Novosti Hrvatska

E, MOJ NARODE

Tonemo sve dublje: dug bankama veći nam je za 112 milijardi kuna

E, MOJ NARODE

U Hrvatskoj se čeka rast kao ozebli sunce, stalno se o njemu govori, no nikako da nas potrefi ta sreća. Ruku na srce, nije da smo cijepljeni od njega, raste nam mnogo toga za što bi bilo bolje da pada, dok nam se strmoglavljuje ono što bi bilo bolje da raste.

Naša je situacija, makar što se gospodarstva i razvoja tiče, otprilike kao iz onog vica o kirurgu koji operiranom pacijentu govori da ima dvije vijesti, dobru i lošu. Operacija je prošla uspješno, loša je vijest da mu je amputirana zdrava noga. E, pa mi smo kao taj pacijent.

Krpanje minusa

U posljednjih 20 godina toliko nam je porasla zaduženost države da smo u većoj banani nego je bila bivša država kad se raspadala, danas nam je ukupni državni dug 291 milijardu kuna, a 1996. je bio 30,8 milijardi kuna. To znači da nam država u zemlji i inozemstvu gotovo 10 puta zaduženija nego prije dva desetljeća. Prije 20 godina taj je ukupni dug opće države iznosio 28,5 posto BDP-a, a danas je oko 87 posto BDP-a.

Jugoslavija je prije kraha dugovala svijetu 22 milijarde dolara, dok naš dug opće države sada iznosi oko 44 milijarde dolara. Od Jugoslavije smo naslijedili 3,7 milijarde dolara duga, treba i to spomenuti, nisu nas zaobišli njezini dugovi. I to najbolje pokazuje što su dugovi, čak kad se država raspadne i nestane, njezini dugovi ostaju nasljednicima. Od dugova se ne može pobjeći.

Nije da je sav dug za koji ćemo svake od idućih nekoliko godina plaćati najviše kamata od osamostaljenja, oko 18 milijardi kuna, proćerdan u pokrivanje proračunskih deficita, ili jednostavnije rečeno krpanje minusa koji nastaje jer su državni apetiti veći od mogućnosti, znači prihodi ne pokrivaju rashode jer trošimo iznad svojih mogućnosti, pa smo se zaduživali za isplatu mirovina, plaća, sanacije, refinanciranje starih kredita...

Nije baš sve crno

Nešto nam je od svih tih dugova i ostalo. Na primjer, Dalmatina, ma koliko puta tuneli bili bojeni, a cijena kilometra rasla iz mandata jedne vlade s četiri milijuna eura na 17 milijuna u mandatu druge, ipak imamo i tunele i autocestu. Nije sve u vožnji, valja i živjeti, a kako se kod nas živi i kakva nam je budućnost najbolje govori činjenica da nam je porasla nezaposlenost, s 261 tisuće iz 96. na 276 tisuća krajem ovogodišnjeg ožujka.

Nije sve crno: prosječna plaća nam je u dva desetljeća skočila s 2033 kune na 5652 kune. Najveći skok dogodio se od 2002. do 2008., u tih šest godina uzletjela je 39 posto na 5178 kuna, a u zadnjih šest godina svega devet posto ili za 474 kune na 5652 kune. Tako da što se plaća tiče, nismo se baš usrećili zadnjih šest godina. Na čemu je temeljio naš rast pretkriznih godina, što je dizalo osobnu potrošnju s takvim plaćama, govori i podatak da su građani prije dva desetljeća bankama dugovali šest milijardi kuna kredita, a ove godine 118 milijardi kuna. Zadnjih četiri godine ljudi smanjuju zaduženost, no i dalje im je teret kredita preveliko breme.

Mukotrpan oporavak

U stvari, nismo se mnogo usrećili ni porastom zaposlenosti ni cijenama, u ovih 20 godina dobili smo u 1998. PDV od 22 posto koji je rastao na 23 pa na 25 posto, što je jedan od najpaprenijih PDV-a u cijeloj Europi. Država od svega što platite u trgovinama uzima četvrtinu cijene, ili svaka četvrta kuna od gotovo svakog računa ide u proračun. Veći PDV od nas imaju samo Mađari koji ga plaćaju po stopi od 27 posto.

BDP nam je prije dva desetljeća iznosio 129 milijardi kuna, dok smo 2015. završili s 334 milijarde kuna, no onda je rastao 5,9 posto, dok je lani taj rast iznosio svega 1,6 posto, ali je to bio prvi gospodarski rast nakon šest godina uzastopnih padova. Ekonomisti ponavljaju da nam treba najmanje tri do pet posto godišnjeg rasta, da bismo to osjetili na stvarnom životu, značajnijem padu nezaposlenosti i standardu i da bi se tek tada moglo govoriti o stvarnom oporavku koji bi se osjetio na padu nezaposlenosti i životnom standardu. Znači trebao bi nam rast kakav smo imali prije 20 godina da bismo se oporavili, no onda je proračunska potrošnja bila 48 milijardi kuna, a danas 132 milijarde kuna, premda nas je danas 4,2 milijuna a prije dvadeset godina bilo nas je 4,4 milijuna.

Težak teret mirovina

Koliko je zaduženost nezgodna govori i podatak da nam je proračun iz 94. iznosio 19 milijardi kuna, a u godini smo kada moramo platiti 18 milijardi kuna kamate na dug. Rat, pretvorba i privatizacija dosta nas je stajala jer je prijevremeno umirovila mnoge stanovnike o čemu uz broj umirovljenika govori i podatak da nam godišnje za isplatu mirovina treba 36 milijardi kuna, a po nekim procjenama, trošak za vojsku i policiju tijekom Domovinskog rata iznosio je 31 milijardu kuna, pa je onda jasno kakve nas godine čekaju, a mi nikako da se opametimo i prihvatimo sadašnjosti, a povijest prepustimo povjesničarima, da se prihvatimo stvari koji će nam dati posla i plaća.


Cijene nekad i danas

Prije dva desetljeća benzin je koštao četiri kune, danas je 8,97 kuna, bijeli kruh od 600 grama bio je pet kuna a danas je 7,50, brašno je stajalo 3,9 kuna, a danas 6,9 kuna, kilogram trapista 47 kuna, a danas od 76 do 120 kuna, prešana šunka 57 kuna, a danas 80 kuna, sol je koštala tri kune, danas 4,29 kuna...


Brojke sve govore

- ukupni državni dug u 1996. je bio 30,8 milijardi kuna, u siječnju 2016. je 291 milijardu kuna
- ukupni hrvatski inozemni dug u 1996. 4,8 milijardi dolara ili 26 milijardi kuna, kraj 2015. 45 milijardi eura
- BDP u 1996. 18,9 milijardi eura, 2016. 43,9 milijardi eura
- ukupni prihod proračuna 48,33 milijardi kuna u 96., 127 milijarde kuna u 2015.
- ukupni rashodi proračuna u 48,8 milijarde kuna u 96., 132 milijarde kuna u 2015.
- zaposlenost 1991. 1,8 milijuna, 1,19 milijuna u 1996.,1,55 milijuna u 2008., u ožujku 2016. 1,33 milijuna
- umirovljenika u 91. 719.868, u 1996. 888.738, a u ožujku 2016. umirovljenika 1,23 milijuna
- topa nezaposlenosti u 1996. 14,5 posto, 17,2 u ožujku 2016.
- prosječne cijene novih stanova 7041 kuna po kvadratu u 1996., 10.688 kuna u 2015.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last