Novosti Hrvatska

Špurtilom i ostima

Davor Krile: Tko ima para, brani se iz maksimirske lože, a tko nema - snalazi se kako može

Špurtilom i ostima
Tko ima para, kupa se u moru, a tko nema, doma u lavoru - glasila je nekoć fatalistička ljetna uzrečica. Vremena se mijenjaju nabolje, pa je ovih dana na djelu jedno puno postojanije i hrvatskije načelo: Tko ima para, brani se iz maksimirske lože, a tko nema - snalazi se kako može.

Spektakularni i sudski gotovo bezuvjetni izlazak braće Mamića iz Remetinca, s još jednim osionim izderavanjem na bezobraznog novinara-provokatora, trijumfalnim odlaskom na stadion, prkosnim junačenjem pred neprijateljski raspoloženim tribinama te cijeli koloplet simboličnih društveno-političkih poruka koje iz toga događaja slijede razotkriva bolje od ikakvog moralnog detektora skrivenu narav dijela pravosudnog sustava ove države i najviše vrijednosti njezinih samodeklariranih „domoljuba“. Umjesto odavno proskribiranog nasilnika i osumnjičenika, Zdravko Mamić sve jasnije postaje nacereno lice crne hrvatske budućnosti.

Pokajnik u strahu

Hrvatska pravda možda jest slijepa, ali – kako i brojni dodatni primjeri iz prakse pokazuju, od Milana Bandića do Marine Lovrić-Merzel – baš i nije na milijune i stranačke boje. Povrh univerzalne kapitalističke parole “novac je sve – čovjek je ništa“, iz zadnje se male pobjede dobro fudranih patriota široko razvio i barjak izbornoga manifesta pravedničke hrvatske desnice: dok si s nama, ne boj se pravosudnog srama.

Nije tajna da je neformalni kandidat za ministra HDZ-ova pravosuđa, usprkos ranijim obećanjima, i te kako još u stanju utjecati na sudske odluke koje se tiču njegova bliskog prijatelja, a HDZ se nije skanjivao niti u Saboru blokovski stati u zaštitu svojega moćnoga sponzora i mecene: stranka je glasala protiv Zakona o sportu predloženog od Hajdukovih navijača, nazivajući ga sramotnom inicijativom protiv Dinama, Hrvatske i Zdravka Mamića.

Za manje od dva sata Mamići su iz Remetinca uspjeli prikupiti čak jedanaest milijuna kuna jamčevine, što bi u racionalnim i samosvjesnijim društvima već bio dovoljan indikator njihove svetosti i poštenja. Za razliku od njih i Vrbanovića, koje se tereti čak za 130 milijuna štete nanesene Dinamu i najdražoj im domovini, blagodati remetinečkog betona na plus 40 ostao je skrušeno uživati samo poreznik Milan Pernar: kako se sumnja u njegove pokajničke nakane, može se pretpostaviti da ga istražni zatvor najefikasnije štiti i od predatora na slobodi i od hrvatskoga pravnoga ludila.

Još na prvim godinama fakulteta profesori su nas učili kako pravda i pravo nisu uvijek na istim valnim duljinama, ali nikad ova teza nije podrazumijevala ovako karikaturalnu diskrepanciju, ovu lančanu proizvodnju prizora u kojima se jedan pojam drugome – ali i cijeloj naciji – otvoreno i uporno ceri u lice.

Vasina diploma

Ovih je dana Upravni sud zbog proceduralne pogreške stavio izvan snage poništenje plagirane diplome glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, učinivši je time do daljnjega legalnom, pa Vaso može slobodno aplicirati i na najviše državne dužnosti. U meritornost same presude ne treba ulaziti, premda se proceduralna pogreška dosad u nizu slučajeva pokazala posljednjim utočištem državotvornih hulja, od priznanja sljemenskog ubojstva obitelji Zec, pa do svojedobnoga priznanja smaknuća Milana Levara, također bez prisutnosti odvjetnika.

Što reći, međutim, na činjenicu da je hrvatska pravna praksa i isti Upravni sud o dva potpuno identična slučaja prepisanih diploma – slučajeva Vase Brkića i bivšeg zaposlenika zagrebačkog Holdinga Roberta Ljutića, također nesuđenog diplomiranog kriminalista – donio dvije posve oprečne presude? Isto su im tekli studentski dani, od istih bolesti su pelcovani, jednako su prepisivali znatne dijelove diplomskih radova i istoga dana im je dekan Visoke policijske škole oduzeo diplome, ali je isti sud tužbu nekim čudom uvažio samo jednome, nesumnjivo većem Hrvatu.

Ne mogu odoljeti a da ovome đerdanu komparativno-pravosudnih apsurda ne dodam i svoj, više nego indikativan slučaj. Nekidan je domoljubno-konzervativna novinarka Karolina Vidović-Krišto nakon godinu dana suđenja dobila tužbu protiv Udruge “Zagreb Pride” i odštetu od 30 tisuća kuna, i to samo zbog uvrštenja u izbor za homofoba godine temeljem njezinih javnih izjava u autorskoj emisiji.

Ja, s druge strane, već 14 godina čekam na pravomoćnu presudu protiv jednoga nakladnika zbog objave hrpetine uvreda i klevetničkih tvrdnji Ivana Zvonimira Čička na moj račun: od toga da sam partijska batina, karadžićevac i Jugoslaven, pa do toga da sam izdajnik novinarstva te suradnik najmračnijih sila i Miroslava Kutle.

Turudiću, gdje si?

Medijski domoljubno-državotvorni spektar zna se često žaliti na navodnu pristranost u radu Hrvatskog novinarskog društva, no nisam čuo da su se još ijednom pobunili protiv evidentne pristranosti hrvatskoga pravosuđa u svoju korist, a koja nije isplivala na vidjelo samo u jednome slučaju.

Gospodine Ivane Turudiću, zar smo se za to borili? Stranačko društvo kojemu obično sekundirate potrošilo je i jezik i glasnice sveudilj proklinjući boljševizam, komunizam i revolucionarno pravo, a u hrvatskoj sudskoj praksi, ako mene pitate, od njih nema vjernijih baštinika ideje da i danas postoji avangarda građanske klase, da su neki Hrvati puno jednakiji od drugih i da ideološko-stranačka košulja sucima mora biti bliža od jakete.

Pravda za sve, gospodo dežurni domoljubi, jer je selektivna pravda njezina najgora negacija. Jednako kao što živjeti Hrvatsku i godinama bahato preživati Hrvatsku nije ni približno isto.


davor krile

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last