Novosti Hrvatska

VASO PLEMENITI

Milijan Brkić je pet sati izvlačio ranjenog suborca na vrh Velebita

VASO  PLEMENITI

Bio je i ostao vjeran Tuđmanu

Milijan Brkić je nadimak Vaso dobio u prilično misterioznim okolnostima: riječ je o ratnoj priči u kojoj je nekadašnji specijalac MUP-a nadimak navodno oteo neprijatelju, i to uz pomoć snajpera, no o tome njegovi prijatelji i suradnici danas nerado govore. Neki od njih su nam diskretno napomenuli kako povijest nadimka glavnog tajnika HDZ-a baš i nije za objavu, dok su drugi elaboraciju okrenuli u posve suprotnom pravcu, navodeći kako je Milijan u ratu spasio mnoge zarobljene Srbe, pa tako i nekog Vasu koji mu je postao trajnim obilježjem i pratnjom.

Sam Brkić jednom će u nekom intervjuu reći kako mu je Vaso zapravo samo kodni ratni naziv: specijalci su devedesetih nerijetko djelovali duboko u neprijateljskoj pozadini, pa su radi unošenja dodatne konfuzije u agresorske redove sebi nadijevali mahom srpska imena. Stranački kolega Đuro Perica Milijana Brkića uglavnom zove Žika, potvrđujući kronični HDZ-ov manjak senzibiliteta za sve te silne istočnjačke nijanse.

U podstanarskoj kući sa zemljanim podom

Trenutno najpoznatiji politički kompilator u Hrvata, debelo zaslužan što je i antologijski magisterij Ante Đapića gotovo posve pao u nacionalni zaborav, rođen je 25. listopada 1970. godine u zapadnohercegovačkom mjestu Klobuku, zaselak Brkići, općina Ljubuški. Mora se priznati da izgleda prilično zrelo za svoje godine. Bio je tek u drugom razredu osnovne škole kad su se Milijanovi roditelji, dotad gastarbajteri u Njemačkoj, odlučili preseliti u Zagreb i sa sobom povući i djecu iz Hercegovine. Otac mu je radio kao građevinac, a majka kao pomoćna školska radnica. Milijanu i bratu metropola svih Hrvata nije baš legla na prvi dojam, ako se socijalni milje u kojem su se našli uopće može dovoditi u vezu s metropolom: dom im je postala iznajmljena podstanarska kuća sa zemljanim podom u dotepenečkom naselju Dubec u Gornjoj Dubravi.

Po javnom kazivanju glavnog tajnika HDZ-a, majka je svaku večer na pod slagala kartonske kutije da njezino četvero djece – dva sina i dvije kćeri - imaju gdje spavati. Dickensovski životni uvjeti, ne baš uobičajeni za socijalistički belle epoque koncem sedamdesetih, u kombinaciji s hercegovačkim domotužjem urodili su eksplozivnim koktelom. Milijan i brat mu Jozo u Zagrebu su izdržali puna dva dana, a potom su s nešto sitniša kupili karte za vlak i otputovali didu Jozi i babi Ruži natrag u Klobuk. U Zagreb ih je ubrzo vratila milicijska pratnja: možda se u Milijanu baš za toga puta začela želja za budućim zvanjem, usprkos mrskoj jugokomunističkoj petokraki na kapama pratitelja? Možda je trauma prisilnoga povratka posijala sasvim suprotno sjeme, pa baš iz tih razloga predsjednik i glavni tajnik HDZ-a ovih dana žestoko zagovaraju najstrožu zabranu crvene zvijezde? Kako god, braću Brkiće je nakon ove avanture čekalo nekoliko prilično mučnih dana, uglavnom obilježenih šibama i bolnim klečanjem na kukuruzu.
Sa suradnicima u vrijeme potrage za Antonijom Bilić

Odbio je privesti Mirka Norca

Kako je mladi Milijan nakon osnovne škole upisao srednju tehničku – tzv. Teslu – neko je vrijeme kovao ozbiljne planove o studiju elektrotehnike. Ne zna se baš pouzdano što ga je u tome spriječilo – nizak prosjek za polaganje prijemnog ili rigorozni diplomski uvjeti – no i u mnogim sličnim slučajevima s vremenom se uvriježilo reći da je bilo puno prioritetnijih zadaća od studiranja jer nam je u međuvremenu napadnuta Domovina. Rat, to krajnje nediplomatsko razdoblje kad, kako kaže Ranko Marinković, „nema više pliz i pardon, musje i madam, nego raspali i ožeži, pa kome obojci, kome opanci“, ispunilo je život Milijanu Brkiću i dramom i smislom i neprestanom dinamikom. Punih deset godina - od 1991. do 2001. – proveo je u specijalnoj jedinici MUP-a i po nebrojenim krvavim terenima, a prvi ratni zadatak imao je na zagrebačkom Plesu, kad je osvajana tamošnja vojarna.

Bivši suborci prisjećaju ga se kao dobrog ratnika i zapovjednika koji bi učinio baš sve za svoje ljude. Za najsurovijih uvjeta, na ledom okovanom Velebitu, jednom je pet sati sam samcat na rukama izvlačio ranjenog suborca na vrh planine kako bi ga mogao evakuirati helikopter saniteta. Vaso je nekim svojim dečkima iz Alfi navodno bio i jamac za kredite koje je kasnije sam otplaćivao, a poznato je i da se 1995. odrekao stana koji mu je već bio dodijeljen u korist udovice i djece svojega poginulog vojnika. Navodno je upravo ta epizoda sa stanom urodila poznanstvom i zbližavanjem Milijana Brkića i kasnijeg vođe HDZ-a Tomislava Karamarka, pa je Vaso time dobio puno veći kapital za budućnost od vrijednosti jedne obične nekretnine kojih mu kasnije, ionako, neće faliti.


U HDZ je ušao 2000. godine, kad je stranka nakon Vrhovnikove smrti izgubila izbore i kad se nakon pritisaka Haaškoga suda počela formirati političko-militarna fronta otpora novoj vlasti, garnirana stihovima o crnim vranama, Ivici i Stipanu koji dušmanima žele mirno predati naše nevine generale. Junak naše priče u tom je trenutku zapovjednik specijalne policije. Bilo je to vrijeme demokraciji neprispodobivih djelovanja: aktivni generali HV-a su pisali prijeteća pisma predsjedniku države, a vođa policijskih specijalaca odbio je zapovijed za privođenje svojega prijatelja generala Mirka Norca, optuženog i kasnije pravomoćno osuđenog za ubijanje srpskih civila u slučajevima Gospić i Medački džep. Zapravo je bojkotom vlastita posla Brkić išao na ruke paraobavještajnoj kliki koja je pokušavala kompromitirati tadašnjega premijera Ivicu Račana i predsjednika države Stipu Mesića. Naposljetku je, nakon dugih pregovora o Norčevoj dobrovoljnoj predaji, upravo Vaso Brkić svojega prijatelja osobno dopratio u riječki zatvor.

Suprotstavio se moćnom Sanaderu

Usprkos neprofesionalnom policijskom postupku, Račanova ustrašena vlast nije ga se usudila nečasno otpustiti, nego je Milijana Brkića samo degradirala, a on je tri godine kasnije, u Isusovim godinama, mirno otišao u penziju. Čekalo ga je, međutim, krajnje egzotično dopunsko zaposlenje: nakon što ga je upoznao kao pacijenta, kao svojega vozača i osobnog „sigurnjaka“ ubrzo ga angažira poznati oftalmolog i današnji predsjednik Nacionalnog foruma Nikica Gabrić. Dr. Gabrić za Brkića ima samo riječi hvale: beskrajno plemenit, hrabar i pošten čovjek. Proveli su zajedno na tisuće sati, proputovali uzduž i poprijeko cijelu bivšu Jugoslaviju, pa Gabrić voli reći da je s vremenom prilično omekšao Brkićeve tvrdokorne političke stavove i uspio uvjeriti bivšeg specijalca kako baštinici lijevog svjetonazora nisu baš svi ubijali na Bleiburgu. „Njegove svetinje su Bog, Papa i Franjo Tuđman“, no kodeks njegovih moralnih načela vrlo je čvrst, reći će Gabrić.

Zanimljivo je da se s HDZ-ovim povratkom na vlast 2004. Brkiću nisu obistinile želje za povratkom u policijske redove: Ivan Jarnjak ga tamo nije želio. Spašava ga prijatelj Tomislav Karamarko koji ga 2005. dovodi u Središnju obavještajnu agenciju (SOA-u) gdje ubrzo postaje šef zagrebačkog centra. Stranačkim kuloarima kruže legende kako se Milijan Brkić nije libio javno suprotstaviti niti moćnome Ivi Sanaderu: kad je na nekom zatvorenom stranačkom skupu bivši premijer napao Antu Kotromanovića kao izdajnika i prebjega „komunistima“, Vaso ga je navodno uzeo u zaštitu riječima: da smo Antu mi u HDZ-u bolje pazili, ne bi ga bili izgubili“.
Hoće li afera s prepisanim magisterijem označiti kraj bliske suradnje s Tomislavom Karamarkom?

Sjene i afere

Karijeru Vase Brkića u tajnim službama do današnjega dana prate sjene financijskih malverzacija u Karlovačkoj banci u čije su repove zapletena imena Milijanove supruge Karmen, te zakonite družice drugog bivšeg čelnika SOA-e Josipa Jurčevića. Karmen Brkić i Marija Jurčević bile su svojedobno i na Uskokovu saslušanju u vezi s čudnim poslovnim angažmanom u tvrtki Opatovina projekt koja se istraživala zbog sumnji da joj je obitelj Šola sanirala dugove sredstvima Karlovačke banke. Supruge dvojice špijuna imale su minorne vlasničke udjele u ovoj firmi koja je od Hypo Lesinga bila dobila zajam od gotovo 20 milijuna eura. Usporedo s ovim, mediji su svojedobno otkrili da su Brkićevi u istom razdoblju svojim krajnje nedovoljnim prihodima (Karmen Brkić je frizerka) uspijevali uredno servisirati dva stambena kredita – od 560 tisuća i od 200 tisuća eura – te leasing za automobil Volkswagen Tiguan, vrijedan 30 tisuća eura.

Najveći dio kredita je, treba li napominjati, osigurala Karlovačka banka. Prema službenim prihodima navedenim u dužnosničkoj kartici, obitelj Brkić je u spornom razdoblju mjesečno zarađivala 24 tisuće kuna, točno koliko je iznosila rata jednog jedinog njihova kredita. Započete istrage o obiteljskim vezama čelnika SOA-e s osumnjičenima u Karlovačkoj banci misteriozno su iščezle s vremenom, navodno nakon sugestija da je riječ samo o rizičnim bankarskim plasmanima, a ne o kriminalu. Nikakvo čudo: u međuvremenu je šef zagrebačke SOA-e postao zamjenik ravnatelja policije, netom nakon što je poslije ubojstva Ivane Hodak njegov mentor Tomislav Karamarko postao novi ministar unutarnjih poslova.

Šlampava istraga o ubojstvu Antonije Bilić

Da ni policijska karijera Vase Brkića nije bila nimalo besprijekorna svjedoče već i izdaleka jasno vidljive mrlje: skandalozno vođena istraga oko ubojstva Antonije Bilić u kojoj je on osobno saslušavao Dragana Paravinju ne uspijevajući ishoditi kvalitetno priznanje zločina. Brkićevo ime isplivalo je na površinu i na suđenju za zločin nad srpskim civilima u Gruborima, kad se pokazalo kako je obavještavao specijalce da će biti pozvani na ispitivanje. S klimavim dokazima za poslijeratna smaknuća on i Tomislav Karamarko upriličili su svojedobno i spektakularno hapšenje 90-godišnjeg Josipa Boljkovca. Sve ove priče s njegovim prepoznatljivim potpisom ostale su pomalo nepravedno u sjeni prepisanog diplomskog rada zbog kojega se Brkićeva daljnja karijera doima krajnje upitnom. U zemlji jednokratnih političkih senzacija i stabilne plemensko-rodijačke kulture takva očekivanja, doduše, često mirišu na kronični optimizam bez pokrića. Upućeni hadezeovci nam tvrde da nipošto ne treba gubiti velike Milijanove zasluge za svojedobni Karamarkov dolazak na čelo HDZ-a, što je Brkićev najjači adut i trajniji politički kapital.

DAVOR KRILE
SnimiLA BILJANA GAURINA/CROPIX


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 7FirstPrevious[1]234567Last