Novosti Hrvatska

RATNIK S TRPINJSKE CESTE

Tomislav Josić: Ćirilica je u Vukovar došla s tenkovima

RATNIK S TRPINJSKE CESTE

Predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić, branitelj s Trpinjske ceste, bivši logoraš, čovjek koji je Hrvatsku podijelio na “vukovarsku” i “nevukovarsku”, ovih je dana na svojevrsnoj “referendumskoj” turneji kojom pokušava “izmjeriti puls” braniteljske populacije, vidjeti kako diše oko referenduma o kojemu, tvrdi, “u javnosti ima puno negativnih stvari koje ne odgovaraju istini”. Što im Josić želi reći, što ima poručiti hrvatskoj javnosti?

Prema najnovijim informacijama, referenduma ‘o ćirilici’ u Vukovaru će biti, nakon izbora ze EU parlament. Što očekujete?
- Očekujemo da referendum bude raspisan. Prikupljen je dovoljan broj potpisa, pitanje nije neustavno, jer je bilo 70 godina u hrvatskom ustavu, i nitko nije govorio ni da je diskriminirajuće niti protuustavno. Zašto bi takvo bilo danas?

Zar nije riječ o ustavnoj obvezi koja proizlazi iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina?
- Naravno, ali se provodi na temelju neispravnih podataka. Mi svi znamo da popis stanovništva u Vukovaru nije vjerodostojan.

Kako se može provoditi jedan zakon po nevjerodostojnim podacima?

- Utvrdili smo da su na popisu i ratni zločinci koji se nalaze na dugogodišnjoj robiji u Srbiji i koji nikad, od postanka hrvatske države, nisu bili ovdje. Međutim, to apsolutno nikog ne zanima. Ni sud, ni Ministarstvo uprave, ni predsjednika države, ni premijera. Oni vjeruju tom popisu i ne misle da treba nešto poduzimati. Iako su, recimo, u Vrgorcu vrlo lako napravili provjeru i eliminirali one koji su se neutemeljeno našli na popisu. U Vukovaru se to ignorira. Zašto, pitajte njih.

Zašto to niste pitali premijera kad ste s njim razgovarali? Valjda je ipak bilo dobre volje da se nesuglasje riješi mirnim putem, a ne provociranjem nereda i podizanjem tenzija?

- Ne znam na koji nered mislite?

Pa, recimo, na Dan sjećanja u Vukovaru, 18. studenoga prošle godine.

- A što se dogodilo?

Mislite da je normalno u jednoj civiliziranoj, demokratski uređenoj državi blokirati državni vrh u slobodnom kretanju vlastitom državom, formirati dvije kolone sjećanja, ‘vukovarsku’ i ‘nevukovarsku’, sabotirati i poniziti predsjednika i premijera koji su se došli pokloniti žrtvama?

- Trebalo ih je i više poniziti. Čujte, ako imate državni vrh koji niti podržava niti cijeni narod, zašto bi narod njega cijenio?

Ovisi što pod narodom podrazumijevate. Osim toga, ćirilica nije ekskluzivno srpsko pismo.
- Kao prvo, time nagrađujete sve one zločince i silovatelje koji žive u gradu, a nisu procesuirani. Drugo, ćirilice nikad nije bilo u Vukovaru, došla je na tenkovima, ona je simbol rata i stradanja.

Prije bi se moglo reći da im je nagrada svojedobna masovna abolicija, neprocesuiranje zločina za koje postoje i danas živi svjedoci... Zar to ne bi trebao biti vaš prioritet?

- Kako im nije ćirilica nagrada?! Došli su u grad, pobili su narod, napravili masakr i dobili, kao nagradu, pravo na dvojezičnost. A što se tiče zločina, od kraja Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je opstruiralo njihovo procesuiranje.

Jeste li i vi, kao Stožer ili pojedinci, podnosili prijave?

- Jesmo, ali to nikoga ne zanima. Podnijeli smo dvije kaznene prijave Ustavnom sudu, i već godinu dana je prošlo i ništa...

Radi li se o prijavama protiv konkretnih osoba?

- U ovom trenutku ne, podneseno je puno prijava, ali one stoje u ladicama.

Zašto niste podnijeli prijave protiv konkretnih osoba?

- Evo, zašto. Zarobljena su dva pripadnika ZNG-a na Sajmištu. Svakodnevno su maltretirani, prebijani, i jednu večer su izvedeni obojica da iskopaju raku. Kad su je iskopali, tu ih večer nisu strijeljali, nego su ih vratili u podrum. Sutradan, dolaze po jednog, odvode ga, čuje se pucnajva i taj se više nikad ne vrati.Došla je mirna reintegracija, i taj drugi koji je preživio ispriča policiji gdje je raka koju su kopali, tko ih je odveo, i kako se njegov suborac više nije vratio. Policija otkopa raku, nađe tijelo, identificira žrtvu, ali nema dovoljno dokaza da počinitelja zločina osude. Ili, policija na Bajakovu uhiti pripadnika srpskih paravojnih formacija koji je silovao Vukovarku, privedu ga i ispitaju. Njegov odvjetnik traži da ga puste uz jamčevinu. Državni tužitelj se usprotivi, sudac ga pušta, prelazi granicu i nikad ne odgovara...

Kako će po vašem mišljenju Vukovar izići iz rata?
- Osnovni uvjet je da se nađu nestali. Ne možeš očekivati da ljudi budu s tobom dobri, a ti ne želiš reći gdje su zakopani njihovi najmiliji. Čak im se i plaća da otkriju gdje su grobovi, ali i to je uzalud. Treba procesuirati zločince. Strašno je kad vam dođe majka i kaže kako joj je osoba koja sada radi u Poglavarstvu odvela sina ili muža koji se više nisu vratili. Meni je, recimo, sudio vojni tužitelj ‘SAO Krajine’ koji sada radi u gradskoj upravi Vukovara.

Aboliran?

- Naravno, svi su oni abolirani.

Pretpostavljam da znate kada je proglašena abolicija?

- Ne zanima me kada se to dogodilo. Svi prebacuju krivnju na one druge. Opstrukcija je bila od svih vlada u ovoj državi.

Zašto niste reagirali i organizirali Stožer kada se donosio Ustvani zakon o manjinama ili kad je Gradsko vijeće Vukovara u svoj Statut unosilo odredbu o obvezi dvojezičnosti?

- U to vrijeme nisam bio u Hrvatskoj. Ne mogu odgovoriti na to.

Zar niste nikad o tome pitali prijatelje i suborce iz Stožera?

- Znate li vi kad se promijeni Statut vašeg grada, zna li o tome prosječni građanin? Braniteljska populacija je za dosta toga kriva što imamo danas jer smo dozvolili korumpiranim, pokvarenim političarima da upravljaju državom i da je upropaste. Hrvatska je pokradena,uništena, gospodarstvo je na koljenima, i nitko nije kriv.

Zar mislite da je braniteljska populacija u svemu tome apsolutno nevina?

- Ne, ne, ne tvrdim! Ima i među nama, što bismo rekli, onih koji su se prodali za ‘judine škude’. Naravno, naravno...

Zar Stožer razbijanjem dvojezičnih ploča pridonosi Vukovaru?

- Stožer je samo jednom organizirano skidao ploče, i to kad je tamo stajala policija. Sve ostalo, što se događa svako malo, s tim nemam ništa.

Nećete valjda reći da ne znate tko to čini?
- Naravno da znamo.

I to podržavate?

- Čujte, ako to ljudima smeta...

Zašto ne organizirate stranku i ne izađete na izbore, osvojite koji mandat, i participirate u gradskoj vlasti?

- Tko je rekao da to nećemo napraviti?!

Dakle, to planirate?

- Ne. Nismo nikad rekli da želimo biti politička stranka. Želimo biti korektiv, bez obzira koja je opcija na vlasti.

Što smjerate dalje?

- Čekamo saborsku raspravu i raspisivanje referenduma.

Ako referenduma ne bude, što onda?

- Kako ćemo na to odgovoriti, to vam ne mogu otkriti.

Zar vam razgovor kao opcija ne pada na pamet?

- Godinu dana smo tražili razgovor, zagovarali dijalog, i bili apsolutno ignorirani. I onda kad su došli u Vukovar, što smo trebali? Pljeskati, vikati ‘bravo, svaka čast’? Nemojte, molim vas!

davorka blažević

ZAŠTO - Recite mi zašto u vukovarskoj policiji radi 60 posto Srba, zašto je među njima 15 do 20 milicajaca iz ‘SAO Krajine’? Zašto te ljude koji su abolirani nisu rasporedili na posao u Zagreb, nego su ih ostavili u Vukovaru, nama koje su oni odvodili po logorima?

Dočekat ćemo Šerbedžiju...

Što znači poruka Radi Šerbedžiji, u povodu najave da bi u Vukovar mogao dovesti Angelinu Jolie, da je Stožer spreman? Zar prijetite?

- Nije to nikakva prijetnja, nikoga mi nećemo dirati, samo smo htjeli pokazati Šerbedžijino licemjerje. On je pobjegao iz Hrvatske, a sada se skriva iza skuta slavne glumice, glumi nekakva demokratu i misli da ljudi to ne vide. Znate li kad se Rade Šerbedžija vratio u Hrvatsku? I nikad dosad nije bio u Vukovaru, niti se poklonio žrtvama, a sad koristi ime Angeline Jolie da bi se prikazao nečim što nije.
Ali, za što je to Stožer spreman?
- Mi smo spremni da ih dočekamo tamo. Bez brige, nitko se neće s nikim obračunavati, možda samo verbalno, nitko neće nikoga dirati.

S hrvatskim dresom u Borovo Selo

Srbi kažu da još nije sazrelo vrijeme da pripadnici njihove manjine uđu u kolonu sjećanja u Vukovaru, a za dvojezične table je sazrelo?! Iz Vukovara je protjerano 25 tisuća ljudi, pobijeno ih je pet tisuća, a grad je naseljen izbjeglicama iz SAO Krajine koji su dobili stanarska prava u kućama koje su gradili Vukovarci samodoprinosom. Uzimaju samo prava, ne i obveze. Zar nije strašno da kao Hrvat u Borovo Selo ne možeš u devet navečer otići u dresu hrvatske reprezentacije?

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 11FirstPrevious[1]2345678910Last