Novosti Hrvatska

šibenčanin dinko periša, po dubajiću glavni egzekutor zarobljenika, 23 godine nakon rata u novom sadu ubio suprugu, pa počinio samoubojstvo

Glavni koljač s Kočevskog roga presudio i obitelji i sebi

šibenčanin dinko periša, po dubajiću glavni egzekutor zarobljenika, 23 godine nakon rata u novom sadu ubio suprugu, pa počinio samoubojstvo

I Perišini sinovi  su loše prošli: jedan je, nakon što ga je otac prostrijelio, ostao invalid, a drugi je bio kriminalac

I Perišini sinovi  su loše prošli: jedan je, nakon što ga je otac prostrijelio, ostao invalid, a drugi je bio kriminalac

Simo Dubajić, prvi partizan protiv kojega je DORH pokrenuo istragu i raspisao tjeralicu zbog osnovane sumnje da je 1945. godine organizirao likvidaciju 13 tisuća ljudi na području Kočevskoga roga, u svojoj knjizi i izjavama kao neposrednog izvršitelja pokolja eksplicitno je naveo Dinka Perišu.

No, Dubajić je prešutio činjenicu da je upravo taj Dinko Periša Ljubo, rođeni Šibenčanin iz četvrti Mandaline, u vrijeme pokolja obavještajni oficir 11. dalmatinske udarne brigade i potom pukovnik JNA, dugo godina nakon toga, točnije koncem svibnja 1968. godine, u Novom Sadu počinio stravičan i prešućen zločin.

Periša je tada u stanju potpunog živčanog sloma u svojem stanu hicima iz pištolja usmrtio suprugu i teško ranio jednog od svojih sinova, tada 18-godišnjeg Miroslava, nakon čega je cijev pištolja strpao sebi u usta i počinio samoubojstvo.

Prema raspoloživim podacima, “krvnik iz Mandaline” je zločin nad članovima svoje obitelji počinio zbog bizarnog detalja, točnije činjenice da mu je mlađi sin Zoran te godine po drugi put pao razred u osmogodišnjoj školi, čime je izgubio pravo na daljnje školovanje.

O tom monstruoznom događaju koji je tadašnja sigurnosna služba JNA “stavila pod svoje” i obavila velom šutnje doznali smo od dijela daljnje rodbine Perišinih u samom Šibeniku (žele ostati potpuno anonimni), kao i od izvora iz Novoga Sada koji nam je iscrpno opisao događaj.

Riječ je o školskom kolegi Perišina starijeg sina Miroslava koji je, nakon što ga je otac ustrijelio, do kraja života ostao nepokretan i kretao se u invalidskim kolicima.

U smrt bez riječi

- Te smo godine Miroslav i ja zajedno pripremali maturalni rad na Srednjoj strojarskoj školi. Miroslav je bio odličan učenik i krasan kolega, za razliku od svojeg četiri godine mlađeg brata Zorana koji je bio loš učenik s problematičnim vladanjem. Perišini su u Novom Sadu stanovali u elitnom peterosobnom stanu koji se nalazio u tadašnjoj Rusinskoj kuli, danas Ulici Save Kovačevića - započeo je priču naš izvor.

- Otac im je tada bio pukovnik JNA i u Novi Sad su se doselili iz Skoplja, gdje je jedno vrijeme službovao i odakle im je majka. Tamo su se i rodili i posebno pamtim da su nakon dolaska u Novi Sad živjeli u iznimnom blagostanju. Otac im je bio strog, pravi kruti oficir koji se nikada nije nasmijao. Toga dana doznao je da je Zoran ponovno, po drugi put pao godinu - otkrio nam je nekadašnji Miroslavov školski kolega.

- Ušao je u stan i od supruge tražio da kaže kamo je Zoran pobjegao. Nije ga željela odati i on se potom ljutito okrenuo, izišao na ulicu i pješice krenuo prema Domu Armije u svoj ured koji je bio udaljen dva kilometra. Tamo je uzeo svoj pištolj, stavio ga za pojas i vratio se. Nakon što je ušao u stan, suprugu je zatekao u kupaonici i ustrijelio je bez riječi, krenuo potom hodnikom, otvorio vrata Miroslavove sobe, gdje ga je zatekao na krevetu, i kada se on okrenuo s namjerom da se skloni, pucao mu je u leđa i teško ga ranio. Zatim je cijev pištolja strpao sebi u usta i ispalio hitac - opisao nam je događaj naš sugovornik iz Novoga Sada.

Veo tajne

Nakon krvava Ljubina pohoda, cijelu četvrt osiguravali su pripadnici JNA. O tom događaju se doslovno nije smjelo javno govoriti, niti se ikome od rodbine ili prijatelja obznanilo vrijeme i mjesto njihova pokopa.

Nakon toga Perišini sinovi Miroslav i Zoran na ostavinskoj raspravi dobili su očev stan, koji su poslije prodali i od tog novca svatko je za sebe u Novom Sadu kupio manji. Miroslav je 1994. godine prodao svoj stan i radi medicinske skrbi se odselio u Igalo, dok se njegov brat Zoran u međuvremenu odao alkoholu i kriminalu.

Prokockao je stan, jedno vrijeme bio po zatvorima diljem Srbije, gdje su mu zatvorenici u jednom sukobu izbili lijevo oko. Danas živi kao teški socijalni slučaj u Domu za socijalno ugrožene u mjestu Veternici.

Ni jedan se od Perišinih sinova nije oženio.

Život na Mandalini

Dinko Periša Ljubo živio je na Mandalini s roditeljima u kući na današnjoj adresi Milice i Turka br. 23. Dio njegove kuće koju je naslijedio s još trojicom braće devedesetih je prodan i u njemu je novi stanar koji nema nikakve spoznaje o Periši.

Citati iz dostupnih publikacija o 11. dalmatinskoj brigadi:

•• “Obavještajni oficir brigade, poručnik Ljubo Periša s izviđačkim grupom kretao se u pravcu Velikovca i po povratku izvijestio da jake kolone neprijatelja iz tog pravca kreću prema Celovcu...”
•• “U razgovorima s Britancima na Kalvariji zajedno s Dubajićem bili su Milan Rako, komesar 4. bataljona, Nikola Janjić, zamjenik komesara čete iz 4. bataljona, Srećko Freundlich (otac Maje Freundlich, bivše visoke dužnosnice HDZ-a, op. au.), sekretar u štabu 4. bataljona koji je bio tumač u komandi.”
•• “Evakuacija ratnog plijena i prijem zarobljenika obavlja se kao i ranijih dana. Tokom 23. 24. i 25. maja prebacivanje jedinica i ratnog plijena teklo je neprekidno... Britanci su saopćili da će našim jedinicama predati oko 32.000 zarobljenika...”

 

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last