovjeka koji je cijelu svoju političku karijeru izgradio na šovinizmu, na mržnji prema Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, koji se s kalašnjikovom na ramenu prošetavao okupiranim Sarajevom i koji je u Glini držao velikosrpski govor. On nema čiste ruke i njegov dolazak u Zagreb bio je pravi politički poraz Kolinde Grabar-Kitarović. Ako je već odlučila ugostiti takvu osobu, od njega je trebala dobiti protokole vukovarske bolnice i lokaciju Ovčare II. A ne podatke o tri navodno nestale osobe za koje se kasnije ispostavilo da smo ih mi davno pronašli i identificirali. Meni je jasno da je Junker zacrtao da Srbija treba ući u EU 2025. I to apsolutno pozdravljam. Doista mislim da nam je u interesu da nam Srbija bude saveznik, a ne u suprotnom bloku. No, za našu zemlju je važno da svojim partnerima u NATO-u i EU objasnimo da za Hrvatsku ulazak Srbije u Uniju ne može biti po svaku cijenu.

Kako to mislite?

- Priče o moratorijima na prošlost su glupost. Ne smijemo stvari iz prošlosti gurati pod tepih jer bez pravednog i iskrenog odnosa prema ratu nema poboljšanja odnosa. Za Srbiju je važno da shvati da je Slobodan Milošević i ljudi koji su i danas važni faktori u srbijanskoj politici činili zlo, širili mržnju. U Hrvatskoj, u BiH, na Kosovu. S druge strane, za Hrvatsku je važno, iako je to pravno jednim dijelom učinjeno, da suočimo s činjenicom da je i hrvatska strana bila odgovorna za ratne zločine. I da gubici srpskih civila nakon Oluje ne umanjuju gubitke Hrvata u Domovinskom ratu.

Po vokaciji ste socijaldemokrat, no teško je oteti se dojmu da je vaša reakcija oko Vučića vezana uz tragediju vaše obitelji u Vukovaru 1991. godine...

- To je bila moja reakcija iz srca, kao osobe koja je iskusila svu silinu velikosrpske agresije i skupo platila cijenu te mržnje. Moja tragedija samo je jedna od mnogih takvih tragedija građana ove zemlje. Kada sam se usprotivio Vučićevu dolasku, govorio sam i u njihovo ime.

U ratu niste izgubili samo oca Sinišu?

- Izgubio sam oca, djeda i prabaku. Pri čemu smo djeda pronašli 2015., oca 1997., a prabaku još tražimo.

Koliko ste imali godina te jeseni 1991. godine?

- Imao sam godina koliko i moj sin sada - sedam.

Što pamtite iz tog vremena?

- Pamtim sve. Imam slonovsko pamćenje koje mora da je ili blagoslov ili prokletstvo. Dosta dobro se sjećam i tih ratnih situacija, te atmosfere.
 

 

 


Gdje ste bili tijekom rata?

- Prvo u Vukovaru, onda smo otišli kod maminih roditelja u Prijedor. U Zagreb smo stigli 18. studenoga 1991.

Kada ste zadnji put vidjeli tatu?

- Na prvi dan škole. Imam fotografiju od 13. rujna koja je nastala nakon što se crvenim golfom probio iz Vukovara kako bi toga dana mogao biti sa mnom.

Jeste li se čuli s njim telefonom?

- Da, kad god je to bilo moguće.

Što je iz tog ratnog pakla govorio svojem sedmogodišnjaku?

- Govorio je tople očinske stvari koje je smatrao da će njegovom sedmogodišnjem sinu biti potrebne i korisne.

Slušali ste, pretpostavljam, njegove izvještaje na Hrvatskom radiju?

- Da, naravno, stalno smo ih slušali. Sjećam se kako smo svi u očaju slušali i nevjerovali. Rat je jedna od onih situacija kada se svijet koji poznajete potpuno raspadne. Sve se raspada. Ti racionalno shvaćaš što se događa, ali ne možeš vjerovati u to. Trljaš oči i pokušavaš shvatiti da je ono što je još prije dva mjeseca bila tvoja svakodnevica, odjednom nepovratno nestala. Standardi kojima su do tada bili regulirani međuljudski odnosi su nestali, a zamijenio ih je jedan potpuni vakuum i osjećaj nesigurnosti. Sretan sam što današnje generacije to neće doživjeti.

Među prvima su ubili vašeg oca, čovjeka koji nije nosio pušku, čije je jedino oružje bila snaga riječi?

- Nakon višesatnog premlaćivanja, o kojima postoje svjedočanstva, moj tata je bio jedan od prvih ubijenih. On i Branimir Polovina bili su, a to potvrđuje i forenzički izvještaj s Ovčare, među prvih desetak strijeljanih i zakopanih na dnu masovne grobnice. On je bio, govore mi, jedan od najpoznatijih imena obrane Vukovara. Mi danas nakon rekonstrukcije znamo da ništa od toga nije bilo slučajno, da je sve bilo pomno i detaljno organizirano. Da su postojali popisi ljudi i da nitko na Ovčari nije završio slučajno. Čitavu operaciju je organizirao KOS, koji je koordinirao JNA i paravojne postrojbe. Danas je to jako dobro dokazano. Nasilje ovoga tipa nikada nije spontano, nego je uvijek stvar birokratske organizacije posla. Slično kao kasnije u Srebrenici.

Među prvima je ubijen i Francuz Jean Miscel Nicolier, pripadnik HOS-a. Je li točno da je vaš otac imao pozitivno mišljenje o HOS-u?

- Treba razlikovati mišljenje o curama i dečkima koji su se došli boriti u HOS, od ideologije kojom su se nadahnjivao tadašnji HSP, i o kojoj je Franjo Tuđman imao negativan stav. To što je moj otac imao dobro mišljenje o dobrovoljcima HOS-a, dakle - o ljudima, ne znači da je imao dobro mišljenje o njihovoj ideološkoj inspiraciji. To treba vrlo jasno razlikovati. Manipulacija je kad se kaže da je on izjavio da bi Vukovar pao u rujnu da nije bilo HOS-a, jer to automatski ne znači da mu je i pozdrav "Za dom spremni" bio O.K. E, pa nije mu bio O.K. Moj otac je bio uvjereni ljevičar i uvjereni antifašist. I nije bilo ama baš nikakve šanse da je on o ustaškoj ideologiji ili ustaškom pozdravu imao ikako pozitivno mišljenje.

Njegov otac, vaš djed, isto je platio visoku cijenu prezimena Glavašević?

- Grupa ljudi, među kojima je bio i jedan od naših susjeda, odvela ga je u vukovarsku vojarnu te iste godine. Tamo je bio mučen i premlaćivan. Pronađen je u jednoj od grobnica. On nije bio vojnik, bio je stariji čovjek pred mirovinom, pripadao je Civilnoj zaštiti. Odveden je isključivo zato što je bio otac Siniše Glavaševića.

A prabaka?

- Ona je zajedno s mojom bakom bila u "Borovo Komercu". Kako su obje bile osobe s invaliditetom, kada su izlazile iz "Komerca" odvela su ih različita vozila hitne pomoći i više se nikad nisu vidjele. Mojoj se prabaki nakon toga gubi svaki trag.

Baka se uspjela izvući?

- Da, danas živi u Zagrebu i uživa u praunucima.

Spomenuli ste susjeda koji je odveo vašeg djeda.

- Postoji snimka gdje se vidi naša kuća kako gori, a naš prvi susjed, kuća do naše, koji je tu godinama živio, sa šajkačom i kokardom govori kako je iza ove kuće ubio jednog ustašu. Veliki je misterij što se dogodilo tim svakodnevnim ljudima, kako su se transformirali u nešto neprepoznatljivo. Slažem se s Josipom Županovom: trebat će 100 godina, najmanje pet generacija, da se povjerenje među ljudima u Vukovaru vrati na predratnu razinu.

Je li uopće moguće živjeti sa susjedom koji je ubio nekog tvoga?

- Većina onih koji su činili zlodjela otišlo je iz Vukovara kada su vidjeli da to neće biti Velika Srbija. Svatko tko je zaprljao ruke mora biti kažnjen, i naše pravosuđe mora biti dovoljno snažno da te slučajeve procesuira. Država bi time svima pomogla da idemo dalje, no to se nije dogodilo. Rat je bio prije 25 godina, a u hrvatskom društvu postoji snažan osjećaj da je završio jučer.

Zašto je tako?

- Zato što je HDZ godinama mobilizirao svoj elektorat potpirujući i podgrijavajući ratne traume. Ljudi koji su htjeli ići naprijed bili su prepušteni sami sebi. Nismo se, kao društvo, odmaknuli od rata na način koji bi nam omogućio da neopterećeni idemo u budućnost. Mnogi od danas nisu shvatili kako u ratu, oružju i ubijanju nema ama baš ništa romantično. U ratu su samo patnje i bol. Zbog podizanja svijesti o tome je važno da ljudi koji su iskusili užase rata na vlastitoj koži javno govore o tome. Zbog toga ja javno govorim o tome.

Nikada niste razmišljali učlaniti se u HDZ?

- Nisam, jer to nisu moje vrijednosti niti moja vizija Hrvatske. HDZ dosta toga gradio na profitiranju ratom i ratnim gubicima. Slika domoljublja u kojemu je jedna ruka na srcu, a duga u džepu građana bila mi je doista odbojna. Kako možeš voljeti ovu zemlju, a krasti je?

Nije to, dakle, bilo zbog priče da je HDZ žrtvovao Vukovar?

- Moram priznati da osobno nisam o tome razmišljao na taj način, no ne vidim opravdanje zašto civili nisu izvučeni iz Vukovara. Nikada mi to nitko nije uspio objasniti. Nisam želio prihvatiti ni laž da jedino HDZ ima monopol na domoljublje. Zbog toga se i danas ljudi čude kada se netko s ljevice postavi suverenistički. Po njima, ljevičar ne može biti patriot, iako je socijaldemokracija nužno patriotska. Za mene je neodvojivo to što sam socijaldemokrat od činjenice da sam patriot i da volim ovu zemlju. Moja obitelj je utkana u temelje Hrvatske, na način na koji je mene uz nju trajno vezao.

A mržnja? Kako se nosite sa tim osjećajem?

- Ne mrzim nikoga. Imao sam sreću da sam imao mamu i baku koje su me u tim najtežim trenucima vodile i pomogle mi da naučim razmišljati svojom glavom, i da uvijek razdvajam politiku od ljudi. Kako bih mogao htjeti nekome ono što se dogodilo mojem ocu, mojem djedu, mojoj prabaki? Ni najgorem neprijatelju ne bih poželio ono što sam ja morao proživjeti, ili što je morala proživjeti moja baka izgubivši sina. Ni jednom ocu ili majci, ni jednom djetetu, supruzi ili suprugu. Da je ne znam kako grozan bio. Vučiću, međutim, ne mogu zaboraviti što je širio i bezobzirno sijao mržnju koja je dovela do svega toga.

 

 

Plenkovićeva 'ustašovnica'
Što mislite o odluci Vijeća za povijest?

- Na zapadu ništa novo. Ustaštvo se opet "prošvercalo". I kada ga maknu, ono i dalje ostaje. Veza između ustaštva i HOS-a je neporeciva. Intencija tadašnjeg HSP-a i HOS-a je bio ustaški preporod. To je jasno rekao i Ante Prkačin, to govori i Ante Skejo u svim svojim govorima, kada HOS-ovce naziva "ustaškim sinovima" i "ustašama". Plenković si je uzeo za pravo izdavati neku vrstu "ustašovnice", ili dozvole za ustašovanje, što je poraz za europske vrijednosti u Hrvatskoj.

Šatorska perverzija HDZ-a
Kako danas gledate na prosvjed branitelja u šatoru?

- Mislim da je taj šator bila ogromna nepravda, perverzija HDZ-a. Prosvjed je pokrenut iz bezveznih razloga, samo s ciljem da podijele ovo društvo, da "oba padnu", dakle, i Milanović i Josipović. Da bi to postigli, odlučili su poniziti, linčovati, fizički napadati i valom mržnje nasrnuti na Pregrada Matića, čovjeka koji je u Vukovaru uništavao tenkove i devet mjeseci mučen u tri srpska koncentracijska logora, i protiv mene, koji sam izgubio troje članova obitelji, kojemu je kuća spaljena i koji je prognan. Nas dvojicu su bili spremni spaliti na lomači svojih političkih ciljeva. Zbog takvih stvari ova zemlja ne može ići naprijed. Njezine temelje ruši šačica onih koji se u nju zaklinju.

Ubiješ ih 200, dobiješ 8 godina
A presude za Ovčaru?

- Pravo i pravda ne idu, nažalost, ruku pod ruku. Onome tko je izgubio blisku osobu, ni jedna presuda ne može donijeti osjećaj pravde. Ali presuda može donijeti osjećaj moralne zadovoljštine i omogućiti ti da ideš dalje. Što se samih kazni tiče, one su uvijek premale. Ubiješ jednog čovjeka, pa dobiješ 40 godina. Ubiješ ih dvjesto, pa dobiješ 8 godina. Nije mi jasno zašto je Šljivančanin de facto oslobođen. Koliko godina zatvora vrijedi jedan ljudski život? Moj otac je imao 31 godinu kada su ga ubili. Kako 31 godinu tuđeg života zamijeniti s 8 godina nečijeg zatvora? Kako, kada je ratni zločin u pitanju, počinitelji mogu dobiti manje od maksimalne kazne zatvora?

Aleksandrov prijatelj Šljivančanin
Siniša Glavašević se sklonio u bolnicu vjerujući da je tamo siguran, da će JNA biti korektna?

- Ženevska konvencija oko toga je bila jasna, no Vučićev dobar prijatelj, Veselin Šljivančanin, ispred bolnice pred TV kamerama uvjerava novinare da u bolnici nisu civili, nego "ubojice i kasapi". Ostalo je povijest.

 

Naslovnica Hrvatska