Novosti Hrvatska

IMA alternative

Monetizacija nije jedino rješenje: 4 modela za autoceste

IMA alternative
Na kraju se cijela priča o autocestama, o nužnom sređivanju financijskog i upravljačkog stanja u HAC-u i ARZ-u, svela na ‘za’ i ‘protiv’ monetizacije, sa i bez referenduma. Oni koji su protiv monetizacije su, ispada, za nastavak poslovanja upravljanja autocestama po starome, kao da nikakva druga rješenja nisu moguća.

- Dvojba monetizacija ili nastavak po starome je lažna, izmišljena i nametnuta – kaže za “Slobodnu” prometni stručnjak Marijan Banelli, savjetnik u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i bivši dužnosnik u Hrvatskoj upravi za ceste, nekoć krovnoj instituciji državne politike u cestogradnji i održavanju cesta. Još prije 13 godina, kaže Banelli, HUC je predlagao rješenja kako da se javna poduzeća u cestogradnji preustroje i financijski srede.

- Postoje razni modeli preustroja, financijskog i upravljačkog, javnih poduzeća koja upravljaju autocestama. Sve je to bilo poznato i prije nego je Vlada krenula u proces monetizacije. Nuđena su rješenja za reprogram dugova ARZ-a i HAC-a. No, čini se da je prvenstveni cilj aktualne vlasti doći do kratkoročne financijske injekcije za proračun, tako da nema sluha za druge modele promjene sadašnjeg modela upravljanja autocestama – ističe naš sugovornik.

I strani konzultanti (ERSTE, Deloitte, Wolf Theiss, Asfinag) koje je Vlada angažirala za monetizaciju autocesta u svojoj studiji razmatraju, uz monetizaciju, još dva modela prelaska autocesta iz sadašnjeg stanja potpuno državnog ili javnog vlasništva u neki oblik privatizacije. Prvi je privlačenje kapitala u autoceste kroz sekuritizirane osigurane obveznice, a drugi je ugovor o upravljanju. No, oba Vladini konzultanti odbacuju i priklanjaju se stavljanju autocesta u koncesiju.

UGOVOR O UPRAVLJANJU (neprihvatljivo za Vladu)

Najmanje prostora i šansi za uspjeh spomenuti konzultanti daju opciji da se 1024 kilometra naših autocesta dadu kroz ugovor o upravljanju operateru koji bi povećao prihode i smanjio troškove na njima. Tako bi država lakše vraćala dugove HAC-a i ARZ-a, a operater bi sebe namirio iz dijela dobiti. U tom scenariju ne bi se vodila nikakva diskusija o statusu autocesta tipa jesmo li i dalje vlasnici ili nismo. Ali bi bez direktorskih fotelja ostali mnogi stranački kadrovi HDZ-a, SDP-a i HNS-a u HAC-u i ARZ-u, koje operater jednostavno ne bi trebao. Opcija je za vladajuće neprihvatljiva i zbog toga što nema jednokratnog ulijevanja velikog novca u proračun, već se financije i autocesta i države stabiliziraju na duži rok.

IZDAVANJE OBVEZNICA (najbolja varijanta)

Prema ocjenama mnogih stručnjaka i sindikata u HAC-u i ARZ-u, privatizacija autocesta kroz privlačenje fondovskog kapitala i novca građana izdavanjem obveznica najbolja je varijanta, ako se već ide u prodaju. No, zanimljivo, strani konzultanti posvećuju toj ideji tek nešto više prostora nego ugovoru o upravljanju. Procjenjuju da na tržištu nema interesa za tu vrstu obveznica, ali bez navođenja ikakvih pokazatelja u korist takve tvrdnje.

S druge strane, mirovinski fondovi javno su i višekratno iskazali interes za tu vrstu ulaganja. Otuda dio domaćih stručnjaka, poput Mate Kosora s Pomorskog fakulteta u Zadru i Mihaele Grubišić Šeba s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, u svojim znanstvenim radovima o monetizaciji izražava čuđenje zaključkom stranih konzultanata da nema interesa za obveznice. Očito je da se opcija obveznica mora odbaciti kako bi se utro put davanju autocesta u koncesiju ili onome što se u javnosti izjednačilo s monetizacijom.

KONCESIJA NA 50 GODINA (Vlada hoće odmah novac)

Stavljanjem autocesta u koncesiju država bi, prema procjeni stranih konzultanata, mogla uprihoditi najviše 3,3 milijarde eura ako bi se koncesija dala na 50 godina. Prema istome izvoru, što bi bilo kraće koncesijsko razdoblje, prihod bi bio manji. Osim novčanog priljeva u proračun, država bi profitirala i kroz ukidanje dijela trošarine na benzin koji sada ide HAC-u i ARZ-u, a ubuduće bi mogao ostati u proračunu. To nije zanemarivo, riječ o milijardu i 400 milijuna kuna godišnje. Konzultanti u prilog koncesiji navode i smanjenje troškova poslovanja HAC-a i ARZ-a, povećanje efikasnosti poslovanja tih tvrtki i zaustavljanje rasta (javnog) duga. Sve to zagovara i ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić.

Protivnici koncesije upozoravaju kako će koncesionar sve što jednokratno plati nastojati vrlo brzo povući natrag kroz povećanje cestarina i drugih usluga te da će se u koncesijskom ugovoru osigurati na račun poreznih obveznika od rizika i pada prometa na autocestama. Bit će, nema sumnje, velikih otpuštanja u javnim poduzeća iz cestogradnje i održavanja autocesta, što će povećati trošak državi. Konačno, osporavatelji monetizacije ukazuju da je odluka Europske komisije da se ide u izgradnju jadransko-jonskog pravca signal da bi se naše autoceste mogle održavati bez privatizacije. No, do izgradnje autoceste do Grčke preko Hrvatske, BiH, Crne Gore i Albanije HAC i ARZ trebaju preživjeti i vraćati dugove. Može li cestogradnja nastaviti po sadašnjemu modelu?

POSTOJEĆE RJEŠENJE (izgledna su nova zaduženja)

Dug Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka-Zagreb dosegnuo je krajem prošle godine 31 milijardu kuna. Samo za kamate na uzete kredite HAC i ARZ godišnje izdvajaju oko milijardu i pol kuna, koliko im pritekne iz trošarina na gorivo. Prihod od cestarina kreće se oko 1,7 milijardi kuna. Prema tvrdnjama i sindikata i Vlade, iduća godina bit će posebno teška za povrat dugova po kreditima za izgrađene autoceste. Izgledna su nova zaduženja. Država se tu javlja kao jamac za kredite HAC-a i ARZ-a, ali još nijedno državno jamstvo nije aktivirano. Od HAC-a i ARZ-a istodobno se traže nove investicije, dovršetak autoceste do Dubrovnika, primjerice. Kao i dovršetak autoceste Zagreb-Sisak.

Kada bi politika odustala od investicija u cestogradnji, HAC i ARZ, prema nekim procjenama, prepolovili bi svoj sadašnji dug. Jer bi milijarde koje ulažu u nove kilometre mogli usmjeriti u povrat, možda i spasonosni reprogram dugova.

Tako se dolazi do apsurda. Vlada će, prema svemu sudeći, nastaviti s političkim investicijama u cestogradnji, a kako bi to mogla – privatizirat će te iste autoceste.

vedran marjanović
Naslovnica Hrvatska