Kvart u kojemu živim, nakon desetak godina mira, iznova je polariziran i izvrgnut novinskim naslovnicama: crkva ili park, prosvjedi zabrinutih roditelja, krade se jedini prostor za igru djeci, potpisuju se peticije protivljenja.
Kadrovi na televizijskom dnevniku kao da su izvučeni s neke stare arhivske police: ljudi u tridesetima, sa slinavim potomstvom na ramenima, stoje protestno okupljeni na velikoj zelenoj tratini koju neki perfidni, bezdušni i uporni lobisti žele pretvoriti u gradilište hrama Božjega, kao da nigdje drugdje u okolici nema za crkvu podesnijega mjesta.
Tužno se klate dječje ljuljačke, tobogani i klackalice podrhtavaju od zebnje da će ih sutra raznijeti u nepoznato u korist oltara, kaleža i škabela. Mobilizacija strasti je na vrhuncu, neopredijeljenih je jako malo...
Kadrovi na televizijskom dnevniku kao da su izvučeni s neke stare arhivske police: ljudi u tridesetima, sa slinavim potomstvom na ramenima, stoje protestno okupljeni na velikoj zelenoj tratini koju neki perfidni, bezdušni i uporni lobisti žele pretvoriti u gradilište hrama Božjega, kao da nigdje drugdje u okolici nema za crkvu podesnijega mjesta.
Tužno se klate dječje ljuljačke, tobogani i klackalice podrhtavaju od zebnje da će ih sutra raznijeti u nepoznato u korist oltara, kaleža i škabela. Mobilizacija strasti je na vrhuncu, neopredijeljenih je jako malo...
