Novosti Hrvatska

Špurtilom i ostima

Davor Krile: I oni su bili veterani

Špurtilom i ostima
Slučaj je htio da baš polovicom studenog zaredaju veteranski dani: najprije Remeberence Day iliti Dan makova, a tjedan dana potom i obljetnica Vukovara.

Veteransku priču dodatno podvlači i prosvjed u Savskoj 66, tako da se svijet bivših ratnika kapilarno proširio na sve dostupne sfere. Rijetko što propuštam od ove tematike, jer odavno spadam u fanatike žanra: od Prvog svjetskog rata u riječi i slici, preko „Tamne strane Marsa“ Filipa Hameršaka pa do reprize dokumentarnog serijala „Heroji Vukovara“ - dan mi je uglavnom ispunjen svim aspektima vojničke svakodnevice i patnje.

Glumac, ratnik, glumac

Da „overdose“ bude potpun, pri ruci mi je i knjiga „Vojnici“ njemačkog povjesničara Sönke Neitzela i psihologa Haralda Welzera, temeljena na zapisnicima britanskih i američkih obavještajnih službi o prisluškivanju zarobljenih Nijemaca u Drugom svjetskom ratu. Uglavnom, nije riječ o štivu za laku noć: međusobni razgovori časnika i običnih pripadnika Wehrmachta otkrivaju istine o silovanjima, ubojstvima i zvjerstvima svih vrsta, rasvjetljavajući psihološki i motivacijski sklop sudionika svakog rata.

Za ponašanje čovjeka u rubnim situacijama, zaključuju autori, izuzetno je važan referentni okvir u kojemu djeluje. Često se pogrešno pretpostavlja da su za naše postupke najodgovorniji odgoj i sustav unutarnjih vrijednosti i da on oblikuje naše postupke i sudbinu, no i te kako je važno, nalaze oni, i ono što se od nas u užem ili širem kontekstu zapravo očekuje.

Nije to slučaj, čini se, samo s djelovanjima vojnika u ratu, nego i u miru. Na webu History Channela ovih dana nailazim na pregršt zanimljivih podataka pod egidom „Jeste li uopće znali da su ovi ljudi veterani Drugog svjetskog rata?“

Prvi na popisu – sir Alec Guinness, slavni Obi Wan Kenobi iz “Ratova zvijezda”. Premda je još 1938. igrao Hamleta u kazalištu Old vic u Londonu, sir Alec u životu nije ratovao samo sa zvijezdama: 1939. je ušao u kraljevsku mornaricu, sudjelovao u mnogim bitkama, iskrcao se sa saveznicima na Siciliju, pa čak i dostavljao britansko naoružanje Titovim partizanima.

Pjevač,ratnik,pjevač

Alec Guinness bio je i ranjen, no poslije rata nastavio je intenzivno glumiti: snimio je, među ostalim, „Lawrencea od Arabije“ i „Propast Rimskog Carstva“, a za ulogu u „Mostu na rijeci Kwai“ zaradio je Oscara.

Ratni veteran je bio i Melvin Kaminsky, poznatiji kao Mel Brooks. Nakon što je služio u inženjerskoj borbenoj jedinici, čisteći s europskih cesta njemačke mine i omogućujući napredovanje savezničkih snaga, stari Mel je ostatak života potratio na zajebanciju sa samim sobom; na snimanje urnebesno smiješnih farsi i parodija povijesnih događaja.

Nije mu palo na pamet razapeti šator pred Bijelom kućom niti određivati američkim političarima koji će po redu biti u koloni pred postamentom poginulima u Normandiji ili na Iwo Jimi: nakon što ga je oslobodio od nacista, Mel je odlučio isključivo uveseljavati svijet.

Ništa drugo nakon rata nije planirala ni slavna jazz pjevačica Josephine Baker. Već se bila proslavila pjevajući po europskim klubovima, kad je postala agentica Francuskog pokreta otpora, riskirajući i glavu i karijeru švercajući oružje i skrivajući ilegalce u svom pariškom stanu.

Njezin kolega bio je i glumac Marcel Marceau. On je rat proveo spašavajući židovsku djecu po Francuskoj od nacističkog pogroma i prebacujući ih u Švicarsku, da bi nakon što je oružje utihnulo umjesto kadrovika ministara u De Gaulleovoj vladi postao i do penzije ostao puki zabavljač i klaun.

Prkoseći onoj da nakon Auschwitza više neće biti pjesme i poezije, pjevač Tony Bennett snimio je svoje najbolje numere, uključujući i „I left my heart in San Francisco“. To ne bi bilo čudno da Bennett prethodno nije služio u 63. američkoj pješačkoj diviziji preživjevši desant na Normandiju, žestoke borbe kroz Francusku, Belgiju i Njemačku, uključujući oslobođenje koncentracijskog logora Landsberg.

Glumac,ratnik,glumac

Da nije odlučio pjevati, Bennett danas vjerojatno ne bi bio živ, niti najstariji izvođač na američkoj Billboard top-listi.
Najdraža mi priča iz ove kategorije vezana je za Jamesa Stewarta, suhonjavog zapovjednika eskadrile bombardera B-24, tzv. liberatora, s više od 20 borbenih misija iznad okupirane Europe. Rat je završio s činom pukovnika, da bi već 1946. s Frankom Caprom snimio „Divan život“, film s više kršćanskog duha nego što ga ima u svim Kaptolskim odajama i s najdubljom mogućom porukom protiv čovjekove autodestrukcije, malodušja i samoubojstva ikad izrečenom.

Od kakvog su materijala bili iskovani ovi ljudi? Zbog čega 1945. nisu stali, otišli u penzije i odlučili biti kolektivni kreatori i korektori državnih institucija? Je li kvaka u njima ili u referentnom okviru društva u kojemu su djelovali, a koje nije poznavalo solunaše, čuvare revolucije i vječite političke zaslužnike?

I tko je zapravo kod nas za, a tko protiv Jugoslavije i njezinih običaja: štovatelji samozatajnog veterana Jamesa Stewarta i njegova „Divnog života“ ili deklarirani joj i službeni neprijatelji?

davor krile

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 18FirstPrevious[1]2345678910Last