Novosti Hrvatska

Jučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Postoje i veći luzeri od esdepeovaca, npr. HNS

Jučer, danas, malo sutra
Izvješća liječničkih konzilija neobično su zahtjevna književna forma. Velim književna, jer osim što barataju suhim, preciznim i neporecivim medicinskim činjenicama, ona vazda uključuju i ozbiljnu količinu retoričkih figura kojima se želi prikriti, umanjiti ili odgoditi izricanje terminalne dijagnoze.

Primjera za to ima koliko vam srce želi, a jedan od dirljivijih je svakako slučaj pape Ivana Pavla Drugog. Nekoliko dana prije njegove smrti, konzilij se oglasio priopćenjem za pamćenje.

Činjenicu da se Wojtylina duša već počela uspinjati u nebo, oni su zapakirali u frazu koja je najgorljivijim vjernicima ostavljala tračak nade da se čudo oporavka ipak može dogoditi: “Ispravno potaknut, Sveti otac reagira na podražaje.”

Te sam se rečenice sjetio prošle subote pročitavši izjavu ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić: “Vlada u cjelini apsolutno funkcionira.”

Bez skrupuloznosti i takta koji su svojstveni liječničkoj eliti, ona je beživotnog pacijenta koji je samo uvjetno kontaktibilan, proglasila nikad življim, narugavši se tako vlastitim biračima.

Njezin kolega Ivan Vrdoljak otišao je i korak dalje. On je, naime, istoga dana svečano objavio kome imamo zahvaliti što je, eto, samo naoko klinički mrtva Vlada ipak neobično vitalna.

“HNS je faktor stabilizacije”, ponosno je podvukao čovjek koji je ministarski resor naslijedio kao partijski miraz od Tigera Woodsa iz Valture.

Zauzeta čitanjem nekrologa raskoljenom SDP-u, javnost je ovih dana iz vida potpuno ispustila činjenicu kako čak i od jadnih socijaldemokrata postoje veći luzeri – narodnjaci.

Stranka koja bi danas, s obzirom na broj simpatizera, konvenciju mogla održati i u malo komfornijem liftu (pa otamo poručiti javnosti kako se nezaustavljivo uspinje), ima lijepe izglede da nakon sljedećih izbora potpuno iščezne s radara visoke politike.

Bio jednom Čačić

Njezinim viđenijim aktivistima s terena, koji su do sada, zahvaljujući stranačkim kvotama, sasvim lijepo živjeli od odanosti narančastoj zastavi, to će biti, izvan svake sumnje, ozbiljan razlog za padanje u depresiju.

No, takav rasplet bit će sve samo ne nepravedan ili nezaslužen. Jer, ako ćemo pravo, za mit o veličini ili, ako hoćete, respektabilnoj specifičnoj težini HNS-a, ponajmanje su zaslužni aktualni ili bivši čelnici te stranke.
Istini za volju, Čačić je uvijek imao solidno uporište u svome zavičaju, no više od simpatija birača, narodnjake su gurali mišići starijeg partnera u koalicijskome braku.

Militarističkim žargonom, ako su esdepeovci nastupali u formaciji topničke bitnice, HNS su vazda gurali za sobom kao kabastu poljsku kužinu.

Razlog? Vrlo jednostavan: Milanović nikada nije smogao petlje testirati stvarnu moć i utjecaj svoje stranke tako što će samostalno izaći na izbore, pa eventualne koalicijske paktove sklapati tek kasnije, nakon što se objave rezultati.
Bez vjere u vlastitu snagu, uplašeni mogućnošću da ih oponenti stigmatiziraju kao ideološki isključive, rigidne ljevičare, esdepeovci su uvijek birali strategiju “ojačavanja bokova”, okupljajući oko sebe partnere koji objektivno ne igraju u istoj ligi kao oni.

Sklapajući takve angažmane, u pravilu bi se prilikom potpisivanja “predbračnih ugovora” malo zanijeli, pa saveznicima ponudili i malo više od onoga što uistinu zaslužuju.

O tome, uostalom, zorno svjedoče i aktualne rasprave o jalovoj rekonstrukciji Vlade. Premda je Zoran Milanović vjerojatno pretposljednja figura na našoj političkoj sceni koja bi zasluživala da joj stanemo u zaštitu (naravno, primat na začelju neprikosnoveno drži Tomislav Karamarko), valja biti iskren pa priznati kako su njegove mogućnosti remonta vlastita kabineta ipak bitno ograničene.

Lako ćemo se suglasiti kako su upravo gospodarski resori najveća rak-rana aktualne Vlade i kako bi se baš tamo trebalo posegnuti za “igračima s klupe”, koji će zamijeniti kadrove očito nedorasle težini povjerene im zadaće.

Liliputanac i Guliver

No nad čovjekom koji upravlja najdelikatnijim ministarstvom, Milanović zapravo nema nikakve opipljive moći.
Vrdoljakova je nedodirljivost zajamčena koalicijskom nagodbom u kojoj je HNS sjajno prošao.

Otada do danas snaga narodnjaka samo je kopnila, ali ravnoteža koalicijskih snaga ostala je ista. Premda sasvim neupitni Liliputanac, HNS itekako odlučuje o sudbini posrnula Gulivera, naime, SDP-a.

Kad se kolos konačno skljoka, što je, bojim se, neizbježno, nema nikakve sumnje da će svojom težinom smlaviti i patuljastog partnera. A za tom kolateralnom žrtvom, uvjeren sam, malo tko će pustiti suzu.

 ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska