Novosti Hrvatska

rješenje za male dioničare

Miroslav Jeličić Purko: Ramljaka treba smijeniti, radi samo za jednu stranu

rješenje za male dioničare

Miroslav Jeličić Purko, zamjenik predsjednika Udruge manjinskih dioničara "Agrokora", agilan je u traženju boljeg rješenja za male dioničare, pogotovo u inzistiranju da se ponište jamstva koja su "Jamnica", "Ledo", "Belje" i druge kompanije davale koncernu.

U udrugu se do sada učlanilo 1000 od 15 tisuća malih dioničara kompanija u sastavu "Agrokora".

Kakav je vaš stav prema 'lex Agrokoru' - je li trebalo donositi takav zakon ili je trebalo pustiti da koncern i njegove tvrtke otiđu u stečaj ili promijeniti odredbe o predstečajnim nagodbama i na taj način pokušati restrukturirati koncern? U tom kontekstu, zar svi dioničari ne bi u stečaju izgubili svoju imovinu?

- "Lex Agrokor" je trebao biti donesen jer je sublimirao sve postojeće zakone o insolvetnosti društava. Uvijek je problem izvedba zakona i tumačenja, pogotovo zakona koji nemaju sudsku praksu. Stečajni razlozi su u najvećoj mjeri postojali za "Konzum" i sam "Agrokor" d.d. Neka društva su pogođena "lexom", poput "Žitnjaka", jer nisu izdali jamstava, nisu imala dugove, samo potraživanja, a svrstavanjem u isti koš i potpisom na "roll up" revizor je upozorio na vremensku ograničenost poslovanja. U slučaju stečaja mali dioničari bi sačuvali svoju vrijednost, jer u toj tvrtki, "Žitanjaku", nije postojao niti jedan stečajni razlog.

Zašto mali dioničari nisu reagirali već kada su odobravana i izdavana jamstva, pa i onda kada je to realizirano bez odobrenja skupština društava?

- Ja bih postavio protupitanje: zbog čega su banke prihvaćale jamstva koja nisu odobrile skupštine društava. Indikativno je da za jamstva dana sa strane ovisnih društava u drugim državama su jamstva dana odlukama skupština i svi dioničari koji su protuslovili bili su isplaćeni. Te države su prepisale zakone iz Hrvatske. Mali dioničari reagiraju sada, kada se cjelokupnim iznosom jamstava, koja nisu izglasana na skupštini društava, za koja društva nisu primila ništa, koja su jasno ograničena na iznos kojim se može raspolagati (zadržana dobit, nikako upisani i uplaćeni temeljni kapital) želi prenijeti cjelokupna imovina tih tvrtki na "zrcalna društva". To je sumrak prava i pravne države.

Tvrdite, dakle, da mali dioničari nisu tada reagirali na visoke iznose jamstava, jer su ona ograničena zakonskim odredbama. Možete li to pojasniti?

- U samim obavijestima o preuzetim jamstvima na Zagrebačkoj burzi stoje, citiram, objave "Leda", "Jamnice" i "Belja": "Ukupan najveći iznos jamstva jamca bit će ograničen do iznosa dopuštenog primjenjivim prisilnim propisima..." Člankom 217. Zakona o trgovačkim društvima određuje se da se ulozi ne smiju vratiti niti se na njih plaćaju kamate. Radi se o najvažnijem načelu zakona o dionicama i to načelu očuvanja temeljnog kapitala dioničkog društva.

Načelo zabrane vraćanja uloga u pravilu vrijedi i u koncernima ako odredbe o koncernima ne određuju drugačije. U svezi sa člankom 220., stavak 8., ZTD-a, gore navedeno znači da su prije likvidacije društva između dioničara dopuštene samo isplate na temelju akumulirane dobiti društva (odnosno ostale isplate koje su izričito dopuštene zakonom). Vraćanjem uloga tako se ne smatraju samo one isplate iz imovine društva koje su označene kao vraćanje (novčanog ili stvarnog) uloga, već se time treba smatrati svaki oblik vraćanja koji društvo osigura dioničaru, a pravni oblik ili način predaje sredstava nisu važni.

Zbog toga se time smatra i besplatno jamstvo koje društvo preuzima za dioničara. Pritom je zabranjeno i davanje osiguranja, a ne tek njegovo moguće unovčavanje. Ako društvo trećoj osobi podmiri dioničarev dug, dioničar je oslobođen svoje obaveze prema trećoj osobi, što za njega predstavlja korist. Pritom činjenica da jamac ima prema dužniku regresni zahtjev sa svim posljedicama ne znači da je takvo osiguranje dopustivo, jer jamac ono što je dao umjesto dužnika dobiva vraćeno tek kad je već došlo do smanjenja njegova kapitala pa je tako nastupilo protupravno stanje koje je zabranjeno člankom 217. stavaka 1. i člankom 220. stavak 8. ZTD-a.

Mišljenja stručne literature o pravnim posljedicama u slučaju kad društvo ne primi ništa zauzvrat su ujednačena, a o tome se radi i u konkretnom slučaju. U razgovoru s nekoliko stečajnih sudaca i s profesorima prava, izvanredni povjerenik je odmah trebao osporiti jamstva. No, ne da ih nije osporio već se obvezao on i uprave ovisnih društava da neće osporavati jamstva s ugovornom klauzulom iz "roll upa", jer ako to naprave da taj kredit ide na naplatu. Znači li to da gospodin Ramljak ima moć da i u ovom trenutku pošalje sve u stečaj ako bi postupio moralno i zakonito. Od tog trenutka je jasan smjer nagodbe, o čemu smo i prije informacije o načinu nagodbe točno pretpostavili tijek nagodbe.

Čini se da u svojim istupima idete mnogo jače kritički prema izvanrednoj upravi 'Agrokora', nego prema Ivici Todoriću, još uvijek formalnom vlasniku 'Agrokora' i bivšim upravama i članovima nadzornih odbora 'Agrokora'? Zbog čega niste tražili i materijalnu odgovornost Todorića i ostalih menadžera i članova NO-a 'Agrokora' i njegovih tvrtki koje su izdavale takva jamstva?

- To ne stoji. Udruga ne pravi nikakve razlike prema osobama. Pokrenuta su osporavanja ništavnih jamstava izdanih za vrijeme prethodne i trenutne, izvanredne uprave. Kakvi bi trebali biti prema gospodinu Ramljaku? Tvrdi da su dionice bezvrijedne a da nacrt nagodbe nije prihvaćen, a da nisu donesene sudske odluke, da Hanfa nije izdala rješenje o javnoj ponudi, da nam nije ponudio razgovor.

Pravo je pitanje zbog čega gospodin Ramljak ne dopušta izvanrednu reviziju koja bi utvrdila jesu li jamstva izdana u skladu sa zakonom. Na recentno upućenim zahtjevima za sazivanjem glavnih skupština oko naknade štete koja je počinjena ovisnim društvima od vladajućeg društva u središtu su odnosi između društava, a ne osobe. Svi koji bespravno oštećuju ravnopravne suvlasnike jednako su krivi. Drugim riječima, uprave i nadzorni odbori (najčešće je presjedavajući bio gospodin Ivica Todorić) su nezakonito izdali jamstva, a gospodin Ramljak je ista legalizirao na najrigidniji način. Dao je polovici ili većini članova Nadzornog odbora razrješnice.

Neki članovi NO-a su nam potvrdili da su odluke na sjednicama uvijek donesene jednoglasno. Zbog
čega različiti kriteriji kod davanja razrješnica? Čak je i gospodin Mislav Galić dobio razrješnicu, a on je osumnjičen, dok svi drugi osumnjičenici nisu dobili razrješnicu. Bila je potrebna razrješnica gospodina Galića u "Jamnici" da bi se legalizirala jamstva izdana od strane društva. U slučaju da se ne ukinu jamstva, Udruga će zatražiti materijalnu odgovornost i Ivice Todorica i ostalih.

Kreditna banka Zagreb u svojim zahtjevima prema Skupštinama 'Agrokorovih' tvrtki ističe da 'Agrokor' u tim odlukama ne bi trebao sudjelovati i poziva se na članak 293. Zakona koji glasi: "Nitko ne može ostvarivati pravo glasa za sebe ni za nekoga drugoga kada se odlučuje o tome je li mu se da razrješnica, o njegovu oslobođenju od neke obveze ili o ostvarenju zahtjeva što ga društvo ima prema njemu. Za dionice iz kojih dioničar na taj način ne može ostvarivati pravo glasa, to za njega ne mogu učiniti ni druge osobe." Čini se da to ne isključuje 'Agrokor' po pitanju glasanja o jamstvima?

- Upravo suprotno, "Agrokor" d. d. je kao većinski dioničar, bez odluke glavne skupštine, bez upisanog poduzetničkog ugovora ostvarujući svoj prevladavajući utjecaj naveo ovisna društva na štetne poslove za njih same i ne može glasati kada se odlučuje o zahtjevu koji se odnosi na naknadu štete od njega samoga. Tako izrijekom stoji u citiranoj odredbi zakona o trgovačkim društvima. No u ovoj zemlji je očigledno sve moguće.

Koje bi se kompromisno rješenje ili rješenja mogla naći za 15 tisuća malih dioničara?

- Manjinski se dioničari moraju uvažiti u nagodbi na način da u određenoj mjeri sudjeluju u dioničkoj strukturi novoformiranog holding društva. Svaki drugi scenarij značio bi da je nagodba sklopljena na nedopušten način, što je i samim "lexom" (kao i drugim propisima, primjerice Stečajnim zakonom), isključeno. U artikulaciji prema društvima iz koncerna dobivamo odgovor uprava instruiranim od izvanrednog povjerenika da naša prava možemo ostvarivati na skupštini.

Gospodin Ramljak bio je na skupštini jednog društva sa svojim odvjetnicima i samo su statirali bez izgovorene riječi i bez odgovora na upite malih dioničara. Sama njegova izjava da je administrator je dosta indikativna. "Lex Agrokor" u članku 12. strogo određuje ovlasti i obaveze. S tim smatram da je priznao da on ne vodi čitav postupak. Ovom prilikom bi se osvrnuo i na bivšeg Ramljakova šefa, gospodina Borislava Škegru iz njegove kolumne u "Večernjem listu" od 24. prosinca ove godine: “Dosadašnji dioničari ostali su bez kompletnog vlasništva! Nagodbom i posljedičnim sudskim odlukama bit će samo pravno utanačena surova ekonomska realnost da su svi ti dioničari već prije puno godina operirali nepostojećim kapitalom".
Iznenađen sam tom izjavom s obzirom na to da je država dala sedam posto dionica "Belja" braniteljima ili da je "Ledo" dokapitaliziran u novcu na osnovi prospekta koji je odobrila Hanfa. Više bih volio da nam je dao analogiju "lex Agrokora" i Fondova za gospodarsku suradnju.

Kako ocjenjujete ponašanje Hanfe, ali i Zagrebačke burze? Jesu li trebali u listopadu opet otvoriti trgovanje dionicama poduzeća iz koncerna 'Agrokor', iako se provodio insolventni postupak u kojem je bilo moguće predvidjeti da će sve završiti loše za dioničare?

- Ne mogu ulaziti u rad Hanfe i njihove odluke, mogu im prigovoriti za sporost odluka. Udruga je poslala zahtjev da se zbog potpisanih ugovora o kontroli između "Agrokora" i Knighthead Capital Managamenta, Alix Partnera i ostalih naloži javna ponuda za zajedničko djelovanje i kontrolu.

Do sada nismo ni pozvani na razgovor, niti smo dobili povratnu informaciju. Ukidanjem jamstava insolventni postupak bi bio drukčiji, a dionice bi na tržištu kapitala vrijedile nekoliko puta više. To nije nagovor na kupnju, već moj osobni stav. Zagrebačka burza nema neke alate da bi se drukčije ponašala nego što se ponaša. Burza je mjesto trgovanja i mjesto sublimiranja informacija. Žalosno je da stavove o svim tvrtkama da im dionice vrijede burza dobiva s web-portala, a ne kao što zakon nalaže od gospodina Ramljaka i uprava ovisnih društava. Što se tiče trgovanja, mišljenja sam da ga nije smjela niti zatvoriti.

Koja je, prema vašem mišljenju, investicijska logika u kupovanju dionica tvrtki iz koncerna 'Agrokor' i nakon što je izvanredni povjerenik kazao da te dionice ne vrijede ništa prilikom predstavljanja nacrta nagodbe vjerovnika?

- Vrlo je mnogo investicijskih logika. Neki investitori vjeruju da će se objaviti javna ponuda, drugi vjeruju da će se mali dioničari uključiti u nagodbu, treći misle da će se ukinuti jamstva, dok neki misle kao i ja, da će Ramljak biti smijenjen, jer radi samo za jednu stranu, a takvim radom su se i osnovni učinci "lexa" poništili.

Što ako se ništa od toga ne dogodi i provede se nagodba vjerovnika po modelu koji je predložio izvanredni povjerenik?

- Ovo je povijesna šansa za tržište kapitala, dobavljače i ostale vjerovnike da se počnu ponašati na tržišni način, na konkurentan način i da se izvuku pouke kako ne treba raditi. Posebna kategorija su dobavljači koji moraju dio tražbina dobiti kroz buduće vrijeme iz poslovanja. Oni su vrlo važni radi očuvanja radnih mjesta.

U slučaju da dobiju mrvice postat će meta preuzimanja ili gašenja. To se ne smije dogoditi nikako, zbog toga osuđujem izjave gospodina Ramljaka da imaju početne pozicije. Nema pozicija, mora biti pravednost i mogućnost. U Alixovu izvještaju stoji da će EBITDA (dobit prije poreza, kamata i amortizacije) "Grupe Agrokor" biti 450 milijuna eura u stabilizirajućoj godini. To je dovoljno da se svi sudionici namire, ne odmah, ali u određenim podrednim papirima, primjerice u obveznicama koje bi se mogle konvertirati u kapital.

S tim obveznicama bi se moglo trgovati odmah. Rezervacije u "Agrokoru" su ogromne i kada se oslobode ostat će velika imovina, a savjetnici koji koštaju 500 milijuna kuna nude pretvorbu tražbina u kapital. Presmiješno! Po mom mišljenju je potrebno u restrukturiranje "Agrokora" uključiti i domaće mirovinske fondove, te isplatiti američke fondove. Ne želim priču u kojoj će zaraditi američki fondovi i savjetnici, a hrvatski izgubiti u Hrvatskoj. Hoću ulaganje moje mirovine ulaganjem u očuvanje radnih mjesta u Hrvatskoj. A ako je potrebno spreman sam izgubiti sve.

Naslovnica Hrvatska