Novosti Hrvatska

dosta su nas 'muljali'

Biljana Borzan piše za 'Slobodnu': Situacija u Hrvatskoj je šizofrena - višak hrane lakše dođe do otpada nego do potrebitih. No, potrebno je mijenjati i svijest...

dosta su nas 'muljali'

Sigurna i kvalitetna hrana, jednakost te zaštita prava građana na zajedničkom tržištu, to su područja djelovanja EU-a za koja dobivam najviše upita građana od prvog dana kada sam izabrana u Parlament. Budući da je moj posao da EU radi za ljude, tim temama sam posvetila najviše energije, resursa i truda. Hrana koju stavljamo na stol zauzima posebno mjesto u životu svake obitelji. Naravno da svi želimo da ona bude sigurna, kvalitetna i ukusna.

No, tijekom današnjeg dana u Hrvatskoj će se, prema procjenama, baciti više od tisuću tona hrane, od čega 135 tona kruha. U isto vrijeme, pučke kuhinje i socijalne samoposluge neće imati dovoljno zaliha da bi se nahranilo sve koji dođu po pomoć!

Ove dvije rečenice najbolje sažimaju šizofrenu situaciju u današnjoj Hrvatskoj, zemlji u kojoj višak hrane lakše dođe do otpada nego do potrebitih. Poštovanje i odnos prema hrani kao izvoru života koji su postojali do generacije naših baka i djedova je nestao i ona se danas tretira kao svako drugo potrošačko dobro.

Zašto se hrana baca u ogromnim količinama? Odgovor je kompleksan jer se to događa na više razina. Poljoprivrednici ne mogu prodati pa plodove zaoravaju ili puste da trunu. Prerađivači koriste samo dio sirovine, a ostatak bace. Trgovci ne uspiju prodati robu, a komplicirano im je donirati pa bace. Građani ne razumiju rokove trajanja ili loše planiraju kupnju pa im se višak pokvari. Sve skupa, u EU se godišnje baci više od 90 milijuna tona hrane.

Takvo stanje je nemoralno i neodrživo i zato sam prije nešto više od godinu dana napisala izvještaj o smanjenju bacanja i povećanju bacanja hrane koji je Europski parlament usvojio premoćnom većinom. Taj dokument je Europskoj komisiji i državama članicama predložio političke i praktične mjere kojima bi se smanjilo bacanje hrane duž cijelog proizvodnog-prodajnog-potrošačkog lanca.

Europska komisija je u proteklih nekoliko mjeseci ispunila dva ključna zahtjeva iz izvještaja, objavila je smjernice EU-a za doniranje hrane i veliko istraživanje o utjecaju rokova trajanja na količine bačene hrane u Uniji.

Smjernice prvi put na jednom mjestu objedinjuju upute i savjete kako urediti sustave doniranja hrane, a da se pritom poštuju svi EU propisi i ne ugrožava sigurnost hrane te zdravlje primatelja donacija. Namijenjene su državama članicama, posrednicima, humanitarnim organizacijama i drugim subjektima u procesu doniranja.

Rezultati istraživanja o rokovima trajanja pokazuju da se oko čak 9 milijuna tona hrane godišnje baci u EU-a iz razloga povezanih s oznakama trajnosti prehrambenih proizvoda. Građani, ali i ponekad i tvrtke, jednostavno ne razumiju razlike između "upotrijebiti do" i "najbolje upotrijebiti do".

Iako nakon isteka ove druge oznake hrana može biti dobra za jelo još danima, tjednima, pa i mjesecima, ona se masovno baca na dan isteka. Podaci i statistike jasno pokazuju je ili potrebno mijenjati odredbe o oznakama ili provesti sveobuhvatne edukacijske kampanje u cijeloj Uniji.

 

No problem bacanja hrane se ne može riješiti samo odredbama i zakonima, potrebno je i mijenjati svijest. Zato sam s Mrežom hrane pokrenula inicijativu "Najdonator" kojom ćemo odati priznanje tvrtkama koje su se istaknule doniranjem hrane u prošloj godini.

Vjerujem da nema nikoga tko ostaje ravnodušan na pune kontejnere kruha iza trgovačkih lanaca i reakcija javnosti je uvijek snažna. No, u isto vrijeme neki od proizvođača i trgovaca redovito i obilato doniraju što dobiva puno manji odjek u javnosti. Takve tvrtke želimo nagraditi da budu primjer onima koji društvenu odgovornost i solidarnost zanemaruju.

Većina građana je iznimno osjetljiva na pitanje kvalitete hrane.

Otkad sam izabrana u Europski parlament radim na problemu izjednačavanja kvalitete naizgled istih proizvoda u istočnim i zapadnim državama članicama EU. To je problem o kojem se uvijek pričalo, ali nikad nije bilo konkretnih dokaza.

Zato sam izdvojila veliki dio sredstava koje imam na raspolaganju kao zastupnica, a koja se uglavnom troše na promotivne aktivnosti, penkala i slično, te u suradnji s Hrvatskom agencijom za hranu napravila prvo istraživanje kvalitete proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj, te prvo europsko istraživanje koje pored hrane pod povećalo stavlja i neprehrambene proizvode poput deterdženata, proizvoda za higijenu i slično.

Tijekom cijelog istraživanja trudili smo se biti maksimalno transparentni kako nitko ne bi mogao opovrgnuti rezultate. A rezultati su bili šokantni. U Hrvatskoj se, za razliku od Njemačke, prodaju hrenovke bez mesa, hrana s više aditiva i jeftinijih sastojaka koji dugoročno štete zdravlju...

Rezultati za dječju kašicu HIPP su me najviše potresli. Proizvod u Hrvatskoj je imao manje povrća i manje omega tri masnih kiselina važnih za razvoj djece. Dakle, čak i našoj djeci uvaljuju drugorazredan proizvod. Od neprehrambenih proizvoda izdvaja se Ariel, koji ni godinama nakon što je hrvatski sud presudio u korist Ilije Rkmana da imaju slabiju kvalitetu, nije poduzeo ništa. Taj deterdžent i dalje u Hrvatskoj ima puno slabiji učinak na svim temperaturama.

Rezultate smo odmah poslali u Europsku komisiju i moram priznati, tada sam se osjećala kao da sam pomaknula planinu. Naime, prije istraživanja moji kolege europarlamentarci iz zapadnih zemalja nisu ni znali da postoji taj problem, a iz Komisije su mi govorili da dok je god proizvod siguran za zdravlje, nema potrebe za akcijom.

Istraživanje je pokazalo da nema izgovora, da se proizvođači ne mogu pravdati da je razlika u proizvodu posljedica preferencije lokalnog stanovništva. Nema šanse da bi ijedno istraživanje tržišta pokazalo da Hrvati eto žele deterdžent koji slabije pere, za istu ili veću cijenu. Ili eto, bebe u Hrvatskoj su ispljunule zdraviju kašičicu, pa je HIPP procijenio da treba hraniti našu djecu manje kvalitetnim proizvodom?

Raspoloženje i otvorenost prema temi tada su se u potpunosti promijenili te je situacija kulminirala govorom predsjednika Europske komisije Jeana Claudea Junckera u godišnjem govoru o prioritetima i stanju EU. Tada je rekao da Europa treba disati s oba plućna krila, istočnim i zapadnim, i da ne smije biti diskriminacije na tržištu. Mi u Europskom parlamentu smo se smjesta mobilizirali i krenuli u izradu prvog izvješća na ovu temu.

 

Ja sam izvjestiteljica za područje hrane, a moja kolegica iz Češke Olga Sehnalova za ostale proizvode. Cilj nam je promjena zakona i trenutačno se na razini EU-a događa veliko previranje i lobiranje na koji način riješiti ovaj problem. Identificirala sam saveznike, tražim potporu svih stranaka u Europskom parlamentu te vjerujem da s ovako snažnim pritiskom, rezultat neće izostati.

Europske vrijednosti, jedinstvo u različitosti, jednakost svih država ne smije ostati mrtvo slovo na papiru naših temeljnih ugovora i zakona, one se moraju pokazati u praksi. Na tome intenzivno radim u više područja. Jedno od njih je i digitalno tržište. Naime, potrošači i manjih država članica često su zakinuti na zajedničkom tržištu jer dolaze s manjeg nacionalnog tržišta. Nerijetko im se događa da kad kupuju online, čim unesu lokaciju, trgovac im odbije nešto prodati, dostaviti ili ih pak preusmjeri na drugu stranicu s drugačijim izborom proizvoda i cijenama.

Zato sam sretna što će od rujna na snagu stupiti Direktiva o tzv. geoblokiranju, odnosno, zabrani diskriminacije prema mjestu prebivališta. Svi trgovci će morati prodavati svim građanima EU-a. Usvojen je i moj prijedlog da se zabrani automatsko preusmjeravanje s jedne internetske stranice na drugu. Istraživanje Europske komisije je pokazalo da su razlike u cijenama primjerice online iznajmljivanja automobila za određene države bile i do 53%, dakle, do 134 EUR skuplje na nekim nacionalnim stranicama za istu uslugu na istoj lokaciji. To je neprihvatljivo.

Stupanjem ove Direktive na snagu, potrošači će moći uživati i u većem izboru proizvoda. Primjerice, samo 7% modela pametnih telefona je dostupno u svim državama EU-a, a više od 50% modela samo u jednoj državi. Potrošači će sad imati znatno veći izbor jer će moći kupovati online iz države gdje postoji određeni model. Uz to, moći će i uštedjeti. Komisija je utvrdila da cijene istog modela laptopa variraju, ovisno o državama u kojima se prodaju, za 30-60%. Dakle, potrošači iz Hrvatske će sada moći naručiti laptop iz države gdje je najjeftiniji i tako značajno uštedjeti.

Moja misao vodilja u svemu što radim u Europskom parlamentu je uvijek da se čuje i hrvatski glas, da se uvaži i gledište naših građana, da ne određuju velike zemlje kako ćemo mi živjeti. To je konstantna borba, ali savjestan rad, dobra pripremljenost, stručnost i argumentiranost se iznimno cijene u Europskom parlamentu.

Najdraže mi je ipak kada mi se javljaju građani i govore mi o svojim problemima, prepoznaju me kao nekoga kome je stalo i tko im može pomoći. Mislim da je to cilj svakog političara.

Naslovnica Hrvatska