Novosti Hrvatska

o tome se priča

Znate li što jedete? Otkrivamo do kada će nas legalno trovati hranom sumnjiva podrijetla i još sumnjivijeg datuma zamrzavanja

o tome se priča
Dogodilo se upravo ono što su proizvođači i stručnjaci u području prehrambene industrije najavljivali - postali smo niša za uvaljivanje neispravne hrane, o čemu svjedoči i serija nalaza o hrani opasnoj za zdravlje. I što sada? Nacrt zakona koji će urediti

Naši trgovci u svijetu kupuju, što je normalna trgovačka logika, najjeftiniju hranu, a to nikako nije kvalitetna hrana. Meso s rokom trajanja blizu isteka, koje je najjeftinije i u pravilu nekvalitetno, kupuje se svuda u svijetu.

Primjerice, govedina u Brazilu i Argentini, svinjetina u Čileu. Standard nam je jako loš i na taj se način omogućava svima da sebi priušte meso. Ljudi su dekintirani i ne mogu gledati na kvalitetu, pa kupuju najjeftinije. Računaju, meso je meso, važno je da je crveno. A nije tako. Ne bismo se trebali igrati zdravljem…

Svi ćemo se složiti s navedenim, od riječi do riječi. To nam je svakodnevica, činjenica da jedemo jeftinu, nekvalitetnu hranu više nikome nije nepoznata. No, sve što je rečeno u prvome pasusu ovoga teksta – rečeno je još 2011. U pero novinarke Slobodne Dalmacije Sanje Stapić rekao je to Darko Grivičić, tadašnji predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. Danas bi priču samo trebalo upotpuniti, da ne kažem začiniti, salmoneloznom piletinom i jajima iz Poljske.

U istoj prilici Grivičić je dodao i kako se "smatra da se u siromašnim zemljama proizvodi zdrava hrana koja iz tih zemalja ide u bogate zemlje, a višak bogatih zemalja, nekvalitetna hrana, prodaje se tim siromašnim zemljama“.

Priča o nekvalitetnoj hrani nipošto, dakle, nije nova, niti je vezana (samo) uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju, "brisanje" granica, carinskog nadzora i davanja, kao i "uvoza" i "izvoza" (uvozom se smatra stjecanje roba iz trećih zemalja).

Ostanimo još malo u prošlosti: u ožujku 2013. godine Zbor agrarnih novinara Hrvatskog novinarskog društva održao je okrugli stol pod nazivom "Tržište hrane nakon ulaska Hrvatske u EU”. Iz današnje perspektive, taj događaj izgleda kao okrugli stol poljoprivrednih proroka – što ljudima koji dobro poznaju ono o čemu govore zapravo i nije teško biti.

Rečeno je tada, među ostalim, da "nakon što 1. srpnja uđemo u EU, na naše će tržište moći doći čak 274.000 stranih prehrambenih kompanija", a da bismo se s tim izazovom mogli nositi, moramo što prije smanjiti troškove, povećati proizvodnju i zaposlenost, iskoristiti europske fondove i poraditi na udruživanju proizvođača u zadruge ili klastere; vlada mora napraviti plan ruralnog razvoja jer iz Europe uvozimo triput više hrane nego što izvozimo...

Takva su upozorenja u "predunijsko vrijeme" stizala sa svih strana, no pokazalo se da je izazov bio prevelik: niti su smanjeni troškovi, niti je povećana proizvodnja, niti se radilo na udruživanju, a niti je PDV spušten na razinu zemalja u okruženju (u Srbiji, recimo, PDV na hranu – kruh, mlijeko, brašno, šećer, ulje suncokreta, kukuruza, uljane repice, soje i masline, med, voće, povrće, meso, ribu, jaja… - iznosi 10 posto).



Kasnimo na svoju štetu

Na koncu, finale: jeftinija hrana, rekao je na okruglom stolu HND-a Stipan Bilić, stručnjak u području poljoprivrede i prehrambene industrije, neće nas preplaviti odmah na ljeto, već za godinu i pol; RH lako može postati niša za uvaljivanje zdravstveno neispravne hrane, kakve je pet do šest posto i koja bi se trebala uništiti, a čija je prodaja po bilo kojoj cijeni njezinu proizvođaču uspjeh.

Dakle, tu smo: dogodilo se upravo ono što je Bilić predvidio prije tri godine: postali smo niša za uvaljivanje zdravstveno neispravne hrane. O tome svjedoči i serija recentno javno obznanjenih nalaza (kakvih je bilo i lani, samo što nisu objavljeni u medijima) o zdravstvenoj (ne)ispravnosti hrane koja građane Hrvatske ovih dana čini vrlo uznemirenima.

I sad se postavlja pitanje: možemo li se iz te niše izvući, na koji način se zaštititi od nekvalitetnih uvoznih proizvoda?

Veliku ulogu u tome trebao bi imati zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi u lancu prodaje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, o čemu nam je više rekao Tugomir Majdak, dosadašnji zamjenik ministra, sada državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede.

- Prije svega želim istaknuti kako je ovakav zakon trebalo donijeti prije nekoliko godina, kada su i druge zemlje uspostavile ovakvu zakonodavnu praksu u lancu opskrbe hranom. Izrada Nacrta prijedloga zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom u finalnoj je fazi, očekujemo da će do kraja ove godine Prijedlog nacrta zakona ići u daljnju proceduru donošenja.

O tome što je najvažnije što taj zakon donosi, odnosno što će se njime promijeniti u odnosu na sadašnju situaciju - dampinške cijene, nekvaliteta uvoznih proizvoda, dugi rokovi plaćanja itd.

Majdak kaže kako je cilj i svrha ovoga zakona osiguranje, uspostava i zaštita poštenih trgovačkih praksi kojima se štite sudionici u lancu opskrbe hranom, odnosno utvrđivanje nepoštene prakse "čijim se nametanjem iskorištava značajna tržišna snaga otkupljivača, prerađivača ili trgovca u odnosu na njihove dobavljače".

Konkretno, iznosi Majdak, namjera je sankcionirati temeljne pojave nepoštenih praksi kakve su nepropisno ili nepošteno prebacivanje troškova ili poduzetničkih rizika na drugu stranu, zahtijevanje naknade za usluge koje nisu pružene, odnosno za usluge koje jesu pružene iako nisu ugovorene, zatim jednostrane izmjene ugovorenih uvjeta otkupljivača ili trgovca, mogućnost da trgovac, otkupljivač ili prerađivač raskinu ugovor s dobavljačima bez otkaznog roka ili uz neprimjereno kratak rok, jednostrane izmjene ugovorenih uvjeta itd.

Značajan je segment ovoga zakona, kaže dalje državni tajnik Majdak, zabrana prodaje proizvoda ispod nabavne cijene s PDV-om, pri čemu će se još dodatno sagledati aspekti po pitanju cijene koštanja proizvoda u slučaju vlastite proizvodnje trgovca prema krajnjem potrošaču, i šire, u odnosu na formiranje "poštene cijene" s ciljem uravnoteženog odnosa i fer raspodjele dohotka u lancu proizvodnje hrane.

Također, zakon donosi da se uvjeti i rokovi plaćanja moraju definirati u pisanom ugovoru između dionika u lancu opskrbe hranom.

Zaštita proizvođača

- Obvezni pisani ugovori morat će sadržavati i stavku o kvaliteti i vrsti prehrambenog ili poljoprivrednog proizvoda koji se isporučuje otkupljivaču ili prerađivaču, odnosno trgovcu. Također, sklopljeni ugovor između dionika u lancu opskrbe hranom mora sadržavati i odredbe o nabavnoj cijeni proizvoda i/ili načinu formiranja nabavne cijene.

Na suradnju u izradi zakona pozvani su, putem Hrvatske poljoprivredne komore, i proizvođači. Hrvoje Gregurić, predsjednik Zajednice udruga povrćara Hrvatske, kaže nam da su davali prijedloge za koje je uvjeren da će ih velika većina biti prihvaćena, a bave se time kako zaštititi proizvođača ispred uvoznika povrća, odnosno kako osigurati kupcu da zna što kupuje i da zna da kupuje domaći proizvod.

- Dobili smo na uvid češki i mađarski zakon o nepoštenim trgovačkim uvjetima u lancu opskrbe hranom – mađarski je vrlo rigorozan, no naš bi mogao biti još rigorozniji. Smanjili smo mogućnost manipuliranja robom na minimum, da ne ide preko tri, četiri, pet ruku raznih posrednika. Tražili smo i da se na deklaraciji navede tko je proizvođač, tko dobavljač, a tko kupac, koji trgovački lanac, na primjer. Ako imate ime primarnog proizvođača u Hrvatskoj, taj isti podatak mora biti naveden i na etiketi uvozne robe – što je propis rigorozniji nego u mađarskom zakonu.

Gregurić se nada da će takvi njihovi prijedlozi ući u zakon, pa da "kupci konačno znaju odakle dolazi roba".

Ilustrirajući važnost uspostavljanja poštene trgovačke prakse, Gregurić, i sam proizvođač povrća, iznosi loša iskustva u poslovanju s trgovačkim lancima.

Politika domaćih lanaca

- Problem nije toliko u stranim lancima: dovezete im povrće, njihova obično dva kontrolora pregledaju robu, pa ako ih zadovoljava njezina kvaliteta, odmah nakon dolaska kući mogu ispostaviti fakturu. Ali poslovanje s domaćim lancima izuzetno je negativno iskustvo. Pogledaju naručenu robu, uzmu, a nakon dva tjedna zovu i kažu kako roba nije dobra. Čujte, salata traje tri dana i jasno je da nakon dva tjedna više nije dobra – ali ako je nisu odmah prodali, to je njihova stvar, naručena količina njihov je rizik, ne treba naručiti deset paleta ljeti kad više idu rajčice.

Proizvođač, na koncu, ili ne uspije naplatiti robu, ili je ucijenjen sniženom cijenom s kojom je na gubitku. Gregurić kaže kako će novi zakon i u tom dijelu zaštititi proizvođača.

Prema njegovu mišljenju, tri su osnovne stvari koje bi trebalo promijeniti da bi poljoprivrednici u Hrvatskoj "prodisali", a lanac opskrbe prehrambenom robom funkcionirao na korist i zadovoljstvo svih njegovih dionika.

- Prvo, Hrvatskoj treba novi zakon o poljoprivredi – ne izmijenjeni, nego novi, jer pedeset posto sadašnjeg zakona nije dobro.
Drugo, treba minimalizirati birokraciju.

Kao ilustraciju nabujalih zahtjeva birokracije Gregurić navodi kako prema hrvatskim propisima plastenik nije objekt jednostavne gradnje, kao što je, na primjer, slučaj u Španjolskoj.

- Za plastenik u Hrvatskoj morate imati lokacijsku dozvolu, građevinsku dozvolu, nacrt arhitekta itd. Čovjek je u Pitomači želio napraviti plastenik u komadu na četiri hektara, visok četiri metra, no samo mu je komunalni doprinos iznosio 160.000 kuna, plus lokacijska dozvola, građevinska dozvola, naknada za oborinske vode i drugo, zbog čega je iznos narastao do pola milijuna kuna. Preko svake mjere!

A ne može aplicirati na EU fondove ako ne ispoštuje sve propise. Za razliku od nas, u Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini plastenička proizvodnja u strahovitom je porastu, uz golemu podršku države. I sad roba iz njihovih plastenika dolazi na naše tržište, iako tamošnji proizvođači koriste sredstva koja u EU-u nisu dopuštena. Nitko to ne kontrolira - kaže Gregurić.

Na koncu, treća stvar koju smatra jako važnom jest "pod hitno udružiti sad razjedinjene proizvođače, staviti zajednički interes ispred osobnog, jer dok god nismo udruženi, ne možemo naprijed".



Hoćemo jesti zdravo!

O važnosti udruživanja, i zbog količina i zbog cijene, govori i Vjeran Piršić, u javnosti percipiran kao ekoglasnogovornik otoka Krka na kojemu živi.

Krk je svojevrsni "eksperiment u tijeku"; njegova lokalna vlast i stanovnici teže postizanju visokog stupnja samoodrživosti otoka, pogotovo u tri stupa održivosti koje predstavljaju hrana, voda i energija. Krk sustavno radi na rekonstrukciji autohtone otočne poljoprivrede, što podupiru i jedinice lokalne samouprave kroz Savjet za prehranu grada Krka.

- Nastojimo sve više hrane dobivati s otoka, i to tako da direktno povezujemo proizvođače i potrošače, najprije kao obitelji - jedne koje proizvode i druge koje su kupci; druga razina je povezivanje proizvođača-registriranih OPG-ova s javnim ustanovama kao što su škole i vrtići, a treća je razina povezati veće proizvođače s hotelskim lancima i privatnim restoranima.

Za sada, to su još uvijek eksperimentalne količine, osim u proizvodnji vina i maslinarstvu, ali i one pokazuju fantastične rezultate.

Logika je, kaže Piršić, jednostavna – mi građani otoka Krka hoćemo zdravu hranu. Što možemo proizvodimo sami, ili "u ulici" - rajčice, salatu, peršin, blitvu, ili kod proizvođača-OPG-a u središnjem dijelu otoka - vrhunsko janjeće i kozje meso, mlijeko, skutu itd. Što na otoku ne možemo proizvoditi ili se zaista ne isplati, naručujemo iz kvalitetnih OPG-ova iz Gorskog kotara i Like: dostavljaju nam se na kućna vrata krumpir, med, jabuke, jabučni sok, sir škripavac, šumsko bobičasto voće...

Proizvođači na taj način imaju siguran plasman, a jedino bi se još mali poljoprivrednici morali okrenuti udruživanju i okrupnjavanju.

U ovakvom modelu proizvodnje i distribucije hrane zasad sudjeluje stotinjak obitelji na Kvarneru. Sličan postoji i u Puli...

- Smatramo da ne postoji bolji model od ovoga, a može se primijeniti na 90 posto Hrvatske. S njim je vuk sit, koze na broju, a jedini "nedostatak" je što se zaobilazi velike trgovačke lance - kaže Piršić
Na tragu ovoga modela je, uostalom, najava ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića kako će se državnim ustanovama poput škola, vrtića, te policiji, vojsci itd. uvesti kratki lanac opskrbe - hrana bi im od polja do stola morala stići za 48 sati.

Zaustaviti uvoz smeća!

Zašto uvozna roba ne prolazi jednako stroge procedure kao i domaća, zašto ne postoji isti "filtar"? Što bi trebalo učiniti da se to promijeni, pitali smo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.

Meso i drugi prehrambeni proizvodi proizvedeni u Hrvatskoj visoke su kvalitete, kaže Tomislava Hodalić, stručna suradnica u Odjelu za regionalni razvoj HPK-a, a samim time je i vrijednost tih proizvoda veća. U Zakonu o uvozu hrane iz trećih zemalja stoji kako je svaki subjekt u poslovanju s hranom obvezan nadležnim tijelima omogućiti provođenje nesmetanog nadzora i uvid u svu dokumentaciju.

I na razini Unije postoje propisi kojima se zahtijeva kontrola prehrambenih proizvoda, no "kako smo na tržištu EU-a, robu proizvedenu u Uniji naše inspekcije su do sada slabije kontrolirale jer bi one trebale proći provjere u svojim državama.

Očito se ne možemo oslanjati na njihove kontrole. Ne možemo dozvoliti kaos na našem tržištu, kao ni prisutnost robe koja se u ostalim državama članicama tretira kao smeće", Kontrole i strogi nadzori trebaju se konstantno provoditi i za domaće i za uvozne namirnice, kažu iz HPK.

Majdak: Više domaćih proizvoda

Još za mandata prethodne Vlade, Tugomir Majdak, tada kao zamjenik ministra poljoprivrede, najavljivao je izradu zakona koji bi štitio domaće proizvode. Kazao nam je kako Ministarstvo traži način i modele kako bi se na bolji način pozicionirala domaća proizvodnja i kratki lanci opskrbe hranom, uključujući i zastupljenost domaćih proizvoda, a sve u skladu sa sličnim praksama u pojedinim državama EU-a.

- Pitanje uloge poljoprivrednika u lancu hrane i nepoštenih trgovačkih praksi jedan je od prioriteta trenutnog slovačkog predsjedanja Unijom. Cilj je da se o tom pitanju zaključci Vijeća donesu do kraja godine. Predviđeno je da bi se njima zadužila Europska komisija da donese pravni okvir na razini Unije.

Za zastupljenost hrvatskih poljoprivrednih proizvoda Majdak kaže kako nije na razini potencijala s kojima Hrvatska raspolaže, no da je cilj Ministarstva poljoprivrede "promijeniti ove trendove i krenuti prema sigurnoj i konkurentnoj domaćoj proizvodnji i povećanju samodostatnosti".

Naslovnica Hrvatska